REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1327/2025-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja EŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ZŠ, protiv tuženika SPAR Hrvatska, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu, OIB 46108893754, Slavonska avenija 50, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ČŠ, radi Radno - (prestanak, otkaz, utvrđenje radnog odnosa), 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I/ Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II/ Postupak će se nastaviti kada se pravomoćno okonča postupak koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-1554/2024 ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekidom postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. ožujka 2021. i 31. ožujka 2023. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Voditelja ekspanzije. Smatra da je svoje radne obveze ispunjavala uredno, kao dobar i odgovoran stručnjak. Međutim, tuženik se, putem odgovornih osoba i visoko pozicioniranih članova uprave tuženika, od 17. srpnja 2024. počeo nelojalno ponašati prema tužiteljici i poduzeo niz radnji kojima je povrijedio radno dostojanstvo tužiteljice, zbog čega je tužiteljica zatražila liječničku pomoć i otvorila bolovanje na kojem se nalazila do 05. rujna 2024.

1.1. Sukladno odredbi članka 134. ZOR-a, dana 05. rujna 2024. po povratku sa bolovanja, tužiteljica je tuženiku podnijela prijavu o nepravilnostima i postupanju, uz predstavku, koja prijava/predstavka sadržajno odgovara zahtjevu za zaštitu dostojanstva, po kojem zahtjevu je tuženik, putem za to ovlaštene osobe obavljalo, određene izvide, ali tužiteljica nikada nije dostavio kakvu obrazloženu odluku povodom tako zaprimljenog zahtjeva, niti joj je dao na uvid bilo kakav podatak ili informaciju, niti obavijest o tijeku, o rezultatima ili o osnovanosti/neosnovanosti njenog zahtjeva, nego je tužiteljicu putem maila od 23. listopada 2024. godine izvijestio da je postupak zaštite dostojanstva obustavljen, uz navođenje, citirano: „...ako ta odluka ne ispunjava Vaša očekivanja, svoja prava, ukoliko želite, možete ostvariti pred nadležnim Sudom“, radi čega je tužiteljica dana 06. studenoga 2024. godine protiv tuženika Sudu podnijela tužbu radi utvrđenja povrede dostojanstva i naknade štete, koji postupak se pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vodi pod posl. brojem Pr-1554/2024 i još nije okončan.

1.2. Nakon podnošenja tužbe Pr-1554/2024, tuženik se počeo još gore ponašati prema tužiteljici, intenzivirao je i pojačao protupravne radnje na štetu tužiteljice ( iako je tužiteljica, prema sklopljenom ugovoru o radu i ustrojstvenim aktima tuženika, sukladno dosadašnjoj organizaciji rada kod tuženika, odgovorna za ekspanziju u regiji Dalmacija, tuženik joj je uskratio bilo kakve informacije o aktualnim i budućim projektima, na upite tužiteljice ne odgovara, tužiteljicu je u potpunosti isključio sa sastanaka i radnih aktivnosti, ne poziva je na sastanke i sjednice koje se odnose na ekspanziju regije Dalmacija, ne dostavlja joj informacije o statusu projekata, radi čega tužiteljica nije u mogućnosti valjano pratiti i izvršavati svoje radne zadatke, tuženik je prestao komunicirati sa tužiteljicom i prestao joj je davati bilo kakve radne zadatke, pa je tužiteljica bila primorana jednostavno sjediti u uredu i čekati istek radnog vremena i odlazak kući, tuženik osnovane zahtjeve / traženja tužiteljice krivo prikazuje i tužiteljici izriče neosnovana upozorenja, član Uprave gosp. OŠ je o tužiteljici počeo iznositi teške klevetničke izjave da je on istražio njenu prošlost, da je saznao da je u prošlosti pohađala svinger klubove u Nizozemskoj, da je tužiteljičin ljubavnik potvrdio te informacije i da je sretan što se riješio tužiteljice, imenovani član Uprave tuženika je neposredno nadređenoj tužiteljici gospođi ĆŠ izričito priznao da istražuje privatni život tužiteljice, da je kontaktirao i bivše poslodavce tužiteljice, da je razgovarao s osobama koje nisu zaposlenici tuženika raspitujući se o prošlosti i privatnom životu tužiteljice, da je tužiteljica zlorabila bolovanje i da se nalazi na skijanju, tuženik je počeo neosnovano pratiti tužiteljicu i protupravno obrađivati njene osobne podatke, a što je sve tužiteljica saznala 07. 03. 2025., kada joj je nanovo pozlilo, došlo joj je do pogoršanja zdravstvenog stanja, te je ponovo zatražila liječničku i psihijatrijsku pomoć i otvorila, nakon čega je dana 16. 04. 2025., kada joj je to dopustilo zdravstveno stanje, tuženiku podnijela novi zahtjev za zaštitu dostojanstva, o kojem tuženik nije odlučio, nakon čega je tužiteljica dana 25. 04. 2025. godine tuženiku dostavila i obavijest o prekidu rada, smatrajući izvjesnim da tuženik iskazuje izrazitu upornost u kršenju tužiteljičina radnog dostojanstva i da neće poduzeti bilo kakve mjere da bi otklonio takva stanja i da bi zaštitio tužiteljicu, o kojim protupravnim radnjama je tužiteljica dana 02. 05. 2025. obavijestila Sud u već pokrenutoj parnici Pr-1554/2024 uz dužno uređenje tužbe, na koji način je poduzela dostatne pravne radnje pravne zaštite u postupku pred nadležnim sudom iz čl. 134., st. 4. i 5. ZR-a.

1.3. Tuženik je nastavio sa poduzimanjem daljnjih protupravnih radnji na štetu tužiteljice te je 04. lipnja 2025. donio neosnovanu Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljičina ugovora o radu u kojoj je neistinito naveo da se ugovor o radu tužiteljici otkazuje zbog nedolaska na rad, protiv koje Odluke je tužiteljica pravodobno dana 18. lipnja 2025. g. podnijela Zahtjev za zaštitu dostojanstva, o kojem tuženik nikada nije odlučio. Smatra da je tužiteljica uredno obavijestila tuženika o prekidu rada i razlozima za prekid rada, te se pozvala na valjanu radno-pravnu osnovu, nakon čega je tuženik tužiteljici prvotno isplaćivao dužnu naknadu plaće, a onda je donio pravno nedopuštenu Odluku o izvanrednom otkazu tužiteljičina ugovora o radu u kojoj prekid rada tužiteljice neosnovano prikazuje kao neopravdani nedolazak na rad.

1.4. Predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o otkazu o otkazu ugovora o radu i naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditelj ekspanizije ili na drugo slično radno mjesto.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe točnim činjenicu da je tužiteljica bila u radnom odnosu s tuženikom temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. ožujka 2021. i od 31. ožujka 2023. te da je poslove obavljala u uredu u Splitu. Osporava da je tužiteljica sve svoje radne obveze prema tuženiku ispunjavala uredno kao dobar i odgovoran stručnjak. Osporava i da bi se tuženik prema tužiteljici počeo ponašati nelojalno (kako tužba navodi počev od 17. srpnja 2024. godine), pa da bi tužiteljica uslijed toga bila prisiljena zatražiti liječničku pomoć, te da bi uslijed toga otvorila bolovanje na kojem da bi se nalazila do 05. rujna 2024. godine. Upravo suprotno, tužiteljica je na sastanku s kolegama iz interne revizije održanom dana 24. srpnja 2024. fingirala uznemirenost i napravila scenu kako bi, po svemu sudeći, izbjegla odgovarati na bilo kakva pitanja te je sljedeći dan, 25. srpnja 2024. otvorila bolovanje i pokušala fingirati da bi uslijed sastanka od 24. srpnja 2024. godine zadobila ozljedu na radu. Pri tome je, zajedno sa svojom nadređenom, koja joj je i potpisala obrazac neistinite ozljede na radu, dostavila na HZZO Split, u ime poslodavca ovdje tuženika, obrazac prijave ozljede na radu neistinitog sadržaja. Tuženik, kada je za to saznao, odmah je povukao prijavu ozljede na radu. HZZO je i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom postupku potvrdio da se ne radi o nikakvoj ozljedi na radu.

2.1. Čini spornim bolovanje tužiteljice od 25. srpnja 2024. do 04. rujna 2024. jer je tužiteljica u tijeku tog bolovanja službenim vozilom odvozila preko 5000 km. Također, to bolovanje je ishođeno temeljem nalaza privatne klinike, koje je tuženik u predmetu br. Pr-1554/2024 u cijelosti osporio. Nalazi predmetne klinike su sporni i iz razloga jer je vlasnik predmetne privatne klinike nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od godinu i pol dana zbog sudjelovanja u aferi „Dijagnoza“, koja se bavi nezakonitim ishodovanjem invalidskih mirovina, a uključuje liječnike i medicinske tehničare osumnjičene za namještanje lažnih invalidskih mirovina. Sve gore navedeno je predmetom postupka kod ovoga suda, u predmetu broj Pr-1544/2024, te tuženik smatra da nije relevantno za ovaj spor, međutim, kako je tužiteljica iznijela neistinite navode u tužbi, to je tuženik morao iste osporiti, te se i očitovati uz dostavu i predlaganje dokaza.

2.2. Točno je da je tužiteljica podnijela predstavku u pogledu sastanka održanog dana 24. srpnja 2025., međutim, uslijed svih gore navedenih okolnosti postupak je obustavljen. Tuženik ne može tolerirati zlouporabu prava iz radnog odnosa. To je također predmetom spora koji se vodi pod br. Pr-1554/2024. Nije točan navod tužiteljice da bi se tuženik nakon podnošenja tužbe tužiteljice u predmetu br. Pr-1544/2024 počeo ponašati još gore prema tužiteljici, da bi joj izricao neosnovana upozorenja, da bi je član Uprave ili tuženik klevetao, da bi se raspitivao o tužiteljici i sve što tužiteljica neosnovano navodi u tužbi.

2.3. Predmet ovog spora je osporavanje Odluke o otkazu (izvanredni otkaz ugovora o radu) od 04. lipnja 2025. Tuženik je otkazao ugovor zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, i to neopravdanog izostanka s posla u trajanju počev od 28. travnja 2025. , što je poslodavac saznao dana 20. svibnja 2025. Naime, tužiteljica je dana 16. travnja 2025. podnijela zahtjev za zaštitu dostojanstva osobi nadležnoj za zaštitu dostojanstva kod tuženika, te je dana 25. travnja 2025. obavijestila tuženika da sa danom 28. travnja 2025. prekida rad jer da tuženik nije odlučio o njenom zahtjevu za zaštitu dostojanstva, pozivajući se na osnov iz članka 134. stavka 6. Zakona o radu. Sukladno članku 134. st. 6. Zakona o radu, radnik koji je uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

2.4. Tužiteljica nije podnijela tužbu u svrhu zaštite pred nadležnim sudom. Međutim, dana 02. svibnja 2025. godine, unutar roka od 8 dana predviđenog člankom 134. stavak 6. Zakona o radu, je podnijela podnesak u postojećem predmetu koji vodi protiv tuženika, kojim podneskom preinačava u tom predmetu već postojeću tužbu. Međutim, tužiteljica u tom svom tužbenom zahtjevu od 02. svibnja 2025., tada novom i preinačenom, ne traži od suda zaštitu u smislu članka 134. stavak 6. Zakona o radu. Naime, tužiteljica je u svom podnesku od 02. svibnja 2025. godine zatražila da se utvrdi da je uznemiravana, nadodavajući i mijenjajući vrste uznemiravanja, te da joj se isplati naknada štete uz povišenje iznosa u odnosu na iznos naveden u tužbi, no nije niti u tužbi niti u prvoj preinaci u podnesku od 02. svibnja 2025. zatražila prestanak uznemiravanja, odnosno nema kondemnatornog zahtjeva koji bi se sastojao od konkretnog zahtjeva od suda da naloži poslodavcu određeno postupanje ili propuštanje u cilju zaštite Radnice. Smisao odredbe članka 134. stavak 6. Zakona o radu je da se radniku omogući rad u nesmetanim uvjetima nalaganjem od suda određenog postupanja ili suzdržavanja. Tužiteljica, međutim, nije zatražila nikakvu zaštitu. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica, u bitnome, prekida rad i podnosi zahtjev za naknadu štete, u kojem slučaju nema pravo na prekid rada temeljem članka 134. Zakona o radu, niti bilo kojeg drugog propisa. Nedopustivo je da bilo koji radnik prekine rad i traži naknadu štete. To ne dozvoljava niti jedan propis RH.

2.5. Kako tužiteljica tužbom nije tražila zabranu ili prestanak uznemiravanja odnosno nije traži nikakvu zaštitu od suda, nije bio ispunjen uvjet iz članka 134. stavak 6. Zakona o radu, koji bi opravdavao njezin prekid rada. Dakle, tužiteljica je neopravdano i na zakonu neutemeljeno prestala dolaziti na posao. Tužitelji kao poslodavac nije mogao dopustiti neopravdani izostanak tužiteljice niti u odnosu na druge radnike; zakonske pretpostavke za prekid rada moraju biti ispunjene. Shodno navedenom, tužiteljica je neopravdano izostajala od 28. travnja 2025. godine, što je poslodavac saznao dana 20. svibnja 2025.god. Naime, poslodavac je podnesak naziva „preinaka tužbe“ zaprimio dana 20. svibnja 2025. godine.

2.6. Međutim, bez obzira na datum saznanja od strane tuženika, tužiteljica kontinuirano i dalje nije dolazila na posao. U situaciji kad neopravdani izostanak s posla kao povreda obveze iz radnog odnosa traje u kontinuitetu poslodavac može otkazati ugovor o radu sve dok ta povreda traje a i u daljnjem roku od 15 dana od dana prestanka povrede. Da je tuženik u pravu, proizlazi i iz činjenice da je tužiteljica svoj propust u traženju zaštite od suda pokušala „ispraviti“ novim podneskom u predmetu br. Pr-1554/2024, koji podnesak nosi datum 18. lipnja 2025. koji je podnijela istoga dana, a u kojem je, ne navodeći da ponovo preinačuje tužbeni zahtjev, jednostavno ponovo preinačila tužbeni zahtjev na način da je u točki I. tužbenog zahtjeva nadodala riječi „radi čega se nalaže tuženiku da odmah, a najkasnije u roku 8 dana, prestane s takvim postupanjem, te da tužiteljici osigura uvjete rada na siguran način i na način koji ne ugrožava njeno zdravlje.“ Međutim, tužiteljica je propustila rokove iz Zakona o radu, članka 134., temeljem kojeg je zaštitu od suda mogla tražiti samo u roku od 8 (osam) dana od prekida rada, a što nije učinila. Tužiteljica je u prekluziji. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužiteljica prekinula rad, a nije u smislu članka 134. stavak 6. Zakona o radu, zatražila zaštitu od suda, te je njezin prekid rada nezakonit, a izostanak s posla od dana prekida neopravdani izostanak, uslijed čega se o otkaz ukazuje opravdanim. Da je tomu tako, potvrđuje upravo i podnesak tužiteljice od 18. lipnja 2025.god., gdje izvan roka pokušava ponovo preinačiti tužbeni zahtjev.

2.7. Tuženik ističe i protutužbeni zahtjev jer je tužiteljica odbila vratiti imovinu koju joj je poslodavac stavio na raspolaganje, e-mail porukom od 27. lipnja 2025. godine u 11:45:45h navevši između ostalog sljedeće: „Što se tiče vraćanja imovine, postupat ću sukladno članku 72. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koji propisuje pravo zadržavanja stvari do namirenja tražbine. Budući da imam potraživanja prema poslodavcu koja su zatražena sudskim putem, zadržat ću dio opreme – prijenosni računalni uređaj, mobilni uređaj te automobil koji je bio ugovoren kao plaća u naravi – do namirenja tražbina. Istovremeno Vas obavještavam da ću ključeve ureda, špica karticu i RBA poslovnu kreditnu karticu poslodavca vratiti bez odgode, dostavom preko javnobilježničkog ureda na adresu poslodavca.“ Tuženik je tužiteljicu upozorio da je automobil vlasništvo leasing kuće Porsche Leasing d.o.o., koja je obavještena o njezinim protupravnim radnjama. Nadležna tijela su raspisala potragu, te su 25. srpnja 2025. godine, djelatnici Policijske postaje u Splitu od tužiteljice oduzeli imovinu tuženika koju je tužiteljica protupravno zadržala. Stoga je podredno postavio protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa.

3. Prema odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

4. Odredbom čl. 134. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) propisano je:

~ st.1. postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

~ st.2. poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je, uz prethodnu pisanu suglasnost osobe za koju predlaže imenovanje, imenovati jednu osobu, a poslodavac koji zapošljava više od 75 radnika dužan je imenovati dvije osobe različitog spola koje su osim njega ovlaštene primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

~ st.3. osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu biti radnici ili osobe koje nisu u radnom odnosu kod poslodavca.

~ st.4. poslodavac je dužan, u roku od osam dana od dana imenovanja osobe iz stavka 2. ovoga članka, o imenovanju obavijestiti radnike.

~ st.5. poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

~ st.6. ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

~ st.7. ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

~ st.8. za vrijeme prekida rada iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.

~ st.9. ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. ovoga članka.

~ st.10. svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni.

~ st. 11. ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

~ st.12. protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju.

5. Prema odredbi čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) tim zakonom se osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Prema st.2. istog članka diskriminacijom u smislu tog zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st.1. članaka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

6. Odredbom čl. 3. Zakon o suzbijanju diskriminacije propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1.st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Prema st.2. istog članka spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

7. Prema odredbi čl. 17. Zakona o zaštitu diskriminacije, osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama tog zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:

- da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije)

- da se zabrani poduzimanje radnji koljima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije)

- da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana provedenom prava zaštićenih tim Zakonom (tužba za naknadu štete).

8. Prekid rada iz čl. 134. Zakona o radu st.6. se odnosi da na pravo radnika da prekine rad dok mu se ne osigura zaštita . Stoga pravilno tuženik iznosi stav da tužba u prekidu rada zbog zaštite dostojanstva treba sadržavati i zahtjev kojim bi se tuženiku zabranilo poduzimanje radnji kojim se krši dostojanstvo radnika, odnosno nalaganje poduzimanja radnji u smislu određenog postupanja ili propuštanja u cilju zaštite radnice.

9. U predmetu ovog suda Pr-1554/2024 tužiteljica podneskom od 2. svibnja 2025.g. preinačava tužbeni zahtjev tako da traži:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljici EŠ, dipl. ing. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled za vrijeme rada kod tuženika SPAR HRVATSKA d. o. o. Zgreb, Slavonska Avenija 50, OIB: 46108893754, MBS: [matični broj subjekta], EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080371185 i to uznemiravanjem od strane djelatnika tuženika, odgovornih osoba tuženika i sa tuženikom povezanih osoba iz koncerna SPAR (poglavito, prekomjernom obradom osobnih podataka i ispitivanjem tužiteljice o osobnim odnosima tužiteljice sa suprugom tužiteljice, o djeci tužiteljice, o osobnim prijateljima tužiteljice, o osobnim putovanjima tužiteljice, kao i neosnovanim optuživanjem za “davanje lokacije drugom investitoru“ i primanje novca za „Projekt Dugopolje“, te inzistiranjem i nastavkom održavanja sastanka i ispitivanja tužiteljice 24. 07. 2024. g. unatoč zdravstvenom stanju u kojem tužiteljica nije valjano mogla dostojanstveno sudjelovati u sastanku kao ravnopravni sudionik tog sastanka, zatim uskratom dužnih radnih informacija i isključivanjem iz radnih procesa, te prozivanjem za pohođenje swingerskih klubova i za ljubavničke odnose, te za spavanje sa investitorima tuženika, neosnovanim optuživanjem za zlouporabu bolovanja, istraživanjem privatnog života tužiteljice), uskratom dostave obavijesti i podataka iz postupka zaštite dostojanstva, te nepoduzimanjem primjerenih mjera zaštite od strane odgovornih osoba tužene.

II. Nalaže se tuženiku SPAR HRVATSKA d. o. o. Zagreb, Slavonska Avenija 50, OIB: 46108893754, MBS: [matični broj subjekta], EUID: [europski jedinstveni broj subjekta].080371185, isplatiti tužiteljici EŠ, dipl. ing. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 55.000,oo eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od podnošenja tužbe pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana“

10. Podneskom od 18.6.2025.g. tužiteljica u predmetu Pr-1554/2024 preinačuje tužbeni zahtjev tako da u toč. I tužbenog zahtjeva dopunjuje s zahtjevom „ radi čega se nalaže tuženiku da odmah, a najkasnije u roku 8 dana, prestane s takvim postupanjem te da tužiteljici osigura uvjete rada na siguran način i na način na koji ne ugrožava njeno zdravlje“

11. Ukoliko se u tužbi pokrenutoj temeljem odredbi čl. 134. st.6. i 7. Zakona o radu ne traži zabrana ili prestanak uznemiravanja, tada nije ispunjen uvjet za prekid rada. Takav zahtjev se mora odmah istaknuti u tužbi podnijetoj radi prekida rada.

12. Kako u postupku zaštite dostojanstva tužiteljice pod posl.br. Pr- 1554/2024 tužitelj nadodaje i mijenja vrste uznemiravanja te preinačava tužbene zahtjeve to je ovaj sud odlučio prekinuti ovaj postupak do okončanja postupka koji se radi zaštite dostojanstva tužiteljice vodi u predmetu ovog suda Pr-1554/2024 , smatrajući da je okončanje istog prethodno pitanje za ovaj postupak.

13. Slijedom navedenog, temeljem čl. 213.st.1.al.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - ZPP), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika