REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-12/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa, Žarka Dundovića, Perice Rosandića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 6. u svezi s čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.,– dalje KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenog DŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2024., broj Kzd-5/2024 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 17. srpnja 2025., broj I Kžzd-17/2025-6, u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenog DŽ.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2024., broj Kzd-5/2024 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 17. srpnja 2025., broj I Kžzd-17/2025-6 proglašen je krivim PŽ što je počinio kaznena djela iz čl. 111. toč. 6. u svezi s čl. 34. i dr. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina.
2. Protiv te presude osuđeni PŽ po branitelju Veljku Miljeviću, odvjetniku iz Zagreba, podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Zahtjev podnosi "po čl. 515. st. 1. ZKP", a iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da ga temelji na povredama iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 469. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP) i čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a.
3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP-a tako što je zahtjev dostavio državnom odvjetniku na odgovor, koji se na zahtjev očitovao odgovorom broj Ksm-DO- 229/2025-2 od 5. siječnja 2026., u kojem navodi da zahtjev smatra neosnovanim, a koji odgovor na zahtjev je dostavljen na znanje osuđenom i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Nije u pravu osuđeni kada tvrdi da bi u odnosu na činjenični opis kaznenog djela pod točkom 1. prvostupanjske presude radilo se o kaznenom djelu iz čl. 315. st. 4. u svezi s čl. 315. st. 4. u svezi s st. 1. i 2. KZ/11.
5.1. Naime, točno je da činjenični opis postupanja osuđenog u odnosu na policajce sadrži i elemente kaznenog djela na koje ukazuje osuđenik u svome zahtjevu. Međutim, osuđenik zanemaruje nastavak činjeničnog opisa za koji je proglašen krivim, a to je da je pištolj prislonio na lijevu stranu trbuha policajca AŽ, a da je to napravio "u cilju da istog usmrti", u čemu nije uspio samo zato što je drugi policajac prije ispaljenja hitca uspio njegovu ruku odgurnuti, tako da ispaljeni projektil nije pogodio policajca AŽ. Dakle, radi se o odnosu konsumpcije u kojem ostvarenjem radnji kojima je osuđenik počinio kazneno djelo iz čl. 111. toč. 6. u svezi s čl. 34. i dr. KZ/11 je sadržano kao prethodna radnja i kazneno djelo iz čl. 315. st. 4. u svezi s čl. 315. st. 4. u svezi s st. 1. i 2. KZ/11, ali za koje nije kažnjen. Okolnost da osuđenik ne prihvaća činjenična utvrđenja suda da je njegovo postupanje bilo u namjeri lišenja života policajca predstavlja njegovo nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama, zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.
6. Također nije u pravu osuđeni kada tvrdi da u odnosu na činjenični opis kaznenog djela pod točkom 2. iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u činjeničnom opisu nedostaju bitni elementi da bi se moglo govoriti o ovom kaznenom djelu. Tvrdi da činjenični opis za ovo kazneno djelo "… ne sadržava odnos počinitelja prema djetetu" zbog čega da se "… ne može podvesti pod zakonski opis i zakonsku oznaku iz čl. 177. st. 2. KZ".
6.1. Naime, činjenični opis ovog kaznenog djela sadrži sve elemente koji čine to kazneno djelo, a u pogledu odnosa osuđenog i žrtve – djeteta HŽ jasno je naznačeno da je osuđeni PŽ otac žrtve – djeteta HŽ te da je u činjeničnom opisu opisane radnje prema svojoj izvanbračnoj supruzi LŽ činio svjestan prisutnosti svoga sina čime je ugrozio njegov psihofizički razvoj.
Stoga činjenični opis i u odnosu na ovo kazneno djelo sadrži sve njegove elemente, a eventualno nezadovoljstvo osuđenog utvrđenim činjenicama ne može biti predmet pobijanja u ovom izvanrednom pravnom lijeku.
7. U odnosu na tvrdnja iz zahtjeva o povredi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP-a koju obrazlaže na način da se drugostupanjski sud nije očitovao o navodu žalbe " … o pogrešnoj tvrdnji prvostupanjskog suda iz t. 8. …" kao razlogu za ukidanje pobijane drugostupanjske presude osuđenik ponovno nije u pravu.
7.1. Pregledom obrazloženja prvostupanjske presude vidljivo je da se u točki 8. obrazloženja (što zahtjevom uopće nije istaknuto) radi o dokumentaciji Centra za socijalnu skrb Zagreb, Područni ured Susedgrad, dostavljenoj uz dopis sa lista 503. spisa, a koja je pribavljena po prijedlogu državnog odvjetnika (list 494. spisa). Dostavljena građa, iako to nije jasno naznačeno u raspravnom zapisniku, pročitana je na raspravi 11. studenog 2024. i stranke na nju nisu imali primjedaba, a sud u prvostupanjskoj presudi u odnosu na ovu dokumentaciju utvrđuje da iz ove dokumentacije " … relevantne okolnosti nisu utvrđene zbog čega ista nije korištena …".
7.2. Za istaći je da sud u prvostupanjskoj presudi ne mora analizirati sve izvedene dokaze već samo one koje nalazi relevantnim za utvrđenja je li optužena osoba počinila kazneno djelo. Ovaj dokaz je kako je već navedeno rezultat je prijedloga državnog odvjetnika. U drugostupanjskoj presudi sud odgovara na žalbene navode, ali ako su ti žalbeni navodi obzirom na objektivno utvrđene činjenice su potpuno izvan domašaja drugačijih utvrđenja u odnosu na kazneno djelo o kojem se raspravlja i niti na koji način ne mogu dovesti u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda, tada drugostupanjski sud na njih nije dužan odgovarati.
7.3. U konkretnom slučaju činjenična utvrđenja konkretnog postupanja osuđenog prema njegovoj izvanbračnoj supruzi, znajući za nazočnost djeteta utvrđena su, kako to obrazlaže sud na temelju medicinske dokumentacije žrtve LŽ, obrane optuženika koji priznaje da ju je šamarao i vukao za kosu te udarao, objašnjavajući to grubim seksom, te iskaza svjedoka UŽ i MŽ, a njegova namjera iz same obrane kada tvrdi da je nastojao namjerno izmoriti djete igrom i boravkom u prirodi kako bi zaspalo i ne bi čulo majku, što međutim obzirom na ostale dokaze nije prihvaćeno. Uz ovakve dokaze doista žalbeni navod o neizvođenju ovih dokaza, a što je problematizirano ne kao pitanje neispravno utvrđenog činjeničnog stanja već kao pitanje "pristranosti" suda tužiteljstvu, doista i ne traži posebno obrazlaganje.
8. Slijedom izloženog, na temelju čl. 519. u svezi s čl. 512. ZKP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Branko Brkić