Posl. br. PN-433/2021-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljici PFB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Nikoli Kardumu i Matteu Cattonaru, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćnici CFB iz Odvjetničkog društva Pavlak& partneri j.t.d., iz Rijeke, Splitska 2, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2026.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a koja presuda je objavljena 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, da isplati tužiteljici PFB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.633,74 EUR (tritisućešestotridesettri eura i sedamdesetčetiri centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos 3.287,38 EUR od 12. svibnja 2021., pa do isplate,

- iznos od 346,36 EUR od 17. veljače 2026., pa do isplate,

a koja se obračunava po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to od 01.01.2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske kamate na iznos od 346,36 eura od 12. svibnja 2021. g. do 17. veljače 2026. g.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.210,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.119,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a sve to u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 30. lipnja 2020.g. ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Rijeci, koja je vozila svoj osobni automobil reg. oznake i broja RI381ZE u kojem su se nalazili putnici mldb. PF i mldb. CF, a za prometnu nezgodu da je isključivo odgovoran tuženik jer je isključivi krivac njegov osiguranik ČF. Na ime naknade neimovinske štete u postupku naknade štete pred tuženikom da joj je isplaćen iznos od 3.052,62 EUR te iznos od 66,36 EUR s osnove naknade troškova prijevoza. Navodi da joj je tuženik s osnove izgubljene zarade uslijed privremene radne nesposobnosti, u mirnom postupku isplatio iznos od 4.521,19 EUR. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice u vidu dislokacije, iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata u području vrata zbog koje je neposredno nakon nezgode obavljen hitni pregled i zatražena je liječnička pomoć u KBC Rijeka. Zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći da je pretrpila intenzivnu kratkotrajnu bol i šok kao i primarni strah jakog intenziteta u trenutku prometne nesreće uz okolnost da je intenzivan strah doživljen i radi prisutnosti malodobne djece tužiteljice u vozilu u trenutku štetnog događaja. Navodi se da je po završetku liječenja ostala trajna ozljeda vratne kralježnice kao i jaki bolovi u vratu i gornjem dijelu leđa u prva dva mjeseca i bol srednjeg intenziteta koja je trajala do ožujka 2021. Kao posljedica prometne nesreće navodi se i sekundarni strah zbog neizvjesnosti liječenja u trajanju od osam mjeseci kao i strah radi nesposobnosti za rad tužiteljice. Stoga tužiteljica traži naknadu imovinske štete povodom liječenja i rehabilitacije u vidu troškova prijevoza, dok neimovinsku štetu predstavlja povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa ukupno traži iznos od 4.844,38 EUR.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, način nastanka štetnog događaja niti odgovornost svojeg osiguranika za isti, dok osporava visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da je u mirnom postupku isplaćen primjeren iznos naknade štete. Tuženik navodi je tužiteljici isplatio naknadu neimovinske i imovinske štete te izgubljene zarade u sveukupnom iznosu od 7.772,90 EUR te smatra iznos od 4.844,38 EUR kojeg potražuje tužiteljica neutemeljenim i previsoko postavljenim. Posebno naglašava da je iz nalaza od 30. lipnja 2020.g. sačinjenog od strane dr. med. MF vidljivo da je pacijentica svojevoljno odbila preporučenu hospitalizaciju na traumatologiji. Isto tako, navode da je tužiteljici preporučeno operacijsko liječenje, za koje ne postoji dokumentacija da je zaista bila operirana. Tim navodima tuženik upućuje da je tužiteljica svojim nepostupanjem pridonijela da šteta bude veća nego što bi inače bila i prema čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Tuženik osporava potraživanje na ime imovinske štete u cijelosti s obzirom da je trošak autobusne karte na relaciji Rijeka-Zagreb u iznosu od 90,25 EUR trebao biti pokriven obveznim zdravstvenim osiguranjem. Isto tako, tuženik osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata radi toga što je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev 12. svibnja 2021.g., a da su joj i ponuda i prva isplata učinjene u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osporava i tijek zakonskih kamata i predlaže odbiti zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tužiteljicu a proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Deanu Girottu, neurokirurgu.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nije sporna pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika. Sporno je da li je tuženik u obvezi nadoknaditi štetu tužiteljici zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju pored već isplaćenog iznosa u mirnom postupku. Sporna je i visina i tijek kamata.

6. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva kao i prigovora tuženika proveden je dokaz medicinskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Deana Girotta od 08. prosinca 2024.g. slijedi da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi 30. lipnja 2020.g. zadobila ozljedu glave i vrata. Neposredno po doživljenoj ozljedi tužiteljica je prevezena na liječnički pregled u Hitni medicinski trakt KBC Rijeka lokaliteta Sušak, gdje je kompletno obrađena od dežurnog liječnika kirurške službe. Preporučena joj je hospitalizacija na traumatologiji, za koju se tada nije odlučila. Nakon dva dana tužiteljičino stanje se pogoršalo te je zbog bolova i smetnji te sumnje na težu ozljedu vratne kralježnice upućena na pregled neurokirurgu. Stanje se pogoršalo s blažim neurovegetativnim smetnjama. Vještak navodi da su putni troškovi za odlazak na drugo mišljenje u Zagreb trebali biti pokriveni putnim nalogom po obaveznom zdravstvenom osiguranju od izabranog liječnika obiteljske medicine. Vještak napominje u nalazu i mišljenju da tužiteljica nije imala dalekosežne posljedice radi toga što je odbila hospitalizaciju od strane traumatologa te da je preporučenom terapijom, Shantz ovratnikom i mirovanjem uz mazanjem Voltarenom, zadovoljen primarni način liječenja predmetne ozljede. Prema mišljenju vještaka predloženo operacijsko liječenje od strane neurokirurga nije bilo apsolutno indicirano niti je bilo hitno stoga tužiteljica isto nije prihvatila.

8. Vještak je naveo da postoje bolovi srednjeg intenziteta u trajanju od maksimalno 15 dana, a slabijeg intenziteta do četiri mjeseca, a za povremene bolove da su prisutni i uklopljeni u SOŽA-e. U odnosu na strah navodi se da je bio primarnog karaktera jakog intenziteta i kratkotrajan zbog traumatske situacije u trenutku ozljede dok je sekundarni u trajanju do četiri mjeseca radi stanja zdravlja, zabrinutosti te dinamike smetnji i liječenja po ozlijedi. Sekundarni strah zbog tjelesne ozljede i njezinih posljedica postojao je srednjeg intenziteta do četiri mjeseca, a slabijeg intenziteta još dva mjeseca i to kao tjeskoba i zabrinutost za ishod liječenja. Za smanjenje životnih aktivnosti SOŽA za predmetnu ozljedu navodi da može biti maksimalno 12% a odnosi se na 7% uslijed ozljede vratne kralježnice te dodatno 5% zbog zaostalog afektivnog poremećaja raspoloženja zbog reakcije na predmetni traumatski događaj, gdje su uz nju bile ozlijeđene njezine dvije malodobne kćeri, blažeg oblika. Za potrebu za tuđom pomoći navodi da je postojala maksimalno prva dva tjedna po 1 sat za pomoć u svakodnevnim aktivnostima. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio kako potrebe za pojačanom ishranom te naruženosti nije bilo.

9. Tuženik je podneskom od 06. ožujka 2025. iskazao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka odnosno ne prihvaća postotak smanjenja životne aktivnosti u visini od 5% zbog zaostalog afektivnog poremećaja raspoloženja budući da nisu dokazani nikakvi psihički poremećaji trajne naravi koji bi to opravdali. Uz navedeno, tuženik navodi da ne postoji specifična psihijatrijska dijagnoza koja bi bila od važnosti za ovakvu ocjenu a da imenovani vještak ne posjeduje potrebna znanja za izradu nalaza i mišljenja glede navedene procjene. Istim podneskom predlaže imenovanje vještaka psihijatra.

10. Vještak dr. Dean Girotto usmeno se očitovao na raspravi održanoj 20. listopada 2025.g. na svoj nalaz i mišljenje u odnosu na umanjenje životne aktivnosti i to procjene od 5% i to na način da je pri davanju predmetnog nalaza koristio medicinsku dokumentaciju te uzeo u obzir šest nalaza psihijatra. Sugerira novo vještačenje po psihijatru u slučaju da sud ne uvaži njegovo mišljenje. Tuženik osporava navedenu procjenu te predlaže provođenje psihijatrijskog vještačenja ali je tijekom postupka odustao od tog prijedloga.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno te je odluku o visini temeljio na istom uvažavajući i druge provedene dokaze.

12. Tužiteljica potražuje neimovinsku štetu u iznosu od 3.891,43 eura.

13. Po ocjeni ovog suda a uzimajući u obzir karakter ozljede, jačinu i trajanje bolova, kao i jačinu i trajanja straha a uvažavajući njezina osobna svojstva stajalište je suda da tužiteljici pripada temeljem čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti (i to prava na tjelesno i duševno zdravlje) u iznosu od 6.340,00 EUR. Naime, sud je prema kriterijima za određivanje novčane naknade odredio da tužiteljici pripada po kriteriju fizičkih bolova pravična naknade u iznosu od 2.340,00 EUR, po kriteriju straha 2.200,00 EUR te po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.800,00 EUR. Kada se od toga odbije iznos od 3052,62 eura koliko je tužiteljici plaćeno u mirnom postupku na ime neimovinske štete slijedi da joj je dosuđen iznos od 3.287,38 eura a odbijena je za iznos od 604,05 eura.

14. Što se tiče procjene duševnih boli radi umanjenja životne aktivnosti uzeta je u obzir činjenica da iz nalaza vještaka slijedi da bi se kod tužiteljice radilo o umanjenju koje se može brojčano izraziti u rasponu do 12%. To po stajalištu ovog suda opravdava dosuđenu naknadu po ovom kriteriju u iznosu od 1.800,00 EUR. Tužiteljica je pretrpjela ozljedu koja izaziva trajne posljedice što je pobliže objasnio vještak u svom nalazu a sud je naročito uzeo u obzir činjenicu da se radi o osobi koja prije ove ozljede nije imala nikakve smetnje vezano za vratnu kralježnicu što participira u omjeru od cca 7%. Trajne posljedice kod tužiteljice očituju se u potrebi ulaganja pojačanih napora kod obavljanja aktivnosti svakodnevnog života a i sama je navela da ima glavobolje i vrtoglavice što ranije nje bio slučaj. Prilikom odluke uzeta je u obzir jačina i trajanje bolova te neugodnosti koje je tužiteljica imala prilikom liječenja. Kod procjene straha sud je uzeo u obzir procjenu vještaka te posebno strah za život svojih maloljetnih kćeri koje su bile u automobilu te odredio da tužiteljici pripada naknada po ovom kriteriju u iznosu od 2.200,00 EUR. Notorno je da tužiteljica po nezgodi zbog tjelesne ozljede osjećala strah zbog ishoda liječenja te kao posljedicu ovog stresnog događaja.

15. Iz nalaza vještaka očigledno proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove i strah te je imala potrebu za tuđom njegom i pomoći i SŽA. Ovaj štetni događaj se ne može tumačiti u smislu da tužiteljica nije pretrpjela nikakvu bol ni strah a da bi onda njezin zahtjev za naknadom štete bio neosnovan preko isplaćenog iznosa u mirnom postupku. Činjenica je da stanje tužiteljice prije i nakon nezgode nije isto slijedom čega je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Napominje se i okolnost što tužiteljica nije prihvatila inicijalnu preporučenu hospitalizaciju od strane traumatologa nije od utjecaja na visinu pretrpljene štete kao što i preporučeno operacijsko liječenje za tužiteljicu nije bilo apsolutno indicirano, već su tegobe smanjene naknadno po provođenju fizijatrijske terapije. Navedeno je u skladu s mišljenjem vještaka.

16. S osnove imovinske štete tuđe pomoći i njege tužiteljica traži iznos od 663,61 EUR s tim što joj je u mirnom postupku isplaćen iznos od 132,72 EUR . Po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada iznos od 280,00 EUR. To stoga što iz nalaza vještaka slijedi da joj je bilo potrebno 14 sati tuđe pomoći i njega pa uz slobodnu ocjenu cijene sata rada od 20,00 EUR po satu slijedi da se radi o 280 eura. Od toga treba odbiti plaćeni iznos od 132,72 eura pa sud priznaje iznos od 147,28 EUR dok je u preostalom dijelu do zatraženih 663,61 EUR njezin zahtjev odbijen. Na dosuđeni iznos određena je kamata od presuđenja u skladu s odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

17. S osnove troškova prijevoza na kontrolni pregled u Zagreb tužiteljica potražuje iznos od 90,25 EUR koji zahtjev sud odbija s obzirom da je isto trebalo biti pokriveno putnim nalogom po obaveznom zdravstvenom osiguranju od izabranog liječnika opće medicine što je potvrdio i vještak u svom nalazu. S osnove troškova prijevoza tužiteljica potražuje iznos od 199,08 EUR, a priznaje joj se imovinska štetu s ovog osnova u iznosu od 265,44 eura kao opravdan trošak kojeg tuženik nije posebno ni osporio. Tuženik joj je u mirnom postupku isplatio 66,36 eura za troškove prijevoza koji iznos je tužiteljica već odbila u postavljenom tužbenom zahtjevu pa joj je sada priznat iznos od 199,08 eura Treba reći da stranke nisu tijekom postupka predložile niti jedan dokaz radi utvrđivanja visine ove naknade. Stajalište suda je da je iako iznos određen po slobodnoj ocjeni, opravdan i logičan s obzirom na to da je saslušanjem tužiteljice utvrđeno da živi na Viškovu, a putovala je na fizikalne terapije na Škurinje, javnim prijevozom ili osobnim automobilom uz pomoć supruga ili oca. Iz medicinske dokumentacije slijedi da je tužiteljica odlazila na kontrolne preglede cca 20 puta pa trošak od 13,25 eura po svakom odlasku sud smatra logičnim i životnim.

18. Na dosuđeni iznos neimovinske štete određena je kamata od dana poslije podnošenja odštetnog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, dok je kamata na dosuđenu imovinsku štetu određena od presuđenja a sa više zatraženom kamatom na imovinsku štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva do presuđenja tužiteljica je odbijena.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je uspjela u sporu u razmjeru od 75%, a tuženik u razmjeru od 25% . Tužitelju stoga pripada 50 % od priznatog troška. Priznat joj je trošak sastava tužbe i podneska od 26.05.2022. g. u visini od po 100 bodova, sastav podneska od 20.10.2025. g. u visini od 50 bodova ( Tbr. 8/2) , zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 13.9.2022, 20.10.2025. g. u 27.1.2026. g. u visini od po 100 bodova te na ročištima 26.5.2022. g. i 29.4.2025. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što ukupno iznosi 1300 eura. Kada se tome pridodaju i troškovi pristojbe na tužbu od 47,45 eura i na presudu od 94,90 eura slijedi da je ukupni trošak tužitelja 1442,35 eura a 50 posto iznosi 721,18 eura. Tome treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 398,00 eura koji je priznat u punom iznosu pa je ukupni trošak tužiteljice 1.119,18 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za nakandom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što joj nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga kao niti trošak sastava podnesaka nebitnih za raspravljanje. Podnesak s preciziranim tužbenom zahtjevom priznat je u visini od 50 bodova a ne od 100 kako je to tražila tužiteljica jer se ne radi o obrazloženom podnesku

U Rijeci, 17. veljače 2026.

S u d a c

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud , pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz rješenje pristojbe na tužbu 94,90 eura

2. Punomoćniku tuženika

Nakon pravomoćnosti: pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 35,59 eura