Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-748/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog PN, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1031/2021 od 16. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog PN kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1031/2021 od 16. rujna 2025., optuženi PN proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv imovine - krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. KZ/11, te je temeljem članka 228 stavak 1. KZ/11 optuženom PN utvrđena kazna zatvora u trajanju osam (8) mjeseci - za svako djelo -, a uz primjenu članka 51. KZ/11 optuženi PN je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne (1) godine. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom PN izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi PN je dužan s naslova imovinskopravnog zahtjeva isplatiti trgovačkom društvu "Müller Trgovina Zagreb" d.o.o., iznos 205,62 eura što je protuvrijednost iznosa 1.549,25 kuna; trgovačkom društvu "BIPA" d.o.o., iznos 226,85 eura što je protuvrijednost iznosa 1.709,20 kuna.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-5 ZKP- a, te troškova koji se sastoje od nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Krešimiru Čuli, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Prije svega, iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe sve žalbene osnove osim zbog troškova kaznenog postupka, navodima žalbe obrazlaže tek pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, dok ostale žalbene osnove nisu argumentirane.
7. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, pa tako i one istaknute u žalbi, iscrpno je analizirao i pravilno ocijenio kako obranu optuženika, cijeneći posebice činjenicu da je optuženik prilikom prvog ispitivanja u cijelosti priznao počinjenje oba kaznena djela okolnosno iskazujući o načinu na koje je svako pojedino kazneno djelo počinio. Cijeneći takvu obranu optuženika, usprkos njegovim kasnije izmijenjenim navodima kojima osporava učin oba kaznena djela, za koju izmjenu nije dao valjane razloge, ali i dovodeći u svezu takvu obranu sa ostalim izvedenim dokazima, kao što je to učinio i prvostupanjski sud, ispravan je zaključak da je optuženik počinio kaznena djela pod točkom 1. i 2. izreke presude. Za naglasiti je i da prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim bitnim činjenicama koje kao logične i uvjerljive u svemu prihvaća i ovaj sud. Naime, prvostupanjski sud je u svojoj presudi posebno analizirao (točka 21. i 22. obrazloženja prvostupanjskog suda) snimku nadzornih kamera i biometrijsko vještačenje koje je na temelju tih snimki provedeno, utvrdivši tako na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je optuženik „moguć počinitelj kaznenih djela“. Potom je takvo utvrđenje doveo u svezu sa njegovim iskazom sa prvog ispitivanja kojim je isti i okolnosno opisao na koji način je svako od pojedinih kaznenih djela počinjeno, i tek na temelju takve podrobne analize činjenica ustvrdio da je počinio kaznena djela za koja je i oglašen krivim. Nadalje, okolnost na koju se također u žalbi posebno upire kao razlogom za primjenu načela „in dubio pro reo“, odnosi se na činjenicu da kod optuženika nisu pronađeni otuđeni predmeti ili novac. Međutim, uvažavajući dio obrane optuženika (dane prilikom prvog ispitivanja) prema kojoj je prodao proizvode na ulici zajedno sa IN (otuđene u kaznenom djelu opisanom pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude), a proizvode otuđene radnjom kaznenog djela pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude stavio u vrećicu koju je potom izgubio u tramvaju, nije ona koja bi ukazivala na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o krivnji optuženika. Naime, kao što to i navodi prvostupanjski sud u svojoj presudi, optuženik je dugogodišnji politoksimanski ovisnik o drogi i alkoholu, koja je i bila od utjecaja na ponašanje i odlučivanje optuženika, pa stoga i po njemu opisano ponašanje nakon otuđenja samih stvari, kraj ostalih izvedenih i posebno analiziranih dokaza, nije ona okolnost koja bi dovodila u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim se osporava točna vrsta i visina vrijednosti otuđenih predmeta. Naime, kao što je to i obrazloženo po prvostupanjskom sudu pod točkom 18. pisanog obrazloženja (ali i pod točkama 12-13 prvostupanjske presude), vrsta predmeta kao i njihova vrijednost utvrđena je iz dokumentacije pojedinih oštećenika te svjedočkih iskaza ĆN i NN. Pri tome treba istaknuti da iako obje svjedokinje iskazuju da je bilo više krađi u navedenim periodima kako se to ističe žalbom, obje daju valjane i suvisle razloge na temelju kojih su sačinile popis otuđenih stvari, dok svjedokinja ĆN daje i valjan razlog zašto je popis otuđenih stvari sa snimkom video nadzora nošen tek naknadno u policijsku postaju. Okolnost koja se odnosi na činjenicu da je na inventurnim listama bio iskazan i iznos PDV-a u vrijednosti proizvoda pri čemu se radi o otuđenim, a ne prodanim proizvodima, a zbog čega bi prema žalbenom navodu, stvarna vrijednost otuđenih proizvoda trebala biti manja, treba naglasiti da ta činjenica nije okolnost koja bi bila od utjecaja na manju vrijednost ukupno otuđenih proizvoda. Naime, suprotno toj žalbenoj tvrdnji „da je neizvjesno po kojoj će cijeni proizvodi biti prodani“, nije sporno da su svi proizvodi otuđeni sa polica dućana, a to znači i da je na svakom od njih bila istaknuta maloprodajna cijena, zbog čega sama činjenica da se ne radi o prodanim proizvodima nije od utjecaja na visinu štete za to trgovačko društvo, odnosno vrijednost koju je upravo predmetnim otuđenjem za sebe ostvario optuženik.
8. U okviru žalbenih navoda ističe se i pogrešna kvalifikacija na temelju koje je optuženik oglašen krivim pri čemu se posebno navodi da se radi o produljenom kaznenom djelu. Međutim, suprotno tom žalbenom navodu, treba istaknuti ispravno i detaljno obrazloženje prvostupanjskog suda dano pod točkom 25. prvostupanjske presude o nepostojanju vremenske i prostorne povezanosti između pojedinih kaznenih djela, ali i u činjenici da je radnja kaznenog djela pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude počinjena u supočiniteljstvu sa drugom (sada već pravomoćno osuđenom) osobom, a zbog čega je i navedeni žalbeni osnov valjalo otkloniti kao neosnovan.
9. Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 478. ZKP-a u sebi obuhvaća i žalbu zbog odluke o kazni, pa je stoga, iako se ne radi o obrazloženim žalbenim razlozima, u ovoj presudi valja se posebno osvrnuti i na odluku prvostupanjskog suda u tom dijelu. Razmatrajući navedenu kaznu, treba naglasiti da je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika u smislu odredbe članka 47. KZ/11. Ispravno je stoga prilikom individualizacije kazne cijenio činjenicu koja se odnosi na pobude za počinjenje samog kaznenog djela, ali i činjenicu da se radi o višestruko osuđivanoj osobi za istovrsna kaznena djela, čime je pokazao usvojen način ponašanja suprotan pozitivnim društvenim normama, te da se radi o osobi bez imovine i bez ikakvih prihoda te osobi koja je u trenutku vršenja oba kaznena djela bila smanjeno ubrojiva. Uvažavajući ukupnost tih činjenica, ispravno je odmjerena izrečena vrsta i visina kazne za svako pojedino kazneno djelo kao i ukupna, jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Takvom vrstom i visinom kazne biti će ostvarena ne samo specijalna već i generalna prevencija koja je zakonom i predviđena, jer kazna sama po sebi mora predstavljati osudu za konkretno kazneno djelo, ali i takva da odgojno i preventivno djeluje na ostale potencijalne počinitelje istovrsnih kaznenih djela. Osim toga, optuženiku je ispravno izrečena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja o ovisnosti. Naime, razloge za izricanje iste u navedenom trajanju razložno su izneseni po prvostupanjskom sudu pod točkom 28. prvostupanjske presude koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U pogledu dosuđenih imovinskopravnih zahtijeva, ispravno je po prvostupanjskom sudu u odnosu na točku 1. izreke presude, a koje kazneno djelo je optuženiK počinio zajedno sa IN, prvostupanjski sud je optuženika obvezao na plaćanje polovice ukupno postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. U odnosu na točku 2. izreke presude, a budući je osnovanim ocijenjen i taj postavljeni imovinskopravni zahtjev, ispravna je odluka prvostupanjskog suda kojom je trgovačkom društvu „Bipa“ imovinskopravni zahtjev u cijelosti i dosuđen, jer je isti sukladan sa vrijednostima ukupno otuđenih stvari, a kako je to prethodno i obrazloženo.
10. Slijedom navedenog, budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu,17. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
