REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1088/2025-11.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc predsjednika vijeća, te Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Valentini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria, d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. kolovoza 2020., poslovni broj: 78 P-3483/2019-21., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. kolovoza 2020., poslovni broj: 78 P-3483/2019-21.

II. Odbija se zahtjev tuženica za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 056-504273898 od 20. srpnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi:

"u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria, d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju IJ, iz [adresa], iznos u visini od 2.370,00 kn sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,i to:

- na iznos od 23,20 kn tekuće od 03. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 23,08 kn tekuće od 28. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 23,50 kn tekuće od 30. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 23,73 kn tekuće od 28. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 24,12 kn tekuće od 28. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 23,53 kn tekuće od 05. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 29,89 kn tekuće od 02. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 30,26 kn tekuće od 30. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 29,71 kn tekuće od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 29,74 kn tekuće od 01. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 30,06 kn tekuće od 30. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 32,51 kn tekuće od 31. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 30,87 kn tekuće od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 32,95 kn tekuće od 07. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,27 kn tekuće od 02. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 33,42 kn tekuće od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 42,96 kn tekuće od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 43,06 kn tekuće od 04. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 42,27 kn tekuće od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 41,68 kn tekuće od 29. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 41,84 kn tekuće od 30. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 42,14 kn tekuće od 07. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 42,12 kn tekuće od 06. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 41,81 kn tekuće od 06. studenog 2009. godine do isplate,

- na iznos od 42,39 kn tekuće od 07. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 42,86 kn tekuće od 30. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 43,53 kn tekuće od 15. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 43,37 kn tekuće od 16. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 44,28 kn tekuće od 19. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 44,11 kn tekuće od 18. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 44,44 kn tekuće od 23. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,33 kn tekuće od 20. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 46,74 kn tekuće od 29. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 48,56 kn tekuće od 14. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,93 kn tekuće od 19. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 46,92 kn tekuće od 11. studenog 2010. godine do isplate,

- na iznos od 49,05 kn tekuće od 27. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 51,77 kn tekuće od 31. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 49,85 kn tekuće od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 50,52 kn tekuće od 25. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 49,66 kn tekuće od 18. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 49,82 kn tekuće od 10. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,46 kn tekuće od 02. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,81 kn tekuće od 24. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 54,57 kn tekuće od 25. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 53,07 kn tekuće od 26. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 51,43 kn tekuće od 26. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 46,24 kn tekuće od 02. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 46,13 kn tekuće od 19. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 46,83 kn tekuće od 20. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,45 kn tekuće od 06. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,53 kn tekuće od 02. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,11 kn tekuće od 23. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,39 kn tekuće od 08. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,59 kn tekuće od 02. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 47,26 kn tekuće od 13. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 45,28 kn tekuće od 04. rujna 2012. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. točka 1. Ugovora o kreditu broj 056-504273898 od 20. srpnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za

CHF važećem na dan dospijeća."

2. Protiv navedene presude tuženica je pravodobno podnijela žalbu, pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).

2.1. U žalbi ističe kako joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku , te pravo na procesnu jednakost stranaka. Navodi da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja presude, u potpunosti zanemario njezine navode i predložene dokaze, a da za takvo postupanje nije iznio dostatne i valjane razloge.

2.2. Tuženica smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima takve nedostatke da se ne može ispitati, osobito stoga što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i međusobno proturječni. Nadalje, ističe kako se prvostupanjski sud nije očitovao o njezinim prigovorima iznesenima tijekom postupka, te da je u obrazloženju presude naveo tvrdnje koje ona kao stranka uopće nije iznijela, osobito u odnosu na pitanje poštenosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi.

2.3. Također prigovara da sud nije obrazložio razloge zbog kojih nije prihvatio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i službenika koji je u ime tuženice sudjelovao u pregovorima prilikom sklapanja ugovora o kreditu, osobito u dijelu koji se odnosi na odabir valute uz koju će kredit biti vezan. Smatra da je tužitelj imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR, CHF ili kredita bez valutne klauzule, što, prema njezinim navodima, proizlazi i iz promotivnih uvjeta važećih u vrijeme sklapanja ugovora, a koji su priloženi spisu.

2.4. Nadalje navodi da sud u obrazloženju pobijane presude nije otklonio njezine prigovore na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, niti je obrazložio iz kojih razloga smatra da je tuženica nesavjestan stjecatelj, slijedom čega bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate od dana stjecanja u smislu članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18; dalje: ZOO).

2.5. U nastavku žalbe tuženica ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2., člankom 191. stavkom 1. te člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer nije ispitao jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također drži da sud nije utvrđivao jesu li stranke pojedinačno pregovarale o valuti kredita.

2.6. Tuženica nadalje smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu utvrđivao u okviru postupka kolektivne zaštite potrošača iz članka 118. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007; dalje: ZZP). Po njezinu stajalištu, i u slučaju utvrđenja ništetnosti, takva bi ništetnost djelovala ex tunc, odnosno od trenutka sklapanja ugovora, slijedom čega bi utužena potraživanja bila u zastari, budući je do podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok od pet godina, osobito u dijelu koji se odnosi na preinačeni tužbeni zahtjev.

2.7. Zaključno, tuženica predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, odnosno ukine, te joj dosudi trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, a nisu u suprotnosti ni s provedenim dokazima, tako i u pogledu prihvaćanja knjigovodstveno financijskog vještačenja i iz kojeg razloga nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka koje je predložila tuženica, tako da se presuda može ispitati. Razlozi presude sačinjeni su u skladu sa člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

6. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potraživao od tuženice po osnovu stjecanja bez osnove zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i kreditu iznos od 302,43 eura/ 2.278,65 kn, te iznos od 1.682,12 eura/12.674,85 kn, odnosno iznos od 1.984,55 eura/ 14.953,50 kn.

7. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 20. svibnja 2020. uredio tužbeni zahtjev na način da po osnovi stečenog bez osnove ukupno potražuje iznos od 1.973,49 eura/14.870,17 kuna i to: iznos od 306,20 eura/2.307,00 kn zbog ništetnosti valutne klauzule, umjesto ranije potraživanih 302,43 eura/2.278,65 kn, te iznos od 1.667,29 eura/ 12.563,17 kuna, umjesto prvotno potraživanih 1.682,12 eura/12.674,85 kuna.

7.1. Iz navedenoga je razvidno da je tužitelj, nakon provedenog vještačenja, djelomično povukao tužbeni zahtjev jer je prvotno potraživao 1.984,55 eura, dok konačno potražuje 1.973,49 eura. Stoga se ne može govoriti o povećanju ukupnog tužbenog zahtjeva.

8. Ako bi se, pak, zahtjev promatrao kao dva samostalna zahtjeva (stečeno bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i stečeno bez osnove zbog ništetne valutne klauzule), tada je došlo jedino do neznatnog povećanja zahtjeva u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. U tom je dijelu prvostupanjski sud pravilno, sukladno članku 190. stavcima 2. i 3. ZPP- a, dopustio preinaku tužbe.

9. Navod tuženice da joj je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje time što je sud odbio njezin prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedoka ŽJ javnobilježničkog prisjednika i Marije Baković javne bilježnice, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim.

10. Naime, sukladno članku 220. stavku 1. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je prema stavku 2. istoga članka sud ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Iz navedenoga proizlazi da sud nije vezan prijedlozima stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samostalno procjenjuje njihovu relevantnost i potrebnost.

11. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odbio prijedloge tuženice za saslušanje svjedoka ŽJ na okolnosti solemnizacije ugovora o kreditu, ocijenivši da ti dokazi nisu odlučni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica. Takvim postupanjem sud je primijenio zakonsko ovlaštenje iz članka 220. stavka 2. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 109. i člankom 191., te člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, kao ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

13. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

14. Suprotno navodima žalbe, i po ocjeni ovoga suda saslušanje predloženih svjedoka na okolnosti zaključenja ugovora o kreditu i pojašnjenja tužitelju prilikom sklapanja ugovora, ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i stranoj valuti, nije bilo potrebno jer je za ovaj spor odlučna činjenica je li tužitelj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mogao pregovarati o sadržaju spornih ugovornih odredbi na način da utječe na njihov sadržaj, a tuženica u prvostupanjskom postupku nije tvrdila da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora imao mogućnost pregovarati na ovaj način.

15. Tome u prilog govori i promotivni uvjeti za odobrenje kredita građanima za kupnju rabljenih automobila u periodu od 1. siječnja 2007. do 30. rujna 2007., koje je kao dokaz u spis priložila tuženica, jer je prema promotivnim uvjetima najniža kamatna stopa bila u CHF, s tim što je u svim valutama kamatna stopa bila određena kao promjenjiva.

16. U konkretnom slučaju se radilo o tipskom ugovoru o kreditu sa unaprijed formuliranim sadržajem, dakle sporne ugovorene odredbe su odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je tužitelj kao potrošač bio doveden u poziciju ili da prihvati sporne ugovorne odredbe ili mu kredit neće biti odobren.

17. Činjenica što se radi o Ugovoru o kreditu koji je solemniziran po javnom bilježniku, ne znači da takav ugovor ili odredbe ugovora ne mogu biti ništave.

18. Tuženica nije prigovarala matematičkoj točnosti knjigovodstveno financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tužen ica imala na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode.

19. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

20. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 056-50-4273898 od 20. srpnja 2007., a odnose se na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu i zahtjev tužitelja da mu tuženica vrati preplaćeni iznos od 14.870,17 kn po osnovi ništavih ugovornih odredbi.

21. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da su parnične stranke (odnosno tužitelj i tužen ice) sklopili Ugovor o kreditu broj 056-50-4273898 20. srpnja 2007. (dalje: Ugovor) i to tužitelj, kao korisnik kredita, a tuženica, kao kreditor, na iznos od 12.144,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate 60 mjeseci , uz redovnu kamatu po stopi od 5,95% godišnje, promjenjivo u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora

(članak 2. i 7. Ugovora);

- da je tužitelj prije podnošenja tužbe otplatio kredit u cijelosti;

- da se prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno financijskog vještaka Ručević vještačenje d.o.o. Zagreb tijekom utuženog razdoblja kamatna stopa mijenjala, pa razlika između redovnih kamata po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama tuženice o promjeni kamatnih stopa, te razlika prema tečaju CHF na dan 26. srpnja 2007. za utuženo razdoblje od prosinca 2007. do rujna 2012. iznosi ukupno 1.973,61 euro/14.870,17 kuna;

- da je presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13., odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12., presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17., te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18. od 16. rujna 2019. odlučeno da je, između ostalih tuženika, i tuženica u navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu , na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali , niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate , a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, te što su u tom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

22. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule.

23. Prema članku 96. stavku 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.

24. Iz priloženog Ugovora razvidno je da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o visini kamatnih stopa ili drugog akta tuženice.

25. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu sadržanim u presudi poslovni broj: Rev-249/14- 2. i Rev-2221/18. od 16. rujna 2019., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih "proizvoda" dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi nj ihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

26. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

27. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, te mu dosudio po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 1.973,61 euro/14.870,17 kuna s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO.

28. Suprotno navodima žalbe tuženica je nepošten stjecatelj.

29. Naime, tuženica je kao banka povrijedila interes i prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita na način da prilikom donošenja jednostranih odluka o povećanju kamatne stope nije tužitelju kao korisniku kredita omogućila da prilikom zaključenja Ugovora o kreditu pregovaraju i egzaktno dogovore parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

30. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu na plaćanje zakonske zatezne kamate računao od slijedećeg dana od dana kada je tužitelj izvršio isplatu anuiteta koja tuženici ne pripada, odnosno po osnovi stečenog bez osnove.

31. Tuženica je tijekom prvostupanjskog postupka isticala prigovor zastare, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je isti nije osnovan za utuženo potraživanja od prosinca 2007. do rujna 2012.

32. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.

33. Prema pravnom shvaćanju izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., te u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

34. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je tužba podnesena 12. lipnja 2019. i da je pravomoćno o ništetnosti valutne klauzule u kolektivnom sporu odlučeno 14. lipnja 2018., a o ništetnosti promjenjive kamatne stope pravomoćno je odlučeno 13. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da prigovor zastare glede potraživanja po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije osnovan.

35. Drugostupanjski sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se prilikom dosuđenja iznosa stečenog bez osnove u korist tužitelja ne mogu uzeti u obzir tzv. pozitivne tečajne razlike. Naime, činjenica da su pojedini anuiteti tijekom otplate kredita bili niži zbog kretanja tečaja CHF ne može ići u korist tuženice, budući da valutni rizik i promjena tečaja nisu bili jasno i transparentno predočeni tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

36. Polazeći od toga, tuženica ne može ostvarivati korist iz vlastitog nezakonitog postupanja, odnosno iz ugovorne odredbe koja je utvrđena nepoštenom. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije stekao nikakvu imovinsku korist, već je izvršavao obvezu iz ništetne ugovorne odredbe, pa stoga ne postoji obveza vraćanja nečega što faktično nije primljeno, u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO.

37. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

38. Slijedom navedenog, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

39. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe , jer ista sa žalbom nije uspjela.

40. Posebno valja istaknuti da je odlukom od 26. studenoga 2025., poslovni broj U-III-753/2021, Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj Gž-1031/2020-3 od 3. prosinca 2020.

41. Slijedom navedene odluke, a prije ponovnog odlučivanja o žalbi tuženice, ovaj je sud zatražio odluku predsjednika suda o izuzeću suca Zlatka Pirca. Rješenjem predsjednice Županijski sud u Slavonskom Brodu, od 12. veljače 2026., poslovni broj 29 Su-74/2026-2, utvrđeno je da ne postoje okolnosti iz članka 72. ZPP-a koje bi opravdavale njegovo izuzeće od suđenja u ovom predmetu.

42. U obrazloženju rješenja poslovni broj: Su 19-74/2026-2 u bitnome je navedeno da je, povodom odluke Ustavni sud Republike Hrvatske, sudac Zlatko Pirc uputio dopis Uredu predsjednika ovoga suda, u kojem se očitovao o postojanju eventualnih razloga za svoje izuzeće.

43. U navedenom dopisu sudac Zlatko Pirc je istaknuo kako odredba članka 72. ZPP-a propisuje obvezu podnošenja zahtjeva za izuzeće u slučaju kada sudac

1 0

smatra da bi njegovo sudjelovanje u određenom predmetu moglo dovesti u pitanje njegovu nepristranost. Prema njegovu stajalištu, u konkretnom slučaju takve pretpostavke nisu bile ispunjene. Naime, iako je kao tužitelj u postupku protiv Raiffeisenbank Austria d.d. ishodio pravomoćnu presudu, drži da ta okolnost sama po sebi nije mogla utjecati na njegovu nepristranost u drugostupanjskom predmetu, jer su u predmetima protiv banaka u kojima nije izvršena konverzija ugovora o kreditu već donesene pravomoćne odluke, te zauzeta pravna stajališta, kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, kojih su se sudovi, sukladno članku 502.c ZPP-a, dužni pridržavati. Slijedom navedenoga, prema njegovu mišljenju, u odlučivanju u konkretnom predmetu nije bilo prostora za bilo kakvu pristranost.

44. Predsjednica Županijski sud u Slavonskom Brodu, primjenjujući test subjektivne i objektivne nepristranosti, ocijenila je da ne postoje okolnosti koje bi mogle dovesti u sumnju nepristranost suca.

45. Pri tome je osobito imala u vidu da se radi o sporu koji proizlazi iz kolektivne presude u postupku zaštite potrošača, u kojem su već pravomoćno utvrđena određena pravna stajališta o ništetnosti spornih ugovornih odredbi. U takvoj procesnoj situaciji sud koji odlučuje u pojedinačnom postupku vezan je pravnim učincima kolektivne presude i zauzetim pravnim shvaćanjima, pa je njegova uloga ograničena na primjenu tih već utvrđenih pravnih standarda na konkretne činjenične okolnosti.

46. Upravo zbog te normativne vezanosti i ustaljene sudske prakse, prostor za slobodnu ocjenu temeljnih pravnih pitanja znatno je reduciran, što dodatno isključuje mogućnost da bi osobno iskustvo suca iz drugog, odvojenog postupka moglo utjecati na zakonitost i nepristranost odlučivanja.

47. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da ne postoje razlozi za izuzeće u smislu članka 72. ZPP-a.

Slavonski Brod, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Mr.sc. Zlatko Pirc