Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-582/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene FB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene FB, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-945/2020-18, od 1. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026., u prisutnosti okrivljene FB,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljene FB odbija se kao neosnovna te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivom okrivljenu FB, zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, nakon čega je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 56. KZ/11, prema okrivljenoj je izrečena uvjetna osuda, s time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđena, neće izvršiti, ako ista, u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 145. stavka 2. točke 6., u vezi s člankom 148. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena je obvezana na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 60,00 eura.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena po svom branitelju Nediljku Ivančeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđeng činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se okrivljena oslobodi optužbe, a u žalbi je predloženo da se branitelj okrivljene izvijesti o sjednici vijeća na kojoj se bude odlučivalo u žalbi.

4. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinskog državno odvjetništvo u Splitu, s prijedlogom da se žalba okrivljene odbije kao neosnovana.

5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08), održana u odsutnosti uredno izviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i branitelja okrivljenika, iz Odvjetničkog društva Ivančević & Marinković i partneri, dok je okrivljena FB pristupila na sjednicu te je izjavila da ostaje kod svih navoda i prijedloga iz žalbe, a na sjednici je dodala samo to da ona nikada nikome nije prijetila.

7. Žalba okrivljene FB je neosnovna.

8. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljena je u žalbi pravno označila kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 te je navela kako je presuda nerazumljiva, što da se odnosi na tvrdnju prvostupanjskog suda kako za postojanje kaznenog djela prijetnje nije bitno je li nastupila posljedica prijetnje, odnosno je li se oštećenik-žrtva osjetio ugroženim jer da je neprijeporno kako, u slučaju da nije nastupila posljedica, ne može postojati ni kazneno djelo prijetnje. Sadržajno se ovi navodi u stvari odnose na žalbenu osnove povrede kaznenog zakona u pogledu pitanja je li djelo za koje se okrivljenik progoni kazneno djelo pa je u tom kontekstu potrebno navesti kako je takvo stajalište okrivljene potpuno pogrešno. Naime, za postojanje ovog kaznenog djela je dostatno da se radi o ozbiljnoj prijetnji, koja je po objektivnim kriterijima prikladna da kod onoga kome je upućena izazove osjećaj straha ili uznemirenosti, ali suprotno žalbenim navodima nije nužno da je ta prijetnja takav osjećaj kod drugoga doista i ostvarila. Stoga se okrivljena neosnovano žali zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

9. Osim u pravcu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je, povodom žalbe, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu kojom je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede zakona koji sadrži ta odredba pa se okrivljena neosnovano žali zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.

10. Što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljena u svojoj žalbi iznosi kronologiju događanja kritične prigode kao i vlastite zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, s konačnim zaključkom kako u ovom postupku nije bilo na potpuno izvjestan i pouzdan način utvrđeno da bi se u njenom postupanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 132. stavka 2. KZ/11 te da je primjenom procesnog pravnog pravila "in dubio pro reo" trebalo donijeti presudu kojom se oslobađa optužbe.

11. Međutim, svojim žalbenim navodima okrivljena nije s uspjehom osporila pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u tom pravcu, koji je o svim svojim utvrđenjima dao logične, uvjerljive i dostatno obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na to da imaju potporu u dokazima koji su u postupku izvedeni. Naime, oštećena IB je u svom iskazu, kako pred državnim odvjetništvom, a tako i na raspravi pred sudom, detaljno, jasno i uvjerljivo opisala predmetni događaj koji je povod ovom kaznenom postupku, a opisala je i situaciju u kojoj je došlo do prijetnje koju joj je okrivljena uputila, na način kako je kazala da je ona žrtva obiteljskog nasilja te da ima pušku i da će je ubiti.

11.1. Na gotovo istovjetan način ovaj događaj je opisala i svjedokinja MB, koja je nesporno bila prisutna kada se sve ovo dogodilo te je i ona ponovila kako je okrivljena vikala da je žrtva obiteljskog nasilja, da će je ubiti i da ima pušku. Odmah nakon ovog događaja oštećena IB je pozvala policiju i prijavila ponašanje okrivljene FB, a istog dana je i formalno podnijela kaznenu prijavu na policiji. S druge stane, okrivljena u svom iskazu ne osporava da je došlo do svađe s oštećenom na stubištu zgrade u kojoj žive, priznala je da je bila kritične prigode nervozna i umorna te da nije najbolje reagirala na njihov odgovor i smijanje da neće pomaknuti vozilo te da je lupala na vrata stana, tražeći da se vozilo pomakne. Dakle, ne samo iz iskaza svjedokinja, već i iz same obrane okrivljene, neprijeporno je proizašlo da se radilo o jednoj situaciji u kojoj su kod okrivljene bile povišene tenzije zbog više razloga, dijelom svakako i zbog ponašanja same žrtve IB te stoga nije nelogično da je u takvom stanju ona mogla izgovoriti riječi za koje oštećena i svjedokinja MB tvrde da ih je okrivljenja izrekla.

11.2. U takvoj situaciji doista je teško prihvatiti obranu okrivljene, koja se ponovno ističe i u žalbi, da je oštećena u ovaj stan uselila isključivo s namjerom da njoj zagorča život i da je po nalogu njenog bivšeg supruga provocira kako bi ona neprimjereno reagirala jer takva konstrukcija nije ni životna ni logična, pogotovo u okolnostima kada oštećena u predmetni stan useljava s maloljetnom kćerkom. Nije baš vjerojatno ni razumno za pretpostaviti da bi netko vlastito dijete ciljano izložio mogućim svakodnevnim incidentnim situacijama kako bi drugu, njoj potpuno nepoznatu osobu provocirao za račun nekog trećeg. Osim toga, ovaj događaj se odigrao već prilikom samog useljavanja žrtve u ovaj stan, dok je još unosila stvari, radi čega nije izgledno da bi ona već u tom trenutku namjerno izazvala incident kako to želi prikazati okrivljena u svojoj obrani. Također u kontekstu navedenog je potrebno naglasiti, kako je prema obrani okrivljene, oštećena relativno kratko vrijeme živjela u ovom stanu, nakon čega je isti prodan, tako da od tada više nema problema, što dodatno opovrgava obranu okrivljene jer, da je oštećena zaista u ovaj stan uselila s ciljem provociranja okrivljenje, tada ne bi bilo ni razloga da, nakon kraćeg razdoblja iz tog stana iseljava. Uz sve navedeno je za naglasiti i to kako je svjedokinja ĆB, koja je prijateljica okrivljene, potvrdila da je čula prepirku na stubištu, premda je u iskazu navela kako ona nije čula riječi prijetećeg sadržaja, ali je navela i to da je moguće da se to događalo kada je nešto vadila iz automobila ili išla iz stana u garažu i nazad.

11.3. Kod takvog stanja stvari, doista je teško prihvatiti obranu okrivljene da ona ovom prigodom nije oštećenoj izrekla riječi prijetećeg sadržaja i da ju je oštećena ciljano, iz čiste zlobe i potaknuta od treće osobe, lažno prijavila za počinjenje kaznenog djela, izlažući se time i mogućem kaznenom progonu zbog lažnog prijavljivanja. U takvoj situaciji, bez obzira na obranu okrivljene i dio iskaza svjedokinje ĆB, pravilno je prvostupanjski sud pristupio kada je prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze žrtve IB i MB te ocijenio da su se u postupanju okrivljene ostvarila sva bitna obilježja utuženog kaznenog djela te je pravilno, kao ubrojivu osobu, koja je ovo kazneno djelo počinila s izravnom namjerom, svjesna protupravnosti svog postupanja te kod nepostojanja ni jednog ispričavajućeg razloga, proglasio krivom, što svojim žalbenim navodima okrivljena nije dovela u pitanje.

12. Okrivljenja se nije žalila zbog žalbene osnove odluke o kazni, međutim kako prema članku 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona koja je podnesena u korist okrivljene, sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud i u tom pravcu ispitao pobijanu presudu te je ocijenio kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i adekvatno vrednovao sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela pa je tako ispravno, kao olakotne okolnosti na strani okrivljene, cijenio njezino korektno držanje pred sudom, okolnost što je majka malodobnog djeteta o kojem sama skrbi te njezinu raniju neosuđivanost, dok isto tako pravilno nije našao nekih posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljene. U takvoj situaciji opravdano je prvostupanjski sud, polazeći od stupnja krivnje okrivljene te svih okolnosti vezanih uz počinjenje ovog kaznenog djela ocijenio da je primjereno okrivljenu kazniti na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, ali je isto tako osnovano, prvenstveno imajući u vidu raniju neosuđivanost okrivljene i njezinu obiteljsku situaciju te izostanak nekih štetnih posljedica, ocijenio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može uspješno ostvariti i izricanjem uvjetne osude, radi čega je ispravno okrivljenoj primijenio tu kazneno pravnu sankciju, kao svojevrsno upozorenje uz prijetnju kaznom, na način da se kazna zatvora na koju je okrivljena osuđena neće izvršiti, ako ista u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Ovaj sud ocjenjuje da će se upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom odgovarajuće izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te uspješno ostvariti obraćajući učinak na okrivljenu, na način da će se ona ubuduće kloniti činjenja novih kaznenih djela.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede Zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljene, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić