Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-28/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆE, zbog kaznenog djela protiv života i tijela– tjelesne ozljede – iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17. i 118/18.– dalje KZ/11) odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K- 1267/2023 od 6. studenog 2024., podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, nakon održane rasprave 17. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika Silvija Sušca, optuženog ĆE i odvjetnice Marijete Pavlović u zamjeni za odvjetnika Ivu Smrke, branitelja optuženika,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda na način,

optuženi ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Ž rođene L , rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem [adresa] u [adresa], sada na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Šibeniku, državljanin RH, SSS, konobar, nezaposlen, živi od ušteđevine, bez imovine, neoženjen, otac troje punoljetne djece, služio vojni rok 1981. u Plevljima, sudionik Domovinskog rata, nije u tijeku drugi kazneni postupak, osuđivan

k r i v  j e

što je

dana 20. veljače 2019. oko 7,30 sati, u Brelima, u Biokovskoj ulici br. 31, u dvorištu obiteljske kuće u vlasništvu ŽE, najprije se verbalno sukobio s LE koji je osoba s težim duševnim smetnjama, a potom mu rekao: "Sve ću vas pobiti, ja sam đava, a ti govno, prebit' ću te, ubit' ću tebe i J!" nakon čega je u cilju da ga tjelesno ozlijedi, i svjestan da je ovaj zbog prirode svoje bolesti ranjiva osoba udario ga obližnjom sjedalicom najmanje dva puta i to po leđima, a kako se krenuo braniti rukama, i po lijevoj šaci, uslijed čega je LE zadobio oguljotine kože lijeve strane leđa u području lopatice i lijeve šake, što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja laku tjelesnu povredu,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezinih duševnih smetnji,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom –opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11.

Na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 optuženi ĆE se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27.veljače 2019. do 14. svibnja 2019.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člancima 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje ZKP) nalaže se optuženom ĆE naknaditi troškove kaznenog postupka na ime troškova vještaka psihijatra u iznosu 367,60 eura, sudskomedicinskog vještaka u iznosu 384,90 eura te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura, odnosno ukupno 1.252,50 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a oslobodio je optužbe optuženog ĆE da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo u članku 117. stavak 1. i 2.KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava u što su uključeni i nagrada i nužni izdaci okrivljenikovog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025. vijeće je odlučilo da je žalba državnog odvjetnika iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana jer je sud pogrešno utvrdio da ne postoji svijest optuženika o posebnoj ranjivosti na strani žrtve, kao jednog od bitnog obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, pa je na temelju članka 474.a stavak 2. ZKP-a potrebno održati raspravu, s tim da je prethodno u istom predmetu 5. prosinca 2023. donesena ukidna odluka pod poslovnim brojem Kž-1144-2022 (list 297-299 spisa).

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Tijekom rasprave pred ovim drugostupanjskim sudom na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP-a pročitani su dokazi koje je proveo prvostupanjski sud i to iskazi svjedoka ŽE i oštećenog LE, dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu medicinu SDŽ za LE od 20. veljače 2019., nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i sudskomedicinskog vještaka, izvod iz Kaznene evidenicje za optuženika, razgledane su fotografije u spisu, te je ispitan optuženik.

7.1. Iz provedenog dokaznog postupka, u bitnome, proizlazi da je predmetne zgode nakon verbalnog sukoba optuženik rekao oštećenom LE, koji je osoba s težim duševnim smetnjama: „Sve ću vas pobiti, ja sam đava, a ti govno, prebit ću te, ubit ću tebe i J“, a nakon toga ga je udario sjedalicom najmanje dva puta po leđima i po lijevoj šaci jer se oštećenik branio rukama, uslijed čega je oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine kože lijeve strane leđa u području lopatice i lijeve šake.

7.2. Prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke, u bitnome, preispituje je li optuženik bio svjestan, obzirom je oštećenik LE osoba s težim duševnim smetnjama, da je zbog prirode bolesti ranjiva osoba, a što je jedno od bitnih obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, jer u obrani navodi, a što su suglasno sa anamnestičkim podacima iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra te iskazom svjedoka ŽE, da oštećenik dugi niz godina vodi vlastiti restoran u [adresa] i tako skrbi o obitelji, u braku je i ima dvoje djece, s tim da iz ranijeg braka ima također dvoje djece, da ga poznaje iz [adresa] kao osobu koja je voljela kockati i popiti u društvu, s tim da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prije inkriminiranog događaja oštećenik bio u stabilnoj remisiji te je posljednji put hospitaliziran 2014.. Zaključak je, nadalje prvostupanjskog suda da je iz navedenog očito da optuženik poznaje oštećenika kao osobu uobičajenog ponašanja za malu sredinu kao što je mjesto [adresa], u određenoj mjeri specifičnog odnosno „uvrnutog“ (ponašanja), u što se uklapa i priča koja prati oštećenika po mjestu „kako ga je odvelo na psihijatriju“, i to 6 godina prije spornog događaja. Zatim sud zaključuje da optuženik nije bio svjestan, obzirom na sve navedene okolnosti, da je oštećenik osoba s težim duševnim smetnjama, da nije bio svjestan da je zbog prirode svoje bolesti ranjiva osoba, niti da mu je bila poznata oštećenikova dijagnoza, bez obzira što se pričalo po mjestu, odnosno da kod optuženika nije postojala svijest da je oštećenik osoba s težim duševnim smetnjama, tako da nije utvrđeno postojanje bitnog obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, svijesti počinitelja da je oštećenik osoba sa težim duševnim smetnjama, zbog čega nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo.

7.3. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da u konkretnom slučaju nije nužno da optuženik zna točnu dijagnozu oštećenika jer u tom slučaju bi ovo kazneno djelo mogao počiniti jedino oštećenikov psihijatar, liječnik opće prakse i najuži krug obitelji i poznanika koji su upoznati s medicinskom dokumentacijom oštećenika. Iako je oštećenik zasnovao obitelj i vodio restoran, nastavno osnovano ukazuje žalitelj, optuženik je znao da je unatoč tome psihički bolesnik.

7.4. Prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio iskaz optuženika prihvaćajući ga istinitim, u odnosu na navedenu osporenu okolnosti-svijest da je oštećenik posebno ranjiva osoba zbog duševnih smetnji, pogotovo kad se ima na umu da je prilikom prvog ispitivanja naveo da poznaje oštećenika cijeli život, da zna da je on psihički bolesnik i da je bio hospitaliziran na odjelu psihijatrije, da je oštećenikova bivša žena bila njegova djevojka i sve mu ispričala, da mu je poznato da zna biti agresivan, a na raspravi je iskazivao da je oštećenik u nekoliko navrata vozilom hitne pomoći odveden na „psihijatriju“ u Splitu, pa je slijedom navedenog prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da nije utvrđeno postojanje svijesti optuženika da postupa na štetu osobe s težim duševnim smetnjama, a time niti bitno obilježje kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2 KZ/11, zbog čega nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Upravo suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, ovaj sud je analizom obrane optuženika zaključio da je optuženik bio svjestan da je zbog prirode svoje bolesti optuženik ranjiva osoba, kada ga je tjelesno ozlijedio, u kojem dijelu inkriminacija (mehanizam i kvalifikacija ozljeda koje je zadobio oštećenik) je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice.

7.5. Na temelju navedenog ovaj sud je utvrdio da je optuženik poduzeo radnje na štetu oštećenika kako je to opisano u činjeničnom opisu ove presude. Pri tome je ovaj drugostupanjski sud ispustio iz istog dio koji se odnosi na opis namjere kaznenog djela prijetnje jer isto ne predstavlja činjenicu i okolnost koja čini obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Naime, u prethodnom postupku je donesena pravomoćna odluka u odnosu na isto kazneno djelo te je na temelju članka 452. točka 4. ZKP-a odbijena optužba da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 (list 278 spisa). Nadalje je utvrđeno da je optuženik u vrijeme djela bio ubrojiv, jer njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje, da je bio svjestan djela odnosno svih njegovih zakonskih obilježja što znači da je svjestan da nanosi tjelesnu ozljedu oštećeniku, kao i kvalifikatorne okolnosti da je oštećenik posebno ranjiv zbog duševnih smetnji, za postojanje koje svijesti nije relevantno medicinsko poznavanje kvalifikacije bolesti oštećenika, već je dovoljno postojanje svijesti da se radi o osobi takvih smetnji na nivou „laičkog“ poznavanja relevantnih okolnosti bolesti, te je htio nastupanje posljedice-tjelesne ozljede oštećnika kada podobnim predmetnom udara istoga više puta u dijelove tijela - leđa i šaku, dakle da je svjestan obilježja kaznenog djela i htio je njihovo ostvarenje, odnosno postupao je s izravnom namjerom. Kako je nadalje utvrđeno da je optuženik bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog, ovaj sud j utvrdio da je optuženik kriv za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11.

7.6. Prilikom odlučivanja o kazni, ovaj sud je imao na umu Načelo primjene blažeg zakona i vremensko važenje kaznenog zakona iz članka 3. KZ/11, te je utvrdio da se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijenio, tako da je izmjenom Kaznenog zakona objavljenom u Narodnim novinama broj 126/19 (V Novela koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020.) izmijenjen zakonski minimum kazne zapriječen za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 te je istim zapriječena kazna zatvora od jedne godine do tri godine, dok je zapriječena kazna zatvora prema KZ/11 (koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela) - kazna zatvora do tri godine, pa je prilikom odluke o kazni optuženiku ovaj sud primijenio KZ/11.

7.7. Odlučujući o kazni, ovaj sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, imao na umu da je optuženik navedeno kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje jer je ubrojiv, svjestan je protupravnosti svog postupanja i kazneno djelo je počinio s izravnom namjerom. Otegotnim okolnostima je cijenjena upornost optuženika koji udara oštećenika najmanje dva puta u različite dijelove tijela, te višestruka kaznena osuđivanost optuženika za različita kaznena djela, među ostalim i kaznena djela s elementima nasilja, u razdoblju prije i nakon činjenja ovog kaznenog djela, pri čemu je osuđivan i na kazne zatvora, koje očito nisu utjecale na optuženika da se ubuduće suzdrži od činjenja novih kaznenih djela. Olakotnim je cijenjeno da se radi o ocu troje djece kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Imajući na umu navedene okolnosti, kao i zapriječenu kaznu zatvora za inkriminirano kazneno djelo (kazna zatvora do 3 godine), ovaj drugostupanjski sud smatra, što se tiče vrste kazne, da je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci na koju je optuženik i osuđen primjerena svim utvrđenim okolnostima. Što se tiče vrste i visine kazne ovaj drugostupanjski sud smatra, imajući na umu svrhu kažnjavanja, da će se izrečenom kaznom zatvora izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

8. Odluka o troškovima postupka se temelji na članku 148. stavak 1. ZKP-a te je optuženiku naloženo podmiriti

troškove kaznenog postupka koji uključuju troškove sudskomedicinskog vještaka i vještaka psihijatra na ime izrade vještačenja koji dokazi su bili potrebni radi utvrđivanja osporenih okolnosti u postupku, te trošak paušalne svote odmjerene na temelju složenosti i trajanju izvida i kaznenog postupka, jer, obzirom na imovno stanje optuženika koji ima ušteđevinu i radno je sposoban, ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova.

U Zagrebu 17. veljače 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.