Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-92/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmele Miškulin Banić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Marije Pešut i Marijana Asića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Igora Prpića, u kaznenom predmetu protiv optuženika ND, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi sa člankom 227. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO-DO-212/2021 od 20. prosinca 2021., nakon održane rasprave 17. rujna 2025. i 10. prosinca 2025., u nazočnosti Općinske državne odvjetnice u Gospiću, NDN te optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Luke Lenića iz Zagreba, a u odsutnosti oštećenika CD, **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik ND, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i C, rođene I, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom školom, automehaničar, nezaposlen, povremeno ostvaruje neprijavljene mjesečne prihode u iznosu od oko 250,00 eura, neoženjen, otac jednog malodobnog djeteta, na adresi prebivališta živi s majkom u njenoj kući, vlasnik osobnog automobila marke Pugeot, proizvedenog 2002.g., bez čina, neodlikovan, neosuđivan, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

I. što je, dana 02. srpnja 2021. oko 23:40 sati u mjestu Takalice, grad Gospić, upravljajući osobnim automobilom marke "Audi" tip "A6" registarske oznake [registarska oznaka] državnom cestom broj 25, iz smjera Gospića prema Karlobagu, protivno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 – dalje: ZSPC), olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, ulaskom u desni zavoj propustio brzinu kretanja vozila prilagoditi zavojitom kolniku zbog čega je, pri brzini od najmanje 79,3 km/h te dolaskom do 23,540 km državne ceste izgubio kontrolu nad vozilom, skrenuo na lijevu stranu kolnika, a potom na pješčano proširenje sa lijeve strane kolnika i prednjim dijelom vozila udario u spušteni dio metalne zaštitne ograde te sletio vozilom ispod razine kolnika i prednjim dijelom istog naletio na tri stabla bukve od koje se odbio i u nastavku prevrtanjem po strmom terenu zaustavio se vozilom prevrnutim na krov, kojom prilikom je putnica u osobnom automobilu ID zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život od kojih je preminula na mjestu događaja,

II. dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 6. u vezi s člankom 227. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 227. stavku 6. KZ/11.

III. Na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11, optuženik ND osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku ND uračunava se vrijeme uhićenja i pritvora od 03. srpnja 2021. do 04. srpnja 2021.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/2025. - dalje: ZKP), u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1., 6. i 8. ZKP-a, optuženik ND dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.789,99 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se oslobađa obveze naknade paušalne svote, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje: ODO), optužnicom broj KO- DO-212/2021 od 20. prosinca 2021., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, posl. br. Kov-178/2021-8 od 06. travnja 2022. (str. 208-211 spisa), izmijenjenog činjeničnog opisa kaznenog djela na raspravi 17. rujna 2025. (str. 310 spisa), tereti optuženika ND za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. CD, otac pok. ID, u postupku je sudjelovao u svojstvu oštećenika, s tim što imovinskopravni zahtjev prema optuženiku u kaznenom postupku nije postavio (str. 230 spisa).

3. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik ND je iskazao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret izmijenjenom optužnicom (str. 326 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je stalni sudski vještak prometne struke dipl. ing. Neven Ereš iz Zagreba (str. 305-307 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl ing. Zvonka Ivašića iz Zagreba od 20. 11.2021. (str. 171-177 spisa), pročitani su zapisnik Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, o očevidu od 03. srpnja 2021. (str. 3-9 spisa), prijava Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije od 02.07.2021., za žrtvu ID (str. 10-11 spisa), zapisnik i potvrda Policijske postaje Gospić od 03.07.2021.,o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika (str. 29-30 spisa), uz suglasnost stanaka pročitan je zapisnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 05.07.2021. (str. 81-82 spisa), izvršen je uvid u situacijski plan mjesta prometne nesreće sa fotodokumentacijom očevida (str. 140- 145 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik Centra "Ivan Vučetić" Zagreb od 24.09.2021.,o toksikološkom vještačenju, s prilozima (str. 146-148 spisa) te podnesak obrane od 23. svibnja 2025., sa fotografijama šireg lica mjesta prometne nesreće (str. 260-271 spisa).

U postupku je odbijen dokazni prijedlog obrane (str. 308 spisa) za provođenje kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja, na okolnost da li bi u slučaju postojanja potrebne i propisne zaštitne ograde na licu mjesta, utvrđena dinamika prometne nesreće dovela do iste posljedice ili bi se ta posljedica mogla izbjeći ili umanjiti. Naime, vijeće je cijenilo kao su i prometni vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić iz Zagreba, koji je tijekom postupka preminuo, pa je njegov nalaz i mišljenje pročitan, kao i novo imenovani prometni vještak, dipl. ing. Neven Ereš iz Zagreba, na tu okolnost u svojim nalazima i mišljenjima suglasno iskazali da postoji mogućnost, da je na kolniku postojala zaštitna ograda u dvostrukom profilu, da bi se udarom u istu vozilo odbilo i ne bi sletjelo sa kolnika odnosno da bi postojanje takve ograde najvjerojatnije zadržalo vozilo na kolniku, pri čemu bi onda i mogućnost zadobivanja ozljeda žrtve ID bila manja, zbog čega je provođenje daljnjih dokaza na tu okolnost cijenjeno usmjerenim odugovlačenju kaznenog postupka. Također, odbijen je dokazni prijedlog obrane (str. 309 spisa) za angažiranjem inspekcije za ceste radi utvrđenja kakve su sve manjkavosti bile vezane za opremu i signalizaciju ceste, te utvrđivanja stanja kolničkog zastora, jer je nakon prometne nesreće došlo do njegove promjene u vidu postavljanja hrapavijeg sloja, što bi moglo upućivati da je kolnik bio zaglađen, a što je suprotno Pravilniku o održavanju javnih cesta i što je moglo dovesti do smanjenog trenja i težeg upravljanja odnosno zaustavljanja.

U odnosu na taj dokazni prijedlog obrane vijeće je cijenilo kako je u dokaznom postupku, i to dopunom prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu, utvrđeno postojanje manjkavosti vezanih za opremu i signalizaciju ceste inkriminirane prilike, pa je provođenje daljnjih dokaza na tu okolnost cijenjeno usmjerenim odugovlačenju postupka, isto kao i utvrđivanje stanja kolničkog zastora u inkriminirano vrijeme, kakav dokaz je ocijenjen i neprikladnim, obzirom na navod obrane da je nakon prometne nesreće došlo do njegove promjene, u vidu postavljanja hrapavijeg sloja, pa nije jasno kako bi se provođenjem tog dokaza sada moglo utvrditi konkretno stanje kolničkog zastora u vrijeme nesreće, uz ocjenu vijeća da se u odnosu na navedenu okolnost treba služiti podacima iz zapisnika o očevidu u kojem je opisano stanje kolnika kritične prilike.

Također, kao usmjeren odugovlačenju postupka, odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenje psihijatrijskog vještačenja optuženika (str. 309 spisa), na okolnost njegove prepasti kritične prilike i da li je u takvim uvjetima mogao sigurno upravljati vozilom, obzirom da je pri prvom ispitivanju iskazao kako ga je slijedilo nepoznato vozilo, kao i da je u nekom trenutku sama žrtva, očito također preplašena, trznula volanom vozila da spriječi pretjecanje.

Naime, vijeće je u tom dijelu cijenilo kako se psihijatrijsko vještačenje okrivljenika provodi ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena ubrojivost okrivljenika, odnosno da je okrivljenik počinio kazneno djelo zbog ovisnosti o alkoholu ili opojnim drogama ili da je raspravno nesposoban zbog duševnih smetnji, a koje okolnosti po ocjeni vijeća ne proizlaze ni iz iskaza kojeg je optuženik dao pri provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika, niti iz bilo kojeg dokaza provedenog u postupku. Nadalje, vijeće je cijenilo kako se kroz osposobljavanje za vozača stječu znanja i vještine potrebne za upravljanje motornim vozilom u prometu, pa i u situaciji kada iza njega vozi drugo vozilo, npr. sa upaljenim dugim svjetlima ili vozilo koje drži premali razmak, slijedom čega se navedene okolnosti, ukoliko su i postojale, ne mogu cijeniti okolnostima koje bi zahtijevale provođenje psihijatrijskog vještačenja optuženika, kao niti okolnost navodnog ometanja od strane same žrtve, a obzirom na nalaz i mišljenje vještaka (str. 244 spisa), da pri utvrđenoj brzini kretanja vozila optuženog, optuženik ND, čak i bez bilo kakvih ometanja (od strane drugog vozila ili same žrtve) vozilom nije mogao savladati predmetni zavoj. Osim toga, vijeće je u tom dijelu cijenilo i kako optuženik u vrijeme nesreće nije bio neiskusan vozač, budući je pri ispitivanju u ODO iskazao kako je vozač od 18 godine života, a u vrijeme nesreće je imao 32 godine, pa se provođenje psihijatrijskog vještačenja optuženika na tu okolnost cijenilo usmjerenim odugovlačenju postupka. Također, vijeće je odbilo dokazni prijedlog obrane (str. 326-327 spisa), za provođenje rekonstrukcije događaja, radi utvrđivanja stanja zaštitne ograde i smjerokaznih stupića te katadioptera u zaštitnoj ogradi s lijeve strane prometnice, a na okolnost da optuženik kao vozač u prometu nije sigurno vođen, u smislu opasnosti dionice ceste na koju nailazi u noćnim uvjetima, a zbog vrlo manjkavog označavanja smjera pružanja prometnice, u vidu nepropisno postavljenih smjerokaznih stupića i katadioptera, kao i dokazni prijedlog obrane za pribavljanje podataka od Agencije za telekomunikacije, je li, uz nesporno pozicioniranje mobitela optuženika i žrtve, u blizini bilo još mobitela, a na okolnost da li je postojala mogućnost da netko slijedi optuženika i ometa ga u sigurnom upravljanju vozilom.

Naime, u odnosu na predloženu rekonstrukciju događaja, vijeće je cijenilo kako je taj dokazni prijedlog usmjeren odugovlačenju postupka, obzirom da je stanje zaštitne ograde i prometnih znakova na kritičnom mjestu u postupku utvrđeno osnovnim i dopunskim nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Nevena Ereša, pri čemu je dopuna tog vještačenja određena upravo na te okolnosti, predložene po obrani, što je sud prihvatio, pri čemu je cijenjeno i da utvrđivanje gustoće smjerokaznih stupića nije okolnost odlučna za donošenje odluke u postupku. Usmjerenim odugovlačenju postupka i nevažnim cijenjen je i dokazni prijedlog obrane za pribavljanje podataka od Agencije za telekomunikacije, uz ocjenu vijeća, sve da se neko vozilo i kretalo iza vozila optuženika sa uključenim dugim svjetlima, kako je optuženik kao vozač u tom slučaju imao niz mogućnosti ukoliko ga je to ometalo u vožnji, u vidu smanjivanja brzine kretanja svog vozila, pa čak i zaustavljanja svog vozila, uz daljnju ocjenu da način vožnje vozila koje se navodno kretalo iz vozila optuženog, svakako nije utjecalo na brzinu kojom je optuženik inkriminirane prilike upravljao svojim vozilom.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, pročitani su podaci iz kaznene i prekršajne evidencije za istoga (str. 222-225 spisa).

4.1. Pozvan radi ispitivanja na završetku dokaznog postupka, optuženik ND je iskazao (str. 328-330 spisa) kako se inkriminirane večeri našao sa sada pok. ID, kako su se već nalazili prethodne tri godine. Naime, živjeli su u izvanbračnoj zajednici, planirali su i svadbu, s tim što je on gotovo svaku večer spavao kod nje, u njenom stanu, odnosno stanu njenih roditelja, gdje je ista živjela. U to vrijeme su tražili stan u kojem bi počeli zajedno živjeti. Odlučili su otići u Karlobag, na pizzu i piće. Vozili su se normalno i razgovarali, da bi im se na samom usponu, uz području zvanom Takalice, približilo vozilo, i to na takav način da ga je skoro htjelo izgurati sa ceste. Davao je desni žmigavac i usporio bi, kako bi ga to vozilo zaobišlo, ali bi to vozilo isto tada usporilo i ne bi ga zaobišlo. Nije se osjećao sigurnim stati i eventualno izaći iz vozila, kako bi vidio tko je vozač tog automobila. To vozilo je kroz neko vrijeme i zaostalo iza njih, da bi im se onda opet približilo gotovo u samom kritičnom zavoju, te je počelo „blicati“ i paliti sva četiri žmigavca, tako da su čak razmišljali da bi se moglo raditi i o nekim njihovim prijateljima, koji se nešto šale. Međutim, odbacio je tu mogućnost jer je taj automobil vozio tako kao da ga hoće udariti u zadnji kraj njegovog vozila i htio ga je preteći na samoj krivini. Sjeća se da ga je u tom trenutku pok. ID čvrsto stisnula za desnu ruku i trznula ga na lijevo. U tom trenutku njegova desna ruka je bila na volanu vozila. U tom trenutku sa vozilom su prešli na lijevu stranu kolnika te je vozilom udario u sam rub zaštitne ograde nakon čega je vozilo palo niz provaliju. Kad im se vozilo zaustavilo, uspio se izvući i popeti na cestu. Mobitel nije imao pa se uputio pješice u smjeru Brušana, u nadi da će nekoga sresti. Naišlo je jedno vozilo, ali nije htjelo stati, pa je nastavio prema Brušanima, misleći da se treba domoći kuća, kako bi pozvao pomoć. Tada je naišlo jedno vozilo i zaustavilo se, pa je od vozača i njegove suputnice zatražio da hitno pozovu pomoć. Od događaja je prošlo gotovo pet godina, ali on s tim živi svakodnevno i smatra da mu ne treba teže kazne jer stalno misli o osobi koju je izgubio, a koju je volio i sa kojom je planirao zajednički život.

Na traženje branitelja, u zapisnik je navedeno kako je optuženikov iskaz, vezan za njegov odnos sa žrtvom, popraćen uzdisanjem, zastojem u govoru i suzama. Optuženik je dodao kako je u jako dobrim odnosima sa sestrama pok. ID, da su dan prije rasprave bili zajedno u Zagrebu, jer iste traže neko vozilo za posao. Nadalje, da je u dobrim odnosima i sa ocem pok. ID, pa ukoliko sud smatra da mu roditelji i sestre pok. ID nisu oprostili ovaj događaj, da onda moli da se isti pozovu na raspravu i ispitaju na te okolnosti.

Na upit branitelja, optuženik je odgovorio kako je po zaustavljanju vozila tražio pok. ID, ali da je u vozilu i vani bio mrak, tako da ju nije vidio, ali ju je u nekom trenutku uspio napipati, pri čemu je vidio da joj je položaj takav da joj dio tijela visi van vozila, pa ju je povukao nazad u auto, dozivao je i bezuspješno pokušavao probuditi. Ostavio ju je u vozilu, na jedinom dijelu gdje je bilo mjesta, odnosno na mjestu vozača, dok je on izašao iz vozila. Ni sam ne zna kuda je izašao, a tek kad se popeo na vozilo i opekao na auspuh, shvatio je da je vozilo na krovu. Najprije se nije mogao snaći gdje je uspon, a gdje silazak, odnosno u kom smjeru treba krenuti prema cesti. Kada je to shvatio počeo se penjati, što je bilo dugotrajno i trajalo je sigurno pola sata, kroz koje vrijeme je i dva puta pao te oba puta ponovno završio na podu vozila. Tijekom vožnje žrtva nije koristila sigurnosni pojas.

Na upit općinske državne odvjetnice, optuženik je odgovorio kako je to vozilo iza njega, za koje je iskazao da ga je ometalo, vozilo iza njega kroz vrijeme od oko 3-4 minute, što bi mogla biti udaljenost od oko 2 km. Toliko je usporio, dajući žmigavac tom vozilu da ga zaobiđe, na način da se vozilom kretao brzinom hoda. Tom brzinom hoda, na granici sa zaustavljanjem, sa vozilom se kretao oko par metara, najviše 10- ak. Na upit kada je onda ubrzao kretanje, obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je brzina kretanja njegovog vozila bila 79,3 km/h, odnosno gotovo 80 km/h, optuženik je odgovorio da je tako krenuo kad je vidio da ga to vozilo neće zaobići. Tako je reagirao u strahu. Na upit zašto pri ispitivanju u ODO u Karlovcu nije rekao da bi ga to vozilo htjelo izgurati sa ceste, kako je danas iskazao na raspravi, a imajući u vidu i njegov iskaz na raspravi da je to vozilo iza njega vozilo oko 3-4 minute, kroz udaljenost od oko 2 km, optuženik je odgovorio da se zbog šoka nije mogao svega sjetiti, jer ga je događaj jako potresao.

Na upit da objasni odstupanje od svog ranijeg iskaza, obzirom da je na raspravi iskazao da ga je žrtva čvrsto i brzo stisnula za desnu ruku, koja ruka mu se nalazila na volanu vozila, dok je pri ispitivanju u ODO iskazao da je žrtva povlačenjem za volan na neki način trznula, opt. je odgovorio da je bilo onako kako je iskazao na raspravi, dok je pri prvom ispitivanju, vjerojatno u šoku, iskazao kako je trznula volanom, ne spominjući kako bi ga uhvatila za ruku koja je bila na volanu. Kako je odgovorio, sa ocem žrtve se čuo prije deset dana, kad je isti sa svoje dvije kćeri bio kod njega.

Na upit predsjednice vijeća zašto pri ispitivanju u ODO u Karlovcu nije iskazao da bi sa žrtvom živio u vanbračnoj zajednici, da su planirali vjenčanje i tražili zajednički stan, optuženik je odgovorio da je pri tom ispitivanju bio u šoku, da je samo razmišljao da li je moguće to što se dogodilo, da je većinom plakao i nije mogao niti puno govoriti, pa da niti ne zna što je sve iskazao ili zašto nešto zbog šoka nije iskazao. Ako pri tom ispitivanju nije iskazao da su planirali otići na pizzu i piće, već samo da su imali namjeru otići sjediti na plažu, onda to vjerojatno nije iskazao misleći da ti detalji nisu potrebni, jer ako su išli u Karlobag, onda bi otišli naravno i na plažu i na pizzu i na piće.

Na upit zašto pri tom ispitivanju niti u jednom trenutku nije iskazao da bi vozač tog automobila vozio na takav način kao da ga hoće izgurati sa ceste, što je bitna okolnost, optuženik je odgovorio kako je "kad mu se sve to sleglo" shvatio da je taj automobil vozio na način kao da ga hoće izgurati sa ceste, jer drugog obrazloženja nije mogao naći. Optuženik se nije mogao sjetiti zašto pri ispitivanju u ODO u Karlovcu nije iskazao niti da bi to vozač tog vozila upalio sva četiri žmigavca, tako da je čak pomislio da se radi o nekim njihovim prijateljima, koji se nešto šale, kako je iskazao na raspravi. Na upit zašto bi onda osjećao strah, kako je iskazao na raspravi, obzirom da je iskazao kako je mislio da bi se moglo raditi o prijateljima koji se šale, optuženik je odgovorio kako je shvatio da nije šala kada ga to vozilo nije htjelo preteći. To vozilo ih te prilike uopće nije preteklo, ostalo je iza njih u trenutku kad su sa vozilom prešli na lijevu stranu kolnika, a potom i van ceste. Nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Kako je odgovorio, njegova kuća u [adresa] se nalazi oko 10 kilometara od mjesta događaja. Tu cestu ne poznaje dobro, a pogotovo kad nije strogo navođena znakovima.

Optuženiku je predočeno kako je pri prvom ispitivanju iskazao kako je to mjesto (prometne nesreće), mjesto gdje on takoreći živi, da nema tjedna kad ne ide u Karlobag, da tu cestu jako dobro poznaje, da je ta krivina dosta velika, da se tu ne može brzo voziti, da ima čak i znak za motoriste da je opasan zavoj, uz upit zašto danas iskazuje drugačije, pri čemu je optuženik odgovorio kako on zbog šoka i lijekova nije znao što priča. Naime, da mu je osoblje hitne pomoći dalo lijekove, nakon što su ga pitali da li mu treba nešto za smirenje, što im je potvrdio. Na hitnoj je bio istu večer kad se dogodila nesreća, a misli da je u ODO u Karlovcu ispitan dva ili tri dana kasnije. Do odvođenja u Karlovac na ispitivanje bio je u pritvoru, gdje mu je te iste lijekove davalo medicinsko osoblje.

4.2. Nakon ispitivanja optuženika, branitelj je predložio da se od pritvorske ustanove zatraži podatak koje su lijekove za smirenje, ili neke druge lijekove, davali optuženiku.

Dokazni prijedlog obrane, očito usmjeren na okolnost sposobnosti optuženika za iskazivanje, a onda i vjerodostojnosti iskaza kojeg je dao, odbijen je kao usmjeren odugovlačenju postupka (str. 330 spisa), uz ocjenu vijeća kako sama okolnost da bi optuženik nakon nesreće dobio ili dobivao tablete za smirenje, budući iz prijave Zavoda za hitnu medicinu (str. 11 spisa) ne proizlazi da bi zbog nekih postupaka ili bolova dobio neku drugu terapiju, jer je evidentirano da nije bilo postupaka i da pacijent nema bolove, ne znači da isti nije bio u potpunosti sposoban za davanje iskaza, jer je naprotiv u tom slučaju mogao biti samo smireniji i koncentriraniji, a što jasno proizlazi iz zapisnika i snimke njegovog ispitivanja od 04.07.2021., iz koje je vidljivo kako okrivljenik iskazuje okolnosno i koncentrirano, a osim toga iz iste je razvidno i kako optuženik i njegov izabrani branitelj nisu imali nikakve primjedbe, prije, tijekom niti po završenom ispitivanju, a koje bi se odnosile na eventualnu nesposobnost okrivljenika za ispitivanje. Pri tome je vijeće cijenilo i kako optuženik pri ispitivanju na raspravi, u dijelu u kojem je slobodno iznosio iskaz, niti u jednom trenutku nije ukazao na tu okolnost, niti mu je na tu okolnost postavljeno pitanje po branitelju, sve do trenutka kad je optuženik po predsjednici vijeća pozvan da objasni odstupanje u svom iskazu na raspravi i pri ispitivanju u ODO u Karlovcu, obzirom da je pri ispitivanju u Karlovcu iskazao da „nema tjedna kad ne ide u Karlobag, da tu cestu jako dobro poznaje, da je ta krivina dosta velika, da se tu ne može brzo voziti, da ima čak i znak za motoriste da je opasan zavoj“, dok je raspravi iskazao da tu cestu ne poznaje dobro, u kojem onda trenutku optuženik odjednom iznosi podatak da pri ispitivanju u Karlovcu zbog lijekova „nije znao što priča“, što dakle, ranije prilikom ispitivanja na raspravi niti u jednom trenutku nije spomenuo, niti je, kako je prethodno izloženo, pri ispitivanju u Karlovcu, osobno ili po branitelju, u bilo kojem trenutku iskazao da zbog lijekova za smirenje nije sposoban iskazivati.

Osim toga, obrana se tijekom raspravnog dijela postupka, pa tako i na raspravi 26. veljače 2025. (str. 230 spisa), direktno pozivala na iskaz optuženika dan u ODO u Karlovcu, navodeći: “Ukratko,obrana upire na iskaz okrivljenika dan u istražnom postupku prema kojem je u upravljanju vozilom bio dvostruko ometan i što je prema njegovom stajalištu utjecalo na dinamiku prometne nesreće“, a što po ocjeni vijeća jasno upućuje da je dokazni prijedlog obrane na okolnost pribavljanja navedenih podataka usmjeren isključivo odugovlačenju postupka, jer isti iskaz ne može biti i vjerodostojan, u dijelu u kojem obrani odgovara, i nevjerodostojan, u dijelu u kojem joj to ne odgovara.

5. Analizom iskaza optuženika ND te usporedbom istoga sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik svojim radnjama, onako kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom, ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela, pa je za isto oglašen krivim.

6. U postupku nije bilo sporno, već osnovom iskaza samog optuženika, u tom dijelu sukladnog provedenim dokazima, kako je isti dana 02. srpnja 2021. upravljao osobnim automobilom marke „Audi“ tip „A6“, registarske oznake [registarska oznaka], državnom cestom broj 25, iz smjera [adresa] prema Karlobagu, te da je dolaskom do 23,540 km državne ceste, oko 23:40 sati u mjestu Takalice, grad [adresa], ulaskom u desni zavoj izgubio kontrolu nad vozilom, skrenuo na lijevu stranu kolnika, a potom na pješčano proširenje sa lijeve strane kolnika i prednjim desnim dijelom vozila udario u spušteni dio metalne zaštitne ograde te sletio vozilom ispod razine kolnika i prednjim dijelom istog naletio na tri stabla bukve od kojih se odbio i u nastavku prevrtanjem po strmom terenu zaustavio se vozilom prevrnutim na krov. U postupku je bilo nesporno i da je u prometnoj nesreći putnica u osobnom automobilu ID zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život od kojih je preminula na mjestu događaja.

7. U postupku je bilo sporno, obzirom da je optuženik to u cijelosti negirao, da li je isti izazvao ovu prometnu nesreću, kršenjem blanketne odredbe članka 51. stavka 1. ZSPC-a, na način da je postupajući nehajno, olako smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, ulaskom u desni zavoj propustio brzinu kretanja vozila prilagoditi zavojitom kolniku, zbog čega je, pri brzini od najmanje 79,3 km/h, izgubio kontrolu nad vozilom i time izazvao ovu prometnu nesreću, budući je isti to u cijelosti negirao.

8. Obranu optuženika ND, u kojoj je kao uzroke prometne nesreće naveo „dvostruko ometanje“ u upravljanju vozilom, odnosno da bi uzrok nesreće bio u nepropisnoj vožnji automobila koji bi se kretao iza njega te u ometanju od strane same žrtve, koja bi u jednom trenutku povukla za volan, zatim u nepropisnoj opremi ceste, što se tiče prometnih znakova, smjerokaznih stupića i zaštitne odbojne ograde na kritičnom dijelu prometnice, te u stanju kolničkog zastora, koji ne bi bio ohrapavljen, sud je cijenio ne samo suprotnom u postupku provedenim dokazima, već i neživotnom i nelogičnom, te time očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

9. Naime, provedenim prometnim vještačenjem, i po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću, koji je tijekom postupka preminuo, pa je njegov nalaz i mišljenje od 20. studenog 2021. pročitan (str. 171-177 spisa), kao i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prometne struke, dipl. ing. Nevena Ereša od 23. ožujka 2025. (str. 241-245 spisa), kod kojeg je vještak u cijelosti ostao i pri ispitivanju na raspravi 29. svibnja 2025. (str. 255-257 spisa) i 17. rujna 2025. (str. 305-307 spisa), odgovorivši pri tome i na sva dodatna pitanja stranaka i suda, a na koji dio vještačenja po strankama nije niti bilo primjedbi, u postupku je cijenjeno utvrđenim da je optuženik inkriminirane prilike upravljao vozilom brzinom koja je bila veća od granične prolazne brzine prolaska kritičnog desnog zavoja, odnosno da je optuženik inkriminirane prilike kroz predmetni desni zavoj vozilom neposredno prije slijetanja s kolnika upravljao brzinom od najmanje 79,3 km/h, dok granična prolazna brzina prolaska predmetnog zavoja iznosi 65,2 km/h.

10. U ovom dijelu se ističe kako je vještak Ivašić osnovom sadržanog u zapisniku o očevidu (str. 4 spisa), krenuo od podatka da je ograničenje brzine na mjestu nesreće iznosilo 50 km/h (str. 177 spisa), koji je podatak koristio i vještak Ereš u osnovnom nalazu i mišljenju (str. 245 spisa), s tim što je vještaku Erešu naložen izlazak na mjesto nesreće, te dopuna nalaza i mišljenja utvrđenjem i evidentiranjem prometnih znakova , na način da utvrdi da li postoje znakovi ograničenja brzine, znakovi opasnosti ili upozorenja (nailazak na raskrižje ili sl.), kada su isti postavljeni (osnovom podatka sadržanog na naljepnici na poleđini istih) te onda osnovom toga utvrdi i koja je u inkriminirano vrijeme bila dopuštena brzina kretanja vozila na predmetnom dijelu državne ceste, a sve obzirom na iznesene primjedbe obrane i činjenicu da u zapisniku o očevidu, osim što je navedeno da je na licu mjesta ograničenje brzine 50 km/h, nije navedeno da li se radi o ograničenju prometnim znakom niti je postojanje takvog znaka evidentirano u situacijskom planu mjesta nesreće i fotodokumentaciji očevida.

U dopuni nalaza i mišljenja od 16. lipnja 2025. (str. 275-279 spisa), nakon izlaska na lice mjesta i utvrđivanja postojećih prometnih znakova, a kod kojeg nalaza je vještak ostao i na raspravi 17. rujna 2025. (str. 305-307 spisa), s tim što je najprije ispravio omašku u zadnjem redu na stranici 5 pisanog nalaza (str. 306 spisa), vještak je dao mišljenje kako je u inkriminirano vrijeme brzina kretanja vozila na mjestu nesreće bila ograničena općim propisom o brzini kretanja vozila izvan naseljenog mjesta, na način da je iznosila 90 km/h, a iz razloga što postojeći prometni znak ograničenja brzine na 50 km/h, koji se nalazi 1300 metara prije mjesta nesreće, vrijedi samo do znaka raskrižja, koji se nalazi oko 700 metara prije mjesta nesreće.

Nadalje, sukladno navedenom utvrđenju, vještak je na raspravi dao nalaz i mišljenje (str. 306 spisa) da uzrok prometne nesreće ostaje isti kao u osnovnom nalazu i mišljenju od 23. ožujka 2025. odnosno da je i to nadalje tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila okrivljenika konfiguraciji kolnika, s tim što je, obzirom na utvrđeno dopunskim vještačenjem, u odnosu na mogućnost izbjegavanja prometne nesreće, njegovo mišljenje da do nesreće ne bi došlo da se vozilo okrivljenika tijekom prolaska kroz predmetni zavoj kretalo brzinom manjom od 65,2 km/h, a koja brzina predstavlja graničnu brzinu prolaska predmetnog zavoja. Dakle, mišljenje je da je brzina kretanja vozila optuženika od najmanje 79,3 km/h bila zakonski dopuštena, jer je bila manja od 90 km/h, ali da je ta brzina tehnički bila neprilagođena konfiguraciji kolnika na mjestu nesreće odnosno oštrom desnom zavoju u njegovom smjeru kretanja.

11. Dakle, kako proizlazi iz provedene dopune vještačenja, na koje u tom dijelu po strankama nije bilo primjedbi, obzirom na postojeće prometne znakove (kakvi su i sada na mjestu nesreće!), obzirom da nakon znaka ograničenja brzine na 50 km/h, slijedi znak nailaska na raskrižje, a budući nakon toga nije opet postavljen znak ograničenja brzine, a obzirom da se radi o cesti izvan naselja, brzina kretanja ograničena je općim pravilom na 90 km/h, pa dakle brzina kretanja vozila optuženika od najmanje 79,3 km/h ne bi bila nepropisna.

Međutim, kako nadalje proizlazi, to nije u sladu sa stvarnom konfiguracijom kolnika na kritičnom dijelu, obzirom da granična prolazna brzina za kritični zavoj iznosi najviše 65,2 km/h, dakle vozač vozilom mora upravljati brzinom manjoj od navedene da bi mogao savladati navedeni zavoj odnosno u protivnom dolazi do izlijetanja vozila sa kolnika.

12. U odnosu na navedeni nesklad između prometne signalizacije i stvarne konfiguracije kolnika, vijeće je cijenilo kako navedeno ipak ne isključuje odgovornost optuženika, obzirom da je isti pri ispitivanju u ODO u Karlovcu jasno iskazao da mu je navedena prometnica dobro poznata, jer da je to mjesto gdje „takoreći živi“ i da nema tjedna kad ne ide u Karlobag odnosno da su tuda kreće svaki dan, da je tu „krivina“ dosta velika i da se tu ne može brzo voziti, da tu postoji i znak za motocikliste „opasan zavoj“, da zna taj zavoj i da isti nije „za zezanciju“, te da se upravo na tom kritičnom mjestu (postojeće pješčano proširenje) znao zaustaviti te gledati prirodu i zapaliti cigaretu.

Slijedom navedenog, obzirom da je optuženik dobro poznavao navedenu prometnicu, pri čemu je notorno i da je gotovo svakom punoljetnom građaninu [adresa], obzirom da je to najbliži put do mora, kuda se ljeti ide na kupanje u Karlobag, jako dobro poznato da je navedena dionica državne ceste izrazito zavojita, ocjena je vijeća kako je optuženik nesporno bio svjestan da brzinu kretanja vozila mora prilagoditi zavojitom kolniku, ali to nije učinio, već je u predmetni desni zavoj, iako je znao da je „krivina tu dosta velika“ i „da taj zavoj nije za zezanciju“, zbog čega je očito pri ispitivanju ustvrdio da je vozio brzinom od najviše 50-60 km/h, a što je otklonjeno kao neosnovano provedenim prometnim vještačenjem, u isti ušao brzinom od gotovo 80 km/h, odnosno 79,3 m/h, očito olako smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u prometu, ali je posljedica takve svjesno nehajne nepropisne vožnje izazivanje prometne nesreće u kojoj je suvozačica ID zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život, od kojih je preminula na licu mjesta.

13. Dakle, ranija obrana optuženika da je kritične prilike, obzirom da je poznavao kritičnu prometnicu i konfiguraciju kolnika, upravljao vozilom brzinom od 50 do naviše 60 km/h, isključena je provedenim prometnim vještačenjima.

Također, sukladno provedenim prometnim vještačenjima, i to posebice vještačenjem stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša, koji je ispitan na raspravi i koji je odgovorio na sva dodatna pitanja suda i stranaka, nalazi se neosnovanom i obrana optuženika o „dvostrukom ometanju“ u upravljanju vozilom, kao uzroku prometne nesreće. U tom dijelu treba istaknuti, kako se obrana optuženika o načinu kretanja automobila koji je vozio iza njega, kretala od toga da se iza njega kretao automobil čiji vozač mu je „stalno blicao“ te dolaskom „do te najveće okuke upalio i duga svjetla“, kako je iskazao pri ispitivanju u ODO u Karlovcu, pa do toga kako je vozač tog automobila vozio na način „kao da ga hoće izgurati sa ceste“, „kao da ga hoće udariti u zadnji kraj njegovog vozila, a zbog čega je bio u strahu", kako je optuženik iskazao na raspravi. Vijeće je u odnosu na navedenu „dopunu“ obrane prvenstveno cijenilo kako je ista uslijedila nakon što je prethodno stalni sudski vještak na pitanje suda ogovorio kako vozač u slučaju da je ometan dugim svjetlima vozila koje vozi iza njega ima mogućnost podešavanja središnjeg ogledala u automobilu, kako mu ta svjetla uslijed refleksije ne bi smetala, a što je zapravo i notorno prosječnom vozaču, pa onda svakako i optuženiku, kao osobi sa dugogodišnjim vozačkim iskustvom, koja je osim toga po struci i automehaničar, koju i prakticira, obzirom da je u jednom dijelu svog iskaza na raspravi predočio kako je išao u Zagreb pomoći u kupnji automobila, a što sveukupno govorio da optuženik ne samo da ima vozačko iskustvo već i znanja veća od prosječnog građanina. Nadalje, u odnosu na takvu obranu na raspravi, vijeće je cijenilo, kako je prethodno već i obrazloženo pod točkom 4., kako je objašnjenje optuženika u odnosu na takav „dopunjeni“ iskaz, na način da pri ispitivanju u Karlovcu zbog lijekova nije znao što priča, isključivo usmjeren izbjegavanju kaznene odgovornosti odnosno da je očita intencija optuženika, nakon što je vještak otklonio da bi ometanje svjetlima moglo biti uzrok prometne nesreće, da obranu proširi na način da je to vozilo sada vozilo i na način kao da ga hoće izgurati sa ceste, a zbog čega je osjetio strah.

Nadalje, ocjena je vijeća, sve da je i postojao automobil koji je na takav nepropisan način vozio iza njega, ometajući ga dugim svjetlima i /ili vozeći iza njega uz premali razmak, kako iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 244 spisa), kod kojeg je vještak ostao i pri ispitivanju na raspravi, proizlazi da navedeno nije moglo biti uzrok slijetanja vozila sa kolnika, jer pri utvrđenoj brzini kretanja vozila optuženika od 79,3 km/h, optuženik sa vozilom i bez bilo kakvih ometanja nije moglo savladati predmetni zavoj. Pri tome je svakako valjalo cijeniti i kako je vještak na raspravi iskazao kako bi u slučaju takve vožnje sa premalim razmakom prosječan vozač smanjio brzinu kretanja svog vozila, a onda po ocjeni vijeća svakako i optuženik koji je osoba sa vozačkim iskustvom i automehaničar, pa ima znanja i vještine i veće od prosječnog građanina, a osim toga dobro je poznavao navedenu prometnicu i kritični zavoj, pa nije nimalo životno da bi zbog takve vožnje automobila iza njega, u takvom opasnom zavoju povećao brzinu kretanja svog vozila, suprotno onome što bi učinio vozač i sa manjim iskustvom i sa manjim znanjima od optuženika, koji je poznavao tu prometnicu i znao o kako opasnom zavoju se radi.

Također, u odnosu na obranu optuženika da je u vožnji ometen i od same žrtve ID, pri čemu je optuženik i u tom dijelu mijenjao svoju obranu, opet uz isto obrazloženje, od toga da je pri ispitivanju u Karlovcu iskazao kako je žrtva rekla „pazi“ i trznula volanom, pa do iskaza na raspravi da ga je žrtva čvrsto stisnula za desnu ruku, koja mu je bila na volanu, i trznula ga nalijevo, vijeće je također cijenilo, kao i u odnosu na vozilo koje bi vozilo iza optuženika, kako ovakvo ometanje od strane žrtve, da je i postojalo, prema nalazu i mišljenju vještaka, i to i vještaka Ivašića i vještaka Ereša, nije uzrok prometne nesreće, već da je uzrok nesreće neprilagođena brzina kojom je optuženik kritične prilike upravljao vozilom, jer uz takvu brzinu, i bez ikakvog ometanja, vozilom nije mogao savladati predmetni zavoj. Također, u odnosu na obranu bi u slučaju postojanja metalne zaštitne ograde u punom dvostrukom profilu, kakva je naknadno postavljena na licu mjesta umjesto zaštitne ograde spuštene prema dolje kakva je na licu mjesta bila u mjestu nesreće, to moglo dovesti do drugačijeg ishoda prometne nesreće, u odnosu na tu okolnost obojica vještaka su suglasno iskazali kako postoji mogućnost da bi se u tom slučaju pri udaru u ogradu vozilo optuženika odbilo udesno te da ne bi sletjelo sa kolnika odnosno da bi mogućnost zadobivanja ozljeda žrtve ID bila manja. Međutim, ocjena je vijeća kako se ne radi o okolnosti odlučnoj za donošenje odluke u ovom postupku, jer da se optuženik kretao brzinom prilagođenom stanju prometnice, koje mu je bilo dobro poznato, ne bi niti došlo do izlijetanja njegovog vozila sa kolnika, odnosno izazivanja prometne nesreće.

U odnosu na obranu optuženika da bi i stanje kolničkog zastora odnosno njegova nedovoljna ohrapavljenost na kritičnom mjestu mogla biti uzrokom prometne nesreće, vijeće je cijenilo kako iz iskaza optuženika danog pri ispitivanju u ODO u Karlovcu jasno proizlazi da su na vozilu bile nove gume, da na to uvijek pazi, a u vrijeme prometne nesreće kolnik je bio suh, slijedom čega se i u tom dijelu obrana cijeni neosnovanom i usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

14. Slijedom svega izloženog, osnovom nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prometne struke, a posebice nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša, koji je i ispitan na raspravi te po nalogu suda izašao na lice mjesta te dao dopunu nalaza i mišljenja na okolnost dopuštene brzine kretanja na licu mjesta, obzirom da se podatak iz zapisnika o očevidu pokazao spornim, a koji osnovni i dopunski nalaz je cijenjen danim prema pravilima struke i utemeljenim na objektivnim utvrđenjima, uz ocjenu i obrane optuženika, bez proturječnosti u samom nalazu i sa izviđenim okolnostima, pa je po sudu prihvaćen u cijelosti, u postupku je cijenjeno nesporno utvrđenim kako je isključivi uzrok prometne nesreće u brzini kretanja vozila optuženika koja nije bila prilagođena konfiguraciji kolnika, obzirom da se kroz zavoj čija je granična prolazna brzina oko 65,2 km/h kretao brzinom od najmanje 79,3 km/h odnosno da do nesreće ne bi došlo da se optuženik inkriminirane prilike u oštrom desnom zavoju kretao brzinom manjom od 65,2 km/h.

15. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, olakotnim na strani optuženika sud je cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, na raspravi izraženo žaljenje zbog posljedice prometne nesreće, kao i okolnost da se radi o ocu malodobnog djeteta te da je u nesreći smrtno stradala osoba sa kojom je bio u ljubavnoj vezi, dok mu je otegotnim cijenjeno što je u prometnoj nesreći život izgubila mlada osoba u dobi od 27 godina, pred kojom je bio cijeli život.

Obzirom na vrstu i mjeru zakonom propisane kazne za kazneno djelo za koje je oglašen krivim, te cijeneći okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri za optuženika bude blaža ili teža, ocjena je vijeća kako je osuda optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu se optuženiku uračunava vrijeme uhićenja i pritvora od 03. srpnja 2021. do 04. srpnja 2021., u potpunosti primjerena težini kaznenog djela i utvrđenim olakotnim i otegotnoj okolnosti, te da je osnovano očekivati da će se takvom vrstom i mjerom kazne u potpunosti ostvariti ciljevi specijalne prevencije, utjecajem na optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

15.1. U odnosu na obranu optuženika da je sa žrtvom u to vrijeme živio u izvanbračnoj zajednici, pa da ga posljedice ovog nehatnog djela toliko teško pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, vijeće je prvenstveno cijenilo kako je optuženik pri ispitivanju u ODO u Karlovcu, vezano za svoj odnos sa pok. ID iskazao samo kako je njihova veza bila "više od prijateljske", ne spominjući niti u jednom trenutku da bili u vezi već tri godine, štoviše da bi živjeli u izvanbračnoj zajednici, planirali vjenčanje i tražili zajednički stan, pri čemu je pruženo obrazloženje da zbog šoka ili lijekova nije znao što govori, cijenjeno neživotnim, kao i u odnosu na ostale izmjene u iskazu optuženika. Nadalje, vijeće je cijenilo kako optuženik tijekom ovog postupka nije niti priznao počinjenje kaznenog djela, za koje traži da se primjenom člankom 50. stavka 2. KZ/11 oslobodi od kazne, što sud može ali i ne mora, slijedom čega je optuženikova veza sa pok. ID, istome cijenjena olakotnom okolnošću, koja utječe na izbor vrste i mjere kazne, kako je navedeno pod točkom 15., ali ne i okolnošću zbog koje bi ga se odlučilo osloboditi od kazne u ovom postupku.

16. Imovinskopravni zahtjev prema optuženiku u kaznenom postupku nije postavljen, pa o istome nije niti odlučivano.

17. Budući je oglašen krivim, optuženik je osuđen na naknadu troškova kaznenog postupka, u vidu troška prijevoza tijela pokojne u iznosu od 5.000,00 kn, što sada iznosi 670,25 eura, troška obdukcije u iznosu od 6.750,00 kn odnosno 895,88 eura, toksikološkog vještačenja droge u iznosu od 410,00 kn odnosno 54,42 eura, toksikološkog vještačenja alkohola u iznosu od 750,00 kn odnosno 99,54 eura, prometnog vještačenja od 20.11.2021. u iznosu od 2.988,00 kn odnosno 397,90 eura, troškova prometnog vještačenja od 23.03.2025. u iznosu od 500,00 eura (str. 246 spisa), troškova prometnog vještačenja u iznosu od 436,00 eura (str. 286 spisa), u iznosu od 300,00 eura (str. 289 spisa) i 436,00 eura (str. 315 spisa), ukupno 3.789,99 eura, koje troškove je optuženik dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uz ocjenu suda da optuženik kao mlada i radno sposobna osoba može i dodatno privrijediti za njihovo podmirenje, s tim što se optuženik, obzirom na visinu troškova koje je dužan podmiriti, oslobađa obveze naknade paušalne svote.

Optuženik će biti dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Gospić, 11. prosinca 2026.

Predsjednica vijeća:

Karmela Miškulin Banić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku i tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj KO-DO-212/2021

2. Opt. ND, [adresa]

3. Branitelj opt., odvjetnik Luka Lenić, Zagreb

3. Oštećenik CD, [adresa]