Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-1008/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IZ

iz Zagreba, Pehljinska 6-a, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku iz ODVJETNIČKOG DRUŠTVA JUKIĆ & PARTNERI j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba temeljem generalne punomoći broj Su-1902/10, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 26. lipnja 2025. Poslovni broj: P-5387/2023-21, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2025., poslovni broj P-5387/2023-21.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu broj 041-50- 3386171, sklopljenog 5. travnja 2006. između tužiteljice IZ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., potvrđenog 5. travnja 2006. po javnoj bilježnici Renati Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem OU-422/2006, u dijelu koji glasi " po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem za CHF na dan dospijeća".

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.831,68 EUR sa zakonskim zateznim

kamatama tekućim na iznos od:

- 0,44 EUR od 15. lipnja 2006. pa do isplate,

- 7,89 EUR od 15. prosinca 2008. pa do isplate,

- 0,61 EUR od 15. siječnja 2009. pa do isplate,

- 10,05 EUR od 15. veljače 2009. pa do isplate,

- 10,33 EUR od 15. veljače 2009. pa do isplate,

- 11,04 EUR od 15. ožujka 2009. pa do isplate,

- 9,07 EUR od 15. svibnja 2009. pa do isplate,

- 9,65 EUR od 15. svibnja 2009. pa do isplate,

- 4,28 EUR od 15. srpnja 2009. pa do isplate,

- 6,85 EUR od 15. listopada 2009. pa do isplate,

- 5,12 EUR od 15. studenoga 2009. pa do isplate,

- 6,93 EUR od 15. prosinca 2009. pa do isplate,

- 10,38 EUR od 15. veljače 2010. pa do isplate,

- 11,06 EUR od 15. ožujka 2010. pa do isplate,

- 11,26 EUR od 15. travnja 2010. pa do isplate,

- 14,13 EUR od 15. lipnja 2010. pa do isplate,

- 15,86 EUR od 15. lipnja 2010. pa do isplate,

- 21,97 EUR od 15. srpnja 2010. pa do isplate,

- 19,97 EUR od 15. rujna 2010. pa do isplate,

- 29,77 EUR od 15. listopada 2010. pa do isplate,

- 24,84 EUR od 15. studenoga 2010. pa do isplate,

- 30,62 EUR od 15. prosinca 2010. pa do isplate,

- 42,12 EUR od 15. siječnja 2011. pa do isplate,

- 35,13 EUR od 15. veljače 2011. pa do isplate,

- 36,79 EUR od 15. travnja 2011. pa do isplate,

- 46,50 EUR od 15. lipnja 2011. pa do isplate,

- 64,33 EUR od 15. rujna 2011. pa do isplate,

- 47,06 EUR od 15. studenoga 2011. pa do isplate,

- 48,65 EUR od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- 50,90 EUR od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

- 54,61 EUR od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- 54,60 EUR od 15. svibnja 2012. pa do isplate,

- 55,62 EUR od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- 54,21 EUR od 15. srpnja 2012. pa do isplate,

- 53,14 EUR od 15. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 53,54 EUR od 15. rujna 2012. pa do isplate,

- 50,58 EUR od 15. listopada 2012. pa do isplate,

- 52,06 EUR od 15. siječnja 2013. pa do isplate,

- 52,02 EUR od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- 49,51 EUR od 15. srpnja 2013. pa do isplate,

- 48,47 EUR od 15. rujna 2013. pa do isplate,

- 49,81 EUR od 15. listopada 2013. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita

odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako

polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.485,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2025. do isplate

po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope,

tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske

središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 558,32 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka jer sud nije primijenio odredbu čl. 338.st.4. ZPP-a. Apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP su počinjene jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama. Naslovni sud uopće ne provodi test poštenosti. Povrijeđeno je pravo na pošteno suđenje. Ukazuje na pogrešnu primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača, te ukazuje na nemogućnost neposredne primjena odluka donesenih na kolektivnoj razini u pojedinačnom potrošačkom sporu. Prigovor zastare je neosnovano odbijen. Radi se o zabrani manjeg značaja. Sud mora ispitati uzrokuje li sporna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Naslovni sud uopće ne provodi test poštenosti.

2.1. Tuženik pobija i odluku o troškovima, jer smatra da tužitelj nema pravo na iste, a posebno stoga što je pogrešno utvrđen trošak s obzirom na uspjeh stranaka u postupku. Predlaže se da sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev te dosudi troškove parničnog postupka, kao i trošak žalbe, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na procesnu jednakost, iz razloga što je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice zanemario, budući da iz spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je tuženik predložio.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama, a sadrži sve pretpostavke iz članka 338. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđivanjem ništetnom odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu broj 041-50-3386171, sklopljenog 5. travnja 2006. između tužiteljice i tuženika, potvrđenog istog dana po javnoj bilježnici Renati Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem OU-422/2006, u dijelu koji glasi "po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem za CHF na dan dospijeća", kao i zahtjev za isplatom iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, preplaćenog po osnovi navedene ništetne odredbe.

9. Nesporno je među strankama da je sklopljen Ugovor o kreditu broj 041-50- 3386171, dana 5. travnja 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, potvrđenog istog dana po javnoj bilježnici Renati Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem OU- 422/2006 (str. 22-28 spisa; dalje: Ugovor o kreditu), te da je istim ugovorom između stranaka ugovoren kredit u iznosu od 18.776,77 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (odredba čl. 1. Ugovora o kreditu).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio :

-da je u odredbi čl. 2. ugovorena redovna kamata od 1,50% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te da je u odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoren rok otplate od 84 mjeseca,

-da je u odredbi čl. 6. istog Ugovora ugovorena namjena kredita za kupnju novog vozila Atos, Getz, Elantra i Matrix u HAZ-u,

-da je u odredbi čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu ugovoren način otplate i to u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, te dospijeće svakog anuiteta na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da je u st. 2. istog članka ugovoreno da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 31. kolovoza 2006., -da je Ugovor ovjeren kao javnobilježnička isprava 5. travnja 2006. kod javne bilježnice Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem OU-422/2006, te da je u istoj ovjeri navedeno da je Ugovor o kreditu podnesen na ovjeru od strane tužiteljice i tuženika (punomoćnica LZ) i da su stranke prihvatile pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njih proizlaze, te su navele da to odgovara njihovoj volji,

-da je tuženik u spornom periodu nudio kredite i to u iznosima od 4.000,00 CHF do 38.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita,

-da se Uvjetima za odobravanje kredita navodi da je način otplate kredita u kunskoj protuvrijednosti mjesečnih anuiteta iskazanih u CHF po srednjem tečaju kreditora, te da se prijevremena otplata kredita može obaviti samo uz suglasnost Banke, a prema uvjetima i uz naknadu. Nastavno se u Uvjetima za odobravanje kredita navode i koeficijenti i izračun visine mjesečnog anuiteta i to prema tabeli u kojoj je naznačena visina kamata.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i usvojio tužbeni zahtjev.

12. Prvostupanjski sud je stajališta da je tužiteljica kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a u konkretnom slučaju s tuženikom, kao trgovcem u smislu čl. 3. t. 2. ZPP

zaključila predmetni Ugovor o kreditu radi kupnje automobila, da je Ugovorom ugovoren kredit u iznosu 18.776,77 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, te da je u ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da je iz izvedenih tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao, da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o pojedinačnim odredbama i bez prethodnog objašnjenja, informiranja i upozorenja na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan, da je Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, te da predmetna odredba Ugovora o kreditu nije bila dovoljno jasna i transparentna, da je tuženik bio dužan, nudeći svoj proizvod tužiteljici, istu informirati o smislu i sadržaju odredaba Ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takvu odredbu, odnosno omogućiti joj da takvoj odredbi prigovori, a što tuženik nije učinio, pa da je stoga ugovaranje takve odredbe imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

13.Također prvostupanjski sud ističe da iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika, i po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena

vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EU, da iz tih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike, pa je odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu je u smislu gore ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana otplata kredita švicarski franak.

14.Prvostupanjski sud se u obrazloženju poziva na odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a, prema kojoj u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, te također da sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

15. Ističe da je u konkretnom slučaju, tuženik na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja, te je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

16. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda je pravilan.

17. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog primjene valutne klauzule, a uslijed rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.

18. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

19. U tom smislu sud je saslušao tužiteljicu čiji iskaz prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, a iz kojeg u bitnome proizlazi kako je ugovor sklopio u poslovnici banke gdje je bio upućen od strane auto kuće u kojoj je kupovao vozilo te je sa djelatnicom banke dogovorio kredit u valuti CHF sa rokom otplate od 84 mjeseci. Ponuđen joj je ugovor CHF valuti, ali ne i u drugim valutama. Tužiteljica je navela kako joj prilikom zaključenja ugovora nije bilo objašnjeno što znači CHF valuta niti je bila upozorena na rizike vezane za tu valutu.

20. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužitelja, sud je pravilno ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.

21. Sud je pravilno ocijenio da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita, jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Naime, tužiteljica kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogla predvidjeti da će rata, koja joj je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.

22. Na temelju izvedenih dokaza, te obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud je utvrdio da je tužiteljica zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita, prilikom otplate kredita tuženiku više platila iznos naveden u izreci prvostupanjske presude, te je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude temeljem čl.323. st. 1., čl.1111. i čl. 1115. i čl.29. ZOO-a.

23. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2) prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7.lipnja 2023., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela, obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

24. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP-a. , i po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na sve okolnosti konkretnog spora ima mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.

25. Kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

26. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

U Slavonskom Brodu, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte