Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžmp-9/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NE i DE, zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 1. i 2. u svezi čl. 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika DE podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Kmp-52/2017-131 od 7. veljače 2023., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DE kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika NE, zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. u svezi čl. 52. KZ/11, a okrivljenika DE zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 te ih je obojicu osudio na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, a potom im je obojici, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetne osude na način da se kazne zatvora na koje su okrivljenici osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 77. KZ/11 i čl. 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 238,90 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik NE ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. u svezi čl. 52. KZ/11, pa se taj novčani iznos oduzima od okrivljenika NE i postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo okrivljeniku NE da iznos od 238,90 eura uplati u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenici NE i DE su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u visini od po 200,00 eura svaki ponaosob, sukladno čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te troškove branitelja po službenoj dužnosti, o visini kojih troškova će se odlučiti naknadno posebnim rješenjem primjenom čl. 148. st. 4. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik DE, po braniteljici Maji Lakić, odvjetnici u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika DE je neosnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik DE kada u žalbi navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer da ima nedostataka u smislu navoda koji su nejasni i nedorečeni, na koji način pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08.

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika DE ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se presuda ne može ispitati ili da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu okrivljenik DE niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik DE detaljno analizira pobijanu presudu i izvedene dokaze izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog suda prvog stupnja. Pri tome se navodi kako sud prvog stupnja nije na pravilan način uzeo u obzir sve provedene dokaze, ističući kako svjedokinja ČE nije, prilikom opisa osobe koju je nadgledala, navela osobne karakteristike okrivljenika DE, a što se moglo lako provjeriti te bi se tada izveo zaključak kako je ta svjedokinja vidjela neku drugu osobu u kontaktu s okrivljenikom NE. U žalbi se navodi i kako je trebalo ispitati svjedoka ĐE te kako je začuđujuće da se svjedok CE ne sjeća tko mu je izručio drogu, a svega drugog se sjeća. U žalbi se navodi i kako se presuda ne može temeljiti na obrani okrivljenika NE, za koju ne postoje kontrolni dokazi, a u kojoj obrani on tereti suokrivljenika DE i time sebi priskrbljuje bolju procesnu poziciju. Osim toga, ističe se kako je nekritički zaključeno da svjedoci GE i BE neistinito iskazuju.

8.2. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika DE kojom poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane obojice okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da su oba okrivljenika počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

8.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik DE, inkriminirane prigode, neovlašteno posredovao u prodaji tvari koje su propisom proglašene drogom, odnosno pravilno je utvrđenje da je okrivljenik DE počinio kazneno djelo na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz obrane okrivljenika NE u kojoj je ovaj priznao počinjenje kaznenog djela te detaljno opisao način kada je, u kojoj količini i za koji novčani iznos okrivljenik DE od njega kupio drogu. Obranu okrivljenika NE potvrđuju i svjedoci SE i CE, policijski službenici, koji su na uvjerljiv, logičan i detaljan način opisali svoja postupanja, ali i ulogu okrivljenika DE u počinjenju kaznenog djela. Kako okrivljenik NE i svjedoci policijski službenici SE i CE nemaju opravdanog razloga teretiti okrivljenika DE da ovaj doista nije postupao na način kako mu se stavlja na teret, to je sud prvog stupnja pravilno prihvatio vjerodostojnim obranu okrivljenika NE i iskaze svjedoka SE i CE.

8.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik DE.

9. Kako žalba okrivljenika DE, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-25, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.

9.1 Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenika DE te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

9.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, okrivljeniku DE, kao olakotne okolnosti, cijenio protek vremena od počinjena kaznenog djela i njegovu mladu životnu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela, odnosno što je tada bio mlađi punoljetnik, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio raniju osuđivanost zbog istog kaznenog djela.

9.3. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti na strani okrivljenika DE, ispravno ga je sud prvog stupnja osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od tri godine, koja uvjetna osuda se, u konkretnom slučaju, ukazuje u cijelosti primjerenom.

9.4. Sukladno navedenom, upravo ovakva uvjetna osuda predstavlja kaznenu sankciju prilagođenu težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njom postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11.

10. Treba napomenuti da je, u konkretnom slučaju, prestala nadležnost suda za mladež jer su okrivljenici UE i DE, koji su u trenutku počinjenja kaznenih djela bili mlađi punoljetnici, navršili 23 godine, pa je postupak proveden po općim pravilima ZKP/08-25 i KZ/11.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika DE valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-25, presuđeno kao u izreci.

Split, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj