Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-232/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, kao predsjednice vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆL, zbog kaznenog djela iz članka 324. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2024. broj K - 68/2023-11, u sjednici održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 11. rujna 2024. broj K- 68/2023-11 optuženi ĆL je, na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP-I.), time da je pogrešno naznačen stavak 1. članka 453. ZKP-I., oslobođen optužbe za kazneno djelo protiv javnog reda – izazivanja nereda iz članka 324. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-I., odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je optuženi ĆL, po branitelju, odvjetniku Vladimiru Terešaku, predlažući drugostupanjskom sudu da odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi presudu prvostupanjskog suda.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP-I., spis predmeta je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Osporavajući ocjenu prvostupanjskog suda da provedenim dokazima nije nedvojbeno utvrđeno da bi optuženi ĆL počinio kazneno djelo izazivanja nereda iz članka 324. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a prvenstveno ocjenu prvostupanjskog suda da riječi koje je optuženik izgovorio pred skupinom od najmanje 50 prosvjednika nisu objektivno prikladne potaknuti druge na nasilje, državni odvjetnik u žalbi ukazuje na sadržaj snimki VTV i RTL televizije iz kojih je vidljivo da su prosvjednici, nakon što je optuženi ĆL pred okupljenim mnoštvom izgovorio inkriminirane riječi, krenuli prema zgradi Porezne uprave u [adresa], policije te potom i Ureda državne uprave u Vukovaru, gdje su dvojezične ploče razbijene, a prosvjednici su naguravanjem i nasiljem ugrozili život i tjelesni integritet policijskih službenika, uslijed čega je dvoje policijskih službenika zadobilo tjelesne ozljede. Tvrdnja je državnog odvjetnika da iz snimki spornog događaja od 2. rujna 2013. nedvojbeno proizlazi da je optuženi ĆL okupljene prosvjednike, ali i širu javnost koja je o njegovim riječima bila upoznata putem televizijskih snimaka, pozvao i poticao na nasilno uklanjanje i razbijanje ploča, svjestan da postavljene dvojezične ploče na zgradama u [adresa] osiguravaju policijski službenici i da prilikom uklanjanja ploča može biti ugrožen tjelesni integritet policijskih službenika, a što se u konačnici i dogodilo.

7. Međutim, protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud, prije svega pažljivo analizirajući inkriminirane izjave kojima se optuženi ĆL kritične zgode obratio okupljenim prosvjednicima, ali i sve druge provedene dokaze pojedinačno, sagledavajući ih ujedno u njihovoj međusobnoj povezanosti, ocijenio da provedenim dokazima nije nedvojbeno utvrđeno da bi optuženi ĆL kritičnog dana 2, rujna 2013. u [adresa], izgovorenim riječima pozvao okupljene prosvjednike na nasilno uklanjanje dvojezičnih ploča.

8. Naime, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio da iz sadržaja govora kojim se optuženi ĆL obratio prosvjednicima riječima „Ajmo otići tamo gdje su ploče postavljene, koji će ostat ovdje nek ostanu, mi ostali idemo tamo, pa kom razbiju glavu, kog zatvore, zašto smo došli, oćemo čekat da nam stave table u pola noći kad nas ne bude ovdje. Ć nitko u [adresa] ne brani da žive, ali ne treba dopustiti da traže previše“ ne proizlazi da bi optuženik okupljene poticao na nasilje. Doduše, iz dijela govora koji je inkriminiran u optužnici, proizlazi da je optuženi ĆL prosvjednike pozvao da krenu do mjesta na kojima su ploče postavljene. Međutim, riječima „… pa kom razbiju glavu, kog zatvore, zašto smo došli…“ optuženi ĆL ukazao je na mogućnost da bi oni koji odu do mjesta na kojima su postavljene dvojezične ploče, mogli imati negativne posljedice, odnosno da b i, kao što to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, mogli nastradati od policije koja je osiguravala dvojezične ploče. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da ni iz daljnjeg dijela govora kojim se obratio okupljenim prosvjednicima, u kojem je iznio svoj stav, odnosno protivljenje postavljanju dvojezičnih ploča u [adresa], ne proizlazi da bi optuženi ĆL poticao prosvjednike da poduzimanje nasilnih radnji.

9. Osim toga, s pravom prvostupanjski sud nalazi da nitko od ispitanih svjedoka, sudionika spornog događaja, nije potvrdio tvrdnju optužbe da bi optuženi ĆL okupljene prosvjednike pozvao na nasilno uklanjanje dvojezičnih ploča te da su pojedini svjedoci – UL, CL, FL i TL iskazivali o spontanom, samoinicijativnom kretanju prosvjednika, a svjedok OL o euforiji koja je krenula, nakon čega je sve izmaknulo kontroli, pri čemu je optuženik smirivao situaciju.

10. Ujedno, na temelju analize dvije snimke spornog događaja, koje su reproducirane tijekom dokaznog postupka, prvostupanjski je sud utvrdio da su se, prije optuženog ĆL, i drugi govornici obratili mnoštvu okupljenom na prosvjedu, pri tom pravilno ocijenivši da su se u tim govorima, za razliku od onoga što je rekao optuženik, spominjale „daljnje akcije“. Pri tome prvostupanjski sud u pobijanoj odluci ukazuje na sadržaj govora prethodnog govornika koji je, između ostalog, rekao da su se organizirali, da će spriječiti postavljanje dvojezičnih ploča, da neće ići prvi na policiju, ali da ni neće dozvoliti da ih maknu, a govorio je i o omjeru snaga između prosvjednika i policije i o tome da će se do kraja dana taj omjer promijeniti u korist prosvjednika te govor drugog govornika koji se obratio prosvjednicima govoreći da će ploče poskidati, da će cijeli grad blokirati, da će do petka „[adresa] da provrije“. Dakle, s obzirom na sadržaj govora drugih govornika koji su se na prosvjedu 2. rujna 2013. okupljenim prosvjednicima obratili prije optuženog ĆL, koji su, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda, spominjali "daljnje akcije", to se ukazuje neosnovanom žalbena tvrdnja državnog odvjetnika prema kojoj, činjenica da su prosvjednici krenuli prema zgradi Porezne uprave [adresa] nakon govora optuženika, upućuje na nedvojbeni zaključak da su riječi optuženog ĆL potakle mnoštvo na nasilje.

11. Stoga, budući da su se kritičnog dana 2. rujna 2013. u [adresa] okupljenima obratili i drugi govornici, koji su u svojim govorima ukazivali na daljnje akcije u smislu organiziranja i okupljanja većeg broja prosvjednika, najavljivali su sprečavanje postavljanja i skidanje dvojezičnih ploča, kraj činjenice da nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio da bi daljnji tijek događaja, kada su prosvjednici krenuli prema zgradama na kojima su bile istaknute ploče s dvojezičnim natpisima te je došlo do naguravanja uslijed kojega su dvoje policijskih službenika zadobili tjelesne ozljede i do uništenja spomenutih ploča, bio potaknut govorom optuženog ĆL, kraj ocjene da riječi optuženika nisu takvog karaktera da bi bile pogodne potaknut i druge na nasilje, to je potpuno opravdano prvostupanjski sud zaključio da ovdje nije dokazano da je optuženi ĆL počinio kazneno djelo za koje se optužuje te, na temelju članka 453. točke 3. ZKP-I., donio presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe.

12. Suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je oslobađajuća presuda utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i to na temelju sveobuhvatne analize svih provedenih dokaza - iskaza optuženika i svjedoka te sadržaja snimljenog od strane televizijskih ekipa. Nasuprot tome, državni odvjetnik svoje žalbene tvrdnje o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju temelji samo na činjenici da su prosvjednici krenuli prema zgradi Porezne uprave, policije i Ureda državne uprave nakon govora optuženog ĆL, pri tom zanemarujući prethodna događanja u dijelu u kojima se prosvjednicima obraćaju drugi govornici, a što je vidljivo na snimkama VTV i RTL televizije, kao i iskaze svjedoka, odnosno činjenicu da ni jedan svjedok događanja koja su uslijedila nije doveo u vezu s riječima kojima se optuženik obratio prosvjednicima, slijedom čega je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

13. Stoga, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP-II., odlučiti kao u izreci presude.

Varaždin, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic