Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-102/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog UŽ i dr., zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 1. u vezi članka 215. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj: K-74/2023 od 3. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođeni su optužbe 1. okrivljeni UŽ i 2. okrivljeno TD Bauwerk Group Hrvatska d.o.o. i to 1. okrivljeni UŽ zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 1. u vezi članka 215. stavak 2. KZ/11, a 2. okrivljeno TD Bauwerk Group Hrvatska d.o.o., zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 1. u vezi članka 215. stavak 2. u vezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravni osoba za kaznena djela, a sve činjenično opisano izrekom presude.

1.1. Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP-a. 1. optuženi UŽ i 2. optužena pravna osoba TD Bauwerk Group Hrvatska d.o.o. oslobođeni su plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. -5. istog zakona, te isti padaju na teret proračunskih sredstava, kao i nagrada i nužni izdaci branitelja 1. optuženika, odvjetnika Brune Spiza i branitelja 2. optužene pravne osobe, odvjetnika Željka Jutriša, te troškovi 1. optuženika i predstavnika pravne osobe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. U uvodnom dijelu žalbe državni odvjetnik ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, navodeći da su razlozi presude nejasni i proturječni. Međutim, obrazlažući tu žalbenu osnovu žalitelj obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, nije u pravu niti žalitelj kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U žalbi se ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je 1. i 2. okrivljenike oslobodio optužbe za kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

7.2. Ističe se da je za utvrđenje kaznene odgovornosti bilo potrebno analizirati dužnosti i obveze 1. okrivljenika kao voditelja odjela proizvodnje, a u kojem odjelu se nalazio radni stroj, odnosno kosi lančani transporter trupaca na kojem je ozlijeđen oštećenik.

7.3. Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da je oštećeni FŽ **.**.2015. zaprimljen na bolničko liječenje zbog višestrukih tjelesnih ozljeda koje je zadobio tijekom obavljanja poslova na ulaznom transporteru trupaca. Nadalje, nije sporno da je 1. okrivljenik 1. siječnja 2015. sklopio Ugovor o radu sa 2. okrivljenom pravnom osobom kojim ugovorom je regulirano da će obavljati poslove voditelja poslova odjela proizvodnje u odjelu proizvodnje. Bilo je sporno je li u ovom postupku oštećenik teške tjelesne ozljede zadobio kao posljedicu nepropisnog postupanja 1. okrivljenika koji bi mu naložio obavljanje poslova koji nisu u skladu s propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama, odnosno postupanje protivno odredbi članka 20. stavak 1. i članka 27. stavak 1. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme.

7.4. Odredbom članka 20. stavak 1. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme propisano je da ako radna oprema za vrijeme rada predstavlja opasnost od ozljeda izloženih radnika zbog mogućnosti ispadanja ili odlijetanja predmeta, tada mora biti opremljen zaštitom koja sprečava takvu opasnost.

7.5. Odredbom članka 27. stavak 1. naprijed navedenog Pravilnika, navedeno je da se radovi na održavanju radne opreme moraju obavljati samo u stanju njenog mirovanja, a ako to nije moguće tada se moraju poduzeti odgovarajuće mjere da se takvi radovi obavljaju bez opasnosti od ozljeda ili oštećenja zdravlja radnika ili da se obavljaju izvan opasnih područja.

7.6. Iz nalaza i mišljenja vještaka Veljka Vrhovnika proizlazi da kosi lančani transporter na kojem je radio oštećenik nije trebao imati zaštitu od ispadanja sa strane, jer je nagib cijelog transportera od točke silaska trupca sa transportera do točke utovara trupca na transporter u smjeru od najviše do najniže točke takav da onemogućuje pad trupca bočno. U odnosu na blanketnu normu članka 27. stavak 1. naprijed citiranog Pravilnika prvostupanjski sud zaključuje da 1. okrivljeni UŽ nije naložio oštećenom FŽ obavljanje određenih poslova u trenutku rada kosog lančanog transportera jer navode oštećenika u tom dijelu ne potvrđuje u svom iskazu niti jedan od ispitanih svjedoka pri čemu ĐŽ potvrđuje da je oštećenik trebao slušati samo njegove naredbe, te da nije bilo govora o tome da bi se radovi varenja obavljali kritičnog dana već narednog dana. Nadalje, oštećeni FŽ je u svom iskazu naveo da u 2. okrivljenoj pravnoj osobi radi na radnom mjestu bravara, a u vrijeme kritičnog događaja da mu je neposredno nadređena osoba bio ĐŽ, koji je bio voditelj održavanja. Naveo je da je toga dana došao 1. okrivljenik te se dogovorio sa njegovim nadređenim da on i VŽ idu na ispomoć u odjel pilane gdje su trebali završiti poslove na kosom lančanom transporteru trupaca. Bili su na ispomoći SŽ i KŽ, te do kosog lančanog transportera su otišli iza 10 sati, a nakon nekog vremena je nazvao ĐŽ i uputio ga na drugi zadatak. Na kosom lančanom transporteru je prije kritičnog dana radio SŽ i budući da on nije znao variti, njegov zadatak je bio varenje konstrukcije transportera i otklanjanje svih ostalih nedostataka kako bi se kosi lančani transporter stavio u pogon. Naveo je da mu je 1. okrivljenik rekao da ide pripremiti pločice za utipljavanje nosača radi učvršćivanja samog transportera, te je on otišao u radionicu, a kada se vratio vidio je na kosom lančanom transporteru trupce. Prije nego što je otišao u radionicu pripremiti pločice, trupaca na transporteru nije bilo, a kada se je vratio, isti su bili natovareni, ali mu to nije bilo čudno, pa bez obzira na to što su trupci bili natovareni, on je nastavio raditi, te je u jednom trenutku došlo do ispadanja jednog trupca koji ga je udario i pri tom je zadobio teške tjelesne ozljede. Pri tome je dodao da je u inkriminirano vrijeme za njega bio nadležan ĐŽ i da mu je on bio šef i da bez njega nije smio ništa napraviti dok mu 1. okrivljenik nije bio ništa. Nadalje 1. okrivljenik je u svojoj obrani naveo da su bravari VŽ i FŽ bili zaduženi za poslove spajanja lanaca na šaržu ulaznog transportera u pilani i da je tim radnicima neposredno nadređena osoba bio ĐŽ, a on je obavijestio njihovog voditelja, te ga zamolio da mu pošalje bravara, pa su VŽ i FŽ u vremenu od 10 do 12 sati toga dana obavljali poslove na kosom lančanom transporteru. Naveo je da je to radno mjesto bilo označeno prema propisima te sami bravari moraju sebi osigurati radni prostor što znači da moraju imati table s oznakama "stroj u remontu" ili "stroj u kvaru", što su oni i imali. Po završetku posla nakon spajanja lanaca oni su se udaljili s mjesta događaja koji su išli isprobati rad kosog lančanog transportera na prazno bez trupaca, a kada su vidjeli da sve dobro funkcionira na kosi lančani transporter su stavili teret, odnosno trupce. Prilikom prvog trupca vidjeli su da u gornjem dijelu transportera trupci zapinju pa su taj nedostatak otklonili, odnosno to je učinio SŽ i kada je nedostatak uklonjen on je u međuvremenu otišao na drugi posao i u trenutku ozljeđivanja oštećenika nije bio prisutan na mjestu događaja. Dodao je da su VŽ i oštećeni FŽ bili zaposleni na odjelu održavanja, a naloge za obavljanje poslova su primili od svog voditelja, te je dodao da on oštećeniku nije mogao naređivati ništa bez njihovog voditelja. Nadalje, svjedok KŽ naveo je da je u vrijeme kada je pokretao transporter nigdje u blizini kosog lančanog transportera nije primijetio oštećenog FŽ, naveo je da je nakon što je SŽ završio sa brušenjem nedostataka na metalnoj poluzi, da je sišao s vrha kosog lančanog transportera i pitao može li pustiti u rad lančani transporter, te nakon što je dobio potvrdan odgovor vratio se u prostoriju i stavio u pogon kosi lančani transporter.

7.7. Optužnicom je 1. okrivljeniku stavljeno na teret da je naložio FŽ da izvrši zavarivanje ploča s desne strane ulaznog dijela kosog lančanog transportera što je FŽ postupajući po njegovom nalogu i učinio da bi istovremeno naložio KŽ da lančani transporter prethodno natovaren sa trupcima stavi u pogon radi ispitivanja njegovog rada, što je imalo za posljedicu da je neposredno nakon stavljanja u pogon kosog lančanog transportera došlo do ispadanja jednog trupca koji je udario FŽ, koji je pri tome zadobio teške tjelesne povrede, čime da je prekršio blanketne norme članka 20. stavak 1. i 27. stavak 1. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme.

7.8. Naime, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da nakon provedenog dokaznog postupka niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je upravo 1. okrivljenik naložio FŽ da izvrši zavarivanje ploča s desne strane ulaznog dijela kosog lančanog transportera jer to ne potvrđuje u svom iskazu niti jedan svjedok, tim više što i sam oštećenik navodi da mu 1. okrivljenik nije bio neposredno nadređen nego ĐŽ, dok s druge strane i svjedok KŽ u svom iskazu navodi da u vrijeme kad je pokretao transporter nigdje u blizini kosog lančanog transportera nije primijetio oštećenika iz čega prvostupanjski sud zaključuje da je u međuvremenu, a nakon što je već transporter bio pokrenut istom pristupio oštećenik i započeo obavljati svoje radove pri čemu niti iz jednog dokaza provedenog tijekom ovog postupka ne proizlazi da bi mu upravo 1. okrivljenik dao nalog da radove na lančanom transporteru obavlja u trenutku dok je transporter bio u radu. Naime, i iz iskaza oštećenog FŽ proizlazi da su UŽ i ĐŽ razgovarali sa njim o popravku transportera u kojem trenutku su mu i rekli da ne ide kući dok ne obavi taj posao, međutim niti iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka ne proizlazi da mu je upravo 1. okrivljenik u trenutku dok je transporter radio naložio da vrši zavarivanje ploča s desne strane ulaznog dijela kosog lančanog transportera.

8. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da se ozljeđivanje oštećenog FŽ ne može pripisati postupanju, odnosno nepostupanju 1. okrivljenog UŽ na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret zbog čega ga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno oslobodio optužbe i svoje razloge u pobijanoj presudi iznio u cijelosti, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. S obzirom da kaznena odgovornost 2. okrivljene pravne osobe proizlazi iz kaznene odgovornosti 1. okrivljene osobe, a obzirom da sud nije našao dokazanim da bi 1. okrivljenik počinio kazneno djelo, stoga ne postoji niti kaznena odgovornost 2. okrivljene pravne osobe zbog čega je ispravno prvostupanjski sud i 2. okrivljenu pravnu osobu oslobodio optužbe.

9. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a, te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše