REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 Pn-1444/2021-142

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, OIB: 00432869176, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić, iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. siječnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika tužitelja Jurice Tončića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Lidije Lučić, odvjetnice, dana 17. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, platiti tužitelju ŠB, iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos u visini od 3.040,64 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. kolovoza 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.040,64 EUR tekuće od 23. siječnja 2015. godine pa do 02. kolovoza 2016. godine, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, isplatiti tužitelju ŠB, iz [adresa], s osnova izgubljene zarade iznos u visini od 677,01 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dosijeća svakog pojedinog iznosa izgubljene zarade pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 106,33 EUR od 15. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,41 EUR od 15. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 71,48 EUR od 13. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 121,99 EUR od 13. ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 37,67 EUR od 15. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 EUR od 15. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 29,23 EUR od 15. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 EUR od 15. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 26,35 EUR od 14. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 29,23 EUR od 15. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 EUR od 15. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 EUR od 13. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 30,83 EUR od 15. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 27,99 EUR od 15. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 38,58 EUR od 15. veljače 2016. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos u visini od 3.703,17 EUR sa zateznom kamatom.

V. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, naknaditi tužitelju ŠB, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 6.888,11 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2026. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 18.12.2013. godine dogodila se prometna nezgoda koju je skrivila CB KBH osiguranica tuženika te da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu. Tužitelj zahtijeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 59.900,00 kn, a kako mu je tuženik platio u mirnom postupku iznos u visini od 6.500,00 kn to tužitelj zahtjeva daljnju neimovinsku i imovinsku štetu s osnova pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 53.400,00 kn. Tužitelj navodi da je zbog navedenog štetnog događaja bio na bolovanju u vremenskom razdoblju od 19.12.2013. do 07.05.2014. godine te ponovno od 01.11.2014. godine pa do 18.01.2016. godine time da potražuje na ime izgubljene zarade iznos u visini od 6.101,24 kn za razdoblje od 01.2014. godine pa do 18.01.2016. godine s obzirom da je istome za ranije razdoblje u potpunosti isplaćena naknada. Tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, te ističe da je tužitelju u cijelosti naknadio štetu nastalu povodom štetnog događaja koji je predmet ovog spora i to u iznosu od 6.500,00 kn, osporava uzročno posljedičnu vezu između svih ozljeda (ramena) koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja, osporava visinu štete. Tuženik osporava potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade za vrijeme dok je bio na bolovanju jer isto nije u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom, tužitelj nije bio na bolovanju radi ozljede koja bi bila posljedica štetnog događaja. Tuženik osporava tijek zatezne kamate s osnova imovinske štete, protivi se snošenju troška odštetnog zahtjeva jer isti ne predstavlja nužnu pretpostavku koja mora biti ispunjena prije utuženja. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka presudom poslovni broj Pn-2416/2016-88 od dana 18. srpnja 2019. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4177/2019 od dana 14. svibnja 2021. godine ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Pn-2416/2016 od 18. srpnja 2019. godine pod točkom II., III. i IV. izreke presude, iz razloga jer sud nije pribavio RTG snimke po prijedlogu tužitelja. Presuda poslovni broj Pn-2416/2016 od 18. srpnja 2019. godine pravomoćna pod točkom I. izreke presude u kojem dijelu je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 2.190,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 02. kolovoza 2019. godine do isplate.

4. U ponovljenom suđenju sud je u dokaznom postupku pročitao Zapisnik o očevidu od 18.12.2013.g. (list 4-6 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 7-75, list 256-333, list 378-388 list 393-394, list 402-415, list 439-441 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 76-90 spisa), Podatke o neto dohotku za tužitelja i isplaćenom dohotku za vrijeme bolovanja, Obračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (list 91-116, list 162-218, list 222-224 spisa), Odštetni zahtjev od 31.12.2013.g. (list 117-120 spisa), Prijavu štete iz osiguranja (list 127-128 spisa), izvod iz prometa po tekućem računu za uplata nespornog dijela štete od 01.07.2014.g. (list 129 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 147/2010-2 od 07.02.2012.g., presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1329/14-3 od 13.10.2015.g., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3500/09-2 od 15.12.2009.g. i poslovni broj Gžn-1904/10-2 od 14.09.2010.g. , poslovni broj Gžn-2180/13-2 od 22.10.2013.g. (list 132-148 spisa), Izvid štete od 18.12.2013.g. s fotografijama oštećenja vozila (list 157-160 spisa), rješenje HZZO- a od 02.06.2014.g. (list 359-361 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ivana Bedenikovića i Josipa Škavića, te dopunsko očitovanje vještaka, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Igora Stipančića i dopunsko očitovanje vještaka, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Lidije Tkalec Gradinščak, te dopunsko očitovanje vještaka, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka GB i dopunsko očitovanje vještaka, pročitan je iskaz svjedokinje KBH. Sud je izvršio uvid u spis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-3143/16. U ponovljenom suđenju sud je proveo dopunsko vještačenje po vještaku dr. GB, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Stipančiću, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 145/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 59.900,00 kn te zahtjev za naknadom imovinske štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 6.101,24 kn. Tužitelj navodi kako mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos u visini od 6.500,00 kn pa stoga zahtjeva daljnju naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u visini ukupno od 53.400,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od završetka liječenja tj. 23. siječnja 2015. godine pa do isplate te s osnova izgubljene zarade iznos od 6.1091,24 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog obroka za vremensko razdoblje od 15. prosinca 2014. godine pa do 15. veljače 2016. godine zaključno, ukupno tužitelj zahtjeva isplatu naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 59.501,24 kn.

U ponovljenom suđenju tužitelj zahtjeva s osnova tuđe pomoći i njege iznos u visini od 416,00 EUR, naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.778,00 EUR, ukupno 4.194,00 EUR umanjeno za isplaćeni iznos u mirnom postupku u visini od 290,66 EUR koji iznos je tužitelju dosuđen temeljem presude poslovni broj Pn-2416/16 i za iznos od 862,70 EUR isplaćen tužitelju u mirnom postupku, pa tužitelj zahtjeva daljnji iznos od 3.040,64 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2015. godine do isplate, te zahtjeva i isplatu štete za izgubljenu zaradu u visini iznosa od 677,01 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dan dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (podnesak tužitelja od 09.01.2026. godine - list 587-589 spisa).

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimaciju tuženika, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjev, te uzročno-posljedična veza između ozljede lijevog ramena tužitelja i štetnog događaja. Nadalje je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade za vrijeme dok se tužitelj nalazio na bolovanju, sporan je tijek zateznih kamata na utuženi iznos. Tuženik osporava i trošak sastava odštetnog zahtjeva.

7. Sud je proveo dokaz kombiniranim prometno - sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Bedeniković i Josipu Škaviću na okolnost utvrđivanja uzročno posljedične veze između zadobivenih ozljeda tužitelja koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja, te o činjenici završetka liječenja u odnosu na zadobivene ozljede kod tužitelja.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Ivana Bedeniković od 20. siječnja 2017. godine (list 227-229 spisa) sud je utvrdio da prema naznačenim smjerovima kretanja vozila slijedi da je vozilo tužitelja svojim prednjim više lijevim dijelom udarilo u stražnji lijevi bočni dio vozila osiguranika tuženika. Nadalje navodi da promjena brzine vozila tužitelja udarom u vozilo osiguranika tuženika iznosila je oko 14,6 km/h, a na tijelo tužitelja udarom u vozilo osiguranika tuženika djelovala je gravitacijska sila od oko 4,2 G.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Josipa Škavića od 20. siječnja 2017. godine (list 231- 235 spisa) sud je utvrdio da inicijalnim pregledom tužitelja na dan prometne nesreće utvrđena je ozljeda u vidu istegnuća vratne kralježnice dok je u tom času predviđena ozljeda lijevog ramena, da prilikom pregleda fizijatra dana 21. siječnja 2014. godine radi ograničenih kretnji i bolova u lijevom ramenu radiološkom obradom je dokazano stanje iza prijeloma velike kvrge lijeve nadlaktične kosti s minimalnim pomakom tj. prijelom u zaraštavanju, tijekom daljnjeg liječenja dokazan je kronični razdor tetive mišića supraspinatusa. Nadalje je utvrđeno da pri utvrđenoj dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće i pri ostvarenoj promjeni brzine vozila od oko 14,6 km/h tužitelj je mogao zadobiti trzajnu ozljedu vrata bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom. Vještak Josip Škavić u mišljenju navodi da u konkretnom slučaju u času prometne nesreće sila prilikom odupiranja lijeve ruke o volan vozila prenesena preko podlaktice na lijevo rame je dovela do ozljede ramena, da naknadno dijagnosticirana ozljeda lijeve nadlaktične koristi i lijevog ramena u potpunosti se po mehanizmu nastanak uklapa u dinamiku odigravanja štetnog događaja, te da prijelom velike kvrge (veliki tuberkul) nadlaktične kosti ne isključuje kretanje i djelovanje što može biti i u konkretnom slučaju razlog za kasno prepoznavanje ozljede i postavljanje odgovarajuće dijagnoze. Zaključno vještak navodi kako postoji medicinski logičan slijed traumatske bolesti kod tužitelja tj. uzročno posljedična veza između odigravanja predmetne prometne nesreće i ozljede vrata i lijevog ramena tužitelja, a iz medicinske dokumentacije slijedi da se ozljeda lijevog ramena komplicirala ozljedom rotatorne manžete tako da je liječenje trajalo dugo vremena i dovršeno je u siječnju/veljači 2016. godine. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio, jer je dan na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik u cijelosti prigovora nalazu i mišljenju vještaka.

8. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipančića od 06. travnja 2017. godine (list 250-254 spisa) utvrđeno je da je tužitelj na dan štetnog događaja pregledan od strane kirurga u KBC Sestre Milosrdnice, navedena napeta vratna muskulatura, ograničeni pokreti vratom više lijevo sa širenjem do istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu s mučninom i povraćanjem, s preporukom mirovanja, analgetika i imobilizacije vrata ovratnikom pušten kući. Nadalje vještak u nalazu navodi da se u Kartonu pacijenta koji donosi tužitelj na pregled kod vještaka navodi dg. ozljeda lijeve šake (natučenje na radnom mjestu). Vještak u mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata, da je tužitelj proveo liječenje imobilizacijom vrata i fizikalnom terapijom. Navodi da liječenje trzajne ozljede vrata nastalo u ovom događaju može se smatrati okončanim nakon pregleda fizijatra 20. svibnja 2014. godine. Vještak navodi da je tužitelj poveo vrlo dugotrajno liječenje zbog ozljede lijevog ramena, da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji ozljeda lijevog ramena liječenja koje je zbog toga provedeno se ne može uzročno povezati s predmetnim štetnim događajem. Sukladno navedenom vještak navodi da ni bolovanje na kojem je tužitelj bio zbog ozljede lijevog ramena nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Tužitelj ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, navodi da je vještak dr. Josip Škavić utvrdio da postoji medicinski logičan slijed traumatske bolesti kod tužitelja tj. uzročno- posljedična veza između odigravanja predmetne prometne nezgode i ozljede vrata i lijevog ramena tužitelja.

9. Sud je na primjedbe tužitelja saslušao vještaka Igora Stipančića i Josipa Škavića te je izvršen uvid u Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje oznake Klasa: UP/I- 502-03/14-04/19, Ur.broj 338-21-81-14-3 od 02. lipnja 2014. godine. Sud je utvrdio kako je rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu prijelom ramena i nadlaktice, a u svezi već priznate ozljede na radu (list 359-361 spisa).

Vještak Igor Stipančić u dopunskom očitovanju navodi u odnosu na primjedbe na nalaz i mišljenje tj. na postojanje uzročne veze između ozljede odnosno tegoba koje tužitelj ima s lijevim ramenom koje nije doveo u uzročnu vezu s predmetnim štetnim događajem da navedene tegobe nije povezao s predmetnim štetnim događajem iz razloga navedenih u nalazu i mišljenju. Vještak navodi da u povijesti bolesti od 21.01.2014. godine navodi se nalaz radiologa "RTG snimke lijevog ramena pokazuju stanje iza frakture velikog tuberkula humerusa uz minimalni pomak (dr. JB), da nema u spisu nalaza radiologa dr. ZB time da je točno da se u ANAMNEZA - navodi ponovljena RTG obrada - bez sigurnih znakova svježe koštane traume, ali iz takvih podataka ne može zaključiti da bi takva RTG obrada se odnosila na ozljedu lijevog ramena iz štetnog događaja kako to tvrdi tužitelj. Predlaže da se pribave sve RTG snimke od Klinike za traumatologiju Zagreb, Draškovićeva 19, potom da se provede radiološko vještačenje pa tek onda se sa sigurnošću može odgovoriti na primjedbe tužitelja.

Vještak Josip Škavić u dopunskom očitovanju navodi kako je suglasan s prijedlogom vještaka prof.dr. Igora Stipančića da se prethodno pribave RTG snimke i provede radiološko vještačenje.

10. Po prijedlogu tuženika sud je dopunski saslušao vještaka Josipa Škavića i Igora Stipančića. Vještak prof.dr.sc. Josip Škavić u dopunskom očitovanju navodi nakon što mu je predočeno vještačenje vještaka radiologa prof. dr. sc. GB **.**.2018. da iz istoga nedvojbeno proizlazi da je radiološkom obradom lijevog ramena tužitelja 24.03.2011. godine, dakle više od dvije godine prije štetnog događaja, dokazan prijelom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti koji je, prema radiološkim kriterijima, nepotpuno saniran. Nema priloženih eventualnih radioloških snimaka od 21.01.2014. godine iz kojih bi se moglo analizirati da li je pri predmetnom štetnom događaju od dana 18.12.2013. godine došlo do eventualnog ponovnog prijeloma iste lokalizacije odnosno iz kojih bi se eventualno moglo radiološki potvrditi ili isključiti postojanje koštane traume nakon navedenog štetnog događaja. Na temelju svega iznesenog sudsko medicinski, a temeljeno na radiološkom nalazu, proizlazi kako nije moguće sa sigurnošću niti tvrditi a niti isključiti da bi tužitelj u štetnom događaju zadobio opisanu ozljedu lijeve nadlaktične kosti.

11. Sud je proveo dokaz radiološkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku GB na okolnost utvrđivanja činjenice u odnosu na zadobiveni prijelom ramena tj. utvrđivanja kada je tužitelj zadobio prijelom da li dana 18.12.2013. godine ili se radi o starom prijelomu, te o kakvoj vrsti prijeloma je riječ.

Vještak dr. GB u nalazu i mišljenju od 26. srpnja 2018. godine (list 420-421 spisa) navodi da uvidom u orginalne RTG snimke tužitelja od 24. ožujka 2011. godine kao i medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu prema radiološkim kriterijima nalazi stanje po nepotpuno saniranom prijelom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti. Nadalje navodi da nema priloženih eventualno radioloških snimkama od 21. siječnja 2014. godine iz kojih bi se moglo analizirati da li je pri štetnom događaju koji je predmet ovog spora od dana 18. prosinca 2013. godine došlo do eventualno ponovnog prijeloma iste lokalizacije odnosno iz kojih bi se eventualno moglo radiološki potvrditi ili isključiti postojanje koštane traume nakon navedenog štetnog događaja.

12. Sud je na primjedbe tužitelja i tuženika dopunski saslušao vještaka GB. U dopunskom očitovanju vještak prof. dr.sc. GB navodi da je u nalazu radiološkog vještačenja od 05.04.2019. godine naglasio da u spisu dostavljenim CD diskovima bio je usnimljen samo pismeni radiološki nalaz lijevog ramena od 21.01.2014. godine. Na istim CD-ovima nije bilo usnimljenih eventualnih drugih predmetnih RTG snimaka, te stoga i radiološko vještačenje u tom smislu nije bilo moguće. Nadalje navodi da je Klinika za traumatologiju od 2010. godine dio KBC Sestre milosrdnice time da dokumentacija, odnosno medicinska dokumentacija od izvršenih pretraga pohranjuje se u Klinici u traumatologiju ako je pregled i snimanje obavljeno kod njih. U medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, priložen je i pismeni RTG nalaz snimaka lijevog ramena od 21.01.2014. godine i da u spisu kao i kasnije dostavljenim CD-ovim ne priležu usnimljene originalne RTG snimke vezane uz navedeni pismeni radiološki nalaz. Termin "prijelom velikog tuberkuluma humerusa u sanaciji" znači da je prethodno došlo do prijeloma hvatišta mišića u području gornjeg dijela nadlaktične kosti, a koji je koštano srastao uz bazu nadlaktične kosti, što se medicinski opisuje kao prijelom u sanaciji.

13. Nakon što je sud pribavio u ponovljenom suđenju pribavio RTG snimke sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. GB i dr. Igoru Stipančiću.

Vještak GB u nalazu i mišljenju od 14. svibnja 2024. godine (list 531-532 spisa), a nakon što su pribavljene RTG snimke navodi da uvidom u CD-a sa usnimljenim originanim predmetnim RTG snimkama tužitelja od dana 21.01.2014. godine nalazi stanje po nepotpuno saniranom prijelomu velikog tuberkula lijevog humerusa uz minimalni pomak koštanog ulomka, uredan odnos zglobnog tijela humeroskapularnog i akromioklavikularnog zgloba bez ev. dislokacije. Vještak dr. GB u mišljenju navodi da prijelom velikog tuberkula lijevog humerusa u djelomičnoj sanaciji posljedica je štetnog događaja od 18.12.2013. godine.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka GB, tuženik u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka dr. GB sadržajno kao u podnesku od 26.06.2024. godine.

14. Sud je dopunski saslušao dr. GB na primjedbe tuženika. U dopunskom očitovanju vještak dr. GB na primjedbe tuženika navodi da uvidom u predmetne RTG snimke prstiju lijeve šake, te lijevog ramena od 24.03.2011. nije uvidio eventualnih traumatskih ozljeda u području ramenog zgloba odnosno u području lijeve šake. Na RTG snimkama lijevog ramena od 21.01.2014. nalazi nepotpuno sanirani prijelom velike kvrge nadlaktične kosti, uz uredan odnos zglobnih tijela ramenog zgloba, pa slijedom navedenog, u nalazu radiološkog vještačenja a obzirom na radiološke karakteristike prijeloma kvrge nadlaktične lijeve kosti zaključio je da je navedena trauma i ozljeda uzročno-posljedično vezana uz štetni događaj od 18.12.2013. godine. Navodi da je uzeo u obzir podatak iz zdravstvenog kartona da je tužitelj imao pad na lijevo rame i to nakon štetnog događaja, a prije sačinjavanja RTG snimke, te imajući u vidu mišljenje dr. Josipa Škavića koji navodi da je do ozljede lijevog ramena moglo doći i navedeni način tj. padom nakon štetnog događaja navodi da se prema originalnim radiološkim snimkama, a na temelju karakteristika neoštro ocrtanih rubova prijeloma, početnog stvaranja novostvorene kosti u području prijelomne pukotine, kao i inhomogene koštane strukture na mjestu prijeloma, može zaključiti da se radi o prijelomu starosti više tjedana, a ne o "akutno" nastalom prijelomu koji ima drugačije radiološke karakteristike. U odnosu na subjektivne tegobe koje pacijent osjeća nakon traume ovakve vrste, navodi da iste ne moraju biti odmah prisutne i izražene u punom obimu, te se mogu manifestirati u vidu bolnosti pri nekim kretnjama rukom odnosno ramenom kao i umanjenim opsegom pokreta. U odnosu na upit o RTG snimkama od 24.03.2011., naglašava da su obzirom na životnu dob tužitelja u području velike kvrge lijeve nadlaktične kosti prisutne degenerativne koštane promjene, ali se nije mogla isključiti niti prethodna ozljeda iste kvrge, da na snimkama od 21.01.2014. godine prema radiološkim kriterijima nalazi koštanu nepotpuno saniranu traumu iste lokalizacije, naglašava da bi se u kroničnom tijeku dakle od nekoliko godina radiološki definitivno razlikovala novonastala ili nepotpuno sanirana ozljeda od potpuno sanirane ozljede. Vještak navodi u odnosu na koštane traume iz 2011. godine kako nalaz može upućivati na degenerativne promjene ali se ne može isključiti prethodna trauma iste regije koja je pospješila degenerativni proces. Uvidom u RTG snimke lijevog ramena iz 2011. godine i 2014. godine moguće je preciznije radiološki zaključiti o karakteru ozljede odnosno procijeniti starost ozljede kao i utvrditi nastanak novonastale ozljede, dakle promjene opisane iz 2011. godine definitivno se ne mogu povezati sa subakutnim traumatskim promjenama koje su vidljive na snimci iz 2014. godine. Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika.

15. U ponovljenom suđenju vještak dr. Igor Stipančić u nalazu i mišljenju od 27.08.2025. godine (list 557-560 spisa) navodi da je nakon njegovo prvotnog vještačenja 2017. godine dostavljena nova medicinska dokumentacija i RTG snimke. Navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata o ozljedu lijevog ramena s prijelomom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti. Vještak u mišljenju navodi da je tužitelj trpio strah tvz. primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, tvz. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je oko četiri (4) dana, srednjeg oko devet (9) dana i manjeg oko sedam (7) tjedana. Bol jakog intenziteta je trpio pet (5) dana, srednjeg oko deset (10) dana, a manjeg još oko dva (2) mjeseca. Zaostale trajne posljedice ozljede lijevog ramena se očituju u povremenim bolovima pri fizičkom opterećenju te smanjenjem pokretljivosti lijevog ramena u blažem stupnju u usporedbi s desnom neozlijeđenom stranom. Tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega od dva (2) sata na dan u trajanju od četiri (4) tjedna zbog mirovanja i nošenja ovratnika i potom još osam (8) tjedana tri (3) puta tjedno po dva (2) sata. Sukladno navedenom vještak navodi da bolovanje na kojem je tužitelj bio zbog ozljede lijevog ramena je opravdano do veljače 2016. godine. Liječenje tužitelja dovršeno dana 24. veljače 2016. godine.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića, navodi da vještak nije naveo u kojem postotku se izražavaju trajne posljedice. Tuženik ostaje kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. GB, predlaže provesti novo medicinsko vještačenje, a u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Igora Stipančića predlaže vještaka dopunski saslušati.

16. Vještak dr. Igor Stipančić u dopunskom pismenom očitovanju od 06.01.2026. godine (list 585-586 spisa) navodi da je smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 5%. Zaostale trajne posljedice ozljede lijevog ramena se očituju u povremenim bolovima pri fizičkom opterećenju te smanjenjem pokretljivosti lijevog ramena u blažem stupnju u usporedbi s desnom neozlijeđenom stranom. Navodi da ostaje pri svom nalazu i mišljenju te smatra da je procjena za tuđom pomoći i njegom dana stručno, obrazloženo i u skladu s utvrđenim medicinskim činjenicama.

Pismenu dopunu nalaza i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića, ostaje kod svih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. GB sadržajno kao u podnesku od 26.06.2024. godine.

17. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja po vještaku radiologu iz razloga što nalaz vještaka nije nejasan, nepotpun niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261 ZPP-a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka. Pri tome sud je imao u vidu da je vještak dr. GB u ponovljenom suđenju izradio nalaz i mišljenje nakon što su pribavljene RTG snimke koje nije imao na uvidu prije izrade prvog nalaza i mišljenja, pa tuženik neosnovano navodi da je vještak izradio dva proturječna nalaza i mišljenja.

18. Tužitelj u tijeku postupka ostaje kod navoda da se tužitelj neposredno nakon prometne nezgode žali na bolnost lijevog ramena što jasno proizlazi iz medicinske dokumentacije od 18.12.2013. godine te je tužitelj zbog navedenog upućen na RTG pretrage kojima se utvrđuje tanje nakon frakture lijevog tuberkula humerusa. Nadalje navodi kako je vještak prof. dr.sc. Josip Škavić utvrdio da postoji medicinski logičan slijed traumatske bolesti kod tužitelja tj. uzročno-posljedičnu vezu između odigravanja predmetne prometne nezgode i ozljede vrata i lijevog ramena tužitelja. Navodi kako mu je rješenjem HZZO priznata ozljeda na radu i to upravo ozljeda lijevog ramena što znači da su i liječnici dajući navedenu ocjenu utvrdili da je ista u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

19. Iz provedenog dokaznog postupka sud je u bitnom utvrdio u odnosu na uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljede lijevog ramena tužitelja:

- da prilikom pregleda fizijatra dana 21. siječnja 2014. godine radi ograničenih kretnji i bolova u lijevom ramenu radiološkom obradom je dokazano stanje iza prijeloma velike kvrge lijeve nadlaktične kosti s minimalnim pomakom tj. prijelom u zaraštavanju (nalaz i mišljenje vještaka Josip Škavića),

- da prijelom velikog tuberkula lijevog humerusa u djelomičnoj sanaciji posljedica je štetnog događaja od 18.12.2013. godine (nalaz i mišljenje vještaka dr. GB),

- da u medicinskoj dokumentaciji koja prileži u spisu navodi se: "napete muskulature, kretnje ograničene u svim smjerovima više lijevo, bolnost na dodir lijeve strane vrata sa širenjem prema lijevom ramenu i lepezasto leđima" iz čega se utvrđuje da se radi o tegobama u vratu koji se šire u ramenu (nalaz i mišljenje vještaka Igora Stipančića, dopunsko očitovanje vještaka Igora Stipančića i Josipa Škavića),

- da je tužitelj proveo vrlo dugotrajno liječenje zbog ozljede lijevog ramena, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata i ozljedu lijevog ramena s prijelomom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti (nalaz i mišljenje i dopunsko očitovanje vještak Igora Stipančića),

- da je bolovanje tužitelja opravdano do veljače 2016. godine (nalaz i mišljenje vještaka, dopunsko očitovanje vještaka i pismeno očitovanje vještaka dr. Igora Stipančića).

Sud je uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja i na temelju nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipančića utvrdio da je tužitelju štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata i ozljedu lijevog ramena s prilomom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti, proveo je liječenje imobilizacijom vrata i fizikalnom terapijom, da liječenje tužitelja je dovršeno dana 24.02.2016. godine.

20. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 153/23, dalje: ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

21. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta pet (5) dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od deset (10) dana te manjeg intenziteta dva (2) mjeseca, trpio je primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od četiri (4) dana, srednjeg intenziteta devet (9) dana i strah manjeg intenziteta sedam (7) tjedna. Nadalje je utvrđeno da kod tužitelja zaostaju trajne posljedice ozljede lijevog ramena koje se očituju u povremenim bolovima pri fizičkom opterećenju te smanjenjem pokretljivosti lijevog ramena u blažem stupnju u usporedbi s desnom neozlijeđenom stranom, pa je smanjena njegova životna aktivnost od 5%.

S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a jer je oštećeno njegovo tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda te imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužitelju daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

22. Sud bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 4.655,25 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha te zaostale trajne posljedice. Sud je pri utvrđivanju visine štete imao u vidu i tijek liječenja tužitelja kao i troškove života i stopu inflacije u odnosu na dan donošenja orijentacijskih kriterija.

23. Tužitelju je trebala tuđu pomoć i njega po dva (2) sata dnevno tijekom četiri tjedana potom još osam (8) tjedana tri puta tjedno pod dva (2) sata, ukupno je tužitelju bilo potrebno 104 sata tuđe nestručne pomoći. Tužitelju bi sud dosudio ukupan iznos u visini od 416,00 EUR (104 sata x 4,00 EUR = 416,00 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 4,00 EUR.

24. Između stranaka nije sporno da je tuženik platio tužitelju nesporni iznos štete u visini od 862,70 EUR (6.500,00 kn) u mirnom postupku te potom daljnji iznos od 290,66 EUR (2.190,00 kn) koji iznos je dosuđen presudom ovog suda poslovni broj Pn-2416/16.

Sud bi tužitelju dosudio ukupan iznos u visini od 5.071,25 EUR s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu a kako je tuženik je isplatio tužitelju ukupno iznos u visini od 1.153,36 EUR to bi sud dosudio tužitelju daljnji iznos s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini od 3.917,89 EUR. Tužitelj je zahtijevao daljnji iznos s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 3.040,64 EUR sa zateznom kamatom pa mu je sud dosudio daljnji iznos kako je to i zahtijevao uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09.01.2026. godine. Time je sud dosudio daljnji iznos u visini od 3.040,64 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 02. kolovoza 2016. godine do isplate sve kao pod točkom I. izreke presude.

25. Tuženik osporava zahtijeva tijek zateznih kamata na utuženi iznos imovinske štete. Sud je ocijenio navode tuženika kojim osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu kao neosnovan. Tuženik ističe da tužitelju pripada zatezna kamata s osnova imovinske štete tek od dana presuđenja imajući u vidu da se radi o nerepariranoj (nenovčanoj) imovinskoj šteti, čiji iznos može biti poznat tek po okončanju ovog postupka. Sud je navode tuženika u odnosu na tijek zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu ocijenio kao neosnovane. Sukladno čl. 1103. ZOO-a sud je dosudio tužitelju zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe tj. 02. kolovoza 2016. godine. Pri tome sud ističe kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključcima broj Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. godine zauzeo stajalište da zatezna kamata na neimovinsku štetu teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, a ako takav zahtjev nije podnesen od dana podnošenja tužbe, time da na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno one koja ranije nije bila predvidiva zatezna kamata teče od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete odnosno podnošenja tužbe. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari tuženiku je dostavljena medicinska dokumentacija, na temelju koje je mogao utvrditi visinu štete tim više što je isplatio nesporni iznos štete tužitelju u visini od 1.153,86 EUR (6.500,00 kn). Slijedom navedenog sud je dosudio tužitelju na dosuđeni iznos glavnice u visini od 3.060,64 EUR zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe tj. 02. kolovoza 2016. godine pa do isplate (čl. 1103. ZOO-a). Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva isplatu zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu od 23. siječanja 2015. godine tj. od dana završetka liječenja kako je to tužitelj i zahtijevao tužbom, a to iz razloga jer tuženiku nije morao biti poznat dan završetka liječenja imajući u vidu da je tužitelj podnio odštetni zahtjev prije završetka liječenja time da je odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano da zatezna kamata teče od dana podnošenja tužbe odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ako je isti podnesen. Tužitelj je podnio odštetni zahtjev 21. prosinca 2013. godine dakle prije dovršetka liječenja pa slijedom navedenog sud je stajališta da kamate nije mogla teći na utuženi iznos niti je tuženiku mogao biti poznat opseg štete u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjeva na dosuđeni iznos glavnice od 23. siječnja 2015. godine pa do dana podnošenja tužbe tj. 02. kolovoza 2016. godine sve kao pod točkom II. izreke presude.

26. Sud je na okolnost utvrđivanja osnova i visine izgubljene zarade utvrdio da je tužitelju isplaćivana umanjena plaća za vrijeme bolovanja koje je koristio za vremensko razdoblje od 19. prosinca 2013. godine pa do 05. svibnja 2014. godine i za razdoblje od 01. studenog 2014. godine pa do 18. siječnja 2016. godine (Platne liste tužitelja - list 111-118 spisa, list 162-218,Obračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za tužitelja - list 222-224 spisa). Nadalje je utvrđeno da je bolovanje otvoreno po liječniku opće prakse, a što je sud utvrdio iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti /spriječenosti za rad (list 76-90 spisa). Uvidom u Rješenje HZZO-a od 02. lipnja 2014. godine sud je utvrdio da je tužitelju priznata dopunska dijagnoza pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikacija S42.2 kao ozljeda na radu a u svezi već priznate ozljede na radu pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 16 nastale dana 18.12.2013. godine. Iz sadržaja obrazloženja sud je utvrdio da je poslodavac tužitelja podnio dana 25.03.2014.godine zahtjev za utvrđivanje i priznavanje dopunske dijagnoze kao ozljede na radu, a u svezi već priznate ozljede na radu obzirom da je nakon specijalističkog pregleda dana 21. siječnja 2014. godine utvrđen prijelom ramena i nadlaktice, pa je tužitelj kao osiguranik podnio HZZO dana 10.04.2014. godine zahtjev za utvrđivanje i priznavanje dopunske dijagnoze kao ozljede na radu u svezi već priznate ozljede na radu nastale dan 18.12.10134. godine. Nadalje je utvrđeno da je Liječničko povjerenstvo HZZO svojim stručnim Nalazom i mišljenjem i ocjenom uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju s medicinskog stajališta ocijenjeno je da se dopunska dijagnoza može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede dana 18.12.2013. godine (rješenje HZZO od 02.06.2014. godine - list 359-360 spisa).

U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa s osnova izgubljene zarade sud je u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva utvrdio:

- da bolovanje na kojem je tužitelj bio zbog ozljede lijevog ramena je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem (nalaz i mišljenje vještaka u ponovljenom suđenju i dopunsko očitovanje vještaka Igora Stipančića),

- da je bolovanje opravdano do veljače 2016. godine (nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića).

27. Sud je proveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po Vještak Tkalec d.o.o. Zagreb, stalnom sudskom vještaku mr.sc. Ivan Tkalec na okolnost utvrđivanja visine izgubljene zarade za vrijeme bolovanja za vremensko razdoblje od 19.12.2013.g. pa do 07.05.2014.g. i za razdoblje od 01.11.2014. godine pa do 18.01.2016. godine. Vještak u nalazu i mišljenju od 02. lipnja 2017. godine (list 338-344 spisa) navodi da prema obračunskim plaćama tužitelja ista je uvećavana u spornom vremenskom razdoblju na ime minulog rada, i da prema podatcima iz obračunskih listova plaće tužitelja za razdoblje koje je prethodilo spornom razdoblju odnosno od lipnja do studenog 2013. godine proizlazi da je tužitelj u svakom mjesecu radio određeni broj sati noću, u drugoj smjeni i subotom. Vještak u mišljenju navodi da na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja je da razlika između potencijalne plaće tužitelja i i ostvarene naknade za bolovanje u razdoblju od 19.12.2013. godine do 07.05.2014. godine i u razdoblju od 01.11.2014. godine do 18.01.2016. godine iznosi ukupno 6.856.04 kn i to:

- 1.594,07 kn za mjesec veljaču 2014. godine,

- 161,01 kn za mjesec svibanj 2014. godine,

- 801,14 kn za mjesec studeni 2014. godine,

- 349,71 kn za mjesec prosinac 2014. godine,

- 538,58 kn za mjesec siječanj 2015. godine,

- 919,14 kn za mjesec veljaču 2015. godine,

- 283,84 kn za mjesec ožujak 2015. godine,

- 208,92 kn za mjesec travanj 2015. godine,

- 220,23 kn za mjesec svibanj 2015. godine,

- 208,92 kn za mjesec lipanj 2015. godine,

- 198,57 kn za mjesec srpanj 2015. godine,

- 220,23 kn za mjesec kolovoz 2015. godine,

- 208,92 kn za mjesec rujan 2015. godine,

- 208,92 kn za mjesec listopad 2015. godine,

- 232,30 kn za mjesec studeni 2015. godine,

- 210,88 kn za mjesec prosinac 2015. godine,

- 290,66 kn za mjesec siječanj 2016. godine.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dan na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dočim tužitelj ističe primjedbe u odnosu na visinu utvrđene izgubljene zarade.

28. Sud je dopunski saslušao vještaka Lidiju Tkalec Gradinščak na primjedbe tužitelja. Vještakinja u dopunskom očitovanju navodi na primjedbu tužitelja na vremensko razdoblje za koje je utvrđena izgubljena zarade tj. od 19.12.2013. do 07.05.2014. godine da je sud svojim rješenjem odredio zadatak vještaka time da je bilo potrebno utvrditi izgubljenu zaradu i za razdoblje od 01.11.2014. godine do 18.01.2016. godine. Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja.

Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi kako je bio na bolovanju od 19.12.2013. godine pa do 07.05.2014. godine, te ponovno od 01.01.2014. godine do 18.01.2016. godine te da potražuje iznos od 6.101,24 kn na ime izgubljene zarade za razdoblje od 01. studenog 2014. godine do 18. siječnja 2016. godine s obzirom da je tužitelju za ranije razdoblje u potpunosti isplaćena naknada.

Kako je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipančića da je opravdano bolovanje tužitelja u utuženom vremenskom razdoblju te kako je na temelju nalaz i mišljenja vještaka Lidije Tkalec Gradinščak utvrđena visina tužbenog zahtjeva to je sud usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva naknadu štete s osnova izgubljene zarade kao pod točkom III. izreke presude

29. Tužitelj je podneskom od 09. siječnja 2026. godine preinačio tužbeni zahtjev na način da je umanjio isti. Tužitelj tužbom zahtjeva 7.897,17 EUR (59.501,24 kn) ukupno, dočim konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu iznosa u visini od 4.194,00 EUR, umanjeno za nesporno plaćeni iznos zahtjeva naknadu štete u visini iznosa od 3.717,01 EUR ukupno. Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u dijelu koji je povučen. Tužitelj se protivi bilo kakvom snošenju troškova parničnog postupka budući da nije mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev prije nego što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića.

Kako tuženik nije suglasan s djelomičnim povlačenjem tužbe to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 3.703,17 EUR sa zateznom kamatom kao pod točkom IV. izreke presude.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a u svezi s čl. 163. ZPP-a. Trošak tužitelja sastoji se od sastava tužbe od 02.08.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka1 OT-a), sastav podneska od 12.10.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 22.11.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 23.12.2016.g. u iznosu do 100,00 EUR (Tbr.8. točka 2. OT- a), sastav podneska od 03.02.2017. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 12.06.2017.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. točka 2. OT-a), sastav podneska od 20.07.2017.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 23.10.2017.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 25.01.2018.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 06.06.2018.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 27.09.2018.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.12.2018.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.02.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 23.04.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 09.05.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.06.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 18.07.2019.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav žalbe od 23.07.2019.g.u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. OT-a), sastav podneska od 17.06.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.01.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1 OT-a), sastav podneska od 21.01.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.12.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 07.04.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 18.09.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 16.12.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), sastav podneska od 09.01.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 15.01.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 4.950,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 1.237,50 EUR, ukupno 6.187,50 EUR te je priznat trošak vještačenja i predujam za pristup vještaka radi usmenog očitovanja u iznosu od ukupno 647,71 EUR, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 52,90 EUR, ukupno 6.888,11 EUR.

Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva budući je isti podnesen prije dovršetka liječenja tužitelja te isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka. nije priznat trošak sastava podneska od 23.02.217.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 03.05.2017. g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 06.06.2017.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 23.06.2017.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 21.02.2018.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 03.09.2018. g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 08.03.2019.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 15.03.2019.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 02.07.2019. g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 03.02.2022. g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 04.02.2022.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 07.11.2023.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 18.06.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 26.07.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 26.04.2023.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), sastav podneska od 02.06.2025.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a),jer nisu bili nužni za vođenje postupka, nije priznat trošak sastava podneska od 21.02.2017. g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), jer je tužitelj u obvezi dostaviti medicinsku dokumentaciju .

Tuženiku nije priznat trošak postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koji je umanjen tužbeni zahtjev, a u odnosu na koji tuženik navodi da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe i predlaže da sud odluči i o tužbenom zahtjevu za koji je smanjen tužbeni zahtjev. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2603/2011 od 19.03.2013. godine da se o troškovima odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.). Slijedom navedenog sud nije dosudio trošak tuženiku za dio tužbenog zahtjeva o kojem je sud odlučivao jer se tuženik protivio povlačenju tužbe za iznos u visini od 3.703,17 EUR.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2026. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku