REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23 .

Posl. br. P-2/2026-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Penezić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Penezić i partneri d.o.o., Zagreb, Strojarska 22, protiv tuženika ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., OIB: 61063868086, iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Marko Rašica odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, pisarnica u Dubrovniku nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Ive Grbić odvjetnice u u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, pisarnica u Dubrovniku objavljenoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik; OIB: 61063868086, isplatiti, u roku od 15 dana, tužitelju TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 23,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova postupka za parnične radnje poduzete do završetka raspravljanja zaključenjem glavne rasprave na ročištu održanom 19. prosinca 2024. godine.

III. Nalaže se tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik; OIB: 61063868086, naknaditi tužitelju TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove žalbe tužitelja protiv točke III. riješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021-82 od 28. ožujka 2025. godine i pristojbe na žalbu u visini od ukupno 355,69 EUR, sve sa zateznim kamatama od dana donošenja ove presude pa do isplate po referentnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka po žalbi tuženika protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine, te troškova sastava odgovora na žalbu tužitelja protiv točke III. riješenja ovoga suda posl.br. P- 7/2021-82 od 28. ožujka 2025. godine s troškom sudskih pristojbi na iste.

V. Nalaže se tužitelju TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik; OIB: 61063868086 trošak sastava žalbe protiv rješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021 od 10. srpnja 2025. godine u visini od 125,00 EUR, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ATLANTSKA PLOVIDBA d.d., Dr. Ante Starčevića 24, Dubrovnik; OIB: 61063868086 trošak nastao u ponovljenom postupku u visini od 250,00 EUR, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška nastalog u ponovljenom postupku i to troška sastava podneska od 29. siječnja 2026. godine.

Obrazloženje

1.U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je 28. ožujka 2025. godine donio presudu i rješenje kojima je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.664,71 EUR osnovom zakonskih zateznih kamata zbog zakašnjenja prilikom isplate otpremnine tužitelju (izreka presude), utvrdio da je tužba tužitelja povučena u dijelu zahtjeva kojim je tužitelj potraživao iznos po osnovi otpremnine u visini od 1.788.064,56 kn (točka I. izreke rješenja), utvrdio da je povučena tužba u dijelu zahtjeva kojim je tužitelj potraživao zatezne kamate na isplaćeni iznos otpremnine u visini od 2.333,83 EUR (točka II. izreke rješenja) i naložio tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.558,36 EUR (točka III. izreke rješenja).

2. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je 10. srpnja 2025. donio rješenje kojim je odbacio tuženikov prijedlog za donošenje dopunske presude o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ispunjenje novčane tražbine od 23,95 eur zbog nedostatka pravnog interesa i odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

3. Presudom i Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 7/2021-82 od 28. ožujka 2025. (izreka presude), odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 7/2021-82 od 28. ožujka 2025. u točki III. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.558,36 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke rješenja), uvažena tužiteljeva žalba i preinačena točka III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2021-82 od 28. ožujka 2025., te presuđeno da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 9.175,00 EUR sa zateznim kamatama od 20. listopada 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II/1 izreke rješenja), te odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 32.227,76 EUR (točka II/2 izreke rješenja).

4. Istom drugostupanjskom odlukom Presudom i Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine uvažena je tuženikova žalba i ukinuto je rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 7/2021-94 od 10. srpnja 2025., te se predmet u tom dijelu vratio ovom prvostupanjskom sudu na ponovan postupak s uputom i pravnim stavom drugostupanjskog suda da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što je odbačen tuženikov prijedlog za donošenje dopunske presude zbog nedostatka pravnog interesa, a prijedlog da se u smislu odredbe čl. 339. st. 3. ZPP-a može odbaciti samo ako je nepravovremen što da ovdje nije slučaj.

5. Istom drugostupanjskom odlukom Presudom i Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine naloženo je ovome sudu u konačnoj odluci odlučiti o troškovima postupka u povodu žalbe (žalbu su podnijeli i tužitelj i tuženik) s uputom ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za određivanje naknade troškova tuženiku po osnovi čl. 156. ZPP-a, neovisno o ishodu ove parnice, jer da je tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka, temeljio, među ostalim, i na toj zakonskoj odredbi.

6. U točki 30. obrazloženja Presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3490/2025-2 od 20. listopada 2025. ostavljeno je da prvostupanjski sud u konačnoj odluci odluči o troškovima žalbenog postupka u kojem je donesena ova presuda i rješenje drugostupanjskog suda (žalbu su podnijeli i tužitelj i tuženik).

7. Osnovan je tuženikov prijedlog i tuženik ima pravni interes da sud odluči o dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 23,95 EUR.

7.1. Prema odredbi čl. 339. st. 1. ZPP-a ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, kako se to dogodilo u ovom parničnom postupku, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni, kako je to pravovremeno učinio tuženik.

7.2. S obzirom na prethodno navedeno predmet ovoga postupka je odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ispunjenje novčane tražbine od 23,95 eur po osnovi zateznih kamata zbog zakašnjenja prilikom isplate otpremnine tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama.

7.3. Visina tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno Presudom i rješenjem ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

7.4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ovog suda za knjigovodstvo i financije KOFIDENCA d.o.o. iz Dubrovnika i to na okolnost visine zakonskih zateznih kamata na neto iznos otpremnine. Vještaku je naloženo utvrditi zakonske zatezne kamate obračunate na neto iznos otpremnine koja je isplaćena u iznosu od 863.992,80 kuna za razdoblje od 28. svibnja 2020. do 28. listopada 2020, pri tome uzevši u obzir da je od dobijenog iznosa potrebno oduzeti tužitelju već isplaćeni iznos kamate od 1.390,41 kuna neto (sada valuta euro), koji je tuženik podmirio tužitelju dana 28. listopada 2020.

7.5. Iz nalaza i mišljenja vještaka KOFIDENCA d.o.o. iz Dubrovnika, (l.s.423-435) proizlazi da je vještak utvrdio da dug zatezne kamate umanjen za već uplaćeni iznos od 1.390,41 kn iznosi 20.257,70 kn / 2.688,66 eur za razdoblje od 28.05.2020. do 28.10.2020. primjenjujući metodu uobičajenog izračuna dok je ovaj sud metodu interventnog zastoja obračuna zatezne kamate za razdoblje od 28.05.2020 do 28.10.2020. utvrdio neprimjenjivom u ovom parničnom postupku iz razloga što u ovom slučaju tužitelj nije vodio ovršni postupak protiv tuženika radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine po osnovi otpremnine, već je tuženik svoju obvezu ispunio dobrovoljno pa se zato nije mogla primijeniti odredba čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima.

7.6. Sud je ocijenio stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje vještaka i to u dijelu primjene metode uobičajenim izračunom zakonske zatezne kamate na isplaćeni neto iznos otpremnine kako je vještak usmeno izložio na ročištu za glavnu raspravu 19. prosinca 2024 kada je utvrđena obveza tuženika isplatiti tužitelju po navedenom osnovu iznos od 20.257,70 kn / 2.688,66 eur za razdoblje od 29.05.2020. do 28.10.2020. , te je na istome temeljio svoju odluku. Naime, iz vještva proizlazi da je primjenom metode uobičajenog izračuna ostala obveza tuženika isplate iznosa od 20.257,70 kn odnosno 2.688,66 eur za razdoblje od 28.05.2020 do 28.10.2020. odnosno kako je to vještak pojasnio kod usmenog izlaganja vještva na ročištu glavne rasprave održanom 19. prosinca 2025., da kada se uzmu u obzir prigovori tuženika da je izračun zakonske zatezne kamate trebalo umanjiti u odnosu na dan 28.10.2020., te da je izračun zakonske zatezne kamate trebalo umanjiti s obzirom da je posrijedi prijestupna godina, to po vještaku ostaje obveza tuženika osnovom zakonskih zateznih kamata u visini od 2.664,71 EUR.

7.7. Budući se tužitelj za razliku od vještačenjem utvrđenog iznosa zateznih kamata 2.664,71 eur do u tom trenutku istaknutog tužbenog traženja 2.688,66 EUR (23,95 EUR) nije odrekao tužbenog traženja to je tužitelja trebalo odbiti za razliku više postavljenog tužbenog traženja u visini od 23,95 EUR i to nakon što se tuženik usprotivio tužiteljevom povlačenju tužbe u ovom dijelu tužbenog traženja pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

8. Predmet ovoga postupka također je i odlučiti o troškovima tuženika nastalim do zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku na ročištu glavne rasprave održanom 19. prosinca 2024. godine nakon kojega su doneseni Presuda i rješenje ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine i to po osnovi odredbe čl. 154., 158. i 156.

ZPP-a (u odnosu na zahtjev tuženika).

9. Tuženik je u svojoj žalbi protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine na l.s.547-553 zatražio odlučiti i o njegovim troškovima za parnične radnje poduzete do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine, na temelju članka 154. ZPP-a (troškovnik na l.s. 501-503).

9.1.Troškovi ovoga postupka (i to troškovi tužitelja) nastali do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine, uključivo i trošak pristojbe na prvostupanjsku presudu temeljeni su na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Budući je u ovom postupku tuženik stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu to (u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno Presudom i rješenjem ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine) je parnični trošak temeljem citirane zakonske odredbe dosuđen tužitelju, kako je i odlučeno Presudom i rješenjem ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine i Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine. Slijedom navedenoga, budući je tuženik zatražio odlučiti o tom trošku, a ovaj sud je propustio u Presudi i rješenju ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine, to je ovom presudom odlučeno o zahtjevu tuženika o njegovim troškovima nastalim do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine (troškovnik na l.s. 501-503) na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom tog parničnog troška osnovom čl. 154. st. 1. ZPP-a (točka II. ove presude).

10. Tuženik je u svojoj žalbi protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine na l.s.547-553 zatražio odlučiti i o njegovim troškovima nastalim do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine (troškovnik na l.s. 501-503) na temelju članka 158. ZPP-a.

10.1. Ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje naknade troškova tuženiku po osnovi čl. 158. ZPP-a za parnične radnje poduzete do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine. Naime, ako je tužitelju dosuđen parnični trošak (dijelom u prvostupanjskoj, a dijelom u drugostupanjskoj odluci) za pravne radnje poduzete do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine osnovom čl. 154. st. 1. ZPP-a to se za isto razdoblje ne može tuženiku za njegove pravne radnje dosuditi trošak osnovom čl. 158. st. 1. ZPP-a, budući ove zakonske osnove za naplatu parničnog troška (čl. 154. i čl. 158 ZPP-a) isključuju jedna drugu.

10.2. U vremenu od ispunjenja obveze isplate otpremnine od strane tuženika (što je nesporno bilo 28.10.2020.) pa do povlačenja tužbe u tom dijelu od strane tužitelja (podnesak tužitelja od 30. prosinca 2021.), nije bilo poduzimanja parničnih radnji od strane tuženika, izuzev podneska od 26. studenoga 2021. koji nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155 ZPP) budući u istome tuženik ponavlja već kroz postupak iznesene prigovore, pa i iz tog razloga u odnosu na parnični trošak tuženika ne može primjeniti odredba čl. čl. 158. st. 1. ZPP-a.

10.3. Stoga je i u odnosu na ovaj osnov odlučeno kao u točki II. izreke presude.

11. Tuženik je u svojoj žalbi protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine na l.s.547-553 zatražio odlučiti i o njegovim troškovima nastalim do zaključenja glavne rasprave u prvostupanjskom postupku na ročištu glavne rasprave održanom 19. prosinca 2024. godine na temelju članka 156. ZPP-a (troškovnik na l.s. 501-503).

11.1. Ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje naknade troškova tuženiku po osnovi čl. 156. ZPP-a za parnične radnje poduzete do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine, a navedeno se obrazlaže time što u vremenu od ispunjenja obveze isplate otpremnine od strane tuženika (što je nesporno bilo 28.10.2020.) pa do povlačenja tužbe u tom dijelu od strane tužitelja (podnesak tužitelja od 30. prosinca 2021.), nije bilo poduzimanja parničnih radnji od strane tuženika, izuzev podneska od 26. studenoga 2021. koji nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155 ZPP) budući u istome tuženik ponavlja već kroz postupak iznesene prigovore, pa se i iz tog razloga u odnosu na parnični trošak tuženika za parnične radnje poduzete do zaključenja glavne rasprave na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. godine ne može primjeniti odredba čl. 156. st. 1. ZPP-a.

11.2. Stoga je i u odnosu na ovaj osnov odlučeno kao u točki II. izreke presude.

12. Predmet ovoga postupka je i odlučiti o troškovima tužitelja i tuženika u postupku u povodu žalbe na Presudu i rješenje ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine.

13. U odnosu na troškove žalbenog postupka po žalbi tužitelja protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine u kojem žalbenom postupku je donesena Presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine odlučeno je kako slijedi;

13.1. Tužitelj je na ročištu održanom 5. veljače 2026. godine naveo kako nije imao trošak u ovom ponovljenom postupku, a koja izjava se po mišljenju ovoga suda ne odnosi na sastav žalbe tužitelja od 14.4.2025. protiv točke III. riješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021-82 od 28. ožujka 2025. godine na l.s.532-542. u kojoj žalbi je tužitelj potraživao trošak sastava iste u iznosu od 500,00 EUR kojeg je uvećao za PDV od 25%, što da čini 625,00 EUR, te je zatražio i trošak sudske pristojbe za ovu žalbu u iznosu od 230,69 EUR (dostavlja potvrdu o izvršenom nalogu plaćanja pristojbe od 12.4.2025. na l.s. 543), odnosno tužitelj je ukupno zatražio iznos od 855,69 EUR.

13.2. Međutim, podneskom zaprimljenim u ovom sudu 23. siječnja 2026. (l.s. 622-625) tužitelj sada za istu pravnu radnju (sastav žalbe od 14.4.2025. protiv točke III. riješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021-82 od 28. ožujka 2025. godina) zahtjeva da sud naloži tuženiku da mu naknadi troškove te žalbe sada u manjem iznosu i to u visini od 125,00 EUR (50 bodova) s napomenom da je PDV uključen u navedeni iznos, te ustraje u trošku sudske pristojbe od 230,69 EUR što da sve ukupno čini iznos od 355,69 EUR, a na sve to potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o naknadi parničnih troškova po referentnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

13.3. Sud je tužitelju dosudio trošak kojeg je tužitelj potraživao podneskom zaprimljenim u ovom sudu 23. siječnja 2026. (l.s. 622-625) iz razloga što je tužitelj uspio sa žalbom izjavljenom 14.04.2025. protiv prvostupanjskog rješenja o naknadi parničnog troška i to za iznos od 9.175,00 EUR, koji je dosuđen u korist tužitelja drugostupanjskim rješenjem. Prema Tbr. 10.4. Odvjetničke tarife u svezi Tbr. 7.1. za predmetnu žalbu tužitelju pripada naknada parničnog troška odmjerena u visini od 50 bodova (50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. s napomenom da VPS u trenutku poduzimanja radnje sastava žalbe iznosi 2.688,66 EUR), što iznosi 125,00 EUR (PDV uključen) uvećano za trošak sudske pristojbe koju je tužitelj podmirio u iznosu od 230,69 EUR, što ukupno čini iznos od 355,69 EUR, koji je tužitelju priznat za pravne radnje poduzete u žalbenom postupku, a sve sa zateznim kamatama od dana donošenja ne prvostupanjskog rješenja o naknadi parničnih troškova, kako je to zatražio tužitelj, već od dana donošenja ove presude i to po referentnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

13.4. Napominje se da tužitelj ne potražuje trošak odgovora na žalbu tuženika protiv rješenja o troškovima postupka od 14.04.2025 (iako sastavljen i predan u spis na l.s. 586-589) niti potražuje pristojbu na odgovor na žalbu iako je na l.s. 594 poslao dokaz o plaćanju iste (potvrda PBZ od 22.5.2025), a obavijest o plaćanju pristojbe na odgovor na žalbu od 22.5.2025. (l.s. 593) ne prestavlja zahtjev za naknadu troška plaćene pristojbe na odgovor na žalbu.

13.5. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

14. U odnosu na troškove žalbenog postupka po žalbi tuženika protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine u kojem žalbenom postupku je donesena Presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine odlučeno je kako slijedi;

14.1. Tuženik je zahtijevao naknadu troškova sastava žalbe protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine (troškovnik u žalbi od 14. travnja 2025. na l.s.547-553) (označava vps: 2.664,71 EUR): po Tbr. 10/1 OT u visini od 250,00 EUR + 25% PDV (62,50 EUR) + sudska pristojba na žalbu 73,10 EUR (dostavlja potvrdu o izvršenom nalogu plaćanja pristojbe od 11.4.2025. na l.s. 578) odnosno ukupno 385,60 EUR.

14.2. Presudom i Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 7/2021-82 od 28. ožujka 2025. (izreka presude), te odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 7/2021-82 od 28. ožujka 2025. u točki III. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.558,36 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke rješenja). Stoga je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe protiv Presude i rješenja ovoga suda od 28. ožujka 2025. godine trebalo odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

14.3.Tuženik je zahtijevao naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (odgovora na žalbu tužitelja protiv točke III. riješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021-82 od 28. ožujka 2025. godine) od 7. svibnja 2025. godine (troškovnik u odgovoru na žalbu od 7. svibnja 2025. na l.s.581-584). Tuženik potražuje trošak za sastav ovog podneska (označava vps: 41.081,25 EUR): (Tbr. 10/6 OT) u visini od 1.000,00 EUR+ 25% PDV 250,00 EUR + sudska pristojba na odgovor na žalbu 114,31 EUR i to ukupno 1.364,31 EUR.

14.4. Presudom i Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 3490/2025-2 od 20. listopada 2025. godine uvažena je tužiteljeva žalba i preinačena točka III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-7/2021-82 od 28. ožujka 2025., te presuđeno da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 9.175,00 EUR sa zateznim kamatama. Stoga je zahtjev tuženika za naknadom sastava predmetnog odgovora na žalbu (žalbu tužitelja protiv točke III. riješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021-82 od 28. ožujka 2025. godine) trebalo odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

15. Tuženik je zahtijevao naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021 od 10. srpnja 2025. godine (troškovnik u žalbi od 28. srpnja 2025. na l.s.599-601) (vps: 2.664,71 EUR): po Tbr. 10/4 OT u visini od 125,00 EUR (uključivo 25% PDV) + sudska pristojba na žalbu 6,64 EUR odnosno ukupno 131,64 EUR.

15.1. Sud je tuženiku dosudio prethodno navedeni trošak sastava žalbe protiv rješenja ovoga suda posl.br. P-7/2021 od 10. srpnja 2025. godine po Tbr. 10/4 OT u visini od 125,00 EUR (uključivo 25% PDV) (vps: 2.664,71 EUR) iz razloga što je tuženik uspio s predmetnom žalbom dok trošak sudske pristojbe na takvu žalbu nije postojao.

15.2. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

16. U odnosu na trošak tuženika nastao raspravljanjem i odlučivanjem u ponovljenom postupku o dijelu zahtjeva tužitelja od 23,95 EUR (trošak podneska od 29.1.2026.i zastupanja na ročištu 5. veljače 2026 iz troškovnika na l.s. 633-635) za istaknuti je kako slijedi;

16.1 Nesporna među parničnim strankama je činjenica da je tuženik iako udovoljio tužbenom traženju nakon podnošenja tužbe (28.10.2020.) u odnosu na glavnicu i dio zateznih kamata pristao na djelomično povlačenje tužbe tužitelja tijekom postupka ali isto tako i tražio donošenje meritorne odluke u odnosu na preostali zahtjev tužitelja od 23,95 EUR koja odluka u odnosu na preostali zahtjev (23,95 EUR), zbog nedostatka dokaza, kako je istaknuo i sam tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. veljače 2026. godine, može biti samo odbijajuća (221a ZPP-a). Naime, vještak je u svom vještvu utvrdio da dug tuženika prema tužitelju osnovom zateznih kamata na isplaćeni iznos otpremnine iznosi 2.664,71 eur koje kamate su već dosuđene tužitelju (Presudom ovoga suda P-7/2021 od 28.3.2025.), a tužitelj se za razliku od vještačenjem utvrđenog iznosa zateznih kamata 2.664,71 eur do u tom trenutku istaknutog tužbenog traženja 2.688,66 EUR (23,95 EUR) nije odrekao tužbenog traženja. Sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a, po kojoj osnovi, između ostalih, tuženik potražuje parnični trošak u ovom postupku, odluka o troškovima postupka ovisi o uspjehu u sporu, pa je tužitelj budući je tuženik uspio u sporu u ovom ponovljenom postupku dužan nadoknaditi troškove postupka tuženiku. Stoga je tužitelj bio dužan naknaditi tuženiku trošak zastupanja na ročištu održanom 5.2.2026. u visini od 100 bodova Tbr. 9/1 OT što iznosi 200,00 EUR + 25% PDV (50,00 EUR) budući se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari što ukupno iznosi 250,00 EUR, kako je i odlučeno u točki VI. izreke ove presude.

U konkretnom slučaju se, neovisno o odluci o glavnoj stvari u ponovljenom postupku, u pogledu troškova postupka može primjeniti i načelo culpe u odnosu na tužitelja pa bi isti sukladno odredbi čl. 156. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a bio dužan i po ovoj osnovi snositi troškove tuženika koji su na strani tuženika prouzročeni tužiteljevim ustrajanjem u zahtjevu od 23,95 EUR.

16.2. Stoga je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

17. Tuženik je zahtijevao naknadu troškova sastava podneska od 29. siječnja 2026. godine (troškovnik u podnesku od 29. siječnja 2026. na l.s. 626-628). Međutim, navedeni podnesak ovaj sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 299.a st.4.ZPP, a kako je odlučeno na ročištu održanom 5. veljače 2026. godine, budući da za navedeni podnesak od strane tuženika nije zatraženo odobrenje za podnošenje istoga, niti je istoga bilo moguće dostaviti tužitelju u roku od 8 dana prije ročišta održanog 5.veljače 2026. godine (čl. 299.a st.3.ZPP).

17.1. Stoga je odlučeno kao u točki VII. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 17. veljače 2026.

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sud nije ovlašten ispitivati.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika.