REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-859/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ŽC i 2. optuženog ĆC, zbog kaznenog djela protiv imovine – iznude u pokušaju– opisano u članku 243. stavak 1. i 3. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i114/23. – dalje u tekstu: KZ/11),a kažnjivo po članku 243. stavku 3. u vezi članka 34. KZ/11 odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: K-131/2021 od 15. ožujka 2024. podnio Općinski državni odvjetnik u Velikoj Gorici, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-131/2021 od 15. ožujka 2024., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje ZKP) 1. optuženi ŽC i 2. optuženi ĆC su oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv imovine – iznudu u pokušaju– opisano u članku 243. stavak 1. i 3. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavku 3. u vezi članka 34. KZ/11.
1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP-a oštećeni FC je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.2. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci 1. i 2. optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državnog odvjetništvo u Velikoj Gorici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. U pravu je žalitelj, tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje, a rezultat čega je zaključak da nije dokazano da bi 1. optuženi ŽC i 2. optuženi ĆC počinili kazneno djelo iznude u pokušaju koje im se inkriminira optuženim aktom ovlaštenog tužitelja, a opisano je izrekom pobijane presude.
6.1. Naime, 1. optuženom ŽC i 2. optuženom ĆC se stavlja na teret da su predmetne zgode postupali zajedno i po prethodnom dogovoru s ciljem da se nepripadno materijalno okoriste, te da je 1. optuženi ŽC, koji je prethodno poslovno surađivao sa oštećenim BC, oštećenika udario rukama u predjelu glave, psujući ga i govoreći mu da će ga ubiti, pri tome tražeći da mu vrati nepostojeći dug u iznosu 20.000,00 eura, za koje vrijeme mu je 2. optuženi ĆC govorio da ga drži, nakon čega je 1. optuženi ŽC oštećenika u haustoru njegove kuće više puta udario u predjelu glave, te se oštećenik uspio otrgnuti i pobjeći te navedeno prijaviti djelatnicima policiji, pa u svojoj nakani da naplate nepostojeći dug optuženici nisu uspjeli.
6.2. 1. optuženi ŽC i 2. optuženi ĆC osporavaju počinjenje inkriminiranog im kaznenog djela pri čemu 1. optuženi ŽC iskazuje prilikom ispitivanja kod Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici da je slučajno ugledao oštećenika, izašao iz vozila i pljusnuo ga jer da se on nekorektno ponaša, da zaslužuje „roditeljsku pljusku“, da mu je oštećenik obećavao vratiti novac, da bi na raspravi 14. ožujka 2024. (list 357 spisa) naveo da mu oštećenik ne duguje nikakve novce, da mu je za razne usluge višekratno dao novac u iznosu od preko 7.000,00 eura, iako on (oštećenik) svoje usluge nije izvršio, pri čemu ne daje logično objašnjenje na pitanje zašto mu je i dalje davao novac ako mu oštećenik prethodna dugovanja nije vraćao. 2. optuženi ĆC navodi da nije postupao na štetu oštećenika već je smirivao konfliktnu situaciju.
6.3. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi, u bitnome, da prvostupanjski sud nakon analize obrane 1. optuženog ŽC i 2. optuženog ĆC, te iskaza oštećenika i njegove majke NC, kao i sadržaja razgledane snimke video nadzora zaključuje da nije nedvojbeno dokazano da bi 1. optuženi ŽC i 2. optuženi ĆC postupali na način kako ih se tereti optužnim aktom i time ostvarili bitna obilježja kaznenog djela iznude u pokušaju. Naime, ovakav zaključak sud donosi u nedostatku dokaza, pri tome cijeneći iskaz oštećenika nevjerodostojnim, a neuvjerljivim iskaz majke oštećenika NC. Ukazuje na različitost u iskazima oštećenika iznesenim tijekom postupka te činjenicu da isti nije potvrđen sadržajem snimke video nadzora, što je onda temelj za zaključak o nevjerodostojnosti njegovog iskaza.
6.4. Međutim, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nepotpuno, a time i pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, za sada, donio pogrešan zaključak da nije dokazana odgovornost 1. optuženog ŽC i 2. optuženog ĆC za kazneno djelo za koje se terete.
6.5. Naime, analizirajući obranu 1. optuženog ŽC, iznijetu pred državnim odvjetništvom i pred sudom, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je doista, barem za sada, nemoguće prihvatiti navedenu obranu kao logičnu i uvjerljivu i to iz razloga što nije životno, u slučaju da je išao samo pozdraviti oštećenika kako to navodi, da bi istoga fizički napao, bez ikakvog razloga, pri čemu ne daje uvjerljivu argumentaciju u odnosu na okolnosti uzastopnog posuđivanja novca oštećeniku unatoč tome što mu on prethodni dug nije vratio. Nadalje, ocjenu o vjerodostojnosti iskaza oštećenika ispitanog u svojstvu svjedoka prvostupanjski sud donosi bez da je postupio sukladno odredbi članka 426. ZKP-a što podrazumijeva, u slučaju da je svjedok na prijašnjem ispitivanju naveo činjenice kojih se više ne sjeća, ili ako je odstupio od svog iskaza, da mu se predoči prijašnji iskaz, upozori na odstupanje i pita zašto sada iskazuje drukčije, a prema potrebi pročita njegov prijašnji iskaz ili dio tog iskaza. Naime, sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
6.6. Pri tome također valja istaknuti da je potrebno detaljnije ispitati 1. optuženog ŽC i oštećenog BC u odnosu na okolnosti međusobnih potraživanja, a radi utvrđivanja bitne činjenice iz inkriminacije „nepostojećeg duga“, a u okviru postupanja 2. optuženog ĆC, analizirati postupa li on u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, koje radnje poduzima prema oštećeniku, a sve u vezi pravilnih utvrđenja ispunjavaju li se u njegovim radnjama obilježja inkriminiranog mu djela.
7. Obzirom na sve naprijed navedeno valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijanu presudu te ju vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno utvrđivanje.
7.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve provedene dokaze, a po potrebi i nove, pri tome vodeći računa na navode ove ukidne odluke te će detaljnom analizom obrane 1. optuženog ŽC i 2. optuženog ĆC, te iskaza oštećenog BC donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će pri tome i valjano, u smislu odredbe čl. 459. st. 5. ZKP-a, i obrazložiti.
8. S obzirom na navedeno valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a sve u smislu čl. 483. st. 1. ZKP-a.
U Zagrebu 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Miličević
