Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-419/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: PA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Lončaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika- protutužitelja: 1. Sunčane Obale d.o.o. iz Malinske, Obala br. 21, OIB 77079263237, zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku i tuženika 2. Trgovine Krk d.d. iz Malinske, Dubašljanska br. 80, OIB 66548420466, zastupanog po ĐA, dipl. iur., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, uznemiravanja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici - Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1297/2019-34 od 15. srpnja 2021.,te rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1297/2019-47 od 9. veljače 2022., 17. veljače 2026.

r i j e š i o  je

I Odbija se kao neosnovna žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici- Stalna služba u Krku poslovni broj P-1297/2019-34 od 15. srpnja 2021. u točki II izreke.

II Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici - Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1297/2019-47 od 9. veljače 2022. na način da se uvažava prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi te se nalaže tužitelju platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu do 53,09 eura (pedesettrieuraidevetcenti) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 15. srpnja 2021. je odmjerena nagrada stalnom sudskom vještaku mjerničke struke Nenadu Vidmaru u iznosu od 1.014,90 kuna (točka I) te je pozvan tužitelj na račun suda uplatiti isti iznos radi isplate nagrade vještaku (točka II).

2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj, pobijajući rješenje u točki II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

3. U žalbi navodi da se prvotuženik u protutužbi sadržajno pridružio prijedlogu tužitelja za provođenjem geodetskog vještačenja, jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za odlučivanje o protutužbenom zahtjevu pa da je stoga trebalo primijeniti članak 153. stavak 2. ZPP-a te odlučiti da trošak vještačenja snose obje stranke na jednake dijelove. Pored toga navodi da je taj trošak uzrokovao isključivo prvotuženik, da je tužitelj podneskom od 13. svibnja 2021. uredio tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim vještačenjem te je time odustao od jedine primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, tako da je saslušanje vještaka na ročištu 2. lipnja 2021. određeno isključivo povodom primjedbi prvotuženika.

4. Predlaže preinačiti u pobijanom dijelu rješenje u skladu sa žalbenim navodima.

5. Rješenjem suda prvog stupnja od 9. veljače 2022. je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja o pristojbi od 22. rujna 2021.

6. Protiv tog rješenja je žalbu podnio tužitelj ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U žalbi navodi da se pristojba odnosi na žalbu protiv presude, da prema članku 24. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18; dalje ZSP) se pristojba za žalbu plaća prema vrijednosti pobijanog dijela presude, da je tužitelj pobijao presudu samo u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na drugotuženika pa smatra da bi vrijednost za obračun pristojbe trebala biti polovina ukupne vrijednosti predmeta spora, dakle 5.500,00 kuna.

8. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

9. Žalba tužitelja protiv rješenja od 15. srpnja 2021. nije osnovana, dok je žalba protiv rješenja o pristojbi do 9. veljače 2022. osnovana.

10. Iako su točni navodi tužitelja da je trošak pristupa vještaka mjernika Nenada Vidmara na glavnu raspravu održanu 2. lipnja 2021. u iznosu od 1.014,90 kuna nastao zbog toga što su na nalaz i mišljenje vještaka primjedbe iznijeli i tužitelj i prvotuženik, sud je bio ovlašten pozvati samo tužitelja na uplatu narečenog iznosa radi pokrića troškova vještaka. Naime, vještak je pristupio na ročište te je zatražio nagradu za dolazak na raspravu te materijalne troškove, ali treba naglasiti da je nalaz izrađen za potrebe odlučivanja o tužbenom, a ne protutužbenom zahtjevu pa u tom kontekstu treba cijeniti i obvezu plaćanja troška koji je s tim u svezi nastao. Još treba navesti da se ne radi o rješenju kojim je odlučeno o troškovima postupka, već o rješenju koje je doneseno tijekom vođenja parničnog postupka, a u konačnici je, kako to proizlazi iz presude koja je donesena nakon zaključenja glavne rasprave, taj trošak u cijelosti priznat tužitelju.

11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja od 15. srpnja 2021. u točki II izreke potvrditi primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki I izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

12. Glede rješenja o pristojbi od 9. veljače 2022., treba reći da je u pravu tužitelj kada ukazuje da je vrijednost predmeta spora za obračun pristojbe za žalbu protiv presude pogrešno utvrđena.

13. Naime, sud prvog stupnja je pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 800,00 kuna, prema vrijednosti predmeta spora od 11.000,00 kuna. Kako je istovjetan tužbeni zahtjev podnesen protiv dva tuženika, vrijednost predmeta spora se, sukladno članku 37. ZPP-a, određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a kako se radi o nenovčanom zahtjevu proizlazi da vrijednost predmeta spora za svaki pojedini zahtjev iznosi 5.500,00 kuna, budući da se vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi jednako dijeli na svakog od tuženika. S obzirom na navedeno, pristojba za žalbu protiv presude u dijelu koji se odnosi na samo jednog tuženika se plaća prema vrijednosti predmeta spora od 5.500,00 kuna, što prema Tarifnom boju 3. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/2019 i 92/2021) iznosi 400,00 kuna ( sada 53,09 eura). Kako je sud prvog stupnja rješenjem od 22. rujna 2021. naložio tužitelju platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 800,00 kuna, proizlazi da je tužiteljev prigovor na rješenje o pristojbi bio osnovan.

14. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti, zatim uvažiti prigovor protiv rješenja o pristojbi te rješenje preinačiti i naložiti plaćanje pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 400,00 kuna ( sada 53,09 eura ), sve primjenom članka 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 17. veljače 2026.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan