REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj POVRV-2293/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja BR, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Žarko Čogelja i Dragica Čogelja, Šibenik, Blajburških žrtava 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Stečajne mase iza Žižić petrol d.o.o. u stečaju, OIB: 46481971706, Zagreb, Kninski trg 13, zastupan po stečajnom upravitelju Hrvoju Kraljičkoviću, Zagreb, Kninski trg 13, a on zastupan po punomoćnici BRNČ, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 17.12.2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se ovršni prijedlog/tužba od 30.09.2010. zahtjeva uređenog podneskom od 08.05.2025..

II. Odbacuje se prijedlog za privremenu mjeru koji glasi:

„1. Zabranjuje se Tuženom, Žižić Petrol d.o.o. u stečaju (OIB: 81359242673; Ulica V. Jelića 1, Zadar, dalje: Tuženom) u postupku koji se vodi kod Trgovačkog Suda u Zadru, posl. broj: 2 St-424/2021-58, otuđenje i opterećenje nekretnina i pokretnina, koje su bile predmet tog stečajnog postupka, otuđenje i opterećenje novčanih sredstava i potraživanja koja su u tom postupku pribavljena unovčenjem imovine Tuženog i naplatom njegovih potraživanja tijekom stečajnog postupka, uključujući imovinu i novčana sredstva koja su pribavljena nakon otvaranja stečajnog postupka, na način da u stečajnom postupku nisu uopće evidentirana. (Prema Izvješću stečajnog upravitelja mr.sc. Joze Jelavića od 21. travnja 2021. godine)

2. Oduzimaju se novčana sredstva Tuženom, pribavljena nakon otvaranja stečajnog postupka navedenog u točki. 1. ovog Rješenja.

3. Nalaže se Banci (ili bankama) Stečajnog Dužnika da na temelju njegovih naloga uskrati isplatu sa svih njegovih računa.

4. Ova privremena mjera traje do okončanja naplate tužiteljevih potraživanja iz parnice koja se vodi u predmetu Općinskog građanskog Suda u Zagrebu, posl. broj: Povrv- 2364/2023, tj. dok se uvjeti za izdavanje privremene mjere ne promijene na način da njeno održavanje ne bude više potrebno.„, kao nedopušten.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 15.245,62 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17.02.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika podnio ovršni prijedlog kojim, a temeljem vjerodostojne isprave, traži od tuženika isplatu iznosa od 499.956,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.04.2008. godine, pa do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik sukladno odredbi čl. 252 d Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 57/96 29/99, 173/03, 194/03, 88/05 dalje OZ), 05.10.2010. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-925/10.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio pravovremeni prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti ističući i prigovor zastare.

3. Odlučujući o prigovoru tuženika, sud je, temeljem odredbe čl. 54 OZ, stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-925/10 od 05.10.2010., u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka - kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj podneskom od 08.05.2025., uređuje tužbeni zahtjev tražeći od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku isplatiti tužitelju 68.788,66 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27.04.2008. do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka.

4.1. Ukazuje se pri tome, kako su tijekom postupka na strani tuženika nastupile statusne promjene, sukladno kojima je prvotno naznačen tuženik trgovačko društvo Interpetrol d.o.o., OIB: 04581074688, nakon otvaranja i zatvaranja postupka predstečajne nagodbe, pripojeno trgovačkom društvu Žižić petrol d.o.o. OIB: 8135924263, nad kojim je zatim bio otvoren stečajni postupak, a potom je navedeno trgovačko društvo brisano, radi čega je Rješenjima od 09.01.2024., 19.03.2025. i 03.06.2025., nakon prekida postupka, postupak nastavljen s tuženikom Stečajna masa iza Žižić petrol d.o.o. u stečaju, OIB: 46481971706, a sve to obzirom da je Vrhovni sud RH Rješenjem od 10.09.2024. u postupku sukoba nadležnosti, odredio ovaj sud kao stvarno i mjesno nadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4.2. Podneskom od 24.10.2023., tužitelj od suda traži izdavanje privremene mjere kojom bi se trgovačkom društvu Žižić petrol d.o.o. u stečaju, u postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zadru posl.br. St-424/2021, zabranilo otuđenje i opterećenje nekretnina i pokretnina koje su bile predmetom stečajnog postupka, otuđenje i opterećenje novčanih sredstava i potraživanja koja su u tom postupku pribavljena unovčenjem imovine tuženika i naplatom njegovih potraživanja tijekom stečajnog postupka, uključujući imovinu i novčana sredstva koja su pribavljena nakon otvaranja stečajnog postupka, na način da u stečajnom postupku nisu evidentirana, zatim da se oduzmu novčana sredstava tuženika pribavljena nakon otvaranja stečajnog postupka te da se naloži bankama stečajnog dužnika da na temelju njegovih naloga uskrati isplatu sa svih njegovih računa, a koja privremena mjera traje do okončanja naplate tužiteljevog potraživanja iz ovog postupka.

5. U prethodnom tijeku ovog postupka

- ovaj sud je, 13.12.2011., donio presudu kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika od 05.10.2010. posl.br. Ovrv-925/10 te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 157.380,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27.04.2008., dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom 342.576,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27.04.2008. i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka

- Županijski sud u Slavonskom Brodu, 10.06.2013., Rješenjem je ukinuo ranije navedenu presudu ovog suda od 13.12.2011. te vratio spis ovom sudu na ponovni postupak, u dijelu u kojem je naložena tuženiku isplata, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao i u dijelu odluke o troškovima postupka

- ovaj sud je, 17.11.2020., rješenjem odbacio ovršni prijedlog odnosno tužbu od 30.09.2010. te ukinuo platni nalog u cijelosti sve to pozivom na odredbu čl. 81 Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" br. 108/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15 dalje u tekstu ZFPPN), budući da je nad tuženikom tada Interpetrol d.o.o., OIB: 04581074688, bio otvoren postupak predstečajne nagodbe, u kojem postupku tužitelj nije prijavio tražbinu koja je predmetom ovog postupka

- Županijski sud u Slavonskom Brodu, 17.03.2021., Rješenjem potvrđuje ranije navedeno rješenje ovog suda od 17.11.2020.

- Vrhovni sud RH, 12.04.2023., Rješenjem ukida Rješenje ovog suda od 17.11.2020. i Rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17.03.2021., vračajući predmet na ponovno suđenje, uz obrazloženje kako su ukinuta rješenja donesena u odnosu na tuženika koji je prestao postojati, budući da je tada naznačen tuženik trgovačko društvo Interpetrol d.o.o. u vrijeme donošenja ukidnih rješenja, bio pripojen trgovačkom društvu Žužić petrol d.o.o..

5.1. Naime, tadašnji tuženik Interpetrol d.o.o., podneskom od 13.05.2014., obavijestio je sud o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad tuženikom dostavljajući uz predmetni podnesak i Rješenje FINE od 28.03.2014., slijedom čega je sud Rješenjem od 22.05.2014., temeljem odredbe čl. 212 ZPP-a u vezi odredbe čl. 70 ZFPPN-a, utvrdio prekid postupka, a koji postupak je nastavljen Rješenjem 17.06.2020., budući da je 14.03.2018., sklopljena predstečajna nagodba. Međutim kako tužitelj u postupku predstečajne nagodbe nije prijavio tražbinu koja je predmetom ovog postupka, to je Rješenjem od 17.11.2020., a temeljem odredbe čl. 81 ZFPPN-a, sud odbacio tužbu u ovom postupku.

5.1.1. Međutim, niti jedna od stranaka, a u razdoblju od utvrđenog prekida postupka koji je zatim nastavljen, pa do Rješenja suda od 17.11.2020., kojim je tužba odbačena uz poziv na odredbu čl. 81 ZFPPN, nije izvijestio sud, niti je u spis dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je u navedenom periodu tadašnje društvo tuženika Interpetrol d.o.o. bilo pripojeno trgovačkom društvu Žižić petrol d.o.o. i to 06.12.2019., već je tužitelj navedenu činjenicu istaknuo u žalbi izjavljenoj na Rješenje ovog suda od 17.11.2020..

6. Tuženik je u nastavku postupka ustrajao na prigovoru nedopuštenosti tužbe budući da tužitelj nije prijavio tražbinu kako u postupku predstečajne nagodbe koji se vodio iza prednika tuženika, tada trgovačkog društva Interpetrol d.o.o., tako niti u stečajnom postupku koji se vodio nad prednikom tuženika, tada trgovačkog društva Žižić petrol d.o.o. u stečaju, slijedom čega je predmetno valjalo raspraviti.

7. Nedvojbeno je iz spisu priležeće dokumentacije utvrđeno

- kako tužitelj nije prijavio tražbinu koja je predmetom ovog postupka temeljem računa br. 56/08 od 18. travnja 2008. u postupku predstečajne nagodbe koja se vodila iza prednika tuženika, tada Interpetrol d.o.o. temeljem Rješenja FINE od 28.03.2014.,

- kako je prijava tražbine tužitelja u stečajnom postupku koji se vodio nad prednikom tuženika, tada Žižić petrol u stečaju d.o.o., odbačena kao nepravovremena.

8. Glede prigovora tuženika u smislu odredbe čl. 70 u vezi odredbe čl. 81 sve ZFPPN, ukazuje se kako je Europski sud za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP), povodom zahtjeva broj 47880/20, u predmetu Merčep protiv Hrvatske, donio odluku i izrazio shvaćanje da se odlukama o odbačaju tužbe uslijed ne prijavljivanja tražbine u postupku predstečajne nagode, zbog pretjeranog formalizma, vrijeđa pravo tužitelja zaštićeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. dalje u tekstu Konvencija).

8.1. Iz obrazloženja navedene odluke ESLJP-a, proizlazi kako je svrha postupka predstečajne nagodbe reguliranje nespornih potraživanja, a ne rješavanje svih potencijalnih obveza između vjerovnika i dužnika. Kako je tuženik osporio potraživanje tužitelja u parničnom postupku, ESLJP je shvaćanja da bi tuženik osporio to potraživanje i u predstečajnom postupku, zbog čega bi u konačnici odluka o potraživanju morao donijeti parnični sud. ESLJP stoga smatra da zbog toga, odbacivanje tužbe isključivo zbog neprijavljivanja potraživanja u predstečajnom postupku, predstavlja pretjerani formalizam koji je povrijedio pravo podnositelja na pristup sudu u smislu navedene konvencijske odredbe.

8.2. Stoga, a budući da je ovaj sud sukladno odredbi čl. 46 st. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. dalje u tekstu Konvencija) u obvezi primjene odluka Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu ESLJP), to se, a sukladno izraženom pravom shvaćanju ESLJP prema kojem se odbačajem tužbe radi neprijavljivanja tražbine u predstečajnom postupku vrijeđa pravo tužitelja na pristup sudu zaštićeno čl. 6. st. 1. Konvencije, i prigovor tuženika u smislu odredbe čl. 81 ZFPPN-a, cijeni neosnovanim.

9. Međutim, pravno shvaćanje izraženo u ranije navedenoj odluci ESLJP-a, po ocjeni ovog suda, ne može se primijeniti u odnosu na istaknuti prigovor tuženika u smislu odredbe čl. 257 Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15, 104/17, 36/22, 27/24 dalje u tekstu SZ) budući da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku predstečajne nagodbe već stečajnom postupku čime bi ekstenzivno tumačenja odluke ESLJP i na stečajne postupke, dovelo bi do ugroze svrhe stečajnog postupka i povreda temeljnih načela istog kojima je za cilj skupno namirenje vjerovnika stečajnog dužnika unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima.

9.1. Također, a budući da tužitelj nije radnik tuženika u odnosu na kojeg bi stečajni upravitelj imao dužnost sastaviti prijavu tražbine, to u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni odluke ESLJP-a Bačić protiv Hrvatske br. zahtjeva 43595/06.

9.2. Stoga, a budući da je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nad slijednikom prednika tuženika u ovom postupku, tada Žižić petrol d.o.o. u stečaju, tužitelj prema istom imao imovinskopravnu tražbinu i to temeljem Računa br. 56/08, koji je osnova potraživanja i u ovom postupku, to je tužitelj otvaranjem stečajnog postupka postao stečajnim vjerovnikom koji je namirenje svoje tražbine mogao isključivo ostvarivati u stečajnom postupku pravovremenom prijavom svoje tražbine, u smislu odredbe čl. 257 SZ-a.

9.2.1. Navode tužitelja iz podneska od 21.09.2023. kao i podneska od 05.09.2025., kojima obrazlaže/opravdava nepravovremeno prijavljivanje tražbine u stečajnom postupku činjenicom da je u razdoblju prijavljivanja tražbine u stečajnom postupku, njegova tražbina bila pravomoćna odbačena (Rješenje ovog suda od 17.11.2020. potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17.03.2021.), sud cijeni neosnovanim. Predmetno iz razloga što pravomoćnom odlukom ovog suda od 17.11.2020. nije odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno tražbine tužitelja koja odluka bi u smislu odredbe čl. 333 ZPP-a, predstavljala res iudicatu, već se radilo o procesnoj odluci suda. Stoga, a uzimajući u obzir da tužitelj svoje potraživanje temelji na računu br. 56/08, o osnovanosti kojeg potraživanja nije donesena pravomoćna odluka, to neosnovano tužitelj navodi kako je tek primitkom odluke VS RH kojom su ukinute ranije navedene procesne odluke, stekao ponovnu procesnu mogućnost potraživati predmetnu tražbinu.

9.2.2. Prema tome i tužitelj i njegov punomoćnik su kao profesionalci morali poznavati odredbe Stečajnog zakona, poduzeti nužnu radnju pravovremene prijave tražbine radi otklona štetnih posljedica.

10. Slijedom navedenog, a obzirom da je prijava tražbine vjerovnika, ovdje tužitelja, u stečajnom postupku koji se vodio nad prednikom tuženika pred Trgovačkim sudom u Zadru posl.br. St-424/2020, pravomoćnim Rješenjem od 24.05.2024. odbačena kao nepravovremena, to se ne može smatrati da je tužitelju bilo ograničeno pravo na pristup sudu, već se u konkretnom slučaju radi o vlastitom propustu tužitelja, pa je temeljem odredbe čl. 282 st. 1 ZPP-a, u vezi odredaba SZ-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

11. Naprijed navedeno ukazuje i na nedopuštenost prijedloga za privremenu mjeru.

11.1. Naime, odredbom čl. 345 Ovršnog zakona („Narodne novine2 br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 dalje u tekstu OZ), propisano je kako se radi osiguranja novčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, nekretnine, uz oduzimanje tih stvari i zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama, zabrana dužniku protivniku osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana protivniku osiguranja da primi ispunjenje te obveze kao i nalog banci da uskrati isplatu novčanog iznosa s dužnikova računa.

11.2. Odredbom čl. 169 SZ-a propisano je da nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti ovrhu ili osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika dok prema odredbi čl. 119 SZ-a, otvaranjem stečaja prava dužnika da upravlja i raspolaže imovinom prelaze na stečajnog upravitelja.

11.3. Imajući u vidu da je svrha stečajnog postupka ravnopravno namirenje svih vjerovnika to bi dopuštanje privremene mjere u parnici, stavilo tužitelja u povlašten položaj u odnosu na ostale stečajne vjerovnike. Dakle, budući se predloženom privremenom mjerom zabranjuje otuđenje i opterećenje nekretnina i pokretnina koje su predmetom stečajnog postupka, odnosno koje čine stečajnu masu, to je tako predložena privremena mjera, koja pri tome u pogledu predmeta ovrhe nije niti određena, u suprotnosti sa svrhom stečajnog postupka jer se njome onemogućava provođenje stečajnog postupka, pa je takav zahtjev i nedopušten. S tim u vezi ukazuje se i kako je otvaranjem stečajnog postupka, stečajni dužnik, odnosno protivnik osiguranja, izgubio pravo upravljanja i raspolaganja imovinom, koje pravo sada ima stečajni upravitelj.

11.4. Stoga je temeljem odredbe čl. 169 u vezi odredbe čl. 119 sve SZ-a odlučeno kao u izreci.

12. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a u svezi odredbe čl. 155 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku. Tuženiku je tako priznat trošak za sastav prigovora, podnesaka od 28.04.2011., 24.05.2011., 06.10.2011., 06.06.2025., 14.10.2025., za pristup na ročišta 12.10.2011., 29.11.2011., 19.09.2025. i 17.12.2025. za svaku radnju u iznosu po 1.038,00 eur, za sastav žalbe 1.297,50 eur, za sastav podneska od 17.06.2020. u iznosu 519,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 15.245,62 eur. Tuženiku kao irelevantan nije priznat trošak za sastav podneska od 13.11.2025. i od 24.07.2025. jer isti nisu bili relevantni za vođenje postupka. Na tako određen trošak tuženiku su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja odluke do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. stečajnom upravitelju tuženika