REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5537/2018-113

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Židiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 28. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, dana 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekla pravo na upis prava vlasništva u ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] Šuma u površini od 4969 m2, što je tuženik ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tužiteljice što će u protivnom zamijeniti ova presuda, u rok od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 7.724,48 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.704,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi:

- da su tužiteljica i tuženik bili u poslovnom odnosu te su zajednički kupili nekretninu i to zkč. br. [katastarska čestica] u naravi šuma površine 4969 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se na tuženikovo inzistiranje u kupoprodajnom ugovoru sklopljenom 29.9.2005. kao kupac navodi samo tuženik, dok se s druge strane kao prodavatelji navode FV, CV, KV i BV,

- da su iste stranke 19.6.2007. i 2.3.2011. sklopile anekse navedenom ugovoru,

- da je ugovorena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu u iznosu od 170.000,00 eura,

- da je tužiteljica isplatila iznos od 85.000,00 eura,

- da se tuženik temeljem ugovora o kupoprodaji upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine,

- da tuženik nakon upisa u zemljišne knjige osporava tužiteljici pravo suvlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela.

2. Tužiteljica je predložila sudu da presudom utvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi šuma, površine 4969 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da naloži tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis vlasništva na navedenoj nekretnini koju će u protivnom zamijeniti presuda, kao i da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak.

3. Podneskom predanim na ročištu 14.4.2016. tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila na način da je predložila sudu da presudom utvrdi da je tužiteljica stekla pravo na upis prava vlasništva na ½ suvlasničkog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi šuma, površine 4969 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tužiteljice što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te da naloži tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi:

- da u cijelosti osporava navode iz tužbe te iste drži u potpunosti neosnovanim i neutemeljenim,

- da nema nikakvu obvezu prema tužiteljici niti tužiteljica ima bilo kakvog zakonskog osnova od tuženika potraživati utvrđenje prava vlasništva,

- da je samostalni zakoniti vlasnik predmetne nekretnine.

Tuženik je predložio sudu da presudom odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ju obveže da tuženiku naknadi parnični trošak.

5. U podnesku od 27.2.2024. (str. 259-261 spisa) tuženik je istaknuo prigovor zastare.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice EV (str. 39-40, 58-62, 129-131 spisa), tuženika MV (str. 54-56, 64-65, 122 spisa), te svjedoka ŠV (str. 29, 155-156 spisa), UV (str. 30, 288-289 spisa), BV (str. 127-129 spisa), IV (str. 158 spisa), DV (str. 158-159 spisa), ĆV (str. 159 spisa), HV (str. 159- 160 spisa), GV (str. 207 spisa), TV (str. 208 spisa), NV (str. 250-252 spisa), ĐV (str. 289-290 spisa), LV (str. 290-291 spisa), AV (str. 292 spisa) i SV (str. 292-293 spisa). Nadalje, sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. (str. 4-6 spisa), Aneks ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 19.6.2007. (str. 7-9 spisa), Aneks broj 2 Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. (str. 10-12 spisa), Punomoć na str. 13 i 14 spisa, Uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 2.2.2009. (str. 15 spisa), Potvrdu od 14.4.2005., 9.8.2005., 1.9.2005. i od 15.9.2005. (str. 34, 74-76 spisa), Prijepis posjedovnog lista od 25.4.2000. (str. 77 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige od 15.9.2015. (str. 78 i 79 spisa), Punomoć na str. 80 i 81 spisa, Potvrdu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 29.7.2005. (str. 82 spisa), Diobni nacrt (str. 83 spisa), Iskaz čestica (str. 84 spisa), ovosudno rješenje posl. br. Z-31592/05 od 14.2.2006. (str. 85-86 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasminke Ankon iz Zagreba posl. br. O-5145/05 UPP OS-134/05-8 od 14.10.2005. (str. 87-89 spisa), Pregled katastarskog operata (str. 141 i 142 spisa), Prijedloge od 27.5.2013. i od 27.6.2014. za izmjene i dopune Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba (str. 143, 148 spisa), primjedbe od 25.9.2017., 2.1.2013. i 8.12.2008. na Prijedlog Odluke izmjenama i dopunama Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba (str. 144-145, 147 spisa), dopis Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 5.12.2012. (str. 146 spisa), fotografije na str. 149-153 spisa te Izvadak iz BZP-a od 14.4.2021. (str. 164-165 spisa).

7. Tužiteljica EV, saslušana u dokaznom postupku, u bitnom, iskazala je da su ona i tuženik ČV pregovarali sa prodavateljima za kupnju predmetne nekretnine, da su istu namjeravali kupiti tako da 1/2 dijela pripadne njoj, a 1/2 dijela tuženiku, da su i kupoprodajnu cijenu trebali isplatiti na način da svatko plati po 1/2 dijela kupoprodajne cijene, da su tako i učinili, da je sukladno dogovoru prodavatelja novac odnosila ŠV, da je ŠV odnosila novac samo za sebe, nikada nije odnosila novac koji bi se odnosio na tuženikov dio već je tuženik sam odnosio novac radi isplate, da je kupoprodajna cijena isplaćena prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, da je tuženik isplatio svoj dio prodavateljima prije nje, da je tuženik predložio da se u ugovoru o kupoprodaji samo on navede kao kupac uz obrazloženje da u protivnom od Hrvatske banke za obnovu i razvoj neće dobiti kredit, da su se prije toga dogovarali da bi na kupljenoj nekretnini zajednički gradili objekt, da je ona bila za izgradnju stambenog objekta, a tuženik za gradnju doma za starije, da su dogovorili da će naknadno sastaviti aneks ugovora u kojem će i ona biti navedena kao kupac te nekretnine u 1/2 dijela, da je firma Teh gradnja, vlasništvo UV, gradila njezinu kuću i imala potraživanje prema njoj, da je tuženik predložio UV da kupi njen dio te nekretnine i izvrše prijeboj potraživanja na što je ona pristala, što se na kraju nije dogodilo jer je tuženik stalno odugovlačio, a zatim se upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik u cijelosti, da su ona i tuženik stupili u posjed predmetne nekretnine 2005. nakon sklapanja pisanog ugovora o kupoprodaji, da je njezin suprug sagradio betonski zid, da su čistili to zemljište i odvozili smeće sa istog.

8. Tuženik ČV, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je 27 godina radio u Njemačkoj, da je imao namjeru kupiti zemljište i sagraditi dom za starije osobe, da mu je tužiteljica ŽV, kao vlasnica agencije za prodaju nekretnina, ponudila predmetno zemljište, da nije točno da su to zemljište kupili on i tužiteljica, već on osobno vlastitim sredstvima, da je tužiteljica vodila sve pregovore s prodavateljima, da se ne sjeća da je tužiteljici potpisao punomoć ili da je potpisao kakav papir za njenu agenciju, da je ukupno ugovorena cijena za tu nekretninu bila 170.000,00 eura, da je bilo potrebno provesti postupak objedinjavanja čestica, da ima potvrde za isplatu iznosa od 50.000,00 eura te 120.000,00 eura (str. 56 spisa), dok je naknadno iskazao da ne zna da li ima te potvrde (str. 64 spisa), a misli da je to navedeno u ugovoru o kupoprodaji i aneksu, da je prvi iznos od 50.000,00 eura predao na ruke prodavateljima na dan potpisivanja ugovora, da je drugi dio u iznosu od 110.000,00 eura, nakon proteka oko dvije godine, njegov sin predao tužiteljici, da bi naknadno iskazao da se moguće zabunio i da se radilo o iznosu od 120.000,00 eura, ne zna je li njegov sin tražio od tužiteljice potvrdu za predaju tog iznosa, da mu je UV rekao da tužiteljica ima dug prema njemu i ponudio mu je suradnju oko izgradnje budućeg staračkog doma, ali nisu počeli graditi,

9. Svjedokinja ŠV, saslušana u dokaznom postupku, u bitnom, iskazala je da su se pregovori za kupnju predmetne nekretnine vodili u njezinoj kući, da su u njezinoj kući bili ŽV i ČV i da su oni odlučili kupiti tu nekretninu na ravne dijelove tj. svatko u 1/2 dijela, kako nisu imali novac, pristali su da se kupoprodajna cijena isplati u ratama, da je tužiteljica ŽV donosila novac u njezinu kuću i ona je novac predavala za sebe, a jednako tako je i tuženik ČV, kad god bi donio novac, novac predavao za sebe, bilo je dogovoreno da se pisani ugovor o kupoprodaji sklopi kad tužiteljica i tuženik u cijelosti isplate svatko svoj dio kupoprodajne cijene, da tužiteljica nije u toj kupoprodaji postupala kao posrednik za prodaju nekretnina zastupajući tuženika, već je bila kupac kao i tuženik, da je tuženik prvi isplatio svoj dio kupoprodajne cijene, kad je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena rodbina se skupila u njezinoj kući, stranke su donijele kupoprodajni ugovor, sjeća se da je netko od njezinih bratića kada je čitao ugovor pitao zašto se u ugovoru navodi samo tuženik, a ne i tužiteljica, na što su tuženik i tužiteljica rekli da ih to ne treba brinuti jer su se oni tako dogovorili, nakon toga su otišli kod javnog bilježnika te su ovjereni potpisi prodavatelja i za njih je to bilo završeno, svjedokinja je potvrdila da se na potvrdama koje se nalaze na listovima 74-76 spisa na mjestu gdje je napisano „primila” nalazi njezin potpis, da su stranke nakon potpisa kupoprodajnog ugovora stupile u posjed predmetne nekretnine, da je suprug tužiteljice NV sazidao jedan zid kako bi onemogućio treće osobe da se kreću po toj parceli, da je tužiteljica sa svojom obitelji to zemljište čistila od smeća. Navedena svjedokinja je iskazala da je spremna prisegnuti da je istinito iskazala.

10. Svjedok IV, saslušana u dokaznom postupku, u bitnom, iskazala je da su 2005. ili 2006. na tom zemljištu bili ŽV, njezin suprug i MV i tom prilikom su rekli da su zajednički kupili to zemljište, viđala je tužiteljicu i njezinog supruga kada su čistili predmetno zemljište, a sa bočne strane su sazidali zid, dok je tuženika jednom vidjela na tom zemljištu.

11. Svjedok DV, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da stanuje u kući koja je susjedna sa predmetnim zemljištem u Boroganskom lugu, na tom zemljištu je vidio tužiteljicu ŽV koja mu se predstavila kao vlasnica tog zemljišta, a kasnije mu je rekla da postoji još jedan suvlasnik, da mu je ona rekla da su to zemljište kupili jer su trebali na njemu nešto graditi, kako je u to vrijeme imao građevinsku firmu, razgovarao je s njom o tome da se uz njegovu nekretninu postavi kameni zid odnosno razgovarali su o mogućoj suradnji, na tom je zemljištu viđao tužiteljicu, njezinog supruga i djecu, sjeća se da se jednom radilo rušenje šume, a naknadno je čuo da je to organizirao drugi suvlasnik tog zemljišta, na drugom kraju tog zemljišta sazidan je zid kako bi se spriječio prolazak preko te nekretnine, a njegov zet je tužiteljici dao miješalicu za beton.

12. Svjedok ĆV, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da stanjuje pored šume odnosno parcele u Borongajskom lugu, na kojoj parceli je viđao tužiteljicu ŽV, njezinog supruga i sina, posuđivao im je miješalicu za beton i struju jer su jedan kut ograđivali, viđao ih je da tu parcelu čiste, da su tužiteljica i njezin suprug rekli da su kupili polovicu te parcele s još jednim čovjekom.

13. Svjedok HV, sin tužiteljice, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da mu se majka bavila nekretninama odnosno imala je agenciju za posredovanje u prodaji nekretnina, a tuženik MV se bavio građenjem odnosno imao je građevinsku firmu te su njih dvoje odlučili ući u zajedničko ulaganje odnosno tuženik je predlagao da se na toj parceli gradi starački dom, a njegova majka je predlagala stambeni objekt, da je njegova majka s tuženikom kupila zemljište u Borongajskom lugu te je prodavateljima isplatila 85.000,00 eur, a tuženik je isplatio svoj dio kupoprodajne cijene, da je 2005. njegova majka ušla u posjed te nekretnine, sjeća se da su čistili zemljište i postavljali ogradu zajedno s tuženikom, s ocem je sagradio zid, a pomagao im je susjed ĆV, da njegova majka u toj kupoprodaji nije zastupala tuženika kao posrednik, već su njih oboje kupili predmetno zemljište na ravne dijelove tj. svatko u ½ dijela, da je majka novac odnosila ŠV, dva puta je bio prisutan kada se u njihovoj kući brojao novac i išao je s majkom predati novac ŠV, da je tuženik rekao da ima nekog poznanika u Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj te bi mogao dobiti kredit pa je predložio da se samo on upiše kao kupac u kupoprodajni ugovor, na što je ona pristala, da je 2005. ili 2006. godine počela gradnja njihove obiteljske kuće, a izvođač je bila firma Teh gradnja d.o.o. Ilije UV, da je UV jednom prilikom rekao njegovoj majci da je pričao s tuženikom i da mu je tuženik predložio da kupi suvlasnički dio njegove majke pa da njih dvojica uđu u gradnju objekta na tom zemljištu, da je firma UV imala potraživanje za gradnju njihove obiteljske kuće u iznosu od 100.000,00 eura i na ime toga bi se napravio prijeboj sa tim zemljištem, a UV bi nastavio obavljati radove na njihovoj kući do vrijednosti od 125.000,00 eura, da je to bio dogovor između njegove majke, tuženika i UV, da na kraju UV i tuženik nisu postigli dogovor, odnosno tuženik je stalno iz nekog razloga otezao, da su on i otac jednom susreli tuženika na tržnici u Dubravi i tada ga je otac pitao ili da polovicu zemljišta prepiše na UV ili na njegovu (svjedokovu) majku, a tuženik je rekao da im nitko neće ukrasti zemlju, da je nakon toga svakih nekoliko mjeseci provjeravao stanje u zemljišnim knjigama, jer mu je bilo čudno tuženikovo ponašanje, 2011. je uočio da se tuženik upisao u cijelosti kao vlasnik u zemljišnim knjigama, što je odmah rekao majci.

14. Svjedok UV, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je njegova firma, koja se bavi izvođenjem građevinskih radova, vršila radove na obiteljskoj kući tužiteljice, tužiteljica mu te radove nije platila, da je tuženiku u razgovoru spomenuo da mu je tužiteljica ostala dužna za građevinske radove na njezinoj kući i tada mu je tuženik rekao da je s tužiteljicom kupio jednu parcelu na Borongaju u Zagrebu, da je tužiteljica suvlasnica iste parcele u 1/2, te mu je predložio da se naplati kompenzacijom od 1/2 vrijednosti nekretnine u vlasništvu tužiteljice, tužiteljica se također složila s tim te je s tužiteljicom dogovorio cijenu njezinog dijela u iznosu od 125.000,00 eura, da bi njegova firma tužiteljici za tu cijenu obavila radove na završetku njezine kuće, s tim što bi se u taj iznos uračunao i njezin raniji dug od 30.000,00 do 35.000,00 eura, da je prema tom dogovoru njegova firma nastavila radove na kući tužiteljice, radove su završili te su trebali ići potpisati kupoprodajni ugovor za to zemljište i tada je vidio da u zemljišnim knjigama tužiteljica nije upisana kao suvlasnica, a nakon toga je tužiteljica započela ovaj postupak.

15. Svjedok BV, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je jedan od prodavatelja predmetne nekretnine, poznato mu je da su radi kupnje predmetne nekretnine pregovarali tuženik MV i tužiteljica ŽV, da su oni oboje bili kupci, dogovorili su kupoprodajnu cijenu i svatko od njih tj. MV i ŽV predavali su novac odnosno vršili isplatu kupoprodajne cijene i to u nekoliko navrata, a kada je kupoprodajna cijena bila u cijelosti isplaćena, tada je potpisan ugovor o kupoprodaji, kao prodavatelji bili su začuđeni kada su vidjeli da je u ugovoru o kupoprodaji kao kupac naveden MV i pitali su MV i ŽV zbog čega je to tako, na što su oni odgovorili da je to tako jer su se njih dvoje tako dogovorili, da su ŽV i MV novac donosili ŠV, kćerki CV, koja je u tom ugovoru bila jedan od prodavatelja, da su ŽV i MV isplatili svatko svoj dio kupoprodajne cijene tj. svatko od njih je platio po polovicu kupoprodajne cijene, kad je novac isplaćen, oni su postali vlasnici i posjednici.

16. Svjedok GV, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je tužiteljica EV imala agenciju za posredovanje u prodaji nekretnina i da je posredovala u prodaji nekretnine koja se nalazi u Borongajskom lugu koja se nalazi nedaleko od njegove kuće, da je MV kupio tu šumu i tada ga je upoznao, čuo je da je tu trebao biti sagrađen starački dom, nije mu poznato da bi između stranaka postojao bilo kakav dogovor u vezi ove nekretnine, ne zna tko je postavio ogradu nakon predmetne kupoprodaje.

17. Svjedok OV, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je tužiteljica prije više godina posredovala u prodaji nekretnine koju je kupovala njegova sestra, a tuženika poznaje 30 godina i on je od njega kupovao med, tuženik mu je rekao da je kupio zemljište u Borongajskom lugu preko agencije koju vodi tužiteljica, da bi kupio još zemljišta i da bi gradio dom za studente, tužiteljicu iz ovog predmeta nije viđao na tom zemljištu, rekao je tuženiku da s tom agencijom ima loše iskustvo.

18. Svjedok NV, bivši suprug tužiteljice, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da mu je 2005. supruga rekla da ima za prodaju jedno zemljište u Borongajskom lugu i da bi se na toj nekretnini mogao sagraditi starački dom, sa njom je obišao to zemljište, supruga je poznavala tuženika MV te je na kraju dogovoreno da zajedno kupe tu parcelu, za tu nekretninu su dali ukupno 85.000,00 eura, supruga je novac odnosila osobi po imenu ŠV, dobivala je potvrde za predani novac, u to vrijeme bili su u gradnji kuće, a građevinske radove je izvodio UV, sa UV i tuženikom su dogovorili da UV prepuste svoj dio na tom zemljištu jer bi time podmirili potraživanje UV koje je imao prema njima po osnovi građevinskih radova na kući, da je tuženik rekao da se u ugovoru on navede kao kupac jer će za tu investiciju dobiti određena novčana sredstva preko nekih fondova, na to zemljište je išao sa suprugom i sinom, to su zemljište čistili, na jednom dijelu zemljišta sagradio je zid kako bi onemogućio ljude da tu bacaju smeće, nakon predmetne kupoprodaje tuženik nije dolazio na to zemljište, susjed E mu je pomogao graditi zid i on mu je javio kada je tuženik počeo rušiti drveće na parceli zbog čega je (svjedok) zvao policiju, da je upravo tuženik predlagao da UV preuzme za svoju korist ½ dijela te nekretnine koji je trebao pripasti tužiteljici, da je tuženik s UV pregovarao oko gradnje na toj nekretnini, ali kako se tuženik na kraju sam upisao kao vlasnik te nekretnine, odustao je od pregovora s UV, kad je jednom prilikom sreo tuženika i njegovu suprugu tuženik mu je rekao „pucaj u mene“, a tuženikova supruga je rekla „Gospon NV, nismo mi lopovi, MV će vam dati vašu zemlju“, nakon toga s tuženikom nije imao nikakve kontakte.

19. Svjedok ĐV, sin tuženika, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da mu je jednom prilikom otac rekao da bi kupio zemljište u Borongaju, da je cijena bila oko 170.000,00 eura, da mu je otac rekao da ŽV odnese 120.000,00 eura, što je i učinio, da je ona novac prebrojila, da je otac i nakon toga odnosio novac za to zemljište, a novac je odnosio kako otac, tako i ŽV, otac mu nije rekao da to zemljište kupuje zajedno s ŽV, da je tužiteljica imala agenciju i da je posredovala za njegovog oca pri kupnji tog zemljišta, ne zna je li otac tužiteljici za to platio proviziju, da tužiteljica nije potpisala potvrdu kojom potvrđuje primitak 120.000,00 eura.

20. Svjedok LV, kćerka tužiteljice, saslušana u dokaznom postupku, u bitnom, iskazala je da je njezina majka ŽV odlučila uložiti određena novčana sredstva zajedno s tuženikom MV i to tako da svatko da ½ dijela novca za kupnju predmetnog zemljišta, da su na tom zemljištu njih dvoje namjeravali graditi starački dom, njena majka je prodavateljima isplatila 85.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene za to zemljište, a dio tog novca je dao njen otac jer je prodao neko zemljište u BiH, da je i tuženik također prodavateljima platio 85.000,00 eura, da njezina majka u kupoprodajnom ugovoru nije navedena kao kupac te nekretnine i to suvlasničkog dijela od ½ dijela već je u ugovoru kao kupac u cijelosti naveden tuženik, a to iz razloga jer je on rekao da će dobiti poticaje za gradnju staračkog doma, da je njezina majka imala dogovor sa g. UV da se izvrši prijeboj potraživanja za radove na kući na način da g. UV pripadne suvlasnički dio njezine majke na zemljištu na Borongaju na ime građevinskih radova koje je on izvodio na njihovoj obiteljskoj kući, a problem je nastao kada je njezin brat saznao da tuženik namjerava prodati to zemljište na Borongaju.

21. Svjedok AV, sin tuženika, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je ŽV imala agenciju za nekretnine i ona je njegovom ocu pronašla zemljište na Borongaj, da nije točno da bi njegov otac i ŽV kupili po pola to zemljište, sjeća se da mu je LV rekla da je njezina majka dobila dobru proviziju za to zemljište, s ocem je na tom zemljištu bio više puta kada su isto čistili, a pomagala su mu i braća.

22. Svjedok SV, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je tužiteljica ŽV bila samo posrednik za kupnju zemljišta na Borongaju, da mu je rekla da je našla zemljište za tuženika MV i da je on to zemljište kupio, da mu je MV rekao da je on isplatio kupoprodajnu cijenu prodavateljima, te je, nadalje, svjedok iskazao da je protiv tužiteljice pokrenuo sudski postupak radi vraćanja 50.000,00 eura koje joj je dao radi kapare, pravomoćnom presudom mu je taj iznos dosuđen s kamatama, ali se po toj presudi ne može naplatiti jer je ŽV svu imovinu prebacila na djecu.

23. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

24. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo na upis prava suvlasništva od ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] Šuma površine 4969 m2, te zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tužiteljice.

25. Između stranaka nije sporno:

- da je za predmetnu nekretninu ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 170.000,00 eura,

- da je kupoprodajna cijena prodavateljima u cijelosti isplaćena,

- da se tuženik u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik te nekretnine.

26. Između stanaka je sporno:

- jesu li stranke kupile predmetnu nekretninu svaka u 1/2 dijela,

- je li tužiteljica isplatila prodavateljima 1/2 dijela kupoprodajne cijene,

- je li nastupila zastara.

27. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. (str. 4-6 spisa, dalje: Ugovor) proizlazi da je u istom navedeno da je dana 29.9.2005. između FV iz [adresa], CV iz [adresa], KV iz [adresa] i BV iz [adresa], kao prodavatelja, s jedne strane i MV iz [adresa], kao kupca, s druge strane, sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina. U čl. 1. Ugovora je navedeno da prodavatelji prodaju, a kupac kupuje nekretninu u 4969/5489 dijela, a koja u naravi predstavlja šumu ukupne površine 5489 m2 označenu kao zkč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Zavoda za katastar označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U čl. 2. Ugovora je navedeno da je kupoprodajna cijena ugovorena u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 170.000,00 eur, da je iznos od 50.000,00 eur kupac platio prodavateljima prilikom potpisa ugovora, da se preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 120.000,00 eur, plativo u kunskoj protuvrijednosti, kupac obvezuje isplatiti prodavateljima putem kredita banke najkasnije u roku 40 dana, računajući od dana dostave vlasničkog lista od strane prodavatelja kupcu za predmetnu nekretninu iz kojeg će biti razvidno da su svi prodavatelji upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici, kako bi kupac o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti mogao ostvariti uredan upis prava vlasništva na svoje ime. Nadalje je u tom članku ugovora navedeno da prodavatelji preuzimaju obvezu rješavanja zemljišnoknjižnog stanja u cijelosti, provedbu geodetskog elaborata Rn br. 882/05 te provedbu rješenja o nasljeđivanju iza pok. PV, a sve to do dana isplate kupoprodajne cijene u cijelosti te da su prodavatelji dužni izdati kupcu tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige odmah nakon isplaćene kupoprodajne cijene u cijelosti. U čl. 3. Ugovora je navedeno da u posjed predmetne nekretnine kupac stupa danom isplate kupoprodajne cijene u cijelosti te da prodavatelji dozvoljavaju kupcu da može poduzimati sve potrebne radnje za ishođenje lokacijske i građevinske dozvole, kao i da može vršiti pripremne građevinske radnje, što se posebno odnosi na ograđivanje nekretnine i postavljanje infrastrukture.

28. Iz Aneksa ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 19.6.2007. (str. 7-9 spisa, dalje Aneks) proizlazi da je u istom navedeno da je dana 19.6.2007. između FV iz [adresa], CV iz [adresa], KV iz [adresa] i BV iz [adresa], kao prodavatelja, s jedne strane i MV iz [adresa], kao kupca, s druge strane, sklopljen aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. U čl. 2. Aneksa je navedeno da tim aneksom ugovorne strane suglasno mijenjaju čl. 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. na način da glasi: "Prodavatelji prodaju a kupac MV iz [adresa] kupuje cijelu zk.č.br. 7336/1, šuma, u površini od 4969 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Kod Zavoda za katastar označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]." U čl. 3. Aneksa je navedeno da prodavatelji potvrđuju da je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena prodavateljima sukladno čl. 2. Osnovnog ugovora i to u iznosu od 170.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti te dozvoljavaju da se na temelju tog Aneksa u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama, bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja upiše pravo vlasništva na zk.č.br. 7336/1, šuma sa 4969 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i za korist kupca, a u čl. 4. Aneksa je navedeno da svi ostali članci Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. ostaju nepromijenjeni.

29. Iz Aneksa broj 2 Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. (str. 10-12 spisa, dalje: Aneks 2) proizlazi da je u istom navedeno da je 29.9.2005. između FV iz [adresa], zastupana po punomoćniku ZV iz [adresa], kao prodavatelja, s jedne strane i MV iz [adresa], kao kupca, s druge strane, sklopljen Aneks broj 2 Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. U čl. 2. Aneksa 2 je navedeno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da kupac temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. i Aneksa od 20.6.2007. nije mogao u zemljišnim knjigama izvršiti upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom kupoprodaje iz razloga što je prijedlog za provedbu zatražene uknjižbe odbijen zbog nedostataka u sadržaju punomoći temeljem koje je JV u ime prodavatelja FV pristupio predmetnoj kupoprodaji nekretnine, a u čl. 3. istog je navedeno da je svrha sklapanja tog aneksa otklanjanje nedostataka koji su bili zapreka provedbi zemljišnoknjižnog upisa uknjižbe prava vlasništva na ime i u korist kupca na nekretnini koja je bila predmetom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005. i Aneksa od 20.6.2007. U čl. 4. Aneksa 2 sadržano je ovlaštenje kupcu za upis u zemljišne knjige, a u čl. 5. je navedeno da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena (potpisi ovjereni 2.3.2011.).

30. Sud je ocijenio istinitim iskaz tužiteljice. Tužiteljica je jasno i nedvosmisleno opisala kakav dogovor je imala s tuženikom, zašto je samo tuženik naveden u kupoprodajnom ugovoru kao kupac, kada je i kome predavala novac na ime kupnje njezinog suvlasničkog dijela te kada je stupila u suposjed predmetne nekretnine. Istinitost iskaza tužiteljice potvrđena je iskazima svjedoka ŠV, UV, BV, IV, DV, ĆV, HV, NV i LV, čije iskaze je sud ocijenio istinitim.

31. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka GV, ocijenivši njegov iskaz subjektivnim i usmjerenim ka pogodovanju položaja tuženika u predmetu. Kako navedeni svjedok stanuje u kući koja je susjedna sa predmetnom nekretninom, nije logično da navedeni svjedok ne bi vidio niti znao tko je gradio ogradu na istoj, niti da je tamo nakon kupoprodaje viđao tužiteljicu ili njenog supruga, obzirom da je njegov iskaz suprotan iskazu svjedoka, kojima je sud povjerovao a koji su iskazali da su viđali tužiteljicu, njezinog supruga i djecu na toj nekretnini da čiste, krče raslinje i rade na zidu.

32. Nadalje, sud nije povjerovao iskazu svjedoka OV ocijenivši njegov iskaz subjektivnim i usmjerenim ka pogodovanju položaja tuženika u predmetu, pri čemu se ističe da je navedeni svjedok iskazao da je tužiteljica posredovala u kupnji nekretnine koju je kupovala njegova sestra koju je on (svjedok) zastupao te ima loše iskustvo s agencijom tužiteljice.

33. Nadalje, sud nije povjerovao iskazu svjedoka ĐV, sina tuženika, ocijenivši njegov iskaz subjektivnim i usmjerenim ka pogodovanju položaja tuženika u predmetu. Neistinitost iskaza navedenog svjedoka se posebno vidi u dijelu njegovog iskaza u kojem je iskazao da je tužiteljici predao iznos od 120.000,00 eura, bez da mu je tužiteljica potpisala potvrdu. Naime, nije životno niti logično da bi netko predao tako velik iznos novca, a da pri tome ne bi tražio potvrdu o primitku novca.

34. Nadalje, sud nije povjerovao niti iskazu svjedoka AV, sina tuženika, ocijenivši njegov iskaz subjektivnim i usmjerenim ka pogodovanju položaja tuženika u predmetu.

35. Sud nije povjerovao niti iskazu svjedoka SV ocijenivši njegov iskaz subjektivnim i usmjerenim ka pogodovanju položaja tuženika u predmetu, iz čijeg iskaza proizlazi da mu je tužiteljica ostala dužna određenu svotu novca pa sud smatra da je to razlog što je isti želio pogodovati položaju tuženika u predmetu.

36. Obzirom da je sud ocijenio istinitim iskaz tužiteljice, sud je iskaz tuženika ocijenio neistinitim. Pri tome se ističe da je tuženik prilikom saslušanja u dokaznom postupku prvo iskazao da ima potvrde o predaji novca na ime isplate kupoprodajne cijene, da bi naknadno iskazao da ne zna da li ima te potvrde, te je nadalje iskazao da je njegov sin predao tužiteljici iznos od 110.000,00 eura, da bi naknadno iskazao da se moguće zabunio i da se radilo o iznosu od 120.000,00 eura.

37. Nadalje, ističe se da je za ocjenu istinitosti iskaza tužiteljice bio posebno bitan iskaz svjedokinje ŠV, koja je u predmetnoj kupoprodaji zastupala svoju majku koja je bila jedan od prodavatelja predmetne nekretnine. U kući upravo navedene svjedokinje vođeni su pregovori oko kupnje predmetne nekretnine i vršena je isplata kupoprodajne cijene. Navedena svjedokinja je jasno i nedvosmisleno iskazala da su stranke iz ovog predmeta pregovarale o kupnji kao kupci na ravne dijelove, da su predmetnu nekretninu kupili zajedno tužiteljica i tuženik, svatko u ½ dijela i da je svatko od njih isplatio svoj dio kupoprodajne cijene tj. svatko je isplatio iznos od po 85.000,00 eura, da je tužiteljica donosila novac za sebe, a tuženik je donosio novac za sebe i on je prvi isplatio svoj dio. Istinitost iskaza navedene svjedokinje, pa tako i tužiteljice, potvrđena je potvrdama koje se nalazi na str. 74-76 spisa iz kojih proizlazi da je tužiteljica ŠV predala ukupno 85.000,00 eura. Naime, Iz Potvrde od 15.9.2005. (str. 34 i 74 spisa) proizlazi da ŠV potvrđuje da je od ŽV primila kaparu u iznosu od 10.000,00 eur na ime akontacije za parcelu u Borongajskom lugu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz Potvrde od 14.4.2005 (str. 75 spisa) proizlazi da ŠV potvrđuje da je od ŽV, u ime njezine majke CV i ostalih suvlasnika nekretnine u Borongajskom lugu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], primila iznos od 30.000,00 eur na ime isplate dijela kupoprodajne cijene za ½ dijela navedene nekretnine, te nadalje potvrđuje da je 25.6.2005. primila iznos od 8.000,00 eur za gore navedenu nekretninu, a iz Potvrde od 9.8.2005. (str. 76 spisa) proizlazi da ŠV potvrđuje da je primila od ŽV iznos od 20.000,00 eur na ime dijela kupoprodajne cijene za nekretninu u Borongajskom lugu zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastru kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se, nadalje, navodi da je 1.9.2005. za gore navedenu česticu primljen iznos od 17.000,00 eur.

38. Istinitost iskazivanja tužiteljice potvrđuju potvrde o učinjenim isplatama. Zbroj po naprijed navedenim potvrdama predstavlja upravo iznos od 85.000,00 eur (10.000,00 eur + 30.000,00 eur + 8.000,00 eur + 20.000,00 eur + 17.000,00 eur = 85.000,00 eur) koliko je iznosila polovica kupoprodajne cijene.

39. S druge strane, tuženik je prilikom saslušanja u dokaznom postupku (iako je prethodno tvrdio da ima potvrde - str. 56 spisa), iskazao da ne zna da li posjeduje potvrde prodavatelja za isplatu kupoprodajne cijene koje bi potvrđivale da je prodavateljima isplatio iznos od 50.000,00 eura te 120.000,00 eura. Nije logično niti životno da tuženik, da su njegovi navodi točni, ne bi imao potvrde o predaji novca odnosno isplati kupoprodajne cijene, obzirom da iz iskaza svjedoka ŠV i BV proizlazi da je pisani kupoprodajni ugovor sklopljen nakon što je prodavateljima isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti. Tuženik, dakle, tvrdnje o predaji novca nije dokazao potvrdama, dok je tužiteljica, s druge strane, svoje tvrdnje o predaji novca i isplati kupoprodajne cijene dokazala potvrdama, a iz iskaza svjedoka ŠV jasno proizlazi da je tužiteljica novac predavala isključivo za sebe, a ne za tuženika.

40. Nadalje, za ocjenu istinitosti iskaza tužiteljice bio je bitan i iskaz svjedoka BV, jednog od prodavatelja, koji je jasno i nedvosmisleno iskazao da su radi kupnje predmetne nekretnine pregovarali tuženik MV i tužiteljica ŽV i da su oni oboje bili kupci, da su ŽV i MV novac donosili ŠV i da je svatko od njih platio po polovicu kupoprodajne cijene te su kao prodavatelji bili začuđeni kada su vidjeli da je u ugovoru o kupoprodaji kao kupac naveden samo MV, na što im je obrazloženo da su se „njih dvoje tako dogovorili“.

41. Ovaj sud je, kao što je već naprijed navedeno, ocijenio istinitim iskaze svjedoka ŠV i BV. Navedeni svjedoci nisu u srodstvu sa strankama, nisu s njima u poremećenim odnosima, nisu zainteresirani za ishod ovog postupka te sud smatra da su prilikom saslušanja iskazivali objektivno. Njihovi iskazi su potvrđeni potvrdama o primitku novca koje se nalaze na str. 74-76 spisa.

42. Analizirajući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno te rezultat cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je predmetni kupoprodajni ugovor u kojem je tuženik naveden kao kupac prividan (simuliran) u dijelu koji se odnosi na osobu kupca, jer su stranke dogovorile da će se u ugovoru kao kupac navesti samo tuženik, iako je stvarna namjera bila zajednička kupnja, a taj ugovor prikriva stvarni sporazum između tužiteljice i tuženika o zajedničkoj kupnji zemljišta. Pri tome je sud povjerovao tužiteljici da je tuženik govorio da je potrebno da samo on bude naveden u kupoprodajnom ugovoru kao kupac jer bi kao povratnik iz Njemačke mogao dobiti kredit od Hrvatske banke za obnovu i razvoj, te da je između stanaka dogovor bio da se prije upisa u zemljišne knjige po tom kupoprodajnom ugovoru, sastavi aneks istom kako bi i tužiteljica bila navedena kao kupac u ½ dijela. Bitno je istaknuti i to da su prodavatelji znali za prividnost tog ugovora, što proizlazi iz iskaza svjedoka ŠV i BV.

43. Iz iskaza svjedoka UV, koji je bio u dobrim odnosima sa strankama, čiji iskaz je sud ocijenio istinitim, proizlazi mu je upravo tuženik predložio da svoje potraživanje koje ima prema tužiteljici po osnovi izvedenih građevinskih radova na njezinoj kući namiri na način da mu tužiteljica proda svoj suvlasnički dio na tom zemljištu.

44. Članak 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje: ZOO) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok stavak 2. istog članka ZOO propisuje da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

45. Tužiteljica je tijekom ovog postupka dokazala da je postojao dogovor o zajedničkoj kupnji predmetne nekretnine, da je isplatila polovicu cijene i da je stupila u suposjed predmetne nekretnine, stoga taj prikriveni sporazum predstavlja pravni osnov za priznavanje tužiteljičinog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u ½ dijela.

46. Stoga je sud utvrdio da je tužiteljica stekla pravo na upis prava vlasništva u ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] Šuma u površini od 4969 m2, što je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tužiteljice što će u protivnom zamijeniti ova presuda, odnosno sud je odlučio kao u izreci ove presude pod I.

47. U odnosu na prigovor zastare treba istaknuti da iz Izvatka iz zemljišne knjige od 15.9.2015. (str. 78 i 79 spisa) proizlazi da se tuženik 2011. upisao kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zkč. br. [katastarska čestica] Šuma u površini od 4969 m2 (Z-19279/11 od 13.4.2011.) temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.9.2005., punomoći od 11.2.2011., Aneksa Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 19.6.2007., Aneksa broj 2 Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 2.3.2011. (datum ovjere potpisa) i Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 2.2.2009.

48. Kako se tuženik obvezao da će prije upisa u zemljišne knjige biti sastavljen aneks ugovora u kojem će i tužiteljica biti navedena kao kupac predmetne nekretnine u ½ dijela, a kako se tuženik u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik te nekretnine 2011., te kako je predmetna tužba podnijeta 16.12.2011. nije protekao rok od 5 godina propisan čl. 225. st. 1. ZOO pa zastara nije nastupila.

49. U odnosu na osobno ime tužiteljice treba reći da je u tužbu navedeno ŽV, te su svjedoci koristili to ime, a sud je naknadno, prilikom saslušanja tužiteljice na glavnoj raspravi 7.4.2021. (str. 129 spisa) uvidom u njezinu osobnu iskaznicu utvrdio da je njezino ime EV.

50. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 2. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 13.405,00 eur / 101.000,00 kn (str. 22 spisa).

51. Trošak tužiteljice u ukupnom iznosu od 7.724,48 eur, odnosi se na:

- trošak sastava tužbe u iznos od 500,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 4.12.2012. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 16.5.2013. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 1.4.2014. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 14.10.2015. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 13.1.2016. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 13.4.2016. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 14.4.2016. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eur (Tbr. 10. st. 1. Tarife)

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 7.4.2021. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 22.4.2021. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 23.11.2022. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 20.1.2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 9.2.2024. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 26.11.2024. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištu 28.10.2025. u iznosu do 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak izlaska sudske komisije na lice mjesta u iznos od 49,48 eur.

52. Pri tome sud tužiteljici nije priznao trošak odnoseći na zabilježbu spora obzirom da tužiteljica nije dokazala da je u ovom postupku imala taj trošak. Nadalje, sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 3.3.2014. obzirom da se podnesak s tim datumom ne nalazi u spisu. Nadalje, sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 13.4.2014. obzirom da je predan na ročištu 14.4.2014., kao što nije priznao niti trošak sastava podneska od 17.10.2025. obzirom da je isti predan na ročištu 28.10.2025., pa je sadržaj tih podnesaka mogao biti ukratko iznijet na zapisnik na tim ročištima. Nadalje, tužiteljici nije priznat niti trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu 6.7.2022. obzirom da punomoćnik tužiteljice nije pristupio na to ročište.

53. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.704,00 eur (zahtjevan trošak u iznosu od 10.428,48 eur – dosuđen trošak u iznosu od 7.724,48 eur = 2.704,00 eur).

54. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i III.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu

2. pun. tuženika