P-3792/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužiteljice RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,zastupana po pun. Marina Matkovića, odvj. u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria dd. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po pun. TL, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marine Matković, odvj. u Splitu i zam. punomoćnika tuženika Tonija Balića, odvj. u Splitu, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69 , isplatiti tužiteljici RL, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], iznos od 4.307,94 EUR (32.458,24 HRK ), sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi od 15% do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31.07.2015. god. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.god. do 31.12.2022.godine, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do konačne isplate,:

- na iznos od 1,91 EUR od 31.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,33 EUR od 30.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,13 EUR od 31.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,38 EUR od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,83 EUR od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,74 EUR od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,79 EUR od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,59 EUR od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,89 EUR od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,34 EUR od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,67 EUR od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,71 EUR od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,81 EUR od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,97 EUR od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,77 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,87 EUR od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,37 EUR od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,52 EUR od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,04 EUR od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,88 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,16 EUR od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,87 EUR od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,18 EUR od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,63 EUR od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,52 EUR od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,45 EUR od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,55 EUR od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,23 EUR od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,58 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,51 EUR od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,07 EUR od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,68 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,18 EUR od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,15 EUR od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,50 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,78 EUR od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,04 EUR od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,22 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,30 EUR od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,46 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,30 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,75 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,70 EUR od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,22 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,67 EUR od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,17 EUR od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,20 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,58 EUR od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,11 EUR od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,22 EUR od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,88 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,51 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,79 EUR od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,77 EUR od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,04 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,66 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,59 EUR od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,22 EUR od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,16 EUR od 30.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 53,44 EUR od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,64 EUR od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,91 EUR od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,75 EUR od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,64 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,02 EUR od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,54 EUR od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,49 EUR od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,75 EUR od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,59 EUR od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,99 EUR od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,90 EUR od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 48,79 EUR od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,20 EUR od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,17 EUR od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,15 EUR od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 51,87 EUR od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,69 EUR od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,19 EUR od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 54,26 EUR od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,91 EUR od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,73 EUR od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,35 EUR od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,52 EUR od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR od 31.07.2014. godine pa do isplate, - na iznos od 1.234,04 EUR od 31.07.2014. godine pa do isplate,

sve u roku 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od 17. veljače 2026. pa do isplate, koja se utvrđuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužiteljica 23.7.2007. s tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj 418-50-4277611 na iznos 15.209,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važeće na dan dospijeća, te da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49% kao promjenjiva, također sukladno odluci banke, kao i da je ugovorena valutna klauzula koja se vezuje uz glavnicu švicarski franak. Ugovarajući navedene odredbe tuženik da se nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da se nije vodilo računa o interesima tužiteljice kao potrošača, da joj nisu dane informacije o rizicima ugovaranja spomenutih odredaba, što je uzrokovalo znatnu neravnotežnu među strankama na štetu tužiteljice, slijedom čega su nepoštene i ništetne odredbe koje se odnose na ugovorenu kamatnu stopu i valutu koja je vezana uz švicarski franak. Učinak nepoštenih odredbi da djeluje ex tunc, čime je za tužiteljicu nastalo subjektivno pravo na restituciju neosnovano neisplaćenih iznosa, pri čemu potražuje isplatu istih za utuženo razdoblje. Tužiteljica se poziva u tužbi na odluku VTSRH Pž- 7129/13, Pž-6632/17, odluku VSRH Revt-249/14, te presudu Europskog suda za ljudska prava u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 u kojima je taj sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorena odredba proglašena nedopuštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite odredaba. Tužiteljica tužbom potražuje isplatu iznosa od 6.403,27 kuna s osnova više plaćene kamate, dok je podneskom od 27.10.2021. proširila tužbu na način da potražuje i pretplatu s osnove ništetne valutne klauzule u CHF, tako da ukupno potražuje iznos od 31.298,93 kuna. Podneskom od 15.1.2025. nakon vještačenja po vještaku financijske struke, tužiteljica određuje tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove odluke.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj 418-50- 4277611, otplatnog plana predmetnog kredita, obavijesti tuženika od 11.2.2009., 15.6.2021., 15.9.2011., kretanja po predmetnom kreditu, nalaza Forum revizija d.o.o. od 7.6.2019., zahtjev za kredit od 20.7.2007., zadužnice od 23.7.2007., suglasnosti od 23.7.2007., vještačenjem po vještaku financijske struke Darki Cecić, te saslušanjem tužiteljice.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5.Među strankama nije sporno da su 23.7.2007. zaključile ugovor o kreditu broj 418-50-4277611 na iznos od 15.209,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, u stambene svrhe. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,49% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 84 mjeseca.

6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužiteljici razliku više isplaćenih kamata i preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.

7.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

8.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga.

14.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

15.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

16.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

17.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljici nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku.

Ovo proizlazi i iz iskaza tužiteljice, koja navodi kako joj je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljniji u pogledu kamata i valute, a svrha podizanja istog bila je kupovina automobila za potrebe obitelji. Tužiteljica navodi kako joj nije objašnjeno kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom otplatnog razdoblja i koji će parametri utjecati na promjenu iste, niti joj objašnjeno što znači valutna klauzula u CHF. Sud nema razloga posumnjati u istinitost iskaza tužiteljice, budući nije u koliziji s ostalim dokazima izvedenim u postupku, kao ni drugim postupcima koji su se pred ovim sudom vodili po istom činjeničnom i pravnom osnovu u predmetima drugih potrošača protiv tuženika. Tuženik je pak odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka OL i UL, svojih djelatnika, pa tako ničim ne dokazuje kako je tužiteljica aktivno sudjelovala u kreiranju predmetnog ugovora, niti da su joj obrazložene sporne stavke vezane uz ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF, rizik ugovaranja kredita u toj valuti te parmetri koji utječu na promjenu kamatne stope 19.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne.

20.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

21.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

22.Što se tiče valutne klauzule tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke 1. i 2. je trebalo usvojiti.

23.Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužitelju naplaćene, kao i radi utvrđenja pretplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije dipl. oec. Darki Cecić.

24.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se za vrijeme otplate predmetnog kredita kamatna stopa mijenjala na više od ugovorene, u rasponu od 5,49% do 7,75%, koje promjene su imale za posljedicu povećanje anuiteta po osnovi viših kamata i usporavanje otplate glavnice kredita. Vještakinja je tabelarno prikazala početni otplatni plan , otplatni plan koji je primjenjivala banka u CHF sa promjenjivom kamatnom stopom, uplate prema datumu uplate, razlike po kamatama u CHF i HRK, te razlike u kunama po anuitetima zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK za cijelo razdoblje otplate kredita. Prema nalazu vještakinje, za vrijeme otplate od 31.8.2007. do 31.7.2014. kada je kredit isplaćen, tužiteljica je platila više s osnova povećanja kamatne stope u iznosu od 849,85 eura, što je po mjesecima prikazano u stupcima 3 i 4, Tablice broj dva; te iznos od 3.462,42 eura s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, što je prikazano u stupcima 5 i 6 iste Tablice. S obzirom da je tuženik inzistirao na prikazu tzv negativne razlike, ista prema nalazu vještakinje iznosi 4,31 euro, a prikazana je u stupcima 5 i 6 Tablice broj tri, a odnosi se na razdoblje zaključno do 31.8.2008.

Očitujući se na prigovore tuženika usmeno na ročištu održanom 21.3.2025., vještakinja navodi kako razlozi za primjenu početne kamatne stope i početnog tečaja švicarskog franka za cijelo vrijeme trajanja otplate kredita u njenom vještvu leže u tome što su stranke predmetnog ugovora u čl. 2 definirale da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke i na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49% godišnje, a način utvrđivanja visine promjenjive kamatne stope od stranke financijskih institucija pa tako i ode tužene jeste da se kamatna stopa sastoji od fiksnog dijela koji se ne mijenja za cijelo vrijeme trajanja ugovora i varijabilnog dijela koji se mijenja prema različitim parametrima i jasno utvrdivim pravilima. To mogu biti kamatna marža, troškovi banke, kretanje tržišnih indeksa, premija na kreditni rizik, broj grupa korištenih proizvoda itd. Kako po zakonima važećima na dan sklapanja ugovora tužena nije bila obvezna u ugovoru naznačiti koji dio ukupne kamatne stope je fiksni a koji promjenjivi, kako je to naknadno propisano Zakonom o izmjenama i dopunama, Zakona o potrošačkom kreditiranju NN 112/2012. Činjenica je da se početno ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,49% također sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela i često se pogrešno interpretira kao fiksna kamatna stopa. Nadalje, banka je mogla odrediti parametre i utvrditi visini redovne kamatne stope za razdoblje nakon 1. siječnja 2013. pa dalje sukladno čl. 5. ZIDZPP na predmetni ugovor što nije učinila. S obzirom na to da su stranke predmetnog ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se primjeni promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49% kod, vještačenja u ovom postupku primjenjuje se upravo ta kamatna stopa.

U odnosu na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, nesporno je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH iz 2018. godine utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskim francima. Isto tako VS RH je svojom odlukom iz 2018. zauzeo stav o punoj restituciji potrošača koja odluka sadrži zaključak da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano pretplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Slijedom takvog stava korisnicima kredita utvrđuje se razlika po valutnoj klauzuli primjenom početnom ugovorenog tečaja za razdoblje od dana sklapanja ugovora o kreditu do otplate kredita što je u svom vještačenju i napravila.

25.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke budući je vještak brižljivo analizirao i sukladno pravilima struke izračunao razliku po oba utužena osnova, temeljem čega je uređen tužbeni zahtjev tužitelja.

26.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

27.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

28.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

29.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 7.6. 2019. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 12. 6. 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 14.06. 2023. (pravomoćna odluka VTS RH broj Pž 6632/17 od 14.06.2018.).

30.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

31.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je da prema odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg, ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, ispravio ili dopunio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužitelj je podneskom od 27.10.2021. proširio tužbeni osnov i na pretplatu s osnove ništetne valutne klauzule, a tužbeni zahtjev konačno je precizirao podneskom od 15.1.2025. nakon izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke. Sud smatra kako je preinaka tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju svrsishorna, a tužitelj je tužbeni zahtjev konačno mogao precizirati jedino po okončanju vještačenja, radi čega je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva.

32.Sud nije smatrao potrebnim izvoditi "personalne dokaze" saslušanjem zaposlenika tuženika i javnog bilježnika iz razloga što niti u jednom postupku vođenim pred ovim sudom po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, saslušanjem stranaka nisu utvrđene činjenice za utvrđenje u predmetnoj pravnoj stvari, a tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem njegovih djelatnika, što ide u prilog utvrđenjima suda kao se o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu nije raspravljalo.

33.Prema stavu VSRH Rev-549/2023 od 18.12.2023. protutužba i procesno pravni prigovor radi prebijanja mogu se staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalno pravni prigovor do zaključenja glavne rasprave. Glede ovog prigovora, prvenstveno je bitno da se osnovane tražbine stranaka susretnu vezano za tijek kamata. Iako tuženik nije formalizirao prigovor preboja, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da ga je umanjila za iznos tzv negativne razlike od 4,31 euro, pa je sud tako uređeni tužbeni zahtjev prihvatio. Ovdje je za navesti kako tuženik nema status potrošača, te se na njega ne odnose spomenute odluke sudova iz kolektivnih sporova vezano za početak tijeka zastare.

34.Glede prigovora koji se odnosi na status tužiteljice kao potrošača, za navesti je kako je čl.3 st.1. ZPP-a propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, poslovne aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužiteljica je predmetni ugovor sklopila radi kupnje osobnog vozila za vlastite, odnosno obiteljske svrhe, a tuženik tijekom postupka ničim nije doveo u pitanje ugovorenu svrhu ugovora, radi čega je ovaj prigovor valjalo cijeniti neutemeljenim.

35.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

36.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi:

za sastav tužbe 75 bodova, za sastav podnesaka od 27.10.2021., 14.4.2022., 14.11.2022. i 15.1.2025. po 100 bodova, za sastav podneska od 11.4.2024. 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 3.11.2021. i 8.9.2025. po 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 9.4.2024., 24.1.2025., 21.3.2025. i 3.11.2025. po 100 bodova, što ukupno iznosi 1000 bodova uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, tako da trošak zastupanja iznosi 2.500,00 eura. Tužiteljici pripada i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura tako da ukupni trošak iznosi 2.800,00 eura. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem odredbe čl. 11. st.1. točka 20 Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18 i 51/23).

U Splitu, 17. veljače 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis