REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-7176/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Hrvoje Kardum i Josip Kardum, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d., protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 koga zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 17. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe čl.2. i čl.3. Ugovora o kreditu broj 016- 1762/2005 od 25. kolovoza 2005. sklopljen između tuženika Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, kao kreditora i tužiteljice UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule CHF.
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužiteljici UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF Ugovora o kreditu broj: 016-1762/2005 isplati iznos od 20.288,83 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku ne iznose:
- 4,26 eura od 31.10.2008. do isplate,
- 9,81 eura od 22.1.2009. do isplate,
- 13,76 eura od 31.1.2009. do isplate,
- 15,54 eura od 2.3.2009. do isplate,
- 10,63 eura od 1.4.2009. do isplate,
- 11,57 eura od 4.5.2009. do isplate,
- 4,06 eura od 2.6.2009. do isplate,
- 2,92 eura od 4.9.2009. do isplate,
- 2,66 eura od 5.10.2009. do isplate,
- 5,24 eura od 4.12.2009. do isplate,
- 9,68 eura od 5.1.2010. do isplate,
- 15,98 eura od 5.2.2010. do isplate,
- 14,53 eura od 5.3.2010. do isplate,
- 23,09 eura od 2.4.2010. do isplate,
- 21,46 eura od 5.5.2010. do isplate,
- 24,62 eura od 4.6.2010. do isplate,
- 52,00 eura od 5.7.2010. do isplate,
- 46,36 eura od 6.8.2010. do isplate,
- 63,58 eura od 6.9.2010. do isplate,
- 57,63 eura od 5.10.2010. do isplate,
- 48,06 eura od 5.11.2010. do isplate,
- 68,25 eura od 4.12.2010. do isplate,
- 91,75 eura od 5.1.2011. do isplate,
- 73,99 eura od 4.2.2011. do isplate,
- 80,82 eura od 5.3.2011. do isplate,
- 72,89 eura od 5.4.2011. do isplate,
- 74,34 eura od 5.5.2011. do isplate,
- 107,90 eura od 2.6.2011. do isplate,
- 111,17 eura od 29.7.2011. do isplate,
- 139,21 eura od 31.7.2011. do isplate,
- 124,81 eura od 1.9.2011. do isplate,
- 109,04 eura od 4.10.2011. do isplate,
- 102,44 eura od 5.11.2011. do isplate,
- 101,28 eura od 5.12.2011. do isplate,
- 108,46 eura od 4.1.2012. do isplate,
- 114,72 eura od 3.2.2012. do isplate,
- 115,56 eura od 5.3.2012. do isplate,
- 111,23 eura od 5.4.2012. do isplate,
- 114,15 eura od 4.5.2012. do isplate,
- 116,15 eura od 5.6.2012. do isplate,
- 112,79 eura od 5.7.2012. do isplate,
- 113,67 eura od 4.8.2012. do isplate,
- 111,15 eura od 5.9.2012. do isplate,
- 105,79 eura od 4.10.2012. do isplate,
- 111,59 eura od 5.11.2012. do isplate,
- 114,38 eura od 5.12.2012. do isplate,
- 112,34 eura od 5.1.2013. do isplate,
- 101,38 eura od 5.2.2013. do isplate,
- 110,69 eura od 5.3.2013. do isplate,
- 111,51 eura od 5.4.2013. do isplate,
- 107,86 eura od 3.5.2013. do isplate,
- 96,51 eura od 6.6.2013. do isplate,
- 96,22 eura od 8.7.2013. do isplate,
- 99,01 eura od 8.8.2013. do isplate,
- 103,48 eura od 6.9.2013. do isplate,
- 109,67 eura od 7.10.2013. do isplate,
- 106,47 eura od 8.11.2013. do isplate,
- 108,75 eura od 6.12.2013. do isplate,
- 111,30 eura od 7.1.2014. do isplate,
- 92,03 eura od 7.2.2014. do isplate,
- 94,78 eura od 7.3.2014. do isplate,
- 93,88 eura od 8.4.2014. do isplate,
- 90,84 eura od 8.5.2014. do isplate,
- 89,87 eura od 6.6.2014. do isplate,
- 90,32 eura od 7.7.2014. do isplate,
- 93,76 eura od 9.8.2014. do isplate,
- 96,66 eura od 8.9.2014. do isplate,
- 96,06 eura od 7.10.2014. do isplate,
- 98,57 eura od 8.11.2014. do isplate,
- 100,28 eura od 8.12.2014. do isplate,
- 99,27 eura od 8.1.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 6.2.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 7.3.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 8.4.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 8.5.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 8.6.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 8.7.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 7.8.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 8.9.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 9.10.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 9.11.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 8.12.2015. do isplate,
- 99,55 eura od 1.1.2016. do isplate,
- 99,55 eura od 5.2.2016. do isplate,
- 99,55 eura od 8.3.2016. do isplate,
- 99,55 eura od 8.4.2016. do isplate,
- 99,55 eura od 6.5.2016. do isplate,
- 124,14 eura od 16.6.2016. do isplate,
- 133,33 eura od 7.7.2016. do isplate,
- 131,29 eura od 9.8.2016. do isplate
- 127,44 eura od 8.9.2016. do isplate
- 131,33 eura od 10.10.2016. do isplate
- 132,06 eura od 8.11.2016. do isplate
- 137,76 eura od 5.12.2016. do isplate
- 140,00 eura od 9.1.2017. do isplate
- 138,21 eura od 8.2.2017. do isplate
- 135,92 eura od 1.3.2017. do isplate
- 135,02 eura od 31.3.2017. do isplate
- 131,12 eura od 2.5.2017. do isplate
- 125,43 eura od 31.5.2017. do isplate
- 123,72 eura od 3.7.2017. do isplate
- 107,72 eura od 31.7.2017. do isplate
- 105,67 eura od 4.9.2017. do isplate
- 109,29 eura od 30.9.2017. do isplate
- 104,47 eura od 2.11.2017. do isplate
- 104,48 eura od 1.12.2017. do isplate
- 102,17 eura od 2.1.2018. do isplate
- 100,20 eura od 1.2.2018. do isplate
- 103,09 eura od 1.3.2018. do isplate
- 95,46 eura od 3.4.2018. do isplate
- 87,55 eura od 2.5.2018. do isplate
- 101,89 eura od 4.6.2018. do isplate
- 99,02 eura od 2.7.2018. do isplate
- 98,58 eura od 1.8.2018. do isplate
- 109,28 eura od 3.9.2018. do isplate
- 110,71 eura od 2.10.2018. do isplate
- 107,89 eura od 2.11.2018. do isplate
- 110,16 eura od 3.12.2018. do isplate
- 111,96 eura od 3.1.2019. do isplate
- 107,61 eura od 4.2.2019. do isplate
- 108,78 eura od 28.2.2019. do isplate
- 115,26 eura od 31.3.2019. do isplate
- 107,78 eura od 30.4.2019. do isplate
- 112,55 eura od 31.5.2019. do isplate
- 116,49 eura od 1.7.2019. do isplate
- 117,55 eura od 31.7.2019. do isplate
- 123,72 eura od 31.8.2019. do isplate
- 126,99 eura od 30.9.2019. do isplate
- 122,44 eura od 4.11.2019. do isplate
- 122,88 eura od 2.12.2019. do isplate
- 127,66 eura od 31.12.2019. do isplate
- 134,67 eura od 3.2.2020. do isplate
- 138,53 eura od 2.3.2020. do isplate
- 150,00 eura od 1.4.2020. do isplate
- 147,03 eura od 4.5.2020. do isplate
- 143,22 eura od 1.6.2020. do isplate
- 143,70 eura od 30.6.2020. do isplate
- 136,22 eura od 31.7.2020. do isplate
- 137,30 eura od 31.8.2020. do isplate
- 137,37 eura od 2.10.2020. do isplate
- 142,80 eura od 2.11.2020. do isplate
- 136,80 eura od 1.12.2020. do isplate
- 134,53 eura od 31.12.2020. do isplate
- 138,43 eura od 31.1.2021. do isplate
- 132,15 eura od 28.2.2021. do isplate
- 127,99 eura od 31.3.2021. do isplate
- 128,78 eura od 30.4.2021. do isplate
- 128,73 eura od 31.5.2021. do isplate
- 127,47 eura od 30.6.2021. do isplate
- 135,81 eura od 2.8.2021. do isplate
- 133,62 eura od 1.9.2021. do isplate
- 132,64 eura od 30.9.2021. do isplate
- 142,40 eura od 31.10.2021. do isplate
- 150,06 eura od 2.12.2021. do isplate
- 153,31 eura od 4.1.2022. do isplate
- 153,99 eura od 31.1.2022. do isplate
- 155,71 eura od 1.3.2022. do isplate
- 159,52 eura od 31.3.2022. do isplate
- 161,61 eura od 2.5.2022. do isplate
- 158,68 eura od 31.5.2022. do isplate
- 169,56 eura od 30.6.2022. do isplate
- 183,26 eura od 1.8.2022. do isplate
- 182,24 eura od 1.9.2022. do isplate
- 195,38 eura od 4.10.2022. do isplate
- 175,74 eura od 31.10.2022. do isplate
- 179,41 eura od 1.12.2022. do isplate
- 178,57 eura od 31.12.2022. do isplate
- 169,12 eura od 31.1.2023. do isplate
- 174,60 eura od 28.2.2023. do isplate
- 172,98 eura od 31.3.2023. do isplate
- 178,95 eura od 29.5.2023. do isplate
- 186,33 eura od 1.6.2023. do isplate
- 181,70 eura od 1.7.2023. do isplate
- 193,26 eura od 31.7.2023. do isplate
- 192,54 eura od 31.8.2023. do isplate
- 187,38 eura od 29.9.2023. do isplate
- 192,74 eura od 31.10.2023. do isplate
- 189,46 eura od 30.11.2023. do isplate
- 208,94 eura od 29.12.2023. do isplate
- 203,23 eura od 31.1.2024. do isplate
- 195,02 eura od 29.2.2024. do isplate
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5 Ugovora o kreditu broj: 016-1762/2005 od 25. kolovoza 2005. sklopljen između tuženika kao kreditora, i tužiteljice kao korisnika kredita u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno.
IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužiteljici UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati po osnovu neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade kredita iznos od 816,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2005. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 da tužiteljici UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 6.787,96 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 30. prosinca 2022. navodi da je s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, sklopila dana 25. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu broj 016-1762/2005 u iznosu 102.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci kreditora koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 3,99% godišnje te da su dijelovi odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naknadi za obradu kredita sadržani u tom Ugovoru nepošteni i posljedično ništetni, u kojem pravcu upućuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018 te na odluke Europskog suda u predmetima C 26/2013, C 118/2017, C 70/2017, C 179/2017 itd. Kako je tuženik u obvezi da vrati tužiteljici sve iznose koje je primio temeljem djelomično ništetnih odredaba Ugovora o kreditu u smislu čl.323.st.1., čl.1111-1117. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), predlaže u konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 11. srpnja 2025. godine da sud donese presudu u kojoj će utvrditi ništetnim odredbe čl. 2 i 3 predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule te naložiti tuženiku da za sporni period isplati iznos od 20.288,88 eura iskazano po mjesecima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, da utvrdi ništetnom odredbu čl. 5 citiranog Ugovora u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi obrade kredita u iznosu od 1,25 % jednokratno te da naloži tuženiku isplatu iznosa od 816,31 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2005. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku 15 dana. U citiranom podnesku tužiteljica je povukla točke I, VI, VII, IX, X i XI tužbe a vezane uz utvrđenje ništetnim odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva, niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužiteljica nije niti pokušala dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva koja se odnosi na čl. 5 Ugovora o kreditu u kojoj je propisano da je korisnik kredita u obvezi platiti sve naknade i troškove, sukladno Odluci i to o Tarifi naknada za usluge kreditora. Dakle, navedena odredba nije nepoštena i ništetna, ona je jasna i razumljiva a i sastavljena na način da je tužiteljica mogla procijeniti ekonomske i pravne posljedice citirane odredbe, te je tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora znala za svoju obvezu. Predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitane Ugovor o kreditu (list 29 do 42 spisa, specifikacija uplata (list 508 do 514 spisa), pregled prometa (list 515 do 539 spisa), specifikacija isplate kredita (list 540 spisa), Glasilo pravnog prednika tuženika (1030 do 1054 spisa), obavijest tuženika (list 1136 do 1136 spisa), financijsko vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 1149 do 1159 spisa) i dopunsko očitovanje vještaka (list 1195 do 1196 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 1189 spisa).
4. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nije odlučna za ishod ovog postupka.
5. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice iz podneska od 11. srpnja 2025. u cijelosti osnovan.
6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., kao kreditora zaključen 25. kolovoza 2005. Ugovor o kreditu broj 0016-1762/2005 s namjenom kupnje stana, u iznosu CHF 102.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, uz kamatnu stopu od 3,99 %, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te valutnu klauzulu, koji kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u iznosu CHF 488,76 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, na rok otplate od 360 mjeseci,
-da je javni bilježnik Ilinka Lisonek iz Zagreba dana 20. travnja 2005. pod brojem OV-5987/2005 potvrdio da su tužiteljica i punomoćnik kreditora gore navedeni Ugovor podnijeli na potvrdu te da im je isprava pročitana i upozoreni su da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,
-da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
7. U odnosu na prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice, pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
8. Bez obzira na činjenicu da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, sud je saslušao tužiteljicu kao stranku koja je navela da je kod tuženika imala uvjete za podizanje kredita te je temeljem predugovora za kupnju stana imala saznanja koji iznos je potreban a pregovarala je s osobnim bankarom. Planirala je podići kredit u kunama ali joj je ponuđen u CHF a o kreditnim uvjetima nije mogla pregovarati, npr. o kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita te je banka odradila svoj posao i isplatila joj je iznos potreban za kupnju stana. Naplaćena je naknada za obradu kredita, toga uopće nije bila niti svjesna u momentu isplate a Ugovor je pročitala i potpisala. Tada je imala 24 godine te joj je bilo nužno da ostvari kredit za kupnju stana. Dakle, iz jasnog i životno logičnog iskaza tužiteljice proizlazi da su od strane pravnog prednika tuženika nametnuti uvjeti odnosno ugovorne odredbe koje su predmet ovog postupka te da se o njima nije niti moglo pregovarati.
9. Dakle, sud je utvrdio ništetnom odredbe čl. 2 i čl. 3 predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjena valutne klauzule te je naložio tuženiku da isplati tužiteljici po tom osnovu iznos od 20.288,83 eura kako je to pobliže opisano u točki I i II izreke ove presude, a temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. čl. i 323.ZOO-a te čl.502. a i c ZPP-a, pri čemu se upućuje i na stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2019. broj:Rev-3142/18.
10. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da ukupna razlika po osnovu valutne klauzule iznos od 20.288,83 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže navedeni u tablicama u nalazu i mišljenju vještaka a tužiteljica je prema tom nalazu u tom dijelu uredila tužbeni zahtjev.
11. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužiteljice dospijeva 31. listopada 2008. a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241 ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), pa kako je tužiteljica podnijela tužbu 30. prosinca 2022. prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
12. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog Ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja do isplate jer se smatra nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupna razlika s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos s obzirom na utuženo razdoblje, sve prema pojedinim mjesečnim iznosima i datumima dospijeća pobliže navedenim tablici nalaza i mišljenja vještaka (pravno shvaćanje VSRH u presudi br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.). Tužbeni zahtjev tužiteljice je prihvaćen i odlučeno je kao u st. I i II izreke presude temeljem odredbe čl. 323 st. 1, čl. 1111 st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a.
13. Nije osnovan prigovor tuženika u kojem navodi da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe tužiteljice iz podneska od 11. srpnja 2025. u odnosu na tužbu. Tužiteljica nije djelomično povukla tužbu iz razloga što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi visinu zahtjeva tužiteljice, a tužiteljica nije mogla tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak izradio nalaz i mišljenje.
14. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 323 ZOO-a koja propisuje da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog Ugovora. Tuženik je kao pravna osoba određivao kamatne stope i kretanje valute CHF na tržištu te tužiteljica na te faktore nije mogla utjecati pa slijedom toga nije u obvezi vratiti tuženiku novčani iznos po osnovu tzv. negativne razlike. Pri tome treba navesti da tuženik ukoliko i smatra da mu pripada određeni novčani iznos po tom osnovu trebao je postaviti tužbeni zahtjev u okviru kojeg bi sud i odlučio sukladno odredbi čl. 2 st. 1 ZPP-a.
15. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica predlaže utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 25. kolovoza 2005. godine u kojem su regulirani troškovi obrade kredita u iznosu od 1,25 % jednokratno.
16. Sporno je da li j e ta ugovorna odredba temeljem koje je tužiteljici uskraćen iznos za obradu kredita od 816,31 eura dana 15. rujna 2005. godine nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te posljedično tome pravo tužiteljice na isplatu iznosa od 816,31 eura, a ta visina je utvrđena u nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.
17. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.
18. Kao što je navedeno u obrazloženju ove presude na ročištu 3. travnja 2025. godine saslušana je tužiteljica kao stranka te je po osnovu jednokratne naknade za obradu kredita navela da ona nije bila niti svjesna da je naknada naplaćena niti joj je bilo tko od strane banke objasnio da će biti ta naknada naplaćena a njoj je bio bitan iznos koji je ostvarila kreditom za kupnju stana. Ugovornu odredbu je pročitala, Ugovor je potpisala, tada je imala 24 godine. Dakle, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj od strane tuženiku nije prezentirano na što se ta naknada odnosi, njena svrha i visina. U Ugovor je unesen postotak te naknade, a za visinu je saznala tek naknadno te je bilo neizbježno plaćanje predmetne naknade.
19. U ocjeni osnovanosti tuženog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužiteljice vezano uz ništetnost odredbe ugovora o kreditu o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i odobrenje kredita te uskratu tog iznosa.
20. Prigovor zastare nije osnovan. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti. Treba navesti i Zaključak Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine
21. U vrijeme zaključenja Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama koji odredbom čl. 81 st. 1 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U st. 3 istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Dok je u st. 4 propisano da ako trgovac tvrdi da se radi o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru u kojoj se pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, dok je odredbom čl. 87 st. 1 citiranog Zakona predviđeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava. U odnosu na navode tuženika da se radi o odredbama koje su jasne lako razumljive i uočljive, treba navesti da je tužiteljica potrošač odnosno fizička osoba koja je Ugovor o kreditu sklopila u svrhu kupnje stana, te da o odredbama Ugovora nije bilo pregovaranja, a posebno ne o spornoj odredbi citiranog Ugovora. S obzirom da je tužiteljica temeljem čl. 5. predmetnog Ugovora platila tuženiku jednokratnu naknadu, time da tuženik nije objasnio u koju svrhu se ta naknada naplaćuje, od čega se sastoje troškovi, itd., očito je da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, iz čega proizlazi da je navedena odredba ništetna sukladno odredbi čl. 81 st. 1 citiranog Zakona, jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu tog Zakona. Citirana odredba ugovora o kreditu na koju tužiteljica nije mogla utjecati, već je tuženik taj koji je odlučio o toj odredbi i stavio tužiteljicu u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora. I odredbom čl. 3 st. 1 Direktive 93/13/EEZ propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 te Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
22. Slijedom toga ovaj sud prihvaća navode tužiteljice o ništetnosti jednokratne naknade točnije, tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, nalazi utvrđenim da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji predmetna naknada niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova tj. od čega se ti troškovi sastoje, u kojem konačnom iznosu što je dovelo da takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu obveza na štetu potrošača te je iz svih navedenih razloga takva ugovorena naknada ništetna ugovorna odredba te daje pravo tužiteljici da zahtjeva isplatu iznosa od 816,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2005. do isplate, kada je tuženik prilikom isplate kredita umanjio iznos kredita za tu naknadu (čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a). Nesavjesnost tuženika proizlazi iz činjenice da je unaprijed formulirani tekst ugovora u kojem odredbe o predmetnoj naknadi nisu bile jasne niti obrazložene tuženik iskoristio da naplati više od onoga što je stvarno smio naplatiti.
23. Slijedom toga sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a te je odlučeno kao u izreci presude pod III i IV.
24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužiteljice i tuženika u sporu.
25. Sud je tužiteljici priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, za sastav podneska 24.11.2023., 26.3.2024., 13.2.2025., 11.7.2025., 5.6.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 6.3.2024., 12.2.2025., 3.4.2025. i 8.10.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 500,00 eura, što ukupno iznosi 5.000,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 1.250,00 eura te plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 167,96 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 370,00 eura pa priznati trošak tužiteljici iznosi 6.787,96 eura. Sud je tužiteljici priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona. Slijedom navedeno odlučeno je kao u izreci presude od V.
U Zagrebu, 17. veljače 2026. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
