REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4999/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: Montmontaža projekti d.d., Zagreb, Rakitnica 6, OIB: 62590096466, kojeg zastupa opunomoćenik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 31, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi izvršenja rješenja prijenosom dionica, 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-942- 01/22-01/1, URBROJ: 360-04-02/04-2025-35 od 29. listopada 2025., kojim je u postupku izvršenja pravomoćnog rješenja o naknadi za oduzetu imovinu ovlaštenici naknade prenesene, među ostalim, dionice trgovačkog društva tužitelja. Tužitelj tvrdi da mu je osporavanim rješenjem povrijeđen pravni interes jer kao izdavatelj dionica nije sudjelovao u postupku te jer osporava pravo tuženika da raspolaže predmetnim dionicama.
2. Sud je najprije ispitao postoje li procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora sukladno članku 46. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje: ZUS). Prema članku 18. stavku 1. ZUS-a tužbu može podnijeti osoba koja smatra da joj je pojedinačnom odlukom povrijeđeno pravo ili pravni interes.
3. Tužiteljeva tvrdnja o povredi prava sudjelovanja u postupku pretpostavlja da je tužitelj imao svojstvo stranke u tom postupku. Samo uvjerenje tužitelja da je trebao biti uključen u postupak ne može samo po sebi stvoriti aktivnu legitimaciju, jer bi u suprotnom svaka osoba mogla steći pravo na pokretanje upravnog spora pozivajući se na navodnu nezakonitost akta. Postojanje prava ili pravnog interesa mora prethoditi ocjeni zakonitosti upravnog akta, a ne biti izvedeno iz tvrdnje o njegovoj nezakonitosti. U fazi ispitivanja procesnih pretpostavki sud provjerava postoji li, s obzirom na pravnu narav osporene odluke i njezin učinak, objektivna i neposredna veza između te odluke i prava odnosno pravnog interesa tužitelja. Naime, upravni spor nije predviđen radi apstraktne kontrole zakonitosti upravnih akata, nego radi zaštite prava ili pravnih interesa na koje osporena odluka može neposredno utjecati. Stoga se aktivna legitimacija ne može temeljiti isključivo na tvrdnji tužitelja da je odluka nezakonita ili da je tijelo pogrešno propustilo uključiti ga u postupak, ako iz sadržaja i učinaka osporene odluke ne proizlazi da se njome dira u njegovo pravo ili pravni interes.
4. Iz sadržaja osporavanog rješenja proizlazi da se njime ovlaštenici naknade na ime dijela naknade za oduzetu imovinu prenose bez naknade dionice iz portfelja Republike Hrvatske i to dionice trgovačkog društva Hrvatski Telekom d.d., PIK d.d. i Montmontaža projekti d.d. Rješenje predstavlja izvršenje pravomoćno utvrđenog prava na naknadu te određuje način ispunjenja obveze Republike Hrvatske prijenosom dionica iz njezina portfelja.
5. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na tvrdnji da osporavano rješenje zadire u njegova imovinska prava kao izdavatelja dionica te da narušava kapitalni režim dioničkog društva u smislu načela unosa i održavanja kapitala. Međutim, sud ocjenjuje da ti navodi ne ukazuju na neposrednu povredu prava ili pravnih interesa u smislu zakona.
6. Izdavatelj dionica nije nositelj vlasništva nad izdanim dionicama. Dionice su imovina njihovih dioničara, dok je pravni položaj društva izdavatelja odvojen od pravnog položaja njegovih članova. Promjena vlasnika dionica ne predstavlja raspolaganje imovinom društva niti sama po sebi utječe na imovinska prava društva. Dioničko društvo izdavatelj nema pravni interes osporavati prijenos dionica između njihovih vlasnika jer takav prijenos ne dira u njegova subjektivna prava.
7. Osporavano rješenje odlučuje o prijenosu dionica kao obliku ispunjenja obveze Republike Hrvatske prema ovlaštenici naknade. Takvim rješenjem ne odlučuje se o imovini društva izdavatelja niti se društvu nameće obveza ili ograničenje prava.
8. Posljedično, prijenos dionica proveden radi izvršenja obveze naknade za oduzetu imovinu ne zadire u prava ili pravni interes tužitelja u smislu članka 18. stavka 1. ZUS-a. Tužiteljeva uloga svodi se na tehničku obvezu evidentiranja promjene dioničara, što tužitelju ne daje aktivnu legitimaciju za vođenje ovog upravnog spora. Pri tomu, činjenica da je tužitelj izdavatelj dionica ne znači da prijenos tih dionica između dioničara predstavlja raspolaganje imovinom društva izdavatelja ili odlučivanje o njegovim pravima i obvezama, već je riječ o promjeni dioničara, a evidencijske radnje dioničkog društva ne predstavljaju pravni interes koji bi davao aktivnu legitimaciju za pokretanje upravnog spora.
9. Tužiteljev svoju aktivnu legitimaciju temelji stajališta da Republika Hrvatska nije ovlašteni imatelj predmetnih dionica i da su raniji postupci vezani uz ukidanje rezervacije dionica nezakoniti. Međutim, ti navodi odnose se na druge pravne odnose i druge upravne postupke. Eventualni uspjeh tužitelja u tim postupcima mogao bi imati refleksne posljedice na njegov pravni položaj, ali takva posljedica nije neposredna posljedica osporavanog rješenja.
10. Pitanje zakonitosti ukidanja rezervacije dionica i pitanje vlasništva nad tim dionicama predmet su drugih upravnih i sudskih postupaka. U ovom upravnom sporu sud ne odlučuje o vlasništvu nad dionicama niti o zakonitosti ranijih rješenja o rezervaciji ili ukidanju rezervacije. Predmet ovog spora ograničen je isključivo na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja o izvršenju naknade.
11. Eventualni drukčiji ishod drugih postupaka ne utječe na postojanje procesnih pretpostavki u ovom sporu. Zaštita eventualno povrijeđenih prava tužitelja ostvaruje se u drugim postupcima. Ovaj upravni spor ne može poslužiti kao posredno sredstvo preispitivanja drugih upravnih akata.
12. Sud stoga ocjenjuje da tužitelj iznosi materijalnopravne prigovore koji se odnose na druge pravne odnose, ali koji ne stvaraju procesni interes za vođenje ovog upravnog spora.
13. Neosnovan je navod tužitelja da mu sama dostava rješenja daje položaj stranke. Dostava rješenja radi provedbe promjene dioničara u evidencijama ne stvara aktivnu legitimaciju za vođenje spora. Status stranke proizlazi iz materijalnog pravnog odnosa, a ne iz same činjenice dostave upravnog akta.
13.1. Sud je razmotrio i sudsku praksu prema kojoj se osobi može priznati svojstvo stranke u upravnom sporu ako ju je javnopravno tijelo svojim postupanjem faktično uključilo u upravni postupak te ju tretiralo kao stranku, osobito dostavom pojedinačne odluke. Takvo pravno shvaćanje ima za cilj spriječiti da se osobi koja je u postupku sudjelovala kao stranka uskrati pravo na sudsku zaštitu zbog pogrešne procesne kvalifikacije njezina položaja od strane javnopravnog tijela.
13.2. Međutim, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu pravnog shvaćanja iz sudske prakse prema kojem se osobi može priznati položaj stranke ako ju je javnopravno tijelo svojim postupanjem uključilo u upravni postupak i tretiralo kao stranku. Naime, tužitelj u predmetnom upravnom postupku nije bio pozvan na očitovanje, nije mu bila omogućena prava tipična za stranku (izjašnjenje o činjenicama i dokazima, uvid u spis u svojstvu stranke, predlaganje dokaza), niti je osporavano rješenje na način da je izrekom odlučeno o njegovim pravima ili obvezama. Dostava osporavanog rješenja tužitelju, sama za sebe, ne može stvoriti položaj stranke niti aktivnu legitimaciju, osobito kada je iz sadržaja odluke razvidno da je dostava izvršena radi provedbe promjene dioničara u odgovarajućim evidencijama i registrima. Drugim riječima, dostava može biti relevantna za pitanje uredne obavijesti, ali ne zamjenjuje materijalnu pretpostavku da se osporenom pojedinačnom odlukom neposredno dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
14. Budući da osporavano rješenje ne dira u pravo ni pravni interes tužitelja, tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u smislu članka 18. stavka 1. ZUS-a. Upravni spor nije dopušten radi apstraktne kontrole zakonitosti upravnih akata, nego radi zaštite povrijeđenih prava ili pravnih interesa, kako proizlazi iz članka 1., 2. i 3. ZUS-a.
15. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
16. S obzirom na sve navedeno, na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 17. veljače 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1. Odvjetnik Tonči Ravlić – elektroničkim putem
2. Centar za restrukturiranje i prodaju – elektroničkim putem
3. U spis
