Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-120/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe ZADNJA RIVA j.d.o.o. i odgovorne osobe DM, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. i 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18.) i članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/18.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. listopada 2025., broj: Pp-5462/2023, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u točki II. a) i izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljena odgovorna osoba DM
oslobađa se optužbe
da:
kao odgovorna osoba prvookrivljenika 10. siječnja 2023. u 09:00 sati u Ured inspektorice rada u Šibeniku, ne bi dostavio Joppd obrasce i dokaze o isplati plaća radniku MM za listopad, studeni i prosinac 2021., te siječanj i veljaču 2022.,
dakle, da na pisano traženje inspektora rada u određenom roku nije dostavio podatke, obavijesti i materijale koji su mu potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora,
čime da bi postupio suprotno članku 64. Zakona o Državnom inspektoratu,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 127. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu.
II Uslijed odluke iz točke I ovog rješenja, žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu u tom dijelu postala je bespredmetna.
III Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, te se preinačuje prvostupanjska presuda u točki II. b) u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu DM u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, na način da se djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude u točki II. b) pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), te se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi utvrđuje novčana kazna u iznosu od 400,00 (četristo) eura, koju je okrivljena odgovorna osoba dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljena odgovorna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. listopada 2025., broj: Pp-5462/2023, okrivljena odgovorna osoba DM proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 127. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu i članka 229. stavka 2. točke 34. Zakona o radu i na temelju citiranih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 400,00 eura.
2. Okrivljena odgovorna osoba obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
3. Rješenjem istog Suda od 16. listopada 2025., broj: Pp-5462/2023, na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona protiv okrivljene pravne osobe ZADNJA RIVA j.d.o.o. obustavljen je prekršajni postupak da bi počinila prekršaje iz članka 127. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu i članka 229. stavka 1. točke 34. Zakona o radu, jer je pravna osoba prestala postojati i brisana je iz sudskog registra.
4. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 37. Prekršajnog zakona i okrivljenicima utvrdio ublažene novčane kazne, a da pri tom iste nije obrazložio. Naime, žalitelj smatra kako je za prekršaj iz Zakona o Državnom inspektoratu okrivljenik nagrađen, iako je isti onemogućio redovitu provedbu inspekcijskog nadzora i poduzimanja svih mjera iz sfere stvarnopravne nadležnosti inspekcije rada, tj. donošenja usmenog rješenja s kojim bi mu se naredilo da radniku uruči obračune dugovanih, a neisplaćenih plaća kao ovršnih isprava. Također, u odnosu na prekršaj iz Zakona o radu nije utvrđeno da bi postojala na strani okrivljenika olakotna okolnost u vidu naknadnog uručivanja obračuna dugovanih, a neisplaćenih plaća radniku. Žalitelj predlaže ovom Sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje u pogledu visine novčane kazne.
5. Žalba tužitelja je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz točke II. a), a osnovana u odnosu na prekršaj iz točke II. b).
6. Ispitujući navedenu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj Sud utvrdio je da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljene odgovorne osobe jer djelo činjenično opisano u izreci presude pod točkom II. a) nije prekršaj.
7. Naime, prvostupanjski sud proglasio je krivim okrivljenu odgovornu osobu „što kao odgovorna osoba prvookrivljenika 10. siječnja 2023. u 09:00 sati u Ured inspektorice rada u Šibeniku, nije dostavio Joppd obrasce i dokaze o isplati plaća radniku MM za listopad, studeni i prosinac 2021., te siječanj i veljaču 2022., te je okrivljenu odgovornu osobu proglasio krivom radi prekršaja iz članka 127. stavka 2. (ispravno članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2.) Zakona o Državnom inspektoratu.
8. Člankom 127. stavkom 2. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da će se novčanom kaznom od 390,00 do 2.650,00 eura kazniti za prekršaj iz stavka 1. podstavka 3. cit. članka odgovorna osoba u pravnoj osobi ako na pisano traženje inspektora u određenom roku ne pripremi ili ne dostavi podatke obavijesti i materijale ili mu pripremi ili dostavi netočne i nepotpune podatke, obavijesti i materijale (članak 64.). Člankom 64. cit. Zakona propisano je da su pravne i fizičke osobe dužne na pisano traženje inspektora, u primjerenom roku koji odredi inspektor, dostaviti ili pripremiti točne i potpune podatke, obavijesti i materijale koji su mu potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora.
9. Međutim, takav opis djela sadržan u optužnom aktu, kao i u izreci pobijane presude predstavlja samo zakonski opis djela, bez konkretizacije odlučnih činjenica. Tako u činjeničnom opisu nije navedeno da odgovorna osoba nije na „pisano traženje inspektora“ dostavila na traženje inspektora zatraženu dokumentaciju, a koje pisano traženje predstavlja bitno obilježje prekršaja.
10. Kako je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
11. Slijedom navedenog, kako izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, ovaj Sud je, u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona presudu preinačio i okrivljenu odgovornu osobu zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio optužbe, zbog čega je žalba tužitelja u tom dijelu postala bespredmetna.
12. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkama I i II.
13. Ispitujući nadalje predmet u odnosu na prekršaj iz točke II. b), a u povodu žalbe tužitelja po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljene odgovorne osobe nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te je utvrdio da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje, no nije pravilno pravno označio djelo. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti ispravio uočenu nepravilnost i pravilno pravno kvalificirao prekršaj okrivljene odgovorne osobe kao prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 34. i stavka 2. Zakona o radu.
14. Napominje se kako je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22.), u kojem u članku 229. stavku 1. podstavku 46. cit. Zakona postoji pravni kontinuitet prekršaja koji se okrivljenoj odgovornoj osobi stavlja na teret u točki 2. izreke, ali gledajući u cjelini izmijenjenu prekršajnu odredbu članka 229. Zakona o radu, kojom je u točki 46. propisano kao prekršaj poslodavca pravne osobe ako radniku kojem na dan dospjelosti nije isplatio plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, ili ih nije isplatio u cijelosti, ne dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće ili dijela plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji je bio dužan isplatiti, sa sadržajem u skladu s pravilnikom iz članka 93. stavka 6. ovoga Zakona (članak 93. stavci 2. i 6.), to s obzirom na proširenu obvezu dostave obračuna i to obračuna iznosa plaće koji je poslodavac bio dužan isplatiti i obračuna ukupnog iznosa plaće, u slučaju kada poslodavac na dan dospjelosti ne isplati plaću, jer je ranijim Zakonom bila propisana obveza samo dostave obračuna iznosa koje je bio dužan isplatiti, te vodeći računa o neznatnom smanjenju raspona propisanih novčanih kazni za poslodavca pravnu osobu i odgovornu osobu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 51/22.) u konkretnom slučaju nije blaži za počinitelja.
15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud smatra da je u pravu tužitelj kada tvrdi kako je u konkretnom slučaju utvrđena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura preblaga. Prvostupanjski sud pravilno je cijenio olakotnim okrivljenikovo priznanje prekršaja, kao i njegovo slabije materijalno stanje, no to je cijenio u prevelikoj mjeri zbog čega je ovaj Sud povisio novčanu kaznu, vodeći računa o tim utvrđenim olakotnim okolnostima, kao i činjenici da okrivljena odgovorna osoba nije kažnjavana za prekršaje iz radnopravnih odnosa, te da je za navedene prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o računovodstvu nastupila rehabilitacija. Stoga je ovaj Sud utvrdio novčanu kaznu unutar ispod zakonom propisanog minimuma u iznosu od 400,00 eura, koju kaznu smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona).
16. Okrivljena odgovorna osoba se upozorava da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.
17. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljena odgovorna osoba na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
18. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom III.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenu odgovornu osobu i tužitelja.
