Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-402/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Dijana Selak kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužitelja LJ OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog po punomoćnici Anamarija Buzolić Mrklić odvjetnici u Splitu, protiv mal.tuženika RJ OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici BJ (ranije RJ) OIB: [osobni identifikacijski broj] prijavljenog prebivališta [adresa], a ona zastupana po punomoćniku Marko Popović odvjetnik u Splitu, u parničnom postupku radi prestanka uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene dana 23.prosinca 2025.g. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i u nazočnosti punomoćnika majke i zakonske zastupnice mal.tuženika, na ročištu od 17.veljače 2026.g održanog radi donošenja, objave i uručenja presude

p r e s u d i o  j e :

Utvrđuje se da s danom podnošenja tužbe u ovom predmetu 26. srpnja 2022. godine tužitelju LJ OIB: [osobni identifikacijski broj] prestaje obveza uzdržavanja mal. tuženika RJ OIB: [osobni identifikacijski broj] naložena mu presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P Ob 423/2020 od 14.siječnja 2022.g.

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor presuđene stvari.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26.srpnja 2022.g. podnio tužbu radi prestanka uzdržavanja mal. tuženika, te u tužbi naveo da je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju P Ob-423/2020 od 14. siječnja 2022. naloženo, ovdje tužitelju, doprinositi za uzdržavanje mal. TJ, ovdje mal. tuženika mjesečno 1.017,00 kuna od dana podnošenja tužbe odnosno od 4. srpnja 2018., najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun njegove majke ĆJ. Ta presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola Gž Ob-79/2022 od 19. travnja 2022. Dalje je u tužbi naveo da je tužitelj potpuno radno nesposobna osoba, te da bi trebao biti oslobođen uzdržavanja sukladno čl. 288. Obiteljskog zakona jer iako je tužitelj za vrijeme trajanja sada pravomoćno okončanog postupka koji se vodio pred stalnom službom ovog suda u Sinju POb-423/00 isticao da je potpuno radno nesposoban, taj sud da je naveo da nije predložio niti jedan dokaz kojom bi se utvrdila ta sporna činjenica te da su sudovi zauzeli stav da se tužitelj trebao vještačiti po nalogu suda, stoga da tužitelj prvenstveno predlaže provođenje vještačenja vještaka medicinske struke, a kako bi se sa sigurnošću utvrdilo je li tužitelj potpuno radno nesposoban. Dalje naveo u tužbi da je njemu još prije deset godina, točnije 2012. nalazom i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja Zavoda za socijalnu skrb u SD županiji od 15. svibnja 2012. g utvrđena blaga mentalna retardacija koja se liječi ambulantno radi manifestne psihotične simptomatologije. Naveo dalje da je pod stalnim tretmanom psihijatra, te da je utvrđeno da nije sposoban voditi brigu o sebi, da mu je potreban stalan nadzor prehrane, pomoć korištenja leća, medikamentozne terapije i pomoć u održavanju osobne higijene. Da je utvrđeno da je on osoba sa sniženim mentalnim funkcioniranjem na nivou lake mentalne retardacije, sada sa zakazivanjem psihičkog funkcioniranja na psihotičnoj razini, da je psihomotorno napet, uznemiren, afektivno udaljen, vrlo anksiozan, nedistanciran, da mu je pažnja općenito slabija, inkoherentnog tijeka misli, u osiromašenom sadržaju paranoidne deluzije, hipobuličan (…), a što da ga sveukupno hendikepira u socijalnom smislu i na planu radne učinkovitosti. Da je utvrđeno i da ne postoji mogućnost osposobljavanja za samostalan život, pa tako ni za samostalni rad. Da je utvrđeno postojanje potpune nesposobnosti za rad, utvrđen trajni psihički invaliditet. No prvostupanjski sud da navedeno nije uzeo u obzir jer da je navedeno vještačenje provelo neko drugo tijelo, a ne sud i da nije sud dao nalog. Dalje je u ovoj tužbi naveo da je od naprijed citiranog nalaza i mišljenja prošlo deset godina i tužiteljevo stanje da se pogoršalo, isti da ne radi (potpuno da je nesposoban za rad), u vlasništvu da nema nekretnina, ni vrjednijih pokretnina, te da mu jedini izvor primanja mjesečna osobna invalidnina od 1.500,00 kn .Tužitelju da je i za obavljanje osobne higijene potrebna pomoć majke, s kojom živi u prizemnici od 40 m2, koja prima mirovinu od 1.860,00 kn. Tužitelj da nije u psihofizičkom stanju raditi niti neke honorarne poslove poput cijepanja drva, pomoći u građevini i sl. kojima bi mogao pribaviti iznos za plaćanje na ime uzdržavanja tuženika. Navelo se u tužbi i da nije za naodmet napomenuti da isti i ne shvaća značenje oca, te da tužitelj i mal. tuženik nisu ostvarili nikakav odnos. U tužbi se pozvao na sadržaj članka 288. Obiteljskog zakona te predložio sudu provesti vještačenje po vještaku medicinske struke koji će utvrditi je li tužitelj radno sposoban. Tužbenim zahtjevom u tužbi je predložio donošenje presude kojom bi se utvrdilo da tužitelju prestaje zakonska obveza uzdržavanja mal. tuženika, naložena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj:P Ob-423/2020 od 14. siječnja 2022., sa danom podnošenja tužbe i to s danom 26. srpnja 2022. Postavio je prijedlog za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi i troškova vještačenja jer je pred nadležnim tijelom SD županije u srpnju 2022.podnio zahtjev za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći dana kojim bi se oslobodio plaćanja sudskih troškova, pa samim tim i plaćanja (predujma) troškova vještaka.

2. Mal. tuženik je odgovorom na tužbu naveo da je osporava kao nedopuštenu i neosnovanu u cijelosti, istakao da se radi o već presuđenoj stvari te je predložio odbaciti jer da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 14.01.2022. P Ob-423/2020, potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 19.04.2022.GžOb-79/2022, već među strankama na podlozi istih činjenica i dokaza pravomoćno odlučeno da je ovdje tužitelj obvezan na ime uzdržavanja ovdje mal. tuženika, počev od dana podnošenja tužbe 04.07.2018. pa ubuduće, doprinositi mjesečno 1.017,00 kn do 05. u mjesecu i dužan platiti obroke dospjele do pravomoćnosti presude odjednom u roku od 15 dana uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po stopi iz čl.29. ZOO-a, a obroke koji će ubuduće dospijevati svakog 05. u mjesecu za tekući mjesec, u slučaju zakašnjenja uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate po stopi iz čl.29. ZOO-a, sve na tekući račun majke ĆJ. Ovdje tužitelj da je u ranije vođenom parničnom postupku P Ob-423/2020 isticao iste činjenice koje ističe u tužbi od 26.07.2020. te je isticao iste dokaze kao u ranijem postupku pa kako da je u postupku posl.br.P Ob- 423/2020 već pravomoćno odlučeno o obvezi ovdje tužitelja na uzdržavanje ovdje mal. tuženika, to da se radi o presuđenoj stvari. Podredno da mal. tuženik ističe da je odredbom članka 285. Obiteljskog zakona propisano da osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud odluči o prestanku uzdržavanja ako su se okolnosti promijenile. Iz tužbe tužitelja da proizlazi da nema promijenjenih okolnosti koje bi opravdavale traženje tužitelja da sud utvrdi prestanak njegove obveze na uzdržavanje malodobnog tuženika. Ponovio da se o svim činjeničnim navodima iznesenim u predmetnoj tužbi već raspravljalo u pravomoćno okončanom postupku pod posl.br.P Ob-423/2020, stoga da je razvidno da se okolnosti nisu promijenile u smislu odredbe čl.285. Obiteljskog zakona slijedom čega je tužba neosnovana te da istu treba odbiti u cijelosti. Dalje, da ocjenu radne sposobnosti odnosno ocjenu da li kod radnika postoji ili ne postoji smanjena radna sposobnost obavlja ovlašteno tijelo prema posebnom propisu - Zakonu o mirovinskom osiguranju. Radna nesposobnost određene osobe da je pitanje iz nadležnosti tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o čemu HZMO odlučuje rješenjem na temelju prethodno obavljenog medicinskog vještačenja. U konkretnom slučaju HZMO i HZZO pismeno da su se očitovali u postupku P Ob-423/2020 o tome da ovdje tužitelj nije korisnik prava iz mirovinskog osiguranja, slijedom čega da je sud u postupku P Ob-423/2020 pravilno zaključio da nije utvrđeno da bi ovdje tužitelj bio radno nesposoban.U slučaju utvrđene radne nesposobnosti ovdje tužitelja HZMO da bi raspolagao rješenjem kojim se utvrđuje radna nesposobnost ovdje tužitelja te bi tužitelj bio korisnik prava iz mirovinskog osiguranja. Kako da postupak ocjenjivanja radne nesposobnosti tužitelja očito nikada nije proveden, to da nadležno tijelo nikada nije utvrdilo radnu nesposobnost tužitelja. Tužitelj da ne može u ovom postupku provođenjem medicinskog vještačenja utvrđivati svoju radnu nesposobnost. Mal.tuženik tvrdi da tužiteljeva radna nesposobnost može biti isključivo utvrđena pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela, a takvom odlukom tužitelj da ne raspolaže. Slijedom navedenog, da je očigledno da tužitelj nije radno nesposoban pa kako je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje mal. dijete, to da je pravilno već presuđeno da je dužan uzdržavati svoje mal. dijete temeljem navedene presude slijedom čega predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti. Dodatno je navedeno da je tužitelj prije rođenja mal. tuženika i neko vrijeme nakon njegova rođenja živio u izvanbračnoj zajednici sa majkom mal. tuženika, te da je u tom periodu radio i ostvarivao zaradu a majci mal. tuženika da je poznato da je tužitelj radio kod Protektor Rakela d.o.o.,te naveo da dostavlja fotografije sa tužiteljeva facebook profila iz kojih da proizlazi da je tužitelj radio na poslovima osiguranja u etno selu Škopljanci Radošić, što da može potvrditi majka mldb. tuženika obzirom da je tužitelj tamo radio dok su ona i tužitelj živjeli u izvanbračnoj zajednici.

3. Sud je proveo dokaze pregledom presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju P Ob 423/2020 od 14. siječnja 2022.g, pregledom presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob 79/2022 od 19.travnja 2022.g, pregledom Nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja Zavoda za socijalnu skrb u SD Županiji za tužitelja od 15.05.2012.g, pregledom rješenja CZSS Split podružnica Solin od 17.5.2018 o priznanju tužitelju prava na osobnu invalidninu, pregledom Rješenja Upravnog odjela za opću upravu SD županije od 31.8.2022. za tužitelja, pregledom potvrde HZMO-a od 23.3.2021. za tužitelja, pregledom priloženih fotografija na kojima je tužitelj (str. 35/36 spisa), pregledom priloženih specijalističkih medicinskih nalaza za tužitelja, pregledom Izvješća dr. Lande LDragan, dr. med. spec. obiteljske medicine od 6.12.2022. s nalazom i mišljenjem kojim je tužitelj kao osiguranik upućen na vještačenje Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, saslušanjem tužitelja i majke i zz mal. tuženika ĆJ, svjedočenjem UJ, svih na ročištu od 13. veljače 2023., pregledom Rješenja HZMO-a od 16.6.2005. o doplatku za djecu, pregledom priloženih dokaza o uplatama ČJ (str. 93-122 spisa), pregledom izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u splitu za Protector Rakela d.o.o. i Bilić-Erić d.o.o., pregledom fotografija (str. 135-153 spisa), pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine između UJ kao prodavateljice i FJ kao kupca od 22. veljače 2018., pregledom rodnog lista za UJ, pribavom zdravstvenog kartona tužitelja, pregledom dopisa tvrtke Bilić-Erić d.o.o. od 12.4.2023. za tužitelja, pregledom nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područni ured Split od 30.10.2024. za tužitelja, pregledom Rješenja Agencije za komercijalnu djelatnost od 23.2.2024. za tužitelja, pregledom Rješenja HZSR PU Solin od 20.11.2024. za tužitelja, pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med. spec. medicine rada od 9.6.2025. i njenog usmenog očitovanja na prigovore mal. tuženika na pisani nalaz i mišljenje, odnosno usmenog obrazlaganja vješta na ročištu od 9.10.2025., pregledom podataka iz dopisa HZMO-a od 2.10.2025.

4. Nakon tako provedenih dokaza tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga dok je mal. tuženik predlagao novo vještačenje po vještaku medicine rada koji dokazni prijedlog je sud odbio kao suvišan i neosnovan.

5. Sud je po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl.8.Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Nije osnovan tuženikov prigovor presuđene stvari.

7. Nesporno je među strankama da je tužitelj otac mal. tuženika i nesporno je da je tužitelj presudom obvezan da mjesečno novčano doprinosi za uzdržavanje mal. tuženika koji je nesporno rođen **.**.2014.

8. Predmet spora je zahtjev za prestankom tužiteljeve obveze plaćanja uzdržavanja mal. tuženika iz razloga što tužitelj tvrdi i dokazuje da je radno nesposoban. Mjerodavne za presuđenje su odredba članka 429. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19,47/20, 49/23, 156/23 - dalje Obz) kojom je propisano da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. U presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovog člana sud će kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.

9. Odredbom čl.288.st.1. Obz-a je propisano da su roditelji dužni prvi uzdržavati svoje mal. dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal. djeteta. Sud navodi da onda proizlazi da se radno nesposoban roditelj može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal. djeteta. Za navesti je da se i u obrazloženju presude Županijskog suda u Puli-Pola Gž Ob 79/2022 od 19.travnja 2022.g navodi da tužitelj kao tuženik u tom postupku nije dokazao da bi bio radno nesposoban pa da bi se iz tog razloga mogao osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja kako je to predviđeno odredbom čl.288.st.1. Obz-a.

10. Tužitelj u tom ranijem postupku nije dokazao da nije radno sposoban iz razloga što u tom postupku nije predlagao izvođenje dokaza vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada kojeg bi odredio sud u sudskom postupku.

11. Kako je među strankama sporna osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, te jeli se radi o presuđenoj stvari, to je sud proveo cjeloviti dokazni postupak.

12. Nesporno je među strankama da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju od 14.01.2022. posl.br.P Ob-423/2020, potvrđenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 19.04.2022. posl.br.Gž Ob- 79/2022, naloženo ovdje tužitelju kao ocu da s osnova uzdržavanja ovdje mal. tuženika kao svog djeteta, počev od dana podnošenja tužbe u tom predmetu 04.07.2018. pa ubuduće, doprinosi mjesečno iznos od 1.017,00 kuna mjesečno najkasnije svakog 05. u mjesecu za taj mjesec,sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, uplatom na račun majke mal. djeteta, ĆJ.

13. Mal. tuženik je istakao prigovor presuđene stvari. Sukladno čl. 301. st. 1. ZPP, o prigovoru presuđene stvari može se odlučivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom. Sud je odlučio o tom prigovoru zajedno sa glavnom stvari.

14. Nije osnovan prigovor mal. tuženika o presuđenoj stvari. Naime, po uvidu u prednje navedene presude razvidno je da se radilo o tužbi tužiteljice ĆJ protiv tuženika LJ radi roditeljske skrbi u odnosu na zajedničko mal. dijete RJ i da je u tom postupku prvo donesena presuda P Ob 373/2018 14.srpnja 2018. kojom je odlučeno da će mal. dijete stanovati sa majkom, da će majka ostvarivati roditeljsku skrb samostalno i potpuno i samostalno zastupati mal. dijete u vezi sa njegovim osobnim pravima i u vezi sa vrjednijom imovinom i imovinskim pravima,te je tom presudom odlučeno o načinu i vremenu osobnih odnosa tuženika kao oca sa mal. djetetom, te je tom presudom bilo naloženo tuženiku da novčano doprinosi za uzdržavanje mal. djeteta sa 1.017,00 kn počev od 4.srpnja 2018.g. (točka IV izreke) te naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak (točka V izreke). Po žalbi tuženika, bila je ukinuta ta presuda u točkama IV i V izreke i u nastavljenom prvostupanjskom postupku P Ob 423/2020 presudom od 14.1.2022. opet naloženo tuženiku da doprinosi za mal. dijete isti mjesečni iznos i opet mu naloženo podmiriti tužiteljici isti iznos parničnog troška. Ta presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola Gž Ob 79/2022 od 19.travnja 2022.

15. Iz tih presuda je dakle razvidno da je sud iz rezultata dokaznog postupka zaključio da ne proizlazi da je tuženik dokazao da je radno nesposoban (i u tom postupku je tvrdio da je radno nesposoban) pa da bi s sukladno odredbi čl.288.st.1.Obz-a mogao osloboditi dužnosti uzdržavanja, a sud u tom postupku je u vezi nalaza i mišljenja Zavoda za socijalni rad u SD županiji od 15.05.2012. da kod tuženika LJ postoji nesposobnost za rad, zaključio da se ne može uzeti kao dokaz radne nesposobnosti tuženika jer se ne radi o vještačenju radne sposobnosti koje vještačenje bi odredio sud u tom postupku nego je provedeno od strane drugog tijela i bez naloga suda, te je sud bio stava da je teret dokaza u tom postupku bio na tuženiku da je radno nesposoban a tuženik u tom postupku nije predložio niti jedan dokaz kojim bi se utvrdila ta sporna činjenica jeli radno nesposoban kako je tvrdio. Dakle, u tom postupku tuženik nije predlagao izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada radi utvrđenja jeli radno nesposoban.

16. U ovom postupku su pak parnične stranke tužitelj –otac i mal. tuženik – njegovo mal. dijete, radi utvrđenja prestanka uzdržavanja i kako tužitelj traži presudom prestanak uzdržavanja mal. tuženika od podnošenja tužiteljeve tužbe 26.07.2022., to po stavu ovog suda ne proizlazi da se radi o presuđenoj stvari. Nije isti tužbeni zahtjev u ovom postupku u odnosu na onaj iz ranijeg pravomoćno presuđenog postupka P Ob 423/2020 . Niti otac mal. djeteta nije u istoj procesnoj poziciji u ovom postupku u odnosu na postupak P Ob 423/2020 jer je isti u tom postupku bio tuženik a u ovom je tužitelj. Mal. dijete je sudjelovalo i u ranijem postupku i bilo zastupano po posebnoj skrbnici jer se radilo o sporu između roditelja o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju mal. djeteta, dok je mal. dijete u ovom postupku u procesnoj poziciji kao tuženik po tužbenom zahtjevu tužitelja radi prestanka uzdržavanja.

17. Odredbom čl.333.st.2. ZPP-a je propisano da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Kod naprijed navedenog stanja stvari ovaj sud je zaključio da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer nema objektivnog identiteta predmeta spora. Stoga je sud utvrđujući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 333. ZPP-a odbio točkom I izreke rješenja tuženikov prigovor presuđene stvari kao neosnovan.

18. Provedenim dokazima u ovom postupku utvrđeno je i slijedeće. Pregledom prvostupanjskog tijela vještačenja Zavoda za socijalni rad u SD županiji od 15.svibnja 2012.g utvrđeno je da je od strane planova prvostupanjskog tijela vještačenja u sastavu spec. psihijatra, dipl.soc.radnika i specijaliste medicine rada utvrđen kod tužitelja trajni psihički invaliditet i postojanje potrebe tuđe pomoći i njege u punom opsegu jer psihička i mentalna bolest u potpunosti umanjuje bolesnikovu sposobnost intelektualne, socijalne i emocionalne komunikacije, te da je potreban psihijatrijski nadzor i liječenje, te je to tijelo utvrdilo da postoji nesposobnost za rad.

19. Pregledom priloženog rješenja CZSS Split, podružnica Solin od 17.5.2018., razvidno je da je istim ovdje tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 1.500,00 tadašnjih kuna, počevši od 1.4.2018.g.

20. Pregledom priložene potvrde HZMo-a od 23.01.2023 razvidno je da u istoj stoji da tužitelj nije korisnik prava iz mirovinskog osiguranja.

21. Pregledom priloženog specijalističkog nalaza KBC Split, Poliklinike za psihijatriju od 29.11.2022.g ( izdanog nakon donošenja ranije prvostupanjske i drugostupanjske presude) proizlazi da je u nalazu navedena dijagnoza F29 nespecificirana neorganska psihoza i F79 nespecificirana duševna zaostalost. U nalazu se navodi zaključak da je korisnik invalidnine od strane CZSS-a, da je vještačenjem utvrđena nesposobnost za rad kao dio cjelokupne procjene, te da je isti kao pacijent obzirom na vodeće dijagnoze nesposoban za rad i ovisan o brizi druge osobe.

22. Pregledom Izviješća dr. LJD od 8.12.2022, tužiteljeve liječnice obiteljske medicine, razvidno je da je bio upućen na vještačenje zbog tri pshijatrijske dijagnoze F29 psyshosis impl., F79 nespecificirana duševna zaostalost i F70 LMR te dvije druge dijagnoze H52.1 myopisa o.utq i K29 gastritis i duodentitis.

23. Pregledom ostalih specijalističkih psihijatrijskih nalaza KBC Split, Klinike za psihijatriju , priloženih uz podnesak tužitelja od 3.siječnja 2023.g. razvidno je da tužitelj ide na kontrolne psihijatrijske preglede na kojima mu se određuje psihijatrijska terapija i u kojim nalazima su navedene šifre psihijatrijskih dijagnoza

24. Iz iskaza saslušanog tužitelja s ročišta od 13.2.2023.g proizišlo je da je nezaposlen, da i dalje živi na istoj adresi [adresa], na kojoj adresi je živio i za vrijeme ranijeg postupka u kojem mu je određena obveza plaćanja novčanog doprinosa uzdržavanja za dijete. Na toj adresi živi zajedno sa svojom majkom. Roditelji su mu duže godina razvedeni. Završio srednju školu za prodavača, nikad nije radio u struci, zato što tvrdi da nije sposoban i nije nikad ni podnosio molbe za radno mjesto prodavača a nije se nikad ni prekvalificirao za neko drugo zanimanje, niti ima završene neke tečajeve, a živi tada od osobne invalidnine od CZSS-a Iskazao je da misli da mu ona iznosi tada oko 1.600,00 kn, te da mu i majka prima invalidsku mirovinu za koju on ne zna koliko iznosi. Prema njegovu iskazu, njemu ta osobna invalidnina u iznosu koji mjesečno dobiva od CZSS-a više nije nego jest dostatna za njegovo mjesečno uzdržavanje,a proizlazi iz iskaza da nema drugih redovitih mjesečnih primanja osim osobne invalidnine, niti ima u vlasništvu nekretnina, a nije imao ni ranije, niti ima vrjednijih pokretnina, niti je imao. Skuter L1 marke Piagio, reg. oznaka [registarska oznaka], godine proizvodnje 2001., da više nije u voznom stanju, da je neispravan,neregistriran, sad je u dijelovima. Živi u kući sa majkom i iskazao da je ta kuća u vlasništvu njegove majke i da se sastoji samo od jednog prizemnog stana. Tužitelj ne zna koliko iznose mjesečne režije za njihovo dvočlano domaćinstvo. Plaća ih njegova majka. Nikad nije bio zaposlen. Koliko se sjeća osobnu invalidninu je počeo primati dok je još bio u srednjoj školi. Nema druge djece osim mal. tuženika. Tvrdio iskazom da su on i majka mal. tuženika bili u vezi oko 3 godine, da su živjeli u izvanbračnoj zajednici samo 3 mjeseca, ne sjeća se kada jer je to bilo davno ali se mal.sin već bio rodio. Tvrdio iskazom da u periodu trajanja izvanbračne zajednice unatoč svojim dijagnozama nije ništa radio i zarađivao niti neprijavljeno. Upitan ustvrdio iskazom da nije radio ni na poslovima osiguranja u etno selu Škopljanci, Radošić, niti kod Protektor Rakela, d.o.o. za što je sve upitan. Ustvrdio da ide kod spec. psihijatrice dr. Silvane Krnić, svako dva mjeseca ili po potrebi i da terapiju koju mu ona odredi, redovito uzima a dane opisao da provodi tako da šeta sa psom, te „izgubi vrijeme“ a mal.sina- tuženika ne viđa a razlog nije naveo nego: "eto tako". Prema iskazu isti nema nikakvih znanja i vještina osnovom kojih bi mogao nešto zaraditi. Nema braće i sestara te iskazao da mu majka pruža pomoć pri održavanju osobne higijene. Nema vozačku dozvolu, nije nikad ni upisao kako je naveo “vozačku školu."

25. Iz iskaza saslušane majke i zak. zastupnice mal. tuženika od 13.veljače 2023. proizlazi da tvrdi da je sa tuženikom bila u vezi 5 godina, da je veza započela sa njenih 15 godina, da su počeli živjeti zajedno kad je bila u 4. mjesecu trudnoće, nakon čega se rodio njihov mal. sin RJ, da su živjeli svi skupa do 5. mjeseca djetetova života u kući na adresi [adresa] u kojoj je živio i živi tužitelj sa majkom a ona nije živjela s njima nego u prizemlju. Tvrdila je iskazom da je tužitelj dok su oni bili u vezi i još nisu bili počeli živjeti zajedno, radio neprijavljeno na poslovima osiguranja za zaštitarsku tvrtku Security Rakela, te i u susjeda FJ koji ima OPG, na poslovima ispomoći za neki fizički posao, te ista tvrdi da je on nakon što su počeli živjeti zajedno, radio i dalje u zaštitarskoj tvrtci Security Rakela i u Bilić-Erić, također neprijavljeno. Tvrdi da je on kada su njih dvoje prestali živjeti zajedno radio na poslovima glumačkog statiranja na [adresa], ne zna za koga. Tvrdi da je on nakon prekida zajedničkog života radio „na crno“ tj. neprijavljeno na zaštitarskim poslovima za tvrtku Security Rakela, ne zna koliko dugo. Tvrdi osnovom iskustva življenja s njim da mu nije bilo potrebno pružanje pomoći druge osobe za obavljanje osobne higijene, tvrdi da on nije imao zdravstvenih poteškoća dok su živjeli zajedno, ona smatra da ih je imao samo na papiru gdje je stajalo da je neurotičan, agresivan, a ona tvrdi da to u stvarnosti nije bilo tako. Ista tvrdi iskazom da je tužitelj od navedenog KJ bio plaćen na karticu i na ruke te tvrdi da su tužitelju i iz tvrtke Security Rakela isplaćivali na ruke, ona ne zna tko mu je isplaćivao. Tvrdi da se tužitelj htio prijaviti na zavod za zapošljavanje kao nezaposlen ali da nije zbog svoje majke jer bi mu se tada ukinula invalidnina. Ustvrdila da tužitelj mal. tuženika do tog ročišta nije vidio sigurno pet godina svojom voljom niti doprinosi za njegovo uzdržavanje a za mal. tuženika mjesečne potrebe za njegovim uzdržavanjem nisu više onakve i u istom opsegu kakve su utvrđene u ranijem postupku kojim je tuženik obvezan za plaćanje uzdržavanja za dijete, jer su se okolnosti promijenile na način da je dječak krenuo u školu i u vrijeme iskaza majke je pohađao drugi razred OŠ i majka opisala da mu je za uzdržavanje potrebna hrana, odjeća, obuća, higijenske i školske potrepštine, podmirenje troškova za trening jer trenira nogomet od rujna 2022, za što je mjesečna članarina tadašnjih 300,00 kn.Ona s mal.tuženikom živi na istoj adresi na kojoj je ona s djetetom živjela za vrijeme donošenja ranije presude, u stanu u stambenoj zgradi na toj adresi, koji stan je u vlasništvu njena oca, te njeni roditelji žive s njima. Njoj je u vrijeme tog ročišta neto plaća bila 5.500,00 kn već dvije godine i drugih primanja osim plaće nema niti ima u vlasništvu nekretnina ni vrjednijih pokretnina ni druge djece osim mal. tuženika a svojim roditeljima je u vrijeme iskazala davala mjesečno 2.000,00 kn, od čega 1.500,00 za hranu za nju i dijete te 500,00 kn za režije (struja, voda, komunalije, čistoća, paket TV Internet) a ona još o svom trošku kupuje za dijete što mu treba. Iskazala i da tužiteljeva majka kao baka ne plaća ništa u ime tužitelja za uzdržavanje mal. tuženika.

26. Tužitelj je osporio njenu tvrdnju da bi njemu ikad na karticu tekućeg računa od KJ pristizao kakav novčani iznos i od strane neke zaštitarske tvrtke te tužitelj tvrdi i da mu EJ nikad nije dao ni na ruke neki novčani iznos . Sud navodi da mal. tuženik po majci nije dokazao svoje prednje navedene tvrdnje nekim relevantnim dokazom a iskaz majke mal. tuženika o tome nije dostatan.

27. Svjedočenjem tužiteljeve majke UJ na istom ročištu proizlazi da živi s tužiteljem u kući od 40m2na adresi [adresa], koja se još vodi kao vlasništvo pokojnih roditelja svjedokinje. U prizemlju kuće dvije sobe i kuhinja, a na katu soba i kuhinja. U toj kući žive svjedokinja i tužitelj sami. Ista je razvedena i od djece ima samo tužitelja za kojeg je potvrdila da je sa srednjom trgovačkom školom stekao zanimanje prodavača. Svjedočila je da ni jednog dana isti nije radio u struci zbog njegovih zdravstvenih problema koje ima tada već 20 godina i to problema psihičke prirode, a svjedočila i da on na jedno oko skoro pa nema vida ,te zbog ostalih internih bolesti. Poznato joj je da nikad nije podnosio neke molbe za zaposlenje, da se nikad nije prekvalificirao za neko zanimanje, te da nema nikakve završene tečajeve, da živi od osobne invalidnine koju prima od CZSS-a i koja mu je u vrijeme ročišta od 13.2.2023. iznosila 1.750,00 kn tada već dvije godine a prije toga 1.500,00 kn koje je primao nekih 7,8 godina, a prije toga 1.200,00 kn, ranije i niži iznos. Posvjedočila je da tužitelj nema drugih primanja osim osobne invalidnine. Njena mjesečna mirovina je u vrijeme svjedočenja 310,00 Eura. Posvjedočila je da tužitelj nema u vlasništvu nekretnina, ni vrjednijih pokretnina, da nikad on nije nešto neprijavljeno radio, ni zaštitarske poslove ni poslove statiranja. Svjedočila da mu pomaže kod osobne higijene i to čišćenja wc-a iza njegove nužde. Opisala da se opere sam i sam se može obrijati, a ona da mu osobnu higijenu pruža zato jer je postao trom te sa rukama teško izvodi neke pokrete, a i udebljao se, ima dosta kila, a ne jede puno. Svjedočila da tužitelj uzima terapiju koja mu je određena i da svako 2, do 2,5 mjeseca ide redovito u psihijatra dr. Silvane Krnić u KBC Firule. Na okolnost je li svjedokinji poznato je li tužitelj što radio u etno selo Škopljanci, Radošić, potvrdila je da je tamo bio s prijateljem iz susjedstva koji tamo ili održava bikijadu ili hrani bikove, no svjedočila da je tamo samo bio i nešto pojeo, ali da nije radio ništa. Opisala svjedočenjem da tužitelj dane provodi tako da je nekako uspavan, da mu valjda tablete koje uzima imaju produženo djelovanje preko dana pa kad se ustane traži šta će jesti, pogleda psa, dvije guske koje imaju „i to je to“. Svjedočila je i da joj tužitelj ne može pomoći po kući jer kad mu ona kaže da nešto napravi on to ne napravi dobro. Posvjedočila je da je dok je bio mali primala uvećani dječji doplatak za njega zbog njegovog težeg zdravstvenog oštećenja, iskazala da je on od negdje 14. godine išao kod psihologa i psihijatra. Na okolnost jeli ona u ime tužitelja plaća za uzdržavanje za mal. dijete posvjedočila je da jest svaki mjesec tada oko 8 godina, plaćajući poštom onoliko koliko može na tekući račun djeda mal. djeteta, ČJ i to na djedov račun jer svjedokinja drugi račun nema a majka djeteta im ga nije predočila.

28. Majka mal. tužitelja je pak tvrdila da se na račun njena oca ne uplaćuju iznosi uzdržavanja, niti na njen račun, niti je ona tužitelja obavijestila o njenom bankovnom računu tvrdeći da je nikad nije kontaktirao radi toga već je njena punomoćnica uputila mail ranijem punomoćniku tužitelja navodeći majčin bankovni račun radi plaćanja. Tužitelj je potom pak ustvrdio da ga raniji punomoćnik nije obavijestio o tome. Priložio je rješenje HZMO-a Split od 16.06.2005. iz kojeg rješenja je razvidno da je majka tužitelja primala doplatak za istoga budući je tužitelju još tada bila utvrđena potreba stalne pomoći i njege u punom opsegu. Uz daljnji podnesak je dostavio dokaze uplata na račun ČJ.

29. Mal.tuženik je uz podnesak od 17.2.2023 dostavio ugovor od 22.2.2018. kojim je tužiteljeva majka kao prodavateljica prodala ¼ dijela nekretnine-stana u [adresa] u [adresa] za iznos od 87.500,00 Eur te tvrdi da tužiteljeva majka to nije navela u svom iskazu. Sud ističe da je mal. tuženik po majci u vezi toga stana odnosno prodaje istog 2018.g nije ni pitao pri svjedočenju, no na koncu sve navedeno nije od značaja za presuđenje u ovom postupku o tužiteljevom tužbenom zahtjevu niti ima kakve veze s njim. Dalje uz taj podnesak je mal. tuženik dostavio i fotografije na kojima tvrdi da je tužitelj kao redar obavljao rad na Festivalu Ultra 2022. i tvrdi da je tada osiguranje pružalo društvo Bilić-Erić d.o.o. Na tim fotografijama proizlazi da je doista tužitelj s prslukom na kojem piše redar. Međutim, sud je pribavom podataka od tvrtke Bilić-Erić d.o.o od 12.4.2023 utvrdio da nemaju podataka da bi tužitelj ikako radio u tom društvu, te nije zaposlenik tog društva. Sud ističe da ukoliko se radilo samo o kratkom angažmanu bez zasnivanja radnog odnosa , onda je to upravo samo to a rizik je onog tko bi ga angažirao jer je u ovom postupku utvrđeno vještačenjem po vještaku medicine rada da je isti potpuno radno nesposoban od 2020.g.

30. Pregledom Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; Područni ured Split od 30.10.2024. sudu je razvidno da mu je to tijelo utvrdilo trajnu potpunu nesposobnost za rad.

31. Pregledom rješenja Agencije za komercijalnu djelatnost d.o.o., kao nositelja javne ovlasti za izdavanje javnih isprava od 23.02.2024.g razvidno je da je tužitelju izdana Europska iskaznica za osobe s invaliditetom i nacionalna iskaznica za osobe s invaliditetom, s kojima ima pravo na besplatni prijevoz na trajektnim linijama i pravo na povlasticu u željezničkom putničkom prijevozu.

32. Pregledom rješenja HZSR-a PU Solin od 20.11.2024. razvidno je da je istim tužitelju priznato pravo na inkluzivni dodatak počevši od 01.siječnja 2024.g

33. Uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu utvrđeno je da je Trgovački sud u Splitu brisao subjekt Protector-Rakela d.o.o dana 31.10.2023. Rješenjem Tt-23/6574-2. Stoga, obzirom da sud od tvrtke Protector Rakela d.o.o. zbog brisanja tog subjekta iz registra Trgovačkog suda ovaj sud nije mogao pribaviti zatražene podatke za tužitelja, to je sud od HZMO-a zatražio podatke jeli tužitelj u razdoblju od 2010. pa nadalje bio prijavljen na mirovinsko osiguranje kod nekog poslodavca. Pregledom podataka od HZMO-a od 2.10.2025. utvrđeno je da tužitelj u razdoblju od 2010.g pa nadalje nije bio prijavljen u sustav mirovinskog osiguranja po osnovi radnog odnosa.

34. U prethodnom postupku P Ob 423/2020 tužitelj, ponavlja se, nije bio predložio vještačenje po vještaku medine rada kakvo je predložio u ovom postupku.

35. Sud je u ovom postupku po dokaznom prijedlogu tužitelja odredio vještačenje po specijalisti medicine rada a na okolnost utvrđenja radne sposobnosti tužitelja.Mal.tuženik je imao primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještakinje Milane Varinac-Barač kojim je dala mišljenje i zaključak da kod tužitelja postoji potpuna nesposobnost za rad pa je sud zakazao ročište radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja i očitovanja vještakinje na prigovore mal. tuženika na pisani nalaz i mišljenje.

36. Sud je ocjenjujući ovaj provedeni dokaz kako pisani nalaz i mišljenje tako i usmeno obrazlaganje vještakinje i očitovanje na prigovore zaključio da ga valja prihvatiti u cijelosti jer uvidom u isto proizlazi da je stručno, obrazloženo odnosno argumentirano, cjelovito i nepristrano i dano sukladno pravilima struke i da je vještakinja Varinac-Barać uspješno otklonila kao neosnovane sve prigovore mal. tuženika i dala stručne odgovore na sva relevantna pitanja mal. tuženika po punomoćniku majke i zz mal. tuženika. Stoga je nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada Milane Varinac-Barač sud prihvatio u cijelosti cijeneći i da je iz njena pisanog nalaza i mišljenja sud utvrdio da je vještakinja radi davanja nalaza i mišljenja pregledala kompletni ovosudni spis u koji je priložena medicinska dokumentacija za tužitelja, njegov zdravstveni karton te Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta — oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, od 30.10.2024.

37. Nastavno navedenom, sud je utvrdio osnovom predmetnog vještačenja da je nalaz i mišljenje vještakinje slijedeći. Vještakinja je pregledom medicinske dokumentacije u spisu te podataka u zdravstvenom kartonu za tužitelja utvrdila da je tužitelj od rođenja usporenog razvoja i sniženih kognitivnih sposobnosti, da je od rane dobi praćen zbog smetnji učenja i ponašanja, da je zbog prepsihotičnog stanja prvi put pregledan od strane psihijatra u životnoj dobi od 16 godina od kada se započinje sa liječenjem psihofarmacima ,da je od tada u redovitoj ambulantnoj skrbi psihijatra, da usprkos uzimanju terapije dolazi do progrediranja psihičkih tegoba , odnosno vremenom se inplantira psihotični proces te se liječi antipsihoticima pod dijagnozom šifre F29-Nespecificirana neorganska psihoza —prema MKB-10. Utvrđeno je osnovom predmetnog vještačenja da kliničko psihologijsko testiranje koje je izvršeno 2008.godine ukazalo je da njegovo intelektualno funkcioniranje odgovara kategoriji LMR(laka mentalna retardacija) uz odstupanja po organskom tipu. Utvrđeno je da se i dalje nastavlja liječenje po psihijatru u ambulantnom tretmanu primjenom antipsihotika. Uz dijagnozu F29 tužitelj se vodi i pod dijagnozom šifre F70- LMR prema MKB-10. U vještvu je vještakinja navela i da priloženi nalazi psihijatra iz 2021. i 2022,godine govore da je kod tužitelja povremeno naglašena produktivna simptomatologija sa izrazitom regresijom u funkcioniranju a u nalazu psihijatra od 19.12.2023. bilježi se da je regresivan, disfunkcionalan, anksiozan i depresivan. Pregledom zdravstvenog kartona za tužitelja vještakinja ne nalazi drugih bolesti od kojih bi tužitelj bolovao i koje bi bile od utjecaja na njegovu radnu sposobnost. Nađen je podatak da je tužitelj kratkovidan(miop) i da za korekciju vida koristi leće. U vještvu je navela da je tužitelju Nalazom i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja Zavoda za socijalnu skrb u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 15.svibnja 2012., zbog blage mentalne retardacije te manifestne psihotične simptomatologije utvrđen trajni psihički invaliditet. Navedeno je i da je utvrđeno da nije sposoban voditi brigu o sebi, da mu je potreban stalni nadzor prehrane, pomoć pri korištenju leća, medikamentozne terapije i pomoć u održavanju osobne higijene. Nadalje ,da navedeno psihičko stanje tužitelja hendikepira u socijalnom smislu te na pIanu radne sposobnosti. U nalazu se navodi i da ne postoji mogućnost osposobljavanja za samostalan život, pa tako ni za samostalan rad. Utoliko je vještakinja u pisanom nalazu i mišljenju navela da je dakle utvrđeno da postoji trajni psihički invaliditet i potpuna nesposobnost za rad a napomenula je i da su članovi povjerenstva koje je donijelo tu ocjenu specijalist medicine rada i specijalist psihijatar. Sudu je dalje iz vještva razvidno da je predmetna sudska vještakinja pri vještačenju imala u vidu i priloženi Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta —oštećenju funkcionalnih sposobnosti, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Split, od 30.10.2024. iz kojeg je razvidno da je kod tužitelja utvrđeno postojanje intelektualnog oštećenja 4.stupnja te mentalnog oštećenja 3.stupnja.Ocjenjeno je također da kod tužitelja postoji trajna nesposobnost za rad. Vještakinja je pri vještačenju imala i podatak da je tužitelj u trećem razredu srednje škole prekinuo sa školovanjem, da mu je bilo omogućeno polaganje razrednih ispita te da je uspio završiti srednju trgovačku školu ali da nikada nije bio u radnom odnosu. Sudska vještakinja Varinac-Barač je posebno istaknula prije davanja nalaza i mišljenja na naprijed zatražene okolnosti to da se radna sposobnost, sukladno principima struke medicine rada , ocjenjuje na temelju stupnja oštećenja funkcije, koju donose nadležni klinički specijalisti( u konkretnom slučaju psihijatar) a u odnosu na poslove, radne zadatke ili zanimanje osobe čija radna sposobnost se vještači. Istaknula je da je ocjena radne sposobnosti sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ( „Narodne novine" br.100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 6/17, 89/17, 91/17, 100/18 i 65/22) u isključivoj nadležnosti specijalista medicine rada i da specijalisti medicine rada, tijekom specijalističke izobrazbe a i kasnije trajnim edukacijama tijekom rada, stječu znanja vezano za zanimanja, radna mjesta, uvjete rada, tehnološke radne procese i sl. te uzimajući u obzir stupanj funkcijskog oštećenja donose konačnu ocjenu radne sposobnosti. Dakle, ocjena radne sposobnosti se donosi kada je stanje trajno , definitivno i kada se liječenjem ne može trajno poboljšati zdravstveno stanje.

38. Sud je utvrdio da je mišljenje i zaključak sudske vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac–Barač da kod tužitelja kako to proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije u spisu te njegova zdravstvenog kartona, postoji potpuna nesposobnost za rad. Prema vještvu, iz tužiteljeve priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona proizlazi da se od rane mladosti kontinuirano liječi po psihijatru zbog nespecifirane neorganske psihoze. Usprkos redovitom liječenju antipsihoticima,često je izraženo zakazivanje psihičkog funkcioniranja na psihotičnoj razini. Uz navedeno provedeno kliničko psihologijsko testiranje je ukazalo da njegovo intelektualno funkcioniranje odgovara kategorije LMR. Prema vještvu, navedeno psihičko stanje tužitelja u potpunosti umanjuje njegovu sposobnost intelektualnu, socijalnu i emocionalnu komunikaciju, zbog čega je korisnik invalidnine od strane CZSS te mu je također od strane nadležnog tijela vještačenja HZMO-a u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja utvrđeno funkcionalno oštećenje IV stupnja i mentalnog oštećenja 111 stupnja. Prema vještvu, s motrišta specijaliste medicine rada kod tužitelja postoji teži stupanj oštećenje psihičkih funkcija te sniženo intelektualno funkcioniranje a što je prema mišljenju i zaključku predmetne sudske vještakinje medicine rada od direktnog utjecaja na njegovu radnu sposobnost u smislu nesposobnosti za obavljanje poslova za zanimanje za koje je završio srednje školsko obrazovanje kao i za sve druge poslove.

39. Kao što je već rečeno, mal.tuženik je prigovorio vještvu u cijelosti prigovarajući da je sudska vještakinja radi davanja cjelovitog nalaza i mišljenja, osim pregleda medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, trebala obaviti neposredan pregled tužitelja i uzeti u obzir dokumentaciju koju je majka mal. tuženika dostavila u sudski spis iz kojeg proizlazi da je tužitelj radio kao redar na eventu Ultra festival koji se odvijao u Splitu te prigovorio da zato nisu točni medicinski podaci o tužitelju da isti nije sposoban voditi brigu o sebi i da mu je potrebna pomoć pri održavanju higijene jer da fotografije u spisu dokazuju suprotno pa je mal. tuženik predložio po majci da se vještakinja Varinac-Barač dopunski se očituje o tome postoje li nekakvi poslovi koje tužitelj ipak može raditi kao npr. redar, a koje poslove je obavljao ranije, o čemu svjedoče fotografije u spisu.

40. Usmenim očitovanjem stalne sudske vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac-Barač na ročištu, na prigovore tuženika na njen pisani nalaz, sud je utvrdio u odnosu na prigovor mal. tuženika da vještakinja radi davanja cjelovitog nalaza i mišljenja, osim pregleda medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja je trebala obaviti neposredni pregled tužitelja i uzeti u obzir dokumentaciju koju je majka mal. tuženika dostavila u sudski spis iz kojeg proizlazi da je tužitelj radio kao redar na eventu Ultra festival koji se odvijao u Splitu te da je stoga očito da nisu točni medicinski podaci o tužitelju da isti nije sposoban voditi brigu o sebi i da mu je potrebna pomoć pri održavanju higijene jer da fotografije u spisu dokazuju suprotno te u odnosu na traženje mal. tuženika po majci da se vještakinja očituje jeli postoje nekakvi poslovi koje tužitelj ipak može raditi kao npr. redar, a koje poslove da je obavljao ranije, o čemu da svjedoče fotografije u spisu, sud je utvrdio usmenim obrazlaganjem i očitovanjem vještakinje Varinac-Barač koja je na to ukazala ,da dakle radna nesposobnost koju je ocijenila kod tužitelja proizlazi isključivo iz njegovih psihičkih bolesti za koji pregled je nadležan psihijatar, a ne specijalist medicine rada a o psihičkom stanju tužitelja govori priložena psihijatrijska dokumentacija, odnosno progresija psihičkih tegoba koja je jasno vidljiva iz iste. Dalje je sud iz pojašnjenja vještakinje utvrdio da se radna sposobnost ocjenjuje na temelju anamnestičkih ili heteroanamnestičkih podataka, kliničke slike i medicinske dokumentacije koja mora pokazati stupanj oštećenja psihičkih funkcija, a za što je nadležan psihijatar a u konkretnom slučaju vještakinja medicine rada je istakla da se u psihijatrijskim nalazima bilježi da je tijekom 2021. i 2022. kod tužitelja povremeno naglašena produktivna simptomatologija što bi značilo da ima perioda kada ista nije naglašena, međutim vještakinja je ukazala da nalaz psihijatra iz prosinca 2023. govori da je tužitelj regresivan, disfunkcionalan, anksiozan i depresivan. Obzirom da se kod tužitelja radi o težoj psihičkoj bolesti u smislu psihoze, vještakinja je ukazala da je tužitelj zbog takvog stanja i od nadležnog tijela Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, PU Split ocijenjen kao osoba sa metalnim oštećenjem trećeg stupnja i intelektualnim oštećenjem četvrtog stupnja zbog čega je ocijenjen kao radno nesposoban.

41. U odnosu na priložene fotografije za koje u postupku punomoćnik mal. tuženika je naveo da se na njima vidi da je tužitelj obavljao poslove redara na Ultra festivalu, vještakinja se nije mogla izjasniti jer nema uvida u dokumentaciju na temelju koje je možebitno obavljao navedeni posao te jeli se uopće za takvo radno mjesto tražio zdravstveni pregled ili uvid u zdravstveno stanje. U odnosu na prigovor da očito nisu točni medicinski podaci o tužitelju da isti nije sposoban voditi brigu o sebi i da mu je potrebna pomoć pri održavanju higijene, vještakinja je jasno istakla da se o tome ne može izjasniti jer navedeno pitanje nije u njenoj nadležnosti. U odnosu na traženje i prijedlog majke mal. tuženika da se kao vještak medicine rada dopunski očituje postoje li neki poslovi koje tužitelj može raditi, kao npr. redar, u odnosu na poslove redara, iz pojašnjenja vještakinje proizlazi da se već izjasnila, a naglasila je i da ako postoje periodi remisije psihičke bolesti tužitelja u kojima tužitelj može obavljati neke jednostavnije poslove, ne može se predvidjeti kada će nastupiti remisija i koliko će dugo trajati pa se tako ne može ocijeniti kada je moguće da je eventualno sposoban za neke jednostavnije poslove. Utvrđeno je dalje iz pojašnjenja i obrazloženja predmetne vještakinje da se kod ocjene radne sposobnosti, a ovdje se radi o ocjeni trajne nesposobnosti za rad obzirom na dijagnozu, ocjena radne sposobnosti ocjenjuje za cjelokupan period, a ne samo za period kad je moguća remisija nekih bolesti pa tako i ove psihičke bolesti od koje boluje tužitelj.

42. Dakle sud je utvrdio da je predmetna sudska vještakinje medicine rada ostala u cijelosti pri pisanom nalazu i mišljenju i zaključku da kod tužitelja postoji potpuna nesposobnost za rad, i to još od 2020. godine.

43. Na okolnost jeli vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja koristila sve dokaze koje prileže spisu, jeli uzela u obzir i fotografije od 8. i 9. srpnja 2022. koje po tvrdnjama majke mal. tuženika prikazuju tužitelja dok obavlja poslove redara dvije noći za redom na Ultra festivalu u Splitu, kao i priložene fotografije sa facebook profila tužitelja za koje majka mal. tuženika tvrdi da je iz njih razvidno da je isti obavljao poslove osiguranja u Etno selo Škopljanci-Radošić, utvrđeno je iz usmenog obrazloženja vještakinje da se ona već u pisanom nalazu i mišljenju izjasnila što je koristila za ocjenu radne sposobnosti tužitelja a kod donošenja ocjene radne sposobnosti nije uzela u obzir priložene fotografije, ali je obrazložila da je to iz razloga jer se radna sposobnost prema principima struke medicine rada donosi po točno određenim algoritmima, a koje je navela u pisanom nalazu i usmeno na ročištu.

44. Mal. tuženik je tražio po punomoćniku majke da vještakinja navede može li po fotografijama u spisu i temeljem istih iskazati bi li se radilo o disfunkcionalnoj osobi a vještakinja je stručno obrazložila da nije osnovano i nije prema pravilima medicinske struke uopće da bi se na temelju fotografije moglo zaključivati o zdravstvenom stanju bilo kojeg aspekta, a pogotovo aspekta medicine rada.

45. U odnosu na traženje od strane mal. tuženika, u odnosu na to što je vještakinja u pisanom nalazu i mišljenju navela da kod tužitelja postoji intelektualno oštećenje četvrtog stupnja i mentalno oštećenje trećeg stupnja, da vještakinja pojasni što bi to točno predstavljalo, utvrđeno je iz usmenog očitovanja vještakinje (iako se o tome već izjasnila u pisanom nalazu) da se dakle radi o težoj psihičkoj bolesti uz intelektualno funkcioniranje na nivou lake metalne retardacije. Sud je imao u vidu ono što je istaknuto od strane vještakinje a to je da je tu ključno pitanje mentalno oštećenje odnosno psihičke bolesti dijagnoze psihoze koja je prema medicinskoj dokumentaciji u progresiji, a laka metalna retardacija kod tužitelja prema mišljenju vještakinje manje utječe na njegovu radnu sposobnost, ali u kombinaciji sa psihičkom bolešću ima određeni utjecaj.

46. Vještakinja je pojasnila i da mentalno oštećenje ne govori o intelektualnim sposobnostima već su intelektualne sposobnosti posebno kategorizirane te se laka mentalna retardacija ne ubraja u mentalne već intelektualne sposobnosti. U odnosu na pitanje jeli osoba kod koje postoji intelektualno oštećenje četvrtog stupnja i mentalno oštećenje trećeg stupnja može uspješno završiti srednjoškolsko obrazovanje, vještakinja je obrazložila da na to pitanje ne može odgovoriti jer u tenu kada je tužitelj završio srednjoškolsko obrazovanje, u medicinskoj dokumentaciji nema podataka kakvo je bilo njegovo mentalno funkcioniranje i u kojem je stupnju bilo tada izraženo. Na okolnost jeli struka medicine rada razlikuje sposobnost za obavljanje jednokratnog zadatka od trajne radne sposobnosti za redovno zaposlenje, vještakinja je pojasnila da struka medicine rada razlikuje samo dvije ocjene radne sposobnosti a to je trajna nesposobnost za rad i privremena nesposobnost za rad, a ne razlikuje „jednokratnu sposobnost“, a pojasnila i da privremena nesposobnost za rad predstavlja period radne nesposobnosti kada osoba ne može obavljati određene poslove samo u određenom vremenskom periodu jer u istome provodi odgovarajuće liječenje akutnih bolesti ili egzacerbacije kroničnih bolesti (bolovanje). Vještakinja je pojasnila i da ona u pisanom nalazu i mišljenju sudu nije navela da je njeno mišljenje da je tužitelj nesamostalan u cijelosti i ovisan o tuđoj brizi i njezi, nego je citirala nalaz i mišljenje drugog tijela vještačenja, odnosno CZSS-a. Na okolnost jeli vještakinja smatra da je tužitelj nesamostalan i ovisan o tuđoj brizi i njezi, vještakinja je pojasnila da na to pitanje ne može odgovoriti jer nije iz njene domene. U odnosu na pitanje mal. tuženika po punomoćniku da vještakinja navede temeljem čega je došla do zaključka da se tužitelj redovito liječi antipsihoticima, vještakinja je pojasnila da je to navela u nalazu i mišljenju temeljem kompletno priložene psihijatrijske dokumentacije u spisu iz koje je razvidno koju terapiju tužitelj uzima. Na okolnost, a obzirom da ovom sudskom predmetu prileži medicinska dokumentacija iz koje je razvidno da je tužitelju propisana terapija antipsihoticima Aripiprazom i Zaniq i te anksiolitik Normabel, da vještakinja da mišljenje bi li tužitelj da je redovno konzumirao propisanu terapiju, mogao obavljati poslove čuvara dvije noći za redom, utvrđeno je iz očitovanja vještakinje da na to pitanje ne može odgovoriti iz ranije navedenih razloga koji se odnose na poslove redara, ali je ukazala da samo uzimanje određene terapije po psihijatru ne znači da je sposoban za određene poslove ili ne jer to prije svega ovisi o činjenici da li navedena terapija ima učinka ili ne. Na traženje mal.tuženika po punomoćniku da se vještakinja izjasni temeljem čega po mišljenju vještakinje postoji radna nesposobnost tužitelja od 2020. godine, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sastavljen od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, koji ,kako je to naveo mal. tuženik po punomoćniku navode da bi navedeno oštećenje kod tužitelja nastalo tek u listopadu 2024.g, utvrđeno je iz obrazloženja vještakinje da je ona svoje mišljenje temeljila na medicinskoj psihijatrijskoj dokumentaciji koja od 2020.g prikazuje progresiju kod tužitelja, a u odnosu na nalaz i mišljenje Zavoda je pojasnila da je zahtjev od strane tužitelja podnesen kasnije, te da Zavod svoje mišljenje donosi od momenta kada je podnesen zahtjev.

47. Mal. tuženik je po punomoćniku majke i zak. zastupnice u cijelosti prigovorio i pisanom nalazu i mišljenju i usmenom na ročištu očitovanju predmetne vještakinje medicine rada te i dalje drži da je ono puno kontradiktornosti i nelogičnosti, da odstupa od dokumentacije priležeće ovom predmetu i da nije obavila klinički pregled tužitelja kako bi samostalno i nepristrano procijenila stvarno psihičko i fizičko stanje tužitelja, a na što da je vještakinja bila obvezna pa mal. tuženik drži da je time nalaz i mišljenje vještakinje izrađeno suprotno pravilima medicinske struke, te je nastavno prigovorima predložio da sud odredi novog vještaka.

48. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po novom vještaku medicine rada kao suvišan i neosnovan jer sud smatra na osnovu provedenih dokaza da je činjenično stanje u tolikoj mjeri raspravljeno i utvrđeno da se na temelju istog može donijeti zakonita odluka. Tuženik nije dokazao da bi predmetni nalaz i mišljenje sudske vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac-Barač bio izrađen protivno pravilima struke vještaka medicine rada. Naprotiv sud je cijeneći kako pisani nalaz i mišljenje tako i usmeno na ročištu obrazlaganje nalaza i mišljenja odnosno očitovanja vještakinje na prigovore mal. tuženika utvrdio da je vještakinja obrazloženo i stručno otklonila sve prigovore tuženika. Sud utvrđuje da vještvo nije ni kontradiktorno ni nelogično niti odstupa od dokumentacije u predmetu a vještakinja je jasno obrazložila radi čega nije bilo potrebno da provede neposredan pregled tužitelja i jasno je obrazložila na temelju čega se ocjenjuje radna sposobnost.

49. Nastavno svemu sud utvrđuje da je vještvo dr. Varinac-Barač izrađeno sukladno pravilima medicinske struke vještaka medicine rada i sud utvrđuje da su usmenim očitovanjem predmetne vještakinje na raspravi otklonjeni kao neosnovani svi prigovori mal. tuženika na nalaz i mišljenje vještakinje. Posljedično svemu navedenom, sud je prihvatio u cijelosti kao valjano, stručno, argumentirano i cjelovito nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje medicine rada dr. Milane Varinac-Barač i osnovom tog vještačenja sud utvrđuje da kod tužitelja postoji potpuna nesposobnost za rad, od 2020.godine, koja proizlazi iz tužiteljevih psihičkih bolesti o čemu svjedoči priložena psihijatrijska medicinska dokumentacija tužitelja i iz nje progresija psihičkih tegoba tužitelja, te da se kod tužitelja radi o težoj psihičkoj bolesti, u smislu psihoze.

50. Osim utvrđenja vještačenjem da je tužitelj potpuno radno nesposoban, sud je utvrdio i da je tužitelj tijekom ovog postupka od primanja imao samo osobnu invalidninu od 232,64 eur, a potom od 1.siječnja 2024. ima priznato pravo na inkluzivni dodatak. Po mišljenju suda to ne može dovesti do toga da bi od tih mjesečnih primanja tužitelja tužitelj koji je radno nesposoban trebao novčano doprinositi za uzdržavanje mal. tuženika iz razloga što se radi o osobnom primanju tužitelja na koje je pravo stekao temeljem Zakona o inkluzivnom dodatku (NN 156/23) Sud je imao u vidu da je prema čl. 5. st.1. toga zakona inkluzivni dodatak novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Sukladno odredbi čl. 9. st. 1. tog Zakona, pravo na inkluzivni dodatak se, između ostalog, priznaje odrasloj osobi s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.

51. Po stavu ovog suda inkluzivni dodatak čini novčanu naknadu namijenjenu isključivo tužitelju za prevladavanje prepreka s kojima se, zbog svoje invalidnosti (jer on ima status osobe s invaliditetom kako je to razvidno iz rješenja HZSR-a PU Solin od 20.11.2024.g kojim mu je priznato pravo na inkluzivni dodatak), susreće u svom svakodnevnom životu, i upravo mu za to i isključivo za njega služi taj inkluzivni dodatak a ne da od istog doprinosi uzdržavanju mal. djeteta. Drugim riječima, da tužitelj osim ranije osobne invalidnine i potom inkluzivnog dodatka ima i neka druga redovita mjesečna primanja, ta druga redovita mjesečna primanja bi sud uzeo u obzir za doprinošenje uzdržavanju iako je tužitelj potpuno radno nesposoban. No nema ni takvih drugih redovitih mjesečnih primanja, ne može ostvariti dodatni prihod, nije zaposlen i ne može se zaposliti jer je potpuno radno nesposoban, nije ni bio zaposlen, nema u vlasništvu nekretnina,pa u takvim okolnostima sud smatra da nije osnovano tužiteljeva primanja po osnovi inkluzivnog dodatka u smislu citirane odredbe čl. 5. Zakona o inkluzivnom dodatku uzimati u obzir na način da bi tužitelj od njih trebao doprinositi uzdržavanju djeteta, jer mu ono služi za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba a u protivnom bi bila ugrožena njegova vlastita egzistencija.

52. Posljedično svemu utvrđenom i obrazloženom, kao i pozivom na citirane zakonske odredbe ovaj sud smatra da je osnovano ovom presudom utvrditi da tužitelju prestaje obveza uzdržavanja mal. tuženika s danom podnošenja tužbe u ovom predmetu jer je u ovom postupku vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada utvrđeno da je potpuno radno nesposoban. Stoga u smislu odredbi Obiteljskog zakona valja utvrditi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja , a obzirom na utvrđenu potpunu radnu nesposobnost tužitelja i primanja po osnovu prije osobne invalidnine a potom inkluzivnog dodatka, uz nepovoljne imovinske prilike sud smatra da je to opravdan razlog da ga valja osloboditi dužnosti uzdržavanja mal. tuženika kako mu je to naloženo ranijom presudom.

53. Stoga je presuđeno kao u izreci presude sukladno odredbama čl.429. u vezi čl.288.st.1. Obiteljskog zakona a utvrđenje prestanka uzdržavanja mu je određeno od datuma podnošenja njegove tužbe 26.srpnja 2022. jer je predmetnim vještačenjem utvrđeno da je potpuno radno nesposoban od 2020g., dakle ranije od podnesene tužbe, no prema čl.429.st.2. Obz-a u ovoj vrsti postupka sud može kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi kao najraniji dan podnošenja tužbe a to je u konkretnom slučaju 26.srpnja 2022.g.

54. Zaključenjem raspravljanja tuženik po punomoćniku je priložio popis troška tražeći time naknadu parničnog troška od mal. tuženika. S druge strane, mal. tuženik je po punomoćniku majke i zakonske zastupnice priložio popis troška tražeći time naknadu parničnog troška od tužitelja.

55. Sud je pak odluku o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka donio pozivom na čl.366.st1.Obiteljskog zakona vodeći računa o svim iznijetim okolnostima slučaja i ishodu spora. Naime, makar je tužitelj uspio u postupku u cijelosti, sud je smatrao kod činjenice da je s druge strane tužena stranka u postupku njegovo mal. dijete od kojeg traži naknadu troškova,da ne bi bilo sukladno načelu pravičnosti da sud obveže mal. dijete da naknadi trošak postupka tužitelju a i zato jer je sud imao u vidu i da sam tužitelj nije bio u obvezi platiti svom punomoćniku-odvjetniku nikakvu naknadu, nagradu radi zastupanja u ovom postupku jer ga punomoćnik zastupa u ovom predmetu jer je tužitelju rješenjem upravnog odjela za opću upravu od 31.08.2022. odobrena sekundarna pravna pomoć u vidu zastupanja tužitelja u ovom postupku i oslobađanja od plaćanja sudskih pristojbi i troškova sudskog postupka u visini od 100% iznosa troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi i vrijedi od 12.07.2022. Stoga je sud odlučio kao u točki II izreke rješenja.

U Splitu, 17. veljače 2026.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude i rješenja.

DNA:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku majke i zakonske

zastupnice mal. tuženika