REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1622/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GAVRILOVIĆ d.o.o., iz [adresa], OIB: 83570236060, protiv tuženika Sisačko – moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjeka za gospodarstvo, Sisak, Ulica dr. Ante Starčevića 29, OIB: 82215698659, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Petrinje, Petrinja, Ivana Gundulića 2, OIB: 11848400362, radi utvrđivanja visine komunalne naknade, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjeka za gospodarstvo KLASA: UP/II-363-03/19-01/28, URBROJ: 2176-05-

01/7-24-37 od 29. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Petrinje KLASA: UP/I-363-03/19-01/21, URBROJ: 2176/06-09/9-19-1 od 28. veljače 2019., tužitelju je određena visina komunalne naknade u 2019. godini na način kako je to opisano u tom rješenju.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-03/19-01/28, URBROJ: 2176-05- 01/7-24-37 od 29. siječnja 2024. u točki 1. izreke odbio žalbu izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja u točkama 1. do 5. te je točkom 2. izreke poništio točku 6. izreke prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da su sporna sljedeća pitanja u ovom postupku: pripadaju li predmetne nekretnine obveznika I. zoni ili II. zoni sukladno odluci o komunalnoj naknadi, mogu li zelene površine, parkinzi i ceste biti oslobođeni plaćanja komunalne naknade te predstavljaju li dijelovi nekretnina u vlasništvu obveznika građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti ili su neizgrađeno građevinsko zemljište. Pripadnost određenoj zoni ovisi o adresama nekretnina za koje se izračunava i određuje iznos komunalne naknade. Navodi da je određenje zone I. zbog same činjenice da ima registrirano sjedište na adresi [adresa], neispravno. Naime, navodi kako je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi je li prilaz do predmetnih nekretnina moguć od strane [adresa] odnosno s koje ulice je glavni i jedini mogući pristup tj. prilaz pojedinim nekretninama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo je u popisu objekata na lokaciji označilo objekt pod brojem 16 kao Portu te da mu je trebalo biti poznato da se objekt pod brojem 16 nalazi na Ulici Ljudevita Gaja. Obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo navedeno propustilo utvrditi, ističe da je zatražio izdavanje uvjerenja o kućnom broju za one nekretnine koje imaju pristup sa strane ulice Ljudevita Gaja te da je dobio rješenje o kućnom broju odnosno adresi Ljudevita Gaja 132 i 134 za objekte pod rednim brojem 13. -16. specificiranih Zapisnikom o očevidu od 31. siječnja 2014. kao i za objekte tvornice stočne hrane. Navodi da objekti i zemljišta koja su predmet ove komunalne naknade imaju pristup sa ulice Ljudevita Gaja, a sukladno Odluci o komunalnoj naknadi Grada Petrinje, Ulica Ljudevita Gaja od broja 119 i 112 pripada u II. Zoni grada Petrinje pa smatra da se stoga i svi objekti i zemljišta ne mogu svrstavati u I. zonu. Poziva se na članak 92. stavak 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu te ističe kako je pogrešno utvrđena komunalna naknada za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u ukupnoj površini od 77.046,70 m2, jer se propušta utvrditi točna površina zemljišta koje služi poslovnoj djelatnosti jer većina navedene površine od 77.046,70 m2 su zelene površine koje ne služe obavljanju poslovne djelatnosti. Ističe da na nekretninama koje su predmet ovog postupka ne obavlja djelatnost proizvodnje prehrambenih proizvoda već se radi o objektu TSH i zemljištu na kojem se nalaze devastirani plastenici ili ništa, štoviše niti jednu od ovih nekretnina ne koristi za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti.

4. Predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te potražuje naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja te ukazuje na činjenice utvrđene u upravnom postupku. Dodatno naglašava da što se tiče pripadnosti nekretnine određenoj zoni, prvostupanjsko rješenje doneseno je 28. veljače 2019. u kojem je utvrđeno da su predmetne nekretnine u trenutku donošenja rješenja o utvrđivanju komunalne naknade nalazile u I. Zoni Grada na adresi [adresa] te da je tužitelj promjenu adrese dostavio prvostupanjskom tijelu 13. ožujka 2019, dakle nakon što je utvrđena komunalna naknada i doneseno pobijano rješenje. Predlaže tužbu odbiti.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Grad Petrinja iako uredno pozvan rješenjem ovoga suda od 8. listopada 2025., da se očituje na navode tužbe i odgovora na tužbu do dana donošenja odluke nije se očitovala na navedeno.

7. U podnesku tužitelja od 3. lipnja 2024. koji je zaprimljen na sudu 4. lipnja 2024., tužitelj ponavlja navode iz tužbe.

8. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

10. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž- 2880/22 od 11. listopada 2023. u točki I. izreke presude poništena je presuda ovog suda posl.br. Us I-477/2021 od 15. travnja 2022., dok je u točki 2. izreke poništeno rješenje tuženika od 28. prosinca 2020. kojim rješenjem je poništeno prvostupanjsko rješenje od 28. veljače 2019. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. U navedenoj je presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da se i neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe. Pri takvom tumačenju citirane odredbe Sud je pošao od činjenice da se zemljište nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade, pa okolnosti da su u pitanju parkirališta, travnjaci i ostale uređene zelene površine, nisu pravno odlučne niti su razlog da se komunalna naknada ne obračuna kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Navedeno shvaćanje izraženo je u nizu odluka ovoga suda (na primjer u presudama poslovni broj: Us-11137/1998. od 20. ožujka 2002., Usž- 1941/17-2 od 10. siječnja 2018., Usž-899/20-2 od 4. lipnja 2020., Usž-4871/20-2 od 14. listopada 2021. te Usž-3464/21-3 od 25. veljače 2022.).

11. U ponovljenom postupku tuženik je donio ovdje predmetno osporeno rješenje od 29. siječnja 2024. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2019. i nadalje:

-za poslovni prostor na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3.573,79 m2, u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, u iznosu od 16,50 kn/m2, u godišnjem iznosu 58.967,64 kune koji za jedan mjesec iznosi 4.913,96 kuna,

-za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], površine 77.046,70 m2, u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, u iznosu od 1,65 kn/m2, u godišnjem iznosu od 127.127,06 kuna, koji za jedan mjesec iznosi 10.593,92 kn, odnosno za sve navedene nekretnine u ukupnom godišnjem iznosu od 186.094,70 kuna odnosno u ukupnom mjesečnom iznosu od 15.507,88 kuna.

12. Odredbom članka 92. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18., 110/18., dalje: ZKG), propisano je da se komunalna naknada plaća, između ostalog, za poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i za neizgrađeno građevinsko zemljište.

12.1. Odredbom članka 92. stavaka 3. i 4. istog Zakona, propisano je da se građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost, dok se neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade.

13. Uzimajući u obzir navedene odredbe zakona i dugogodišnju sudsku praksu zauzeto je shvaćanje da se i neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe. Obzirom na navedeno, polazi se od činjenice da se dio k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], površine 77.046,70 m2, nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga tužitelja, pa okolnosti da su u pitanju parkirališta, zelene površine i ostale uređene zelene površine, nisu pravno odlučni niti su razlog da se komunalna naknada ne obračuna kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti.

14. Nadalje, tužitelj osnovano navodi da pripadnost nekretnine određenoj zoni za određivanje komunalne naknade ovisi o adresi nekretnine za koju se utvrđuje komunalna naknada i to prema stanju u trenutku za koje se utvrđuje obveza komunalne naknade. Tužitelj je 13. ožujka 2019. podnio zahtjev za određivanjem kućnog broja zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], a Državni ured za katastar Sisak, Ispostava za katastar nekretnina Petrinja isti dan, 13. ožujka 2019., odlučio je o zahtjevu tužitelja te je navedenim rješenjem predmetnoj zgradi određen kućni broj 134 u Ulici Ljudevita Gaja.

15. Odredbom članka 94. stavka 4. ZKG-a propisano je da ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

16. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 28. veljače 2019. tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, a kako je nadležni katastarski ured po zahtjevu tužitelja isti dan, 13. ožujka 2019. godine, za nekretnine koje se nalaze u Ulici Ljudevita Gaja, odredio kućni broj 134 u Ulici Ljudevita Gaja u Petrinji, to naknadna promjena adrese nije relevantna za utvrđivanje komunalne naknade za 2019. godinu u odnosu na predmetne nekretnine, jer promjena adrese nakon razdoblja za koje se utvrđuje komunalna naknada nije relevantna (tako Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Usž-4871/20-2 od 14. listopada 2021.).

17. Stoga, u trenutku određivanja komunalne naknade za poslovni prostor u dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3.573,79 m2 i za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i dijelu k. č. br. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], površine 77.046,70 m2, uzeta je u obzir adresa sjedišta tužitelja [adresa], a što sukladno Odluci o komunalnoj naknadi Grada Petrinje Klasa: 363-02/18/01/71, URBROJ: 2176/06-01-18-7 od 21. prosinca 2018. predstavlja zonu I. Grada Petrinje.

18. S obzirom na sve navedeno, a kako tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava, Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

19. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/04., dalje ZUS).

20. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. GAVRILOVIĆ d.o.o., [adresa]

2. Sisačko-moslavačka županija, Upravni odjel za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove EU, Odsjek za gospodarstvo, Sisak, Ulica dr. Ante Starčevića 29

3. Grad Petrinja, Petrinja, Ivana Gundulića 2

4. U spis