Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-176/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB: 38922958547), Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9323/2023-9 od 20. siječnja 2026.,17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 9323/2023-9 od 20. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 24,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.2.2021. godine do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik pobijajući istu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka. Nepravilno je i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava sud prvog stupnja zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan. Tuženik ističe da niti jednom odredbom iz Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju nije propisana obveza tuženika za naknadu štete tužitelju, niti se uopće dopušta mogućnost naknade štete za razliku od Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Tuženik smatra da se ne radi o pravno priznatom obliku štete. Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju su regulirani slučajevi u kojima Zavod ima pravo potraživati naknadu štete, pa je čl.141. ZOZO-a propisano u kojem slučaju Zavod ima pravo potraživati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje. Niti jednom odredbom Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju nije reguliran niti propisan postupak naknade štete . Neodlučan je navod suda u kojem pravo tužitelja na dosuđeni iznos sud crpi iz čl. 5 navedenog Zakona budući je navedenim člankom samo definiran pojam dopunskog zdravstvenog osiguranja, ali u istom nije predviđena

mogućnost naknade štete. Predlaže se presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je naveo da potraživanje temelji na čl. 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Stoga, u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

6. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7. Sud prvog stupnja, između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke navodi:

- da tužitelj tužbom potražuje naknadu štete koju za njega predstavlja iznos od 24,56 eura na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja plaćenog na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja KH

- da je isti zadobio tjelesne ozljede u nezgodi 15.1.2020.koju je prouzročio K

M, upravljajući vozilom stranih reg. oznaka

- da tužitelj plaćeni iznos potražuje od tuženika, koji odgovara za štete počinjene vozilima stranih reg. oznaka i to sa kamatom od dana plaćanja, odnosno od 5.2.2021. do isplate

- da za tuženika nije sporna visina zahtjeva

- da tuženik osporava osnov zahtjeva jer smatra da nije o obvezi platiti troškove na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja

- da je istakao i prigovor zastare

- da se prema potvrdi MUP-a prometna nezgoda dogodila 21.1.2021. i u istoj su sudjelovali vozač stranih reg. oznaka i KH, kao vozač drugog vozila

- da p rigovor zastare nije osnovan.

8. Prvostupanjski sud navodi da je tuženik ispunio dio zahtjeva tužitelja, koji se odnosio na troškove liječenja KH, s osnove obveznog zdravstvenog osiguranja, pa je utvrdio da nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika (sa osnove stranih reg. oznaka) nisu sporni.

9. Pasivna legitimacija tuženika za štete počinjene vozilima stranih reg. oznaka propisana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05), kao i odredbom čl. 141. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', broj 80/13 – dalje: ZOZO). Propisano je da je tužitelj obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koja ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.

10. Obveza tuženika na plaćanje za troškove liječenja plaćenih s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja temelji se na čl. 5 Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', broj 85/06, 150/08, 71/10) koji propisuje da dopunsko zdravstveno osiguranje jest osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja.

11. Sud navodi da tužitelj može tražiti naknadu od štetnika ili njegovog osiguranja za troškove liječenja koje je podmirio u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja prema čl. 142. ZOZO-a, pri čemu je dio participacije osiguranika pokriven dopunskim zdravstvenim osiguranjem te je temeljni zahtjev usmjeren na povrat iznosa stvarno isplaćenih iz sredstava tužitelja, a obuhvaća i ona sredstva koje je tužitelj platio za svoga osiguranika uključujući i iznose s naslova dopunskog osiguranja.

12. Prema čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) tuženik kao osiguranik štetnika je dužan naknaditi oštećenom sve nužne troškove liječenja koje je morao snositi zbog nanesene ozljede. Stoga tužitelj kao isplatitelj sredstava, koristi svoje pravo subrogacije te od tuženika kao osiguranika štetnika naplaćuje iznose koje je sam isplatio, pa je dokazao osnov zahtjeva.

13. Tuženik nije prigovorio visini zahtjeva, a sud je istu utvrdio uvidom u cjelokupnu dokumentaciju. Sud je utvrdio da se računi odnose na osiguranika tužitelja, te da su vezan uz konkretnu nesreću.

14. Temeljem čl. 143. ZOZO-a naknada štete koju Zavod ima pravo zahti jevati u slučajevima iz čl. 135. i 136. te čl. 138. do 142. ovoga Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod. Dakle, prema čl. 143. ZOZO-a naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz čl. 135. i 136. te čl. 138. do 142. ovoga Zakona obuhvaća troškove

za

zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod, a što je ovdje slučaj.

15. Uvidom u računalne izliste utvrđeno je da je 4.2.2021. na ime troškova dopunskog osiguranja plaćeno 74,18 kn i 110,83 kn, odnosno sada ukupno 24,56 eura, pa je tuženik obvezan sa kamatom od dana nakon dana plaćanja od strane tužitelja (5.2.2021.) isti iznos platiti tužitelju.

16. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a).

17. Zbog navedenog žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke), kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 17. veljače 2026.

Sudac

Vitomir Boić