Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-244/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika OH i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika OH i okrivljene OHŠ, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja K-375/2018-103, od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika branitelja okrivljenika OH, Damira Tomića, odvjetnika u Splitu,
p r e s u d i o j e
Žalbe okrivljenih OH i OHŠ odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru proglasio je krivim okrivljenika OH, zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. KZ/11 te okrivljenu OHŠ, zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1., u vezi članka 37. KZ/11 i kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Okrivljeni HH je, na temelju odredbe članka 246. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je, na temelju odredbe članka 56. KZ/11, tom okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti, u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo. Okrivljenoj OHŠ su za počinjenja kaznena djela prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. okrivljena OHŠ je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom je, na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11, prema okrivljenoj izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je osuđena neće izvršiti, ako ista, u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine (pri čemu je i ovdje propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), dosuđen je imovinsko pravni zahtjev trgovačkom društvu Bjelovarski sajam d.o.o., na način da je optužena OHŠ dužna tom društvu, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, isplatiti iznos od 9.501,08 kuna/1.261,01 eura, a AH i VH su dužni oštećenom trgovačkom društvu Bjelovarski sajam d.o.o. solidarno isplatiti iznos od 12.398,92 kune/1.645,62 eura, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju odredbe članka 77. KZ/11, utvrđeno je da je novčani iznos od 18.695,85 kuna/2.481,37 eura imovinska korist koju je počinjenjem kaznenog djela pod točkom 2. ostvarila okrivljena OHŠ, nakon čega je utvrđeno da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljenoj OHŠ da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude u državni proračun Republike Hrvatske uplati iznos od 18.695,85 kuna/2.481,37 eura.
1.3. Na temelju odredbe članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08, Grad Bjelovar je upućen s imovinsko pravnim zahtjevom u posebnu parnicu.
1.4. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, okrivljeni HH i okrivljena OHŠ obvezani su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, s naslova paušala, svaki u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, uplatom u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana, dok je okrivljena OHŠ oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, s naslova psihijatrijskog i sudsko medicinskog vještačenja.
1.5. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08, okrivljeni HH i okrivljena OHŠ obvezani su podmiriti nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika, odvjetnika Zorana Vukelića u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni HH, po svom branitelju Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem, a u žalbi je zatraženo da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelj okrivljenika.
2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnijela je i okrivljena OHŠ, po svom branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da se preinači na način da se okrivljena oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Sjednica drugostupanjskog vijeća, u suglasju s odredbom članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08) održana je u odsutnosti uredno izvještenih Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika OH, a umjesto okrivljenikovog branitelja Jugoslava Purana, odvjetnika u Bjelovaru, na sjednicu je pristupio njegov zamjenik Damir Tomić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Budimir & partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Splitu, koji je na sjednici drugostupanjskog vijeća iznio najvažnije dijelove žalbe te je ustrajao kod svih prijedloga iz iste.
6. Žalbe okrivljenih OH i OHŠ su neosnovane.
7. Žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, u svojoj žalbi je istakla samo okrivljena OHŠ, dok se okrivljenik HH ne žali zbog tih žalbenih osnova. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, okrivljena je pravno označila kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi nepotpuni i nejasni, radi čega se presuda ne može ispitati, i to stoga što nije jasno obrazloženo na koji način i u kojem opsegu je okrivljena potakla okrivljenika OH na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju. Pored toga, izreka presude da je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a o nekim činjenicama da uopće nema razloga, međutim svi navodi koje je okrivljena vezala uz ovu žalbenu osnovu se sadržajno odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te će biti ocijenjeni u sklopu odgovora na ostale žalbene navode u okviru te žalbene osnove. S druge strane, žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona okrivljena nije pravno označila, niti je opisala u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, u povodu žalbi okrivljenih, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba. Stoga se okrivljena HHŠ neosnovano žali zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.
7.1. U žalbi okrivljenog OH se opširno polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda kako je u ovom postupku bilo nesporno utvrđeno da je taj okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11, pri čemu se pokušavaju osporiti utvrđenja prvostupanjskog suda u tom pravcu, što se prvenstveno odnosi na ocjenu prvostupanjskog suda da bi svjedoci VH, AHŠ i AH, koji su u svojim iskazima teretili okrivljenika, bili nepristrani svjedoci te se ističe kako se radi o osobama koje su trebale biti obuhvaćene optužnicom, a potpuno neosnovano su izuzete od kaznenog progona, radi čega bi se njihovi iskazi trebali cijeniti s više kritičnosti te komparirati s ostalim dokazima. Uz navedeno se ističe kako oni imaju motiva lažno teretiti okrivljenog OH, budući da je on, kao direktor trgovačkog društva Bjelovarski sajam d.o.o. dao otkaz ugovora o radu radniku GH, bratu TH i šogoru VHŠ te da je potpuno jasno kako je osveta motiv da se lažno tereti okrivljenik. S druge strane, iz iskaza svjedoka AH ne proizlazi da on uopće poznaje okrivljenika OH, radi čega da on ne bi bio relevantan za ocjenu krivnje tog okrivljenika. Također se ističe kako je prvostupanjski sud propustio pravilno ocijeniti iskazne ŠH i JH, koji su potvrdili da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o plaćanju usluga koje doista nisu obavljene, jer iz njihovih iskaza proizlazi da je OPG Izletište Kiđemet doista iznajmilo dio opreme društvu Bjelovarski sajam d.o.o., a okolnost da taj obrt nije imao šator da ne demantira da je bila iznajmljena ostala ugostiteljska oprema.
8. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je o svim svojim zaključcima u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja te krivnje okrivljenih dao logične i uvjerljive razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje. Za istaknuti je da nije bez osnove tvrdnja okrivljenika kako bi bilo logično da su optužnicom bili obuhvaćeni i svjedoci VH, VHŠ i AH, međutim zbog čega se to nije dogodilo je potpuno drugo pitanje, koje ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Ovi svjedoci svojim iskazima nisu teretili samo okrivljenika OH i okrivljenu OHŠ, već su i sami sebe izvrgli mogućem kaznenom progonu, a s obzirom na to da su priznali kako su primili novac za uslugu koju su učinili okrivljenicima, u konačnici su presudom upravo VH i AH obvezani platiti dio imovinskopravnog zahtjeva trgovačkog društva Bjelovarski sajam d.o.o. Koji su razlozi zbog kojih nije došlo do kaznenog procesuiranja ovih osoba je pitanje za tijela kaznenog progona, ali je neupitno da su njihovi iskazi, osim što ne idu u prilog okrivljenima, ujedno i samoinkriminirajući radi čega se ne može prihvatiti žalbeni navod kako je motiv za takvo kazivanje svjedoka osveta.
8.1. U tom kontekstu je nadalje za istaknuti kako bi navod iz žalbe okrivljenika OH da su VH i njegova supruga VHŠ imali razloga njega neosnovano teretiti eventualno mogao biti prihvatljiv u jednom dijelu i to prvenstveno u situaciji kada bi to bili jedini dokazi na kojima se tereti osuđujuća presuda protiv okrivljenika OH. Međutim, okrivljenik gubi iz vida da je, osim na iskazima tih svjedoka, prvostupanjska presuda utemeljena i na iskazu same okrivljene OHŠ, koja je u svojoj obrani navela kako je ona, nakon što je dobila izvanredni otkaz u trgovačkom društvu Bjelovarski sajam d.o.o., zamolila okrivljenika OH da je zaposli kako bi ostvarila pravo na naknadu od Zavoda za zapošljavanje jer nije mogla pronaći zaposlenje i ostala je bez prihoda, na što da je on pristao i rekao da će to riješiti VH, koji je donio "papire" od društva Valentić promet d.o.o. u kojem je ona primala minimalac, a da je znala da se radi o novcu Bjelovarski sajam d.o.o.
8.2. Takvom svojom obranom okrivljena u stvari u potpunosti podupire te životno i logički zaokružuje sve ono što su izjavili kao svjedoci VH, VHŠ, a također i AH. Pri tome je za istaknuti kako je okrivljena OHŠ u svom iskazu pokušala prikazati kako ona nije okrivljenika OH tražila da joj pronađe fiktivno zaposlenje, već je tražila da ona bude stvarno zaposlena, međutim taj dio njene obrane je krajnje neuvjerljiv i neživotan te ga prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio. Naime, sama okrivljena je priznala kako ona niti jednog dana nije bila na poslu u trgovačkom društvu Valentić promet d.o.o., da je očekivala kada će je netko pozvati, ali da je nitko nije pozvao, tako da se ona nikada nije pojavila na radnom mjestu za koje je imala sklopljen ugovor o radu u tom trgovačkom društvu. U isto to vrijeme okrivljena je uredno primala naknadu za posao kojeg nije obavljala te se, nakon prestanka ugovora o radu na neodređeno vrijeme u društvu Valentić promet d.o.o., prijavila na Zavod za zapošljavanje Bjelovar, gdje je zatražila i ostvarila pravo na naknadu za nezaposlene, za koju je znala da joj po zakonu ne pripada. Upravo realiziranje te naknade je očigledno bio i glavni razlog čitave ove operacije i u konačnici postupanju, ne samo okrivljenika, nego i navedenih svjedoka, daje puni smisao.
8.3. U takvoj situaciji ne može se prihvatiti obrana okrivljenika OH da bi se radilo o osveti supružnika VHŠ, koji bi ga neosnovano teretili za počinjenje kaznenog djela kojeg on nije počinio. Naime, čak kad bi se moglo prihvatiti da supružnici VHŠ nisu u najboljim odnosima s okrivljenikom OH, nejasno je na koji način bi oni mogli imati utjecaja na ono što je u svojoj obrani iznijela OHŠ, odnosno svjedok AH u svom iskazu, za koje pak nema nikakvih indicija, a pogotovo ne dokaza, da bi imali nekog razloga okrivljenika neutemeljeno teretiti, tim više što sadržajem tih iskaza i sami sebe izvrgavaju kaznenom progonu. Upravo suprotno žalbenim navodima okrivljenika da je iskaze svjedoka TH, VHŠ valjalo s više kritičnosti cijeniti, za naglasiti je da, kada se analiziraju njihovi iskazi i dovedu u vezu sa sadržajem obrane okrivljene OHŠ i iskazom svjedoka AH, tada se dobiva logički zaokružena priča, koja u potpunosti potvrđuje navode optužnice u tome da bi okrivljena OHŠ, nakon što je dobila izvanredni otkaz ugovora o radu, potakla okrivljenog OH da joj pronađe fiktivno zaposlenje, kako bi mogla na taj način ostvariti naknadu od Zavoda za zapošljavanje.
8.4. Kod ovakvog stanja stvari, niti iskazi svjedoka ŠH i JH, kojima se u žalbi okrivljenika neopravdano pridaje veća važnost, nemaju značajnijeg utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nesporno je kako OPG Izletište Kiđemet nije imalo šator za iznajmljivanje pa stoga iskazi ovih svjedoka da su oni zaprimili ugostiteljsku opremu Izletišta Kiđemet (između ostalog i veliki šator) ne opovrgavaju zaključak prvostupanjskog suda u pogledu dokazanosti počinjenja kaznenog djela iz točke 1. izreke pobijane presude. Isto tako je za ponoviti je i to da na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nema nikakvog utjecaja okolnost da kaznenim postupkom nisu obuhvaćeni svjedoci VH, VHŠ i AH što, kako je već navedeno, ne dovodi u pitanje opstojnost kaznenog djela kojeg su počinili okrivljenici MH i GHŠ. Stoga se okrivljenik HH neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Sve ono što je navedeno vezano za žalbu okrivljenog OH se odnosi i na status okrivljene OHŠ, a što se tiče njenih prigovora u okviru žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, može se samo ponoviti da su nelogični i neprihvatljivi njezini navodi kako ona nije znala da je ugovor o radu s društvom Valentić promet d.o.o. fiktivan jer da je ona očekivala da će biti pozvana na posao kada za to bude postojala potreba. Činjenica je, a što i sama okrivljena iznosi u obrani, da ona nikada na posao nije došla, a uredno je primila naknadu za tri mjeseca rada na koji rok je ugovor bio sklopljen. Potpuno je jasno da okrivljena nije mogla biti u zabludi da se radi o pravom ugovoru jer da je to zaista bilo tako, tada bi morala dolaziti na posao, a činjenica što je dobila naknadu kao da je radila, nedvojbeno ukazuje da je okrivljena bila svjesna da se ne radi o pravom, već fiktivnom ugovoru o radu. Ovakav zaključak dodatno potvrđuje i daljnja činjenica koju je okrivljena navela u svojoj obrani, a to je da je njoj bilo poznato da novac koji prima kao plaću potječe od društva Bjelovarski sajam d.o.o., u kojem sasvim sigurno nije radila jer je prethodno u tom društvu dobila izvanredni otkaz ugovora o radu. Sve naprijed navedeno, ali i ukupno postupanje i angažman ne samo okrivljenih, nego i svjedoka TH, VHŠ i AH opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela pod točkom 1. izreke presude, jasno upućuje na zaključak kako je okrivljena OHŠ, svojim traženjem potakla okrivljenika OH da joj pronađe neko fiktivno zaposlenje radi ostvarivanja prava na naknadu od Zavoda za zapošljavanje jer, da to nije bilo tako, tada okrivljeni HH ne bi imao nikakvog razloga samoinicijativno zatražiti od TH da okrivljenoj pronađe neko zaposlenje. Stoga se ovi žalbeni navodi okrivljene nikako ne mogu prihvatiti.
9.1. Nadalje, u kontekstu žalbenih navoda okrivljene OHŠ, vezano za kazneno djelo iz točke 2. izreke prvostupanjske presude, potpuno je jasno da je okrivljena oštetila Hrvatski zavod za zapošljavanje jer je ona na temelju fiktivnog ugovora o radu zatražila i ostvarila naknadu za nezaposlene, koja joj, budući da se radilo o fiktivnom ugovoru i da ona nikada stvarno nije radila, nije pripadao. Pri tome nije od utjecaja ni okolnost što Hrvatski zavod za zapošljavanje nije prijavio bilo kakvu štetu te je potpuno ispravno prvostupanjski sud iznos od 2.481,37 eura od okrivljene oduzeo kao ostvarenu imovinsku korist. Stoga se i ova okrivljena neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Premda se niti jedan od okrivljenika ne žali zbog žalbene osnove odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08, i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu te je ocijenio kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kazneno pravne sankcije u odnosu na svakog od okrivljenih. Pravilno su tako okrivljenom OH kao olakotne okolnosti cijenjene činjenice što je neosuđivan i otac dvoje djece, dok posebnih otegotnih okolnosti nije bilo. Isto tako pravilno je okrivljenoj OHŠ kao olakotne okolnosti cijenjeno što je neosuđivana i što ima zdravstvenih problema, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao. U takvoj situaciji i ovaj drugostupanjski sud je suglasan s ocjenom prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 u odnosu na oboje okrivljenih može ostvariti izricanjem uvjetne osude, u smislu članka 56. KZ/11 te da će se i takvom kazneno pravnom sankcijom ostvariti pozitivan učinak ne samo na okrivljene nego i na sve druge moguće počinitelje kaznenih djela kroz jačanje svijesti pogibeljnosti počinjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
11. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe okrivljenih, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 17. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
