Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pr-148/2016-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Blaženki Glad, u pravnoj stvari tužitelja OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Nikoli Klaiću i Mladenu Klaiću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja FI, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te VI, državnoodvjetnička savjetnica u ODO, Građanski odjel u Karlovcu,17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 6486182714, da tužitelju OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.223,02 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka, primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate i to na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, i to na iznos od:

- na iznos od 55,92 EUR od 16. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 1,78 EUR od 16. studenog 2011. godine do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR od 16. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 124,76 EUR od 16. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 197,80 EUR od 16. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 370,85 EUR od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 134,37 EUR od 16. studenog 2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,16 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 130,97 EUR od 16. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 67,95 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 57,78 EUR od 16. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 320,10 EUR od 16. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 24,23 EUR od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 391,29 EUR od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 78,42 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 33,61 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 11,71 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 85,89 EUR od 16. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 22,40 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate te

- na iznos od 36,81 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim mjesečnim iznosima razlike bruto plaće pod točkom I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 6486182714, da tužitelju OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 3.802,03 EUR sa zateznom kamatom od 17. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 15. lipnja 2016. godine podnio tužbu protiv tuženika radi ostvarivanja novčanih potraživanja iz radnih odnosa. Tužitelj je zaposlen kod tuženika u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Gardijskoj motoriziranoj brigadi, 1. Mehaniziranoj bojnoj – "TIGROVI", 2. Mehaniziranoj satniji, 3. Mehanizirani vod na dužnosti strijelca sa bacačem granata 4. desetine sa činom vojnika, te prima plaću koja mu se obračunava kao da isti radi isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, iako isti kada radi na terenima radi noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno. Kao djelatnoj vojnoj osobi, tužitelju bi se plaća trebala obračunavati na temelju Evidencije o korištenju radnog vremena te Dnevnih zapovjedi, a koja dokumentacija bi se morala ispunjavati tako da se u istoj prikaže stvarno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. Međutim, tužiteljeva postrojba dostavlja Evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja nadležnom tijelu tuženika na obračun i isplatu plaće na način da se ista ne ispunjava na pravilan način, odnosno da se u istoj ne prikazuje cjelokupno stvarno radno vrijeme, način i satnica rada tužitelja na terenu. U tako dostavljenim dokumentacijama za tužitelja se ne razgraničavaju sati rada na terenu, pa stoga iz istih nije razvidno da li je tužitelj radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom ili praznikom ili prekovremeno, obzirom se ista satnica na terenu faktično "prepravlja" na način kao da tužitelj obavlja rad isključivo u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka. Tužitelj iz navedenih razloga ima novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa za razdoblje počev od 1. 2. 2011. godine pa nadalje po mjesecima i to po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno u smjenama, subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima. Pored toga, tuženik kao poslodavac tužitelju pravilno ne obračunava i ne isplaćuje dodatke na plaću koji mu pripadaju s osnova rada i to na način da tužitelju ne isplaćuje božićnice i naknadu plaće za godišnji odmor sukladno pozitivnim propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivao naknadu koja je znatno manja od one koja mu pripada. Pored toga, tuženik tužitelju u istom vremenskom razdoblju nije sukladno pozitivnim propisima utvrdio ukupan broj dana godišnjeg odmora pa je tako tužitelju umjesto osnovice od 20 dana godišnjeg odmora utvrdio i dodijelio samo 18 dana godišnjeg odmora čime je tužitelj zakinut te ima pravo na novčanu naknadu. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu te predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku da preda tužitelju potpuni pregled svojih obveza – podatke o visini plaće tužitelja i ostalih novčanih dodataka na plaću, uključujući i podatke o stvarno odrađenoj, a neisplaćenoj satnici prema Knjizi dnevne zapovjedi tuženika za tužitelja te podatke o isplaćenim božićnicama i naknadama za godišnji odmor, kao i iznos razlike naknade za godišnji odmor koju bi tužitelj primao da su mu isplaćene naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to sve za razdoblje od 1. veljače 2011. pa nadalje. Nadalje, predlaže nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te izvođenja drugih predloženih dokaza, da Sud donese presudu kojom se tuženiku nalaže isplata razlike plaće zajedno sa zateznom kamatom.

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev kojim traži isplatu iznosa od 2.223,02 eura sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za prekovremeni rad na terenu tuženik ističe da je u razdoblju do 1. lipnja 2014. u primjeni bio Zakon o službi u Oružanim snagama RH ("Narodne Novine" 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne Novine" 118/09, 118/12) kao i Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne Novine" 141/04, 22/05, dalje Pravilnik04) koji u članku 12. propisuje da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe djelatna vojna osoba obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu ( terenski dodatak), a članak 13. Pravilnika04 propisuje da naknada troškova boravka i rada na terenu ( terenski dodatak) ne pripada djelatnoj vojnoj osobi koja po osnovi rada ostvaruje dnevnice ili drugu naknadu po posebnim propisima. Zakon o službi u Oružanim snagama RH ("Narodne Novine" 73/13, 75/15, dalje ZSOSRH13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., člankom 155. izričito propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego isti ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima u kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Od 1. lipnja 2014. i nadalje pitanja radnog vremena, oblika organiziranja rada i prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada uređeni su Odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne Novine" 66/14, 23/15, 84/15, dalje Odluka14) i Pravilnikom o dodaatcima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne Novine" 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik14), koji su doneseni na temelju ZSOSRH13. Tuženik nadalje navodi da je postupao u cijelosti s posebnim propisima kojima se uređuju materijalna i druga prava djelatnih vojnih osoba u odnosu na tužitelja tijekom utuženog razdoblja. Tuženik ističe prigovor zastare na dio potraživanja koji dospijeva do 7. kolovoza 2011. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tuženik se protivio i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio čitanje i uvid u Odluku o rasporedu od 23. svibnja 2014. ( list 6 spisa), Obračuna plaće ( list 7 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 14. ožujka 2016. ( list 8-10 spisa), Odluke ( 21, 22 spisa), Rješenja (list 23 spisa), Dopisa MORH-a (list 24 spisa), Evidencija nazočnosti na poslu (list 25- 27 spisa), Dnevne evidencije radnog vremena (list 28-44 spisa), Evidencije nazočnosti na poslu (list 45-61 spisa), Dnevne evidencije radnog vremena (list 62-79 spisa), Knjigovodstvene kartice (list 88-89 spisa), Kartice djelatnika (list 90-107 spisa), Rekapitulacije (list 108, 109 spisa), Naloga (list 115-122 spisa). Saslušan je tužitelj (list 132-133 spisa) te svjedoci TI (list 134-135 spisa) i PI (list 135-136 spisa). Provedeno je financijsko vještačenje po D&S d.o.o., Karlovac (list 144-170 spisa), i dopuna nalaza i mišljenja ( list 212-220 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, osim u dijelu zatezne kamate.

6. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 14. ožujka 2016. pa je time ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14).

7. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

8. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.

9. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

10. Za utuženo razdoblje do 26.lipnja 2013., odredbom članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02) propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

11. Prema članka 97. stavak 5. ZOSO/02, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavku 2. na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

12. 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, u daljnjem tekstu: ZOSO/13) koji u odredbi članka 155. propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139.navedenoga Zakona.

13. Međutim, odredbom čl. 219. ZOSO/13 propisano je kako će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona, kojim će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02, kojima su uređena ta područja. To znači da se do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14., 23/15., dalje: Odluka/14), koju je donio ministar obrane na temelju ovlaštenja iz čl. 153. st. 3. ZSOS/13, a kojom je u točki IV. izrijekom isključeno pravo djelatne vojne osobe na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09., dalje: Odluka/09).

14. Prema tome, tužitelju u razdoblju do 1. lipnja 2014. pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad na terenu temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2009. Nakon 1.lipnja 2014. tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama i dr, za vrijeme boravka na terenu jer je Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), i to u odredbi čl.IV. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

15. U odnosu na naknadu za godišnji odmor, u dijelu utuženog vremenskog razdoblja bio je na snazi Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11). Do 7.5.2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), i to:

- prema čl.4.st.2.kojom je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi,

- odnosno, prema čl.4.st.3.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

16. Prema specijalnim propisima, nakon 7. svibnja 2014., tužitelju pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, plaću, pa tako i naknadu plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad (čl. 83. st. 3 ZR/09-a, odnosno čl.91.st.3.ZR/14).

17. U odnosu na naknadu za godišnji odmor, u dijelu utuženog vremenskog razdoblja bio je na snazi Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11) koji je u čl. 2. regulirao da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

18. Na snazi je i odredba čl.14.Kolektivnog ugovora koji predmetnu materiju regulira jednako kao i navedeni Pravilnik (NN 68/11) jer u st. 2 propisuje da državnom službeniku ili namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

19. U istom razdoblju na snazi je i članku 60.stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) kojim je propisano kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

20. Dana 7.kolovoza 2014. stupio je na snagu i Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) koji u članku 81. opet određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

21. Ovaj sud utvrđuje da i prema općim i specijalnim propisima tužitelju pripada pravo na traženu isplatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

22. Dakle, u razdoblju do 7. svibnja 2014. navedeni opći i specijalni propisi istovjetno reguliraju pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, pa je i dan zadatak financijskom vještaku da izračuna tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), i to:

- prema čl.4.st.2.kojom je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi,

- odnosno, prema čl.4.st.3.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

23. Dakle, nakon 8. svibnja 2014. navedeni specijalni podzakonski propisi doneseni na temelju specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13) koji je stupio na snagu dana 26. lipnja 2013., drukčije reguliraju pravo na naknadu plaće od općeg propisa, navedenog Zakon o radu i Kolektivnog ugovora jer navedeni specijalni propisi propisuju da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

24. U spornom utuženom razdoblju, do 7.svibnja 2014. bio je još na snazi Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR/09) u kojem je odredbom članka 7.stavak 3. bilo propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

25. Nakon toga, dana 7.kolovoza 2014.stupio je na snagu Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim je u članku 9.stavak 3.istovjetno propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

26. Međutim, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, za razdoblje nakon 8.svibnja 2014., kao niti u razdoblju prije 8.svibnja 2014., ne bi u obzir došla primjena navedene odredbe o povoljnijem pravu koja bi omogućila primjenu općeg propisa – Zakona o radu.

27. S obzirom da je tužitelj djelatna vojna osoba, to bi se na njegov radnopravni status prvenstveno primjenjivale odredbe specijalnog propisa, odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), a njegovom odredbom čl.14. je određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega se primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

28. Nakon toga je u odredbi čl.219.Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) kojima se uređuje to područje.

29. Također je u odredbi čl.218.st.2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

30. Temeljem citirane prijelazne odredbe ostao je na snazi provedbeni propis, i to Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) sve do donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14) koji je stupio na snagu dana 8.svibnja 2014. Primjena navedenog Pravilnika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) koji povoljnije uređuju pravo tužitelja na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora od Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) je moguća i zbog činjenica da navedeni Pravilnik na razini specijalnih propisa najpovoljnije regulira pravo tužitelja.

31. Nadalje, na temelju navedenih Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni su navedeni podzakonski propisi pa u konkretnom slučaju, od 8.svibnja 2014. valja primijeniti Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), u kojem je u čl.4.st.2. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je stavku 3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke-Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

32. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, tj.u skladu s navedenim Pravilnicima, i to u razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), a u razdoblju od 8.svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14).

33. Naime, primjena odredbe o najpovoljnijem pravu za radnika iz odredbi Zakona o radu dolazi u obzir "samo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ali to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu."(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1795/2012-2 od 25.veljače 2014, Revr 1902/2012-2 od 4.lipnja 2014.

34. Dakle, u konkretnom slučaju, je drugim zakonom, Zakonom o službi u oružanim snagama i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima, drugačije određeno pa treba primijeniti specijalni propis u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje.

35. Naime, iako prema specijalnim propisima, nakon 7. svibnja 2014., tužitelju pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, plaću, pa tako i naknadu plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad (čl. 83. st. 3 ZR/09-a, odnosno čl.91.st.3.ZR/14).

36. U postupku su na okolnost rada na terenu, te prekovremenog rada saslušani svjedoci TI i PI koji su sa tužiteljem bili u istoj postrojbi u utuženom periodu, te je saslušan i tužitelj.

36.1. Iz iskaza svjedoka TI proizlazi da je kroz utuženo razdoblje radio s tužiteljem i bili su u istoj satniji. Što se tiče terena godišnje ih je sigurno bilo tri do četiri u trajanju od 14 ili 21 dan ovisi o vježbama koje su bile predviđene za određeni teren. Radno vrijeme na terenu nikad nije bilo redovno radno vrijeme od 8,00 od 16,00 nego se i radnim danima ali jednako tako i danima vikenda radilo sigurno od 7,00 do 20 pa čak i 21 sat, bilo je i noćnih vježbi a i noćne obuke u trajanju od po dva do tri dana. Evidencije radnog vremena jesu vođene međutim on ne zna tko ih je vodio jer su ih oni dobivali na uvid po povratku s terena već kad su bili u vojarni i to kako bi ih potpisali. Neke jesu vidjeli, neke nisu a konkretno on je znao vidjeti neke evidencije i podatke koji se odnose na njega i gdje je naznačeno da se radilo od 08,00 do 16,00 sati, pitao je kako to kad to nije točno, ali to je vojska i tu prava na prigovore nema. Što se tiče slobodnih dana, bez obzira koliko se prekovremenih sati na terenu sakupilo, računica je bila ista odnosno za pet radnih dana dobivao se jedan slobodan dan, a za dane vikenda za svaki po jedan slobodan dan. Tužitelj je bio pripadnik voda za odavanje počasti na sahranama umrlim braniteljima, takvih sahrana je bilo sigurno desetak mjesečno, a kod tužitelja vjerojatno i više jer je bio angažiran kad je sahrana bila i u dan vikenda s obzirom na svoje mjesto stanovanja u odnosu na vojarnu. Kako prijepodnevnih sahrana nema nego su uglavnom od 14 sati pa nadalje, nisu se stigli vraćati do završetka redovnog radnog vremena jer ako je npr. sahrana bila u 15,00 sati pa još ako se radilo o udaljenijoj lokaciji za koju treba oko dva sata vožnje, povratak prije 18 nikako nije mogao biti. Slobodni dani računali su se jednako kao i za rad na terenu. Tužitelj je što se tiče poplava bio angažiran na poplavama uz rijeku Savu što znači na Sisačkom području i na području Županje, koliko se sjeća dva puta. Tu se ostajalo sve dok je postojala potreba znači 7 do 14 dana time da su nakon 14 dana dobivali smjenu. Radno vrijeme se na obrani od poplave uopće ne može označiti jer traje onoliko koliko je to potrebno, a slobodni dani računali su se jednako kao i za rad na terenu. Što se tiče sahrana tužitelj je išao i kroz tjedan i u dane vikenda time da tu svjedok misli prvenstveno na subote jer su sahrane nedjeljom izuzetak. Što se slobodnih dana tiče svjedok osobno ih je iskoristio u obimu koji mu je priznat, a također je po istoj osnovi tužio MORH.

36.2. Iz iskaza svjedoka SI proizlazi da je u dijelu terena radio s tužiteljem kroz utuženo razdoblje. Što se sahrana tiče svjedok iskazuje da ih je kroz tri tjedna sigurno bilo oko pet time da je i svjedok s obzirom na to da stanuju bliže vojarni od djelatnika koji su bili npr. iz Slavonije, tužitelj bio angažiran na sahranama i u dane vikenda odnosno subotom jer nedjeljom sahrana nema. Povratak sa sahrane nikad nije bio moguć do 16,00 sati obzirom su sahrane posebno u ljetnim mjesecima uglavnom kasnije tako da je povratak znao biti u večernjim satima. Slobodni dani su se dobivali po istoj računici kao i za rad na terenu. Zna da je tužitelj bio angažiran na obrani od poplava na Sisačkom području i to dva puta. Tu su kontinuirano ostajali pet dana, jedan dan su imali pravo otići u vojarnu i onda opet natrag. Radnog vremena na obrani od poplava nema jer sve ovisi o tome koliko sami možete izdržati i kolike su potrebe. Slobodni dani dobivali su po istoj računici kao i za rad na terenu. Ujedno svjedok napominje da je isto tužio MORH po istoj osnovi. Prva poplava na Sisačkom području bila je u veljači 2014. a druga na istom području ili u svibnju ili lipnju 2014. točnog se mjeseca ne sjeća.

36.3. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kroz utuženo razdoblje u prosjeku bio 15 do 20 puta na terenima koji su prosječno trajali od 5 do 15 dana. Radnim danima ali jednako tako i vikendom radno vrijeme je trajalo u prosjeku od 7,00 do 20,00 sati. Slobodni dani su se dobivali i to na način da se za pet radnih dana terena dobivao jedan slobodan dan, a za subotu i nedjelju za svaki od tih dana po jedan. Evidencije radnog vremena su vođene međutim njihovi zapovjednici nisu bili sigurni na koji način ih voditi, a niti je njima itko znao objasniti što bi točno u njima trebali provjeravati tako da su ih dobivali na potpis i potpisivali. Bio je i pripadnik voda za odavanje počasti umrlim braniteljima i to sigurno jedan do dva puta mjesečno. Na sahranu se kretalo iz vojarne međutim povratak je ovisio o tome gdje i kada je sahrana pa je bilo sahrana sa kojih su se vraćali čak i oko 20,00 sati ukoliko su bile udaljenije i ako su bile kasnije. Za taj rad su također dobivali slobodne dane jednako kao i za rad na terenu dakle za sve radne dane jedan slobodan a za subotu jedan s obzirom da nedjeljom sahrana nema. Na obranama od poplave također je sudjelovao i to na Sisačkom području sigurno dva puta. Tu se radno vrijeme ne može označiti, uglavnom se radi od jutra do mraka pa i noću ovisno o potrebama. Ostajao je po pet dana, sigurno je i za to dobio slobodne dane ali na koji način se izračunao njihov broj to se ne sjeća. Nikada na terenu se ne radi redovno radno vrijeme od 08,00 do 16,00 sati nego je radno vrijeme uvijek duže. Što se tiče sahrana sigurno je povratak bio nakon redovnog radnog vremena, sa jedne, a bio je angažiran i subotama s obzirom je bliže vojarni od recimo ljudi koji su iz Slavonije i koji su možda otišli kući. Što se slobodnih dana tiče po svim osnovama na to nema nikakvih primjedaba zato što ih je iskoristio.

37. U postupku je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o., iz Karlovca (list 144-170 spisa).

37.1. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad. Vještak plaće tužitelja sadržane u analitici (obračunima po tuženiku) rekapitulira po vrsti i po mjesecima te prezentira u tablici. Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09, 99/12 i 55/13) te Zakonu o radu (NN 49/09 i 93/14). Prema pravilniku, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine) za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 (odnosno 0,03 od rujna 2012. godine) za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosi 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012. godine), a utvrđuje se na temelju mjesečne evidencije radnog vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. U priloženim je evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži. Tako je, primjerice, u studenom 2013. godine, za 7 dana koje je tužitelj proveo na stražarskom osiguranju, vještak obračunao stražarski dodatak u iznosu od 536,43 kune. Iz obračunskih lista razvidno je da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražu propisan prethodno navedenim Pravilnikom. Tužitelj nije obavljao službu dežurstva u razdoblju do lipnja 2014. godine.

Vještak je sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na sljedeći način: redovan rad, državni blagdan i godišnji odmor uračunati su u vremenu od 8 sati. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi tri varijante.

Varijantu 1 i 2 vještak radi temeljem dnevnih evidencija radnog vremena pri čemu u prekovremeni rad na terenu uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tako je, primjerice, 28. ožujka 2012. godine (srijeda), tužitelj radio od 8:00 do 20:00 sati, dakle 12 sati. Vještak tužitelju 8 sati obračunava u redovni rad, 4 sata u prekovremeni rad.

Vještak u drugoj varijanti umanjuje prekovremeni rad za korištene slobodne dane. Tuženik na spis nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo po kojim su osnovama korišteni slobodnih dani. Vještak slobodne dane obračunava po nalogu suda na način da za pet dana terena s prekovremenim radom obračunava 1 slobodan dan, za jedan teren odrađen za vikend ili blagdan obračunava jedan slobodan dan.

Varijantu 3 vještak radi po nalogu suda, a prijedlogu tužitelja. Dane koje je tužitelj proveo na terenu, a za koje u dnevnim evidencijama ne postoje podaci o odrađenim satima rada, vještak obračunava u trajanju od 7,00 do 20,00 sati. Kako tuženik na spis nije dostavio odobrenja za korištenje slobodnih dana vještak slobodne dane umanjuje sukladno prijedlogu tužitelja. Za pet dana terena s prekovremenim radom vještak tužitelju obračunava 1 slobodan dan, za jedan teren odrađen za vikend ili blagdan obračunava jedan slobodan dan.

Prekovremeni rad koji nema oznaku TR vještak sukladno nalogu suda i prijedlogu tužitelja nije obračunavao u nalazu.

Obračun razlike neplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. godine vještak računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.). Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika računa utvrđuje tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca.

Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 8. svibnja 2014. do 31. svibnja 2016. godine vještak računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca.

Ukoliko je tužitelj u utuženom razdoblju bio i na bolovanju, vještak sate rada provedene na bolovanju, a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava na redovan rad (po satnici redovnog rada), uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

Vještak nije ovlašten tumačiti propise. Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14) koji je stupio na snagu 8.5.2014. godine propisano je da tužitelju za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Ova odredba je nejasna i ostavlja mogućnost dvostranog tumačenja. Ako bi se ova Odredba tumačila na način da se u navedenom razdoblju naknada za godišnji odmor obračunava kao i redovan rad, bez ikakvih dodataka, isključivo po satnici redovnog rada tada računski ne bi bilo razlika u odnosu na iznose naknada koje je tužitelju isplatio tuženik. Ako bi se ova Odredba tumačila na način da se u satnicu za utvrđivanje prosjeka za izračun plaće za godišnji odmor uključuju svi dodaci koje je tužitelj dobio s osnova rada pa tako i dodaci za vojnu službu3 tada postoji razlika u odnosu na iznose naknada koje je tužitelju isplatio tuženik. Tu razliku je vještak izračunao i prezentirao u nalazu.

Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u tri varijante:

- u varijanti 1 obračunat je prekovremeni rad na terenu bez odbitka slobodnih dana,

- u varijanti 2 obračunat je prekovremeni rad na terenu s odbitkom slobodnih dana po nalogu suda,

- u varijanti 3 obračunat je teren po prijedlogu tužitelja s odbitkom slobodnih dana po prijedlogu tužitelja.

Osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom, nedjeljom i blagdanom radi se obračun plaće u utuženom razdoblju. Vještak obračun prezentira u prilogu ovog nalaza.

Nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu i rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2016. godine:

Prema varijanti 1 (sati rada na terenu obračunati temeljem dnevnih evidencija – bez odbitka slobodnih dana):

− ostvario dodatke na plaću u visini od 4.525,20 kuna, od čega 2.162,55 kuna za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 2.362,61 kunu,

− tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplatila 54,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 4.484,40 kuna, od čega 2.121,79 kuna godišnji odmor, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 2.362,61 kunu,

− iskazano u eurima dug tužitelja prema tuženiku iznosi 595,17 eura, od čega 281,60 eura za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 313,57 eura,

− u rujnu 2011. godine tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

Prema varijanti 2 (sati rada na terenu obračunati temeljem dnevnih evidencija – sa odbitkom slobodnih dana):

− ostvario dodatke na plaću u visini od 3.481,88 kuna, od čega 2.113,67 kuna za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za subotom i nedjeljom u iznosu od 1.368,17 kuna,

− tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplatila 54,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 3.441,08 kuna, od čega 2.072,91 kunu godišnji odmor, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 1.368,17 kuna,

− iskazano u eurima dug tužitelja prema tuženiku iznosi 456,71 euro, od čega 275,12 eura za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 181,59 eura,

− u rujnu 2011. godine tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

Prema varijanti 3 (sati rada na terenu i slobodni dani obračunati po prijedlogu tužitelja – s odbitkom slobodnih dana):

− ostvario dodatke na plaću u visini od 5.167,43 kune, od čega 2.113,67 kuna za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 3.053,72 kune,

− tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplatila 54,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 5.126,63 kune, od čega 2.072,91 kunu godišnji odmor, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 3.053,72 kune,

− iskazano u eurima dug tužitelja prema tuženiku iznosi 680,42 eura, od čega 275,12 eura za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 405,30 eura,

− u rujnu 2011. godine tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja, vještak je u Mišljenju utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu, rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2016. godine:

a) prema varijanti 1: (sati rada na terenu obračunati temeljem dnevnih evidencija – bez odbitka slobodnih dana):

− ostvario dodatke na plaću u visini od 4.525,20 kuna, od čega 2.162,55 kuna za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 2.362,61 kunu,

− tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplatila 54,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 4.484,40 kuna, od čega 2.121,79 kuna godišnji odmor, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 2.362,61 kunu,

− iskazano u eurima dug tužitelja prema tuženiku iznosi 595,17 eura, od čega 281,60 eura za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 313,57 eura,

− u rujnu 2011. godine tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

b) prema varijanti 2 (sati rada na terenu obračunati temeljem dnevnih evidencija – sa odbitkom slobodnih dana):

− ostvario dodatke na plaću u visini od 3.481,88 kuna, od čega 2.113,67 kuna za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 1.368,17 kuna,

− tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplatila 54,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 3.441,08 kuna, od čega 2.072,91 kunu godišnji odmor, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 1.368,17 kuna,

− iskazano u eurima dug tužitelja prema tuženiku iznosi 456,71 euro, od čega 275,12 eura za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 181,59 eura,

− u rujnu 2011. godine tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

c) Prema varijanti 3 (sati rada na terenu i slobodni dani obračunati po prijedlogu tužitelja – s odbitkom slobodnih dana):

− ostvario dodatke na plaću u visini od 5.167,43 kune, od čega 2.113,67 kuna za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 3.053,72 kune,

− tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplatila 54,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 5.126,63 kune, od čega 2.072,91 kunu godišnji odmor, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 3.053,72 kune,

− iskazano u eurima dug tužitelja prema tuženiku iznosi 680,42 eura, od čega 275,12 eura za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 405,30 eura,

− u rujnu 2011. godine tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 14 do 16 nalaza.

37.2. Tužitelj se je očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje na način da nema prigovora na matematički izračun financijsko-knjigovodstvenog vještaka. Međutim, tužitelj prigovara nalazu i mišljenju u dijelu obuhvata određenih terena tužitelja u utuženom razdoblju s obzirom vještak očigledno omaškom nije obuhvatio sve terene navedene u Dnevnim evidencijama radnog vremena tužitelja i to za mjesec ožujak i travanj 2012., listopad 2014 te travanj 2014., te sve terene navedene u Evidencijama nazočnosti na poslu tužitelja i to za mjesec travanj, rujan i listopad 2012., ožujak, svibanj, kolovoz, rujan i listopad 2013. te travanj 2014. pa stoga tužitelj predlaže dopuniti nalaz i mišljenje.

37.3. U podnesku od 26. ožujka 2024. tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka na način da osporava vještačenje provedeno u varijanti 1 jer je obračun sačinjen bez uvažavanja slobodnih dana koje je tužitelj dobio s osnove prekovremenog rada.

U varijanti 2 vještak je u ostvareni prekovremeni rad uračunao iskorištene slobodne dane, te je obračun sačinio prema dnevnim evidencijama i nalaza o radnom vremenu tužitelja, pa tuženik smatra jedino tu varijantu relevantnom za izračun prekovremenog rada.

U varijanti 3 po nalogu suda vještak radi varijantu koja je u cijelosti po prijedlogu tužitelja na način da obračunava rad na terenu u trajanju od 7,00 do 20,00 sati, s uračunavanje slobodnih dana. Na taj način se ne uvažava dnevna evidencija radnog vremena tužitelja.

37.4. Na prijedlog tužitelja vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja. Sukladno nalogu suda i prijedlogu tužitelja vještak radi dopunu varijante 3 osnovnog nalaza i mišljenja. U dopuni nalaza dane na terenu za koje je u dnevnim evidencijama naznačeno da je tužitelj radio prekovremeno vještak obračunava prema podacima iz evidencija. Za dane terena za koje u evidencijama ne postoje podaci o odrađenim satima rada na terenu ili su upisani samo redovni sati rada od 8,00 do 16,00 sati vještak obračunava rad u trajanju od 7,00 do 20,00 sati.

Slobodni dani obračunati su na način da za pet dana terena s prekovremenim radom obračunava 1 slobodan dan, za jedan teren odrađen za vikend ili blagdan obračunava jedan slobodan dan. Ovakav obračun slobodnih dana, sukladno nalogu suda, sačinjen je i u osnovnom nalazu.

Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog dopunskog vještačenja, vještak je utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu, rad subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. godine te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2016. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 16.790,06 kuna, od čega 3.175,12 kuna za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom u iznosu od 13.614,94 kune,

− tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora za utuženo razdoblje naknadno isplatila 54,40 kuna,

− kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 16.749,26 kuna, od čega 3.134,32 kune za godišnji odmor, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom 13.614,94 kune,

− iskazano u eurima dug tužitelja prema tuženiku iznosi 2.223,02 eura, od čega 416,00 eura za godišnji odmor te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom i nedjeljom 1.807,02 eura,

− u rujnu 2011. godine tužena je tužitelju na ime godišnjeg odmora isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak. Kako za navedeni mjesec razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 4 do 5 nalaza.

37.5. Nakon dostavljene dopune nalaza i mišljenja tužitelj se u podnesku od 11. prosinca 2025. očitovao da nema prigovora na dopunu nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka te je i specificirao sukladno istom određeno tužbeni zahtjev na iznos od 2.223,02 eura sa zateznim kamatama pojedinačno po mjesečnim iznosima.

37.6. Tuženik se na ročištu 20. siječnja 2026. očitovao da se protivi specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 11. prosinca 2025. obzirom je isti sastavljen po dopunskom vještačenju koje je provedeno isključivo po prijedlogu tužitelja na način da je suprotno pisanim evidencijama rada trajanje rada na terenu uzeto od 7,00 do 20,00 sati svakog dana terena. Pri tom se posebno ističe da je tužitelj potpisivao radne evidencije i na iste nije iznosio prigovore niti primjedbe.

37.7. Inače stranke, pa tako ni tužena, nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka, time da se tužena protivila varijanti vještačenja sačinjenoj po prijedlogu tužitelja, odnosno tužena prihvaća varijantu sačinjenu temeljem dokumentacije u spisu i tvrdi da su u toj dokumentaciji iskazani svi prekovremeni sati rada koje je ostvario tužitelj uz uračunavanje slobodnih dana.

38. Ovaj sud je prihvatio varijantu 3 nalaza i mišljenja vještaka s dopunom prema kojoj je tužitelj i specificirao tužbeni zahtjev.

39. Sud je u pogledu rada na terenu prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja, temeljem kojih je utvrđeno da je radno vrijeme tužitelja na terenu bilo duže od redovnog osmosatnog radnog vremena, odnosno da je na terenu radio prekovremeno, i da svi prekovremeni sati rada na terenu u evidencijama tužene nisu evidentirani, već je tužena u pravilu rad na terenu evidentirala kao redovni rad od 8,00 do 16,00 sati, iako je radno vrijeme na terenu bilo od 7,00 do 20,00 sati.

40. Naime, tužena je dostavila dnevne evidencije radnog vremena za tužitelja u utuženom periodu te iz tih evidencija proizlazi da je tužena evidentirala rad na terenu, oznaka "TR", ali je radno vrijeme tužitelja dok je radio na terenu u pravilu evidentirano kao osmosatno radno vrijeme odnosno od 8,00 sati do 16,00 sati.

41. Kao što je rečeno tužitelj je prigovarao ovim evidencijama radnog vremena u svojim podnescima tijekom postupka kao manjkavim i nepotpunim, jer ne odražavaju stvarni rad na terenu.

42. Sud je prihvatio ove prigovore tužitelja jer je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme već znatno duže, dakle od 7,00 sati do 20,00 sati. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i istinite cijeneći kod toga da se radi o specifičnom radu tj. radu na terenu, i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu djelatne vojne osobe pa tako ni tužitelj, radili od 8,00 do 16,00 sati u okviru redovnog radnog vremena, a kako je to evidentirano u službenim evidencijama tužene.

43. Tužitelj je, svojim iskazom i iskazima saslušanih svjedoka učinio vjerojatnim svoje tvrdnje u pogledu rada na terenu, trajanja terena, radnog vremena na terenu, slobodnih dana koje je dobivao, a tužena s druge strane, kao poslodavac, nije dokazala da je evidenciju vodila ispravno i na propisani način u pravcu da je ispravno i točno evidentirala radne sate na terenu i prekovremeni rad.

44. Ukazuje se da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VS RH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr- 1696/16 od 1. ožujka 2017.). Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni je na tuženici sukladno odredbi članka 131. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), a kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. i 2. ZR-a dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Nadalje, prema odredbi članka 131. stavak 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Evidencija radnog vremena podrazumijeva uz ostalo i evidenciju o prekovremenom radu radnika, a čiju pravilnost u konkretnom slučaju je tužitelj s uspjehom osporio, jer je temeljem iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno da ista nije vođena prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja.

44.1. Ovaj stav izražen je i u istovrsnom predmetu u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-358/2020-2 od 16. 9. 2020.

44.2. Županijski sud u Rijeci u istovrsnom predmetu u presudi poslovni broj: Gž R- 391/2018-2 od 13. 12. 2018., a temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio: „S obzirom da tuženik nije vodio precizne evidencije radnog vremena tužitelja, a da iz neposrednih i sukladnih iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vozač na terenu, ostvario prekovremene sate, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad, sukladno izračunu vještaka u varijanti temeljem iskaza svjedoka i tužitelja...“.

44.3. Identičan stav zauzet je u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 14 Gž R-317/2019-3 od 1. 9. 2020.

45. Sud je prihvatio prigovore tužitelja u pogledu netočnosti tj. nepotpunosti evidencije o radnom vremenu na terenu koju je tužena vodila za tužitelja, te je temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme, već da je tužitelj na terenu radio radnim danima i subotom od 7,00 sati do 20,00 sati.

46. U pogledu navoda tužene da prekovremeni rad treba umanjiti za sate iskorištenih slobodnih dana, ističe se da je sudski vještak umanjio prekovremeni rad za slobodne dane, i iz nalaza vještaka proizlazi da je u svom izračunu uzeo u obzir da je tužitelj koristio slobodne dane (odnosno dolazilo je do preraspodjele radnog vremena) i u izračun je vještak uključio korištene slobodne dane prema Nalozima za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani.

47. Dakle tužitelju pripada razlika bruto plaće sukladno varijanti tri nalaza i mišljenja s dopunom vještaka a u skladu s kojom je tužitelj u konačnici i određeno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 11. prosinca 2025. sukladno nalazu vještaka, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke.

48. Tužena je istaknula prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011. Budući tužitelj u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu niti ne potražuje potraživanje s dospijećem prije 7. kolovoza 2011. to je prigovor zastare neosnovan.

49. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na ukupan bruto iznos od 2.223,02 eura.

49.1. Dakle, temeljem citiranih propisa, tužitelju pripada razlika plaće za dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom kao i na ime godišnjeg odmora pa je tužbeni zahtjev osnovan u bruto iznosu od 2.223,02 eura koji tužbeni zahtjev je tužitelj specificirao prema varijanti obračuna prekovremenih sati po iskazu tužitelja i svjedoka u kojoj je prekovremeni rad umanjen za iskorištene slobodne dane.

50. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

51. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15

– dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

52. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

53. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

54. Posljednji dan roka za isplatu plaće, naknade plaće i dodataka na plaću je 15.u mjesecu za prethodni mjesec pa zatezna kamata teče od 16. u mjesecu.

55. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 70/19, 80/2, 114/22 i 155/23) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9 (Narodne novine 138/2023 i 107/2025) za:

sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr.28) od 14.03.2016. u iznosu od 200,00 eura, sastav tužbe (Tbr7/1) od 15.06.2016. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska (Tbr8/1) od 13.10.2016. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 23.01.2019. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 12.03.2019. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 9.10.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 29.01.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 28.06.2025. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 11.12.2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje (Tbr.9) 19.10.2016. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje 20.2.2018. u iznosu od 50,00 eura, zastupanje 20.3.2018. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje 12.9.2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje 22.9.2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje 20.1.2026. u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za PDV od 25% u iznosu 637,50 eura, odnosno ukupno 3.187,50 eura. Tužitelju su priznati i trošak predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje od 9.10.2023. u iznosu od 464,53 eura i predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje od 27.11.2025. u iznosu od 150,00 eura, odnosno sveukupno 3.802,03 eura.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Ogulinu 17. veljače 2026.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Mladen Klaić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu