Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-94/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Dijana Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KL, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 2., čl. 121. st. 1., čl. 177. st. 2. i čl. 179.a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika putem branitelja Ivana Jukića, odvjetnika, podnesenom protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-57/2023- 57 od 15. srpnja 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog KL kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-57/2023-57 od 15. srpnja 2025., okrivljenik IL, proglašen je krivim zbog učina kaznenih djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz nehaja iz čl. 121. st. 1. KZ u vezi čl. 118. st. 2. KZ, i tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179. a KZ i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ, sve uz primjenu čl. 51. KZ i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. KZ mu je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora, u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženi IL u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1. 1. Na temelju čl. 54. KZ optuženom KL u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i trajanje istražnog zatvora od 12. studenog 2022. do 4. svibnja 2023.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP, nalaže se okrivljenom KL platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura), u roku od 15 (petnaest) dana, kao i trošak na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenice, o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (čl. 148. st. 4. ZKP).

1. 3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP okrivljeni IL oslobađa se naknade troškova provedenog medicinskog, psihijatrijskog i kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Ivana Jukića, odvjetnika u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba ZKP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni, navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi ZKP iz čl. 468. st. 1. t. 11. jer se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva i proturječna razlozima presude, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Nadalje u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su proturječni iskazima danim na zapisnik. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer suprotno ovakvom zaključku suda kako svjedoci nemaju saznanja o inkriminaciji proizlazi iz dijelu iskaza oštećenice KLU i svjedoka GL i SL. Prvostupanjski sud je potpuno pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije cijenio okolnost koju sud navodi na str. 20, pod toč. 19.1. Nadalje, prvostupanjski sud je zanemario dio iskaza oštećenice koia navodi kako se okrivljenik brinuo i o njenom zdravlju i pomagao, navela je situaciju kada je smatrala da je KL možda drsko odgovorio, međutim to nije obilježje kaznenog djelu. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjeničnog sanje jer nije cijenio dio iskaza NL i ČL u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177. KZ. Predlaže da se prihvati žalba okrivljenika i pobijana presuda ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno suđenje. Molim poziv na sjednicu vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 17. veljače 2026. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani državni odvjetnik i okrivljenik uz branitelja, a na koju je pristupio branitelj okrivljenika i okrivljenik. Branitelj okrivljenika i sam okrivljenik su na sjednici vijeća ostali kod svih navoda iznesenih u žalbi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni. Okolnost da je svjedokinju NL koja je koristila blagodat nesvjedočenja u odnosu na svog oca, morala iskazivati kod kaznenog djela kaznenopravne zaštite djece, konkretno kaznenog djela iz čl. 177. KZ nikako ne predstavlja apsolutno bitnu povredu. Upravo suprotno, ova je svjedokinja ispitana na dokaznom ročištu i kasnije na raspravi govorila o događaju kada je okrivljenik njenu majku udario šakom u lijevo oko (oštećena ZL doduše govori o šamaru). U svakom slučaju riječ je o događaju koji se zbio u vrijeme kada je NL bila maloljetnica i upravo izloženost takvom događaju predstavlja kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. KZ u odnosu na koje nije mogla koristiti blagodat nesvjedočenja tako da ovdje nije riječ o nikakvoj proturječnosti.

7. 1. Ne postoji nikakva proturječnost niti o postojanju teške tjelesne ozlijede kod oštećene ČL jer je prvostupanjski sud po vještaku sudske medicine koji je imao na raspolaganju svu medicinsku dokumentaciju utvrdio da je ista nakon napada okrivljenika zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lijevog ručnog zgloba te opisao najvjerojatniji mehanizam nastanka takve ozlijede. Na ovakav vještački nalaz i mišljenje nitko, pa ni okrivljenik niti njegov branitelj nisu imali nikakve primjedbe, tako da je i u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Potpuno je nejasno zašto bi u takvoj situaciji prvostupanjski sud trebao po službenoj dužnosti ispitivati radiologa kako se to sugerira žalbom i na koje to okolnosti.

7. 2. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. 3. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

7. 4. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

8. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prije svega, činjenično stanje je potpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije odbio provođenje dokaza koje su stranke predlagale. Pravilno je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza utvrdio kako je okrivljenik počinio sva kaznena djela koja su mu stavljena na teret. Tako svjedokinja NL kad opisuje ponašanje oca prema njoj (u vrijeme dok je bila maloljetna) doslovno navodi "…te je mene udario šakom ispod desnog oka. Prema sestri ČL otac nije bio fizički nasilan". I svjedokinja ČL u svom svjedočkom iskazu navodi kako je otac u razdoblju od 2016. do 2018. godine u dva navrata udario NL šakom u glavu opisujući kako je sukob uvijek počinjao prigovorom okrivljenika NL zbog škole, a kad bi mu ona odgovorila, tada bi sukob znao prerasti u fizički obračun.

8. 1. U odnosu na događaj od **.**.2022. i NL i ČL su koristile blagodat nesvjedočenja tako da su o tom događaju jedini izvori saznanja obrana okrivljenika koji tvrdi da se događaja u potpunosti ne sjeća i iskaza oštećene ILU koja je događaj detaljno i okolnosno opisala. S obzirom da je riječ o svjedokinji koja je u svom iskazu nastojala objektivno iznijeti i dobro i loše ponašanje okrivljenika, da je u vrijeme dok su bili u braku koristila blagodat nesvjedočenja, da je zajedno s kćerkama u više navrata predlagala da se okrivljeniku ukine istražni zatvor, doista nema razloga sumnjati u njezin iskaz koji je s pravom prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojan. Notorno je da je odguravanjem druge, fizički slabije osobe, takvom snagom da je ista od toga pala na pod, okrivljenik morao biti svjestan da joj na taj način može nanijeti teške tjelesne ozlijede na što je očito pristao.

9. Što se tiče ispitanih svjedoka na okolnosti provjere iskaza ILU suprotno navodima iz žalbe, svjedok GL je potvrdio kako je okrivljenik znao biti verbalno agresivan prema oštećenici, a pogotovo u zadnjem njihovom druženju kada joj je uputio "…puno grubih riječi…na granici neartikuliranog vikanja". Svjedok SL je naveo kako nije primijetio nikakvo nasilno ponašanje, moguće je da su se prepirali, ali on nije zapamtio niti jednu konkretnu situaciju, tako da i on dopušta mogućnost da je svađa bilo, ali ih on nije zapamtio.

10. Što se tiče psihijatrijsko psihologijskog nalaza i mišljenja treba reći kako je u tom vještačenju samo navedena dokumentacija koja je vještaku dostavljena, (između ostalog i optužnica koja je u kasnijem tijeku postupka neznatno činjenični izmijenjana) što nije moglo imati nikakav utjecaj na kvalitetu vještačenja koje je primarno provedeno na temelju forenzičnog intervjua s oštećenicom i analize njezine medicinske dokumentacije. Uostalom predmet psihijatrijsko psihološkog vještačenja je aktualno psihičko stanje oštećene, te je utvrđeno da ista ne boluje od bilo kakvog duševnog poremećaja koji imao utjecaj na sposobnost vjerodostojnog kazivanja oštećenice. I ovo vještačenje potkrepljuje iskaz oštećene GLU iznesen na ročištu od 14. prosinca 2023. godine.

10. 1. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

11. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kazni. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda koje se odnose na dosadašnju neosuđivanost u kaznenim postupcima, teško djetinjstvo, sudjelovanje u Domovinskom ratu, činjenicu da boluje od PTSP-a te izraženo žaljenje zbog nanošenja teške tjelesne ozljede oštećenoj ČL i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrsti kaznene sankcije, držeći da će se upravo izrečenom sankcijom, djelomičnom uvjetnom osudom najbolje ostvariti svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ. Slijedom navedenog ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za daljnje ublažavanje izrečene sankcije koja tendira ka zakonskom minimumu.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 17. veljače 2026. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Silvana Čubrilo

Ivan Marković