Poslovni broj: Us I-4912/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi novog postotka oštećenja organizma, nakon usmene i javne rasprave, održane i zaključene istog dana, 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/24-01/892, URBROJ: 522-4/1-1- 1-24-6 od 25. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/24-01/892, URBROJ: 522-4/1-1-1-24-6 od 25. listopada 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravnog odjela za poslove državne uprave, Odsjeka za društvene djelatnosti, [adresa], KLASA: UP/I-562-02/24-01/10, URBROJ: 2103-22-24-3 od 23. travnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi ozljede kralježnice kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, s obrazloženjem da za to ne ispunjava Zakonom propisane uvjete, jer je nalazom i mišljenjem revizijskog liječničkog vijeća od 16. travnja 2024. utvrđeno da kod tužitelja i dalje postoji oštećenje organizma 30% stalno s osnove ozljede kralježnice sukladno ranijoj ocjeni.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja navodeći da nema logike po kojoj bi njegovo zdravstveno stanje u predmetnom slučaju ostalo nepromijenjeno, jer prema mišljenju prvostupanjskog liječničkog vijeća od 12. ožujka 2024. oštećenje organizma iznosi 40%, a po ocjeni vijeća vještaka od 27. svibnja 2024. po točki T 207c iznosi 50% trajno.
3. Opisuje da je stradao 12. prosinca 1991. u Pakracu pri eksploziji granate, kada je bio odbačen više metara i udario u zid kuće, uslijed čega mu je stradala cijela kralježnica, a ne samo lumbalni dio te je od tog događaja prošlo 33 godine i naravno da je došlo do pogoršanja, te mu je sve teže funkcionirati uslijed raznih bolova vratne kralježnice, lumbalnog dijela, desnog stopala, lijeve potkoljenice, grčeva i trnaca u kukovima, koljenima, šakama, ramenima i sa raznim dijagnozama koje nabraja u tužbi, pa iz tog razloga ne može prihvatiti ocjenu i mišljenje da oštećenje organizma iznosi 30%.
4. Iz tužbenih navoda proizlazi da predlaže sudu poništiti osporavano rješenje.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja, navodi sadržaj članka 173. stavka 1. i 182. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te obrazlaže da iz navedene odredbe proizlazi dopuštenost revizije nalaza i mišljenja prvostupanjskog vijeća, a radi harmonizacije rezultata vještačenja koja se razlikuju u odnosu na regionalne centre u odnosu na visinu procjene stupnja oštećenja.
6. Navedeni nalaz i mišljenje sadrži valjano obrazloženje, te su uzete u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pri čemu je pregledana sva medicinska dokumentacija spisa, ratni put, cjelokupna dokumentacija upravnog postupka i tužitelj osobno, pa tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno medicinska utvrđenja žalbenog vijeća čija je ocjena istovjetna s ocjenom prvostupanjskog liječničkog vijeća.
7. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24), a o čemu je tužitelj bio upozoren u pozivu za raspravu.
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
10. Prema podacima spisa predmeta, drugostupanjskim rješenjem tuženika od 25. listopada 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 23. travnja 2024., na osnovi nalaza i mišljenja revizijskog liječničkog vijeća od 16. travnja 2024. u kojem je ocjenjeno da kod tužitelja i nadalje postoji oštećenje organizma 30% stalno s osnove ozljede kralježnice sukladno ranijoj ocjeni.
11. Odredbom članka 173. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj: 121/17, 98/19 i 84/21) propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
12. Prema ocjeni suda, činjenično stanje u upravnom postupku je pravilno utvrđeno, postupak je zakonito proveden, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
13. Naime, u osporavanom rješenju obrazloženo je da je prvostupanjsko liječničko vijeće nalazom i mišljenjem od 12. ožujka 2024. u novom postupku radi ocjenjivanja je li došlo do pogoršanja bolesti po ozljedi kralježnice našlo pogoršanje i ocijenilo ga po T207a s 30% dok je ranije vijeće viših vještaka 5. prosinca 2019. ocijenilo oštećenje organizma tužitelja s 30% nakon tupe ozljede LS kralježnice po točci T207a 20% i parezi lijevog peronealnog živca po točci T127 20%, dakle ukupno 30%, dok je nalazom i mišljenjem žalbenog liječničkog vijeća od 14. listopada 2024. ocijenjeno da je stanje jednako onom utvrđenom drugostupanjskim liječničkim povjerenstvom od 5. prosinca 2019., s obrazloženjem da u medicinskoj dokumentaciji se ne nalazi značajnijeg pogoršanja bolesti, a simptomatologija je vezana uz degenerativne promjene.
14. Slijedom iznesenog, sud je mišljenja da je žalbeno vijeće postupilo u skladu sa svojim ovlaštenjima prema Pravilniku o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 118/21) i obrazložilo svoja utvrđenja na temelju medicinske dokumentacije u spisu i na temelju svog najboljeg stručnog medicinskog znanja, a tužitelj u tužbi nije priložio neki suprotan dokaz, niti je zatražio da sud provede neovisno sudsko vještačenje na okolnost postoji li kod tužitelja pogoršanje ranije utvrđenog oštećenja organizma.
15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 17. veljače 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. NM, [adresa]
2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1
3. U spis