REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9319/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OI, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15. i 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika OI podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, broj: 211-07/25-1/8271 od 1. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika OI osnovanim preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, dopušta da izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura, plati u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka u iznosu od po 110,00 (stodeset) eura, s time da prvi obrok plaća u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a svaki sljedeći obrok u razmaku od 30 (trideset) dana od prethodnog, pa ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II U ostalom dijelu prigovor okrivljenika OI odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog u ostalom, pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljenik ZI proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je upozoren da će se, ukoliko u zadanom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

3. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

4. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

5. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, zbog čega se, u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučuje primjenom odredbi o žalbenom postupku. Žalitelj priznaje prekršaj zbog kojeg žali te ističe da je student bez stalnih prihoda i da ga uzdržavaju roditelji, te da do sada nije kažnjavan. Vozačku dozvolu treba zbog odlaska na fakultet i studentskih poslova. Moli da se kazna ublaži ili da mu se omogući plaćanje u ratama, kao i da se smanji trajanje zaštitne mjere. Prilaže potvrdu o redovitom studiranju.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.

7. Prigovor je djelomično osnovan.

8. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, u skladu s gore navedenim zakonskim propisom, pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda utvrdilo je da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu propisanom za prekršaj za koji se tereti okrivljenika. Slijedom navedenog, vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernom težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika te da, uzimajući u obzir navode iz prigovora okrivljenika, nema mjesta za ublažavanje kazne, budući da okolnosti koje ističe nisu naročite olakotne okolnosti koje bi u smislu članka 37. Prekršajnog zakona dovele do ublažavanja kazne.

10. Međutim, vodeći računa o visini izrečene novčane kazne, smatrajući to opravdanim, ovaj sud prihvatio je kao osnovanu žalbu okrivljenika i preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, odredio da okrivljenik izrečenu novčanu kaznu plati u šest jednakih obroka, na način opisan u izreci ove presude, smatrajući da će se ovako određenim plaćanjem olakšati okrivljeniku plaćanje novčane kazne.

11. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom prigovora okrivljenika, ovaj je sud utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca nije prestroga.

12. Navedeno ponašanje okrivljenika koji je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola od 1,28 g/kg predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a duljina trajanja izrečene mjere u okviru je zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle blizu je donjoj zakonom propisanoj granici. Imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja ista je više nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u članku 51.a Prekršajnog zakona.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. citiranog Zakona, određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja izdavatelju prekršajnog naloga I Policijskoj postaji Split, u 3 (tri) otpravka za: spis i okrivljenika.