REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžzd-10/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐJ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi branitelja optuženog ĐJ, odvjetnika Bojana Opačića, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 28. siječnja 2026. broj Kzd-51/2024, u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba branitelja optuženog ĐJ, odvjetnika Bojana Opačića, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 396. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), branitelj optuženog ĐJ, odvjetnik Bojan Opačić je kažnjen novčanom kaznom u iznosu 500,00 eura.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženikov branitelj Bojan Opačić, odvjetnik u Zagrebu, bez isticanja žalbenih osnova i bez istaknutog prijedloga u smislu članka 466. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 495. ZKP/08.
3. Žalba je neosnovana.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Protivno žalbenim navodima, osnovana je odluka prvostupanjskog suda o novčanom kažnjavanju branitelja optuženika, koji je na raspravi 28. siječnja 2026., tijekom ispitivanja žrtve u svojstvu svjedokinje, ometao red i nije se pokoravao nalozima raspravne sutkinje za održavanje reda. Razvidno je da je raspravna sutkinja u dva navrata tijekom rasprave opominjala optuženikovog branitelja. Prvotno je opomena uslijedila zbog opetovanog braniteljevog upadanja u riječ raspravnoj sutkinji tijekom njenog ispitivanja svjedokinje, a zatim , unatoč upozorenju na mogućnost novčanog kažnjavanja, zbog raspravljanja sa svjedokinjom i nesuzdržavanja od komentiranja njenog iskazivanja. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno naglasio kako je optuženikov branitelj i ranije, na raspravi 29. listopada 2025., također bio opomenut zbog neprihvatljivog ponašanja u sudnici te je i tada upozoren na mogućnost novčanog kažnjavanja u slučaju ponavljanja upadica.
5.1. S obzirom na izloženo, neosnovani su prigovori žalitelja kako predmetno novčano kažnjavanje predstavlja zlouporabu ovlasti raspravne sutkinje. Ovime žalitelj zanemaruje kako je jedna od ovlasti predsjednika vijeća (u konkretnom slučaju raspravne sutkinje) upravljati raspravom (članak 393. ZKP/08.), kao i brinuti se o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda (članak 395. ZKP/08.). Za ostvarenje ovog cilja sudu su na raspolaganju propisani alati, sukladno odredbi članka 396. stavka 1. ZKP/08., koje je raspravna sutkinja osnovano i zakonito upotrijebila.
5.2. Nije u pravu žalitelj kada polemizira s navodno netočnim tumačenjem raspravne sutkinje o pojmu "upadanja u riječ", opširno inzistirajući na tomu da se nije radilo o neprimjerenom ponašanju branitelja, već o njegovom postavljanju prigovora na pogrešno unošenje izjava svjedokinje u zapisnik. Međutim, iz raspravnog zapisnika od 28. siječnja 2026., a tako niti iz zapisnika s rasprave 29. listopada 2025., nije vidljivo da bi branitelj koristio svoje pravo regulirano odredbom članka 410. stavka 2. ZKP/08., davanjem primjedbi na sadržaj zapisnika i/ili traženjem ispravka zapisnika, odnosno da bi koristio svoje pravo propisano člankom 433. ZKP/08., davanjem prigovora ili primjedbi na provedeni dokaz. Ovo su legitimna sredstva branitelja za "borbu" u ostvarenju procesnih prava svojeg branjenika na raspravi. Premda ona naravno predstavljaju svojevrsno ograničenje, nužno ih je poštovati u cilju discipliniranja sudionika u postupku, smirivanja tenzija i anuliranja negativne energije koja se često javlja u kontradiktornim kaznenim postupcima, a radi održavanja reda u sudnici. Svaki postupak poduzet izvan okvira propisanih ovlaštenja, čiju opravdanost neosnovano zagovara žalitelj, ne znači pružanje učinkovitog zastupanja branjenika, a protivan je legitimnom interesu zaštite autoriteta suda i ne doprinosi održavanju reda u sudnici.
5.3. Upravo realizacijom citiranih, zakonom propisanih ovlaštenja branitelja, koja su u konkretnom slučaju izostala, moguće je postići transparentnost u zapisničkom evidentiranju izjava, prigovora i primjedbi stranaka i/ili ostalih sudionika u postupku. Stoga, opisani neargumentirani prigovori žalitelja, kao i oni koji se odnose na navodnu nejednakost u postupanju raspravne sutkinje prema strankama i njenu nepravičnost, predstavljaju tek njegov subjektivan stav o načinu vođenja rasprave i ne dovode u pitanje zakonitost pobijane odluke.
5.4. U pogledu prigovora žalitelja o navodnoj proizvoljnosti kojom je raspravna sutkinja zapisnički konstatirala izjave svjedokinje, upućuje se žalitelj na odredbu članka 411. stavka 3. ZKP/08., kojom je propisano da se iskazi optuženika, svjedoka i vještaka unose u zapisnik tako da se prikaže njihov bitni sadržaj , a pored toga i na već spomenutu odredbu o pravu propisanom člankom 433. ZKP/08., koje branitelj nije iskoristio.
6. Protivno prigovoru žalitelja o nejasnoći obrazloženja, premda je točno da je pod točkom 5. obrazloženja pobijanog rješenja navedeno "s obzirom na ponašanje okrivljenika", očito je da se radi o slučajnoj omašci u pisanju jer je jasno da se novčano kažnjavanje odnosi na optuženikovog branitelja.
7. Isto tako, prvostupanjski sud je visinu novčane kazne pravilno odmjerio prema slobodnoj procjeni. Imajući u vidu raspon visine novčane kazne, koja se prema članku 396. stavku 1. ZKP/08. može izreći u iznosu do 6.630,00 eura, izrečena novčana kazna u iznosu 500,00 eura je primjerena težini počinjenog prijestupa i ponašanju branitelja optuženika.
8. Slijedom izloženog, budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
