Poslovni broj: Gž Ovr-169/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke koju je izradio viši sudski savjetnik – specijalist Dražen Lovretić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Općina Medulin, OIB: 70537271639, Centar 223, Medulin, zas- tupan po opunomoćenici Zvjezdani Zdjelar Lalović, odvjetnici u Puli, protiv ovršenika ĐS, vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ov- rsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ovr- 1217/2024-2 od 27. prosinca 2024., 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Ovr- 1217/2024-2 od 27. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na temelju ovršnog prijedloga ovr- hovoditelja (točka I. izreke). Nadalje, ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 1116,00 eura te se nalaže ovršeniku da u roku od 8 (osam) dana naknadi trošak ovog postupka ovrhovoditelju (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći izrijekom žalbeni razlog ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: OZ), kao i zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a bez odgovarajućeg prijedloga u pogledu odluke drugostupanjskog suda.

2.1. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj se usprotivio žalbenim navodima ovršenika te je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Sukladno članku 23. točki 5. OZ-a, ovršna isprava je, među ostalim, i ovršna javnobilježnička isprava, dok je sukladno članku 28. stavku 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

4. Nadalje, člankom 59. stavkom 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16 i 57/22 - u daljnjem tekstu: ZJB) propisano je da potvrđena (solemnizirana) privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. tog Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

5. Prema članku 29. stavku 1. OZ-a ovršna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

6. U skladu s tom obvezom i u javnobilježničkom aktu mora biti tako određen predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća dužne činidbe da je na temelju takve isprave moguće odrediti i provesti ovrhu.

7. Ovršna isprava Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 28. siječnja.2014. posl.br. OV-557/14 s potvrdom javnog bilježnika Denisa Krajcara br. OU-73/18-3 od 05. ve- ljače 2018., u konkretnom slučaju udovoljava uvjetima iz naprijed citirane zakonske odredbe, kao i odredbe članka 54. stavka 1. ZJB, jer je u njoj određen predmet, vrsta opseg i vrijeme dospijeća činidbe, a predmetni javnobilježnički akt sadrži obvezu na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, kao i izjavu ovršenika o tome da se na te- melju tog akata može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze, nepo- sredno provesti prisilna ovrha (članak XV. Ugovora).

8. Ako je ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze, sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nisu ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe.

9. Tvrdnje ovršenika iznesene u žalbi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi jer isto po svom sadržaju udovoljava uvjetima iz članka 41. OZ-a, te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom, koja nije ukinuta, preinačena, ni na drugi način stavljena izvan snage niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka.

10. U odnosu na žalbeni navod ovršenika koji se odnosi na žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a (ovršenik ističe prigovor zastare) pravilno je prvostupanjski sud postupio sukladno članku 52. OZ-a i zaključkom uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obzirom na to da ovršenik osnovanost žalbe nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.

11. Kako dakle, nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 17. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić