REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-631/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza PRIMUS NEKRETNINE d.o.o. u stečaju, Rijeka, Zagrebačka 16, OIB: 55984234779, kojeg zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, Fiorello La Guardia 14, protiv tuženika NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, radi predaje u posjed nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da trgovačkom društvu B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge Radnička cesta 41, Zagreb OIB: 57509775367 preda posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište površine 1299 m2, Suvlasnički dio: 129/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 10), Stan br. 10 na drugom katu koji se sastoji od dnevnog boravka i kuhinje, hodnika, kupaone, tri sobe, dva balkona, površine 109,50m2, sa pripadajućim spremištem 10, garažno mjesto 8, parkirno mjesto 12, površine 29,10m2, što sveukupno čini 138,60 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodnu od stvari i osoba u roku od 15 (petnaest) dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 1.918,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14.12.2022. podnio tužbu (koju je preinačio 2.1.2026.), radi predaje u posjed nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka nosi sljedeću oznaku: - k. č. br [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište površine 1299 m2, Suvlasnički dio: 129/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 10), Stan br. 10 na drugom katu koji se sastoji od dnevnog boravka i kuhinje, hodnika, kupaone, tri sobe, dva balkona, površine 109,50 m2, sa pripadajućim spremištem 10, garažno mjesto 8, parkirno mjesto 12, površine 29,10m2, što sveukupno čini 138,60 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je stečajna masa iza društva Primus nekretnine d.o.o. u stečaju na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci St-299/18 od 14. svibnja 2018.. Tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe bio upisani vlasnik nekretnine. Stečajni upravitelj je izvršio pregled imovine stečajnog dužnika te utvrdio da nekretninu u vlasništvu tužitelja u svom posjedu drži tuženik. Pozvao je tuženika da se očituje na temelju koje pravne osnove drži nekretninu u posjedu, pa je tuženik stečajnom upravitelju dostavio presudu Općinskog suda u Rijeci P-524/2013 od 14. srpnja 2014. kojom se nalaže tužitelju da s tuženikom sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnine, a u protivnom će presuda zamijeniti ugovor. Iz presude se može utvrditi da se tuženik obvezao tužitelju isplatiti kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 EUR. Tuženik nije izvršio svoje obveze iz presude, odnosno nikada nije izvršio uplatu kupoprodajne cijene tužitelju. Čl. 9. ugovora, kojeg zamjenjuje presuda, stranke su ugovorile da će kupac - ovdje tuženik - stupiti u posjed nekretnine s danom konačne isplate. Iz toga proizlazi da je tuženik stupio u posjed nekretnine protivno ugovoru, odnosno da tuženik nekretninu drži u posjedu bez pravne osnove. Ističe i prigovor zastare na zahtjev tuženika koji proistječe iz presude. Tužitelj kao vlasnik nekretnine, sukladno čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasničkom tužbom traži od nevlasnika koji bez pravne osnove drži posjed tuđe stvar predaju te stvari. Tijekom postupka tužitelj je preinačio tužbu (2.1.2026.). Obrazložio je da je tijekom trajanja postupka nekretnina unovčena u sklopu stečajnog postupka te da je novi vlasnik trgovačko društvo B2 kapital d.o.o. Zagreb. Smatra da to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši te se poziva na odredbu čl. 195. Zakona o parničnom postupku. Preinačio je tužbu tako što od tuženika i dalje traži predaju u posjed ali u korist kupca nekretnine B2 kapital d.o.o. Zagreb kao knjižnog slijednika tužitelja. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Uvidom u činjenične navode tužbe, kao i uvidom u presudu Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-524/2013 od 14. srpnja 2014. vidljivo je da je upravo tužitelj taj koji nije postupio po presudi, a ne tuženik. Odredbom čl. 4. Ugovora o kupoprodaji nekretnine određeno je slijedeće: Ugovorne strane suglasno utvrđuju, a kupac se obvezuje isplatu kupoprodajne cijene izvršiti na slijedeći način: - Iznos od 10.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kupac je na ime kapare kao odustatnine isplatio prodavatelju i to na račun poduzeća ZOLD d.o.o., a sve temeljem Sporazuma od 7.12.2009.; - Prvi dio kupovine u iznosu od 10.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kupac je isplatio prodavatelju na žiro-račun poduzeća ZOLD d.o.o., a sve temeljem Sporazuma od 07.12.2009.; - Ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 80.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kupac se obvezuje isplatiti prodavatelju u roku od 30 dana nakon što zaprimi pismo namjere Erste&Steiermarkische bank d.d. u kojem ga banka obavještava o visini iznosa potrebnog za uplatu i skidanje založnog prava kojim banka osigurava svoju tražbinu na spomenutim nekretninama, a sve na žiro račun banke broj: 2402006-1031262160 sa pozivom na broj: 05 26010005-5103224553. Naime, tužitelj nikada nije tuženiku dostavio pismo namjere od Erste&Steiermarkische bank d.d., niti je tuženik dobio podatak o visini iznosa potrebnog za skidanje založnog prava na nekretnini, dok je tuženik svoje obveze uredno ispunio. Navedeno također proizlazi i iz obrazloženja presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-524/2013 od 14. srpnja 2013.. Iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka evidentno je da je založno pravo i dalje upisano. Protivi se preinaci tužbe od 2.1.2026.. Tužitelj ga nikad nije pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene niti je izjavio raskid ugovora iz čega proizlazi da je ugovor još na snazi. Tuženiku je nekretnina predana u posjed od strane tadašnjih zakonskih zastupnika, a do konačne isplate kupoprodajne cijene nije došlo jer se nije ostvario uvjet iz čl. 4. st. 3. ugovora o kupoprodaji, za što tuženik nije i ne može biti odgovoran. Tuženik je spreman platiti kupoprodajnu cijenu nakon ispunjenja uvjeta iz navedenog čl. ugovora o kupoprodaji. U odnosu na preinaku navodi da tužitelj nema pravni interes za predaju u posjed. Tužitelj više nije vlasnik predmeta spora pa nije ovlašten tražiti predaju u posjed niti sebi niti nekom trećem. Zahtjev za predaju u posjed može eventualno postaviti novi vlasnik, ali tužitelj za to više nije aktivno legitimiran. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Predmet spora je konačni zahtjev tužitelja da tuženik kao nevlasnik posjednik preda u posjed vlasniku trećoj osobi B2 kapital d.o.o. Zagreb nekretninu k. č. br [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište površine 1299 m2, Suvlasnički dio: 129/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), Stan br. 10 na drugom katu koji se sastoji od dnevnog boravka i kuhinje, hodnika, kupaone, tri sobe, dva balkona, površine 109,50m2, sa pripadajućim spremištem 10, garažno mjesto 8, parkirno mjesto 12, površine 29,10 m2, što sveukupno čini 138,60 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.

Kastav, koju drži bez pravne osnove.

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-784/2022-20 od 14.3.2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), te je tuženiku naloženo da plati parnični trošak od 1.106,18 EUR (točka II. izreke). Odlučujući o žalbi tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-1888/2024-2 od 15.10.2025. (list 106-110 spisa) ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovo suđenje uz uputu da se utvrde odlučne činjenice – je li tužitelj pozvao tuženika da ispuni svoju obvezu, odnosno je li ga pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene, odnosno je li raskinuo ugovor prije zahtjeva za povratom stvari.

5. U ponovljenom postupku sud je postupio po uputi.

6. Među strankama nije sporno da se tuženik nalazi u posjedu nekretnine (iskaz tuženika na str. 68 spisa), da je tužitelj bio vlasnik nekretnine u vrijeme podnošenja tužbe, da je tijekom postupka došlo do promjene vlasništva te da tužitelj više nije vlasnik nekretnine već je vlasnik treća osoba B2 kapital d.o.o. Zagreb koja je nekretninu stekla u stečajnom postupku tužitelja te je upisala svoje pravo vlasništvo u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci.

7. Među strankama je sporno da li je tužitelj pozvao tuženika da ispuni svoju obvezu, odnosno je li ga pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene, odnosno je li raskinuo ugovor prije zahtjeva za povratom stvari. Sporno je da li tuženik drži nekretninu u posjedu bez pravne osnove, te da li ju je dužan predati trećoj osobi - vlasniku nekretnine koji nije ujedno i tužitelj.

8. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i saslušanjem stranaka - stečajnog upravitelja tužitelja MG (list 66-67 spisa) i tuženika (list 68-69 spisa), te svjedoka RG (list 52 spisa), DG (list 54 spisa) i ŽG (list 53 spisa) na okolnost sklapanja kupoprodajnog ugovora. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) te je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Sporne i odlučne činjenice od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva a koje se odnose na: da li je tužitelj pozvao tuženika da ispuni svoju obvezu, odnosno je li ga pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene, odnosno je li raskinuo ugovor prije zahtjeva za povratom stvari, tužitelj nije niti tvrdio niti dokazao, unatoč tome što je na tužitelju teret dokaza tih činjenica. To iz razloga što tuženik nije dužan, a u konkretnom slučaju nije niti u mogućnosti dokazivati negativne činjenice. Dakle, tuženik ne može dokazivati da ga tužitelj nije pozvao da ispuni obvezu, da ga nije pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene i da tužitelj nije raskinuo ugovor prije zahtjeva za povratom stvari. Tuženik to tvrdi kao svoje očitovanje ali te činjenice je dužan dokazivati tužitelj. Stoga je sud pozvao tužitelja da se o tim činjenicama očituje. Tužitelj je na ročištu 12.1.2026. (str. 118 spisa) naveo da te činjenice na smatra bitnima jer je u međuvremenu činidba iz predmetnog ugovora postala nemoguća na temelju odluke stečajnog suda u kojem se predmetna nekretnina dosuđuje kupcu B2 Kapital d.o.o.. Zbog toga da je predmetni ugovor raskinut po sili zakona te tužitelj drži da nije bitno dokazivati da li je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje, da li mu je izjavio raskid ugovora i sl..

10. Tuženik se očitovao na način da ga tužitelj nikad nije pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene, niti mu je izjavio raskid ugovora.

11. Teret dokaza tih činjenica je na tužitelju, pa s obzirom da ih tužitelj nije niti iznijeo niti dokazao, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP-a zaključio da tužitelj nije pozvao tuženika da ispuni svoju obvezu iz ugovora, da ga nije pozvao na plaćanje kupoprodajne cijene, i da nije raskinuo ugovor prije zahtjeva za povratom stvari. Takvo što ne tvrdi niti stečajna upraviteljica u svom iskazu na ročištu 2.2.2024. (str. 67 spisa) kada opisuje svoje postupanje nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem.

12. Iz isprava u spisu i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka proizlaze sljedeće relevantne činjenice:

- tužitelj je stečajna masa iza društva PRIMUS NEKRETNINE d.o.o. u stečaju;

- tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe bio vlasnik nekretnine, ali u vrijeme zaključenja glavne rasprave nije, već je vlasnik treća osoba B2 kapital d.o.o. Zagreb

(vlasnički list na str. 113 spisa);

- tuženik je s tužiteljem (u vrijeme prije stečaja) sklopio Predugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 7. prosinca 2009. i na ime kapare mu je isplatio 10.000,00 eura i na ime predujma još 10.000,00 eura;

- Predugovorm su odredili cijenu od 100.000,00 eura (odnosno još 80.000,00 eura) te su preuzele obvezu sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine;

- tužiteljev prednik se obvezao prenijeti pravo vlasništva nekretnine na tuženika, dok se tuženik obvezao platiti ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 80.000,00 eura

-predmetna nekretnina je bila opterećena založnim pravom u korist Erste&Steiermarkische bank d.d. u iznosu od 1.999.842,13 eura i tužiteljev prednik se obvezao ishoditi brisovno očitovanje založnog prava a što se trebalo postići na način da se odredivi dio kupoprodajne cijene koji će biti određen u bančinom pismu namjere izravno plati banci;

- s obzirom da tužiteljev prednik nije ispunio svoju obvezu iz predugovora i nije ishodio brisovno očitovanje, tuženik je pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Rijeci u kojem je donesena presuda, poslovni broj P-524/2013 od 14. srpnja 2014. i kojom je naloženo tužiteljevom predniku da s tuženikom sklopi kupoprodajni ugovor (str. 9 spisa);

- Erste&Steiermarkische bank d.d. nisu poslali pismo namjere, tuženik nije platio ostatak kupoprodajne cijene a nad tužiteljevim prednikom je 26. svibnja 2015. otvoren i zaključen stečajni postupak.

13. Prema odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

14. Drugim riječima, tužitelj je umjesto zahtjeva za iseljenjem i povratom stvari bio dužan zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze (80.000,00 eura), odnosno izjavom raskinuti ugovor ukoliko su bile ispunjene pretpostavke za jednostrani raskid.

15. Nadalje, stranke predugovora, odnosno kasnije Ugovora o kupoprodaji iz presude Općinskog suda u Rijeci su prijenos prava vlasništva uvjetovale radnjom treće osobe - Erste&Steiermarkische bank d.d. . Razlog zbog kojeg treća osoba nije ispunila nešto na što se nije obvezala ugovorom, nego su je tužitelj i tuženik obvezali, nije predmetom ovog postupka.

16. Odredbom čl. 341. ZOO-a je propisano da obećanje učinjeno drugom da će treći nešto učiniti ili propustiti, trećega ne obvezuje, a obećavatelj odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što treći ne pristaje obvezati se ili ispuniti određenu radnju.

17. U konkretnom slučaju, obećavatelj je tužitelj koji je uključio treću stranu (banku) u ugovor i pritom tuženika zapravo onemogućio u ispunjenju svoje obveze.

18. Osim toga, tužitelj se poziva samo na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/05, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) navodeći da njegovo pravo vlasnika za povratom stvari ne zastarijeva. Pritom zanemaruje da je s tužiteljem u obveznom odnosu na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine iz kojeg proizlaze i obveze.

19. Tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na koje je ukazao Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž-1888/2024-2 od 15.10.2025. (str. 106 spisa).

20. Tijekom ovog parničnog postupka vlasnik nekretnine postaje treća osoba B2 kapital d.o.o. (str. 113 spisa), koja ne sudjeluje u ovom postupku.

21. Tužitelj podneskom od 2.1.2026. preinačuje tužbu tako što zahtjeva da tuženik preda nekretninu u posjed vlasniku – trećoj osobi B2 kapital d.o.o., dok se tuženik preinaci protivi. Sud je preinaku dopustio rješenjem na ročištu 4.2.2026. jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka s obzirom da se preinaka temelji na činjenicama nastalim nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP-a). Osim toga, preinaka je svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka (čl. 190. st. 3. ZPP-a).

22. S obzirom da tužitelj nije raskinuo kupoprodajni ugovor, isti nije ovlašten zahtijevati povrat stvari. Na predaju stvari ga ne ovlašćuje niti činjenica što je nekretnina prodana u stečajnom postupku. To što je tužitelj prodao nekretninu u stečajnom postupku ne može tuženika staviti u nepovoljniji položaj od onoga u kojem bi bio da nekretnina nije prodana. Nadalje, tužitelj nije ovlašten tražiti predaju u posjed u korist novog upisanog vlasnika. Naime, tužitelj više nije vlasnik, a nije dokazao niti da ima ovlaštenje novog vlasnika za ovu tužbu.

23. Materijalno pravo koje valja ovdje primijeniti su odredbe ZVDSP-a koje propisuju: - u odredbi čl. 161. st. 1. i 2.: (1) Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari; (2) Vlasnikovo pravo iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva, ako zakonom nije što drugo određeno; - u odredbi čl. 162. st. 1.: (1) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

24. S obzirom da tužitelj nije dokazao da su se ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 161. i 162. ZVDSP-a, to je sud tužbeni zahtjev na predaju u posjed odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

25. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu. Parnični trošak tuženika odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) koji se sastoji od sljedećeg troška:

- sastav odgovora na tužbu od 200,00 EUR (tbr. 8. t. 1.);

- pristup na ročišta 4.5.2023., 15.11.2023., 2.2.2024., i 12.1.2026. u iznosima od 200,00 EUR za svako, ukupno 800,00 EUR (tbr. 9. t. 1.);

- sastav žalbe od 28.3.2024. od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- sastav podneska od 19.1.2026. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 362,50 EUR, ukupno 1.812,50 EUR.

Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za žalbu od 106,18 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

26. Slijedom navedenog, sud je tuženiku priznao ukupno zatraženi parnični trošak od 1.918,68 EUR s kamatama, te obvezao tužitelja na isplatu tog troška tuženiku sukladno točki II. izreke presude.

27. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 17. veljače 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.