REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-933/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, pravnoj tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Sanja Rojnić i Ronald Kontešić, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, od 29. kolovoza 2025., Poslovni broj: P-92/2025-30, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 29. kolovoza 2025. Poslovni broj: P-92/2025-30.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

" I Utvrđuju se ništetnim odredbe i dijelovi Ugovora o kreditu, broj ugovora: 118-50- 3189363, od 14. prosinca 2005., sklopljenog između Raiffeisebnbank Austria d.d. Zagreb, kao Kreditora i ŽE, [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao Korisnika kredita i Juršić Hanje, Vidikovac 51, 52100 Pula, MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao sudužnika, i to: - odredba čl. 7. st. 1. Ugovora, u dijelu u kojem je utvrđeno kako se iznos kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća;

- odredba čl. 2. st. 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužitelju ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pretplate temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, iznos od sveukupno 3.876,76 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od pretplate tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i koja kamata teče:

- na iznos od 1,05 eura od 18. studenoga 2008.

- na iznos od 2,50 eura od 17. siječnja 2009.

- na iznos od 3,54 eura od 20. veljače 2009.

- na iznos od 4,01 eura od 20. ožujka 2009.

- na iznos od 2,71 eura od 18. travnja 2009.

- na iznos od 2,96 eura od 19. svibnja 2009.

- na iznos od 0,97 eura od 19. lipnja 2009.

- na iznos od 0,67 eura od 19. rujna 2009.

- na iznos od 0,60 eura od 28. listopada 2009.

- na iznos od 1,28 eura od 18. prosinca 2009.

- na iznos od 2,46 eura od 19. siječnja 2010.

- na iznos od 4,13 eura od 03. travnja 2010.

- na iznos od 3,75 eura od 03. travnja 2010.

- na iznos od 6,02 eura od 03. travnja 2010.

- na iznos od 5,59 eura od 26. svibnja 2010.

- na iznos od 6,43 eura od 01. lipnja 2010.

- na iznos od 13,69 eura od 21. srpnja 2010.

- na iznos od 12,19 eura od 19. kolovoza 2010.

- na iznos od 15,84 eura od 21. rujna 2010.

- na iznos od 14,35 eura od 19. listopada 2010.

- na iznos od 11,95 eura od 17. studenog 2010.

- na iznos od 17,01 eura od 28. prosinca 2010.

- na iznos od 23,45 eura od 06. veljače 2011.

- na iznos od 18,89 eura od 06. veljače 2011.

- na iznos od 20,49 eura od 30. ožujka 2011.

- na iznos od 18,46 eura od 08. lipnja 2011.

- na iznos od 18,82 eura od 08. lipnja 2011.

- na iznos od 27,46 eura od 08. lipnja 2011.

- na iznos od 27,90 eura od 05. kolovoza 2011.

- na iznos od 35,01 eura od 05. kolovoza 2011.

- na iznos od 31,35 eura od 27. listopada 2011.

- na iznos od 27,36 eura od 27. listopada 2011.

- na iznos od 26,93 eura od 09. prosinca 2011.

- na iznos od 26,62 eura od 09. prosinca 2011.

- na iznos od 28,53 eura od 27. siječnja 2012.

- na iznos od 30,19 eura od 01. veljače 2012.

- na iznos od 30,41 eura od 21. ožujka 2012.

- na iznos od 29,26 eura od 06. svibnja 2012.

- na iznos od 30,04 eura od 06. svibnja 2009.

- na iznos od 30,57 eura od 19. lipnja 2012.

- na iznos od 29,68 eura od 07. kolovoza 2012.

- na iznos od 29,91 eura od 07. kolovoza 2012.

- na iznos od 29,24 eura od 19. listopada 2012.

- na iznos od 27,79 eura od 19. listopada 2012.

- na iznos od 29,34 eura od 01. prosinca 2012.

- na iznos od 30,08 eura od 01. prosinca 2012.

- na iznos od 29,56 eura od 01. siječnja 2013.

- na iznos od 26,65 eura od 26. veljače 2013.

- na iznos od 29,12 eura od 15. ožujka 2013.

- na iznos od 29,33 eura od 09. travnja 2013.

- na iznos od 28,37 eura od 14. svibnja 2013.

- na iznos od 25,35 eura od 14. lipnja 2013.

- na iznos od 25,27 eura od 19. srpnja 2013.

- na iznos od 26,01 eura od 01. kolovoza 2013.

- na iznos od 27,20 eura od 11. listopada 2013.

- na iznos od 28,85 eura od 11. listopada 2013.

- na iznos od 28,00 eura od 05. prosinca 2013.

- na iznos od 28,60 eura od 05. prosinca 2013.

- na iznos od 29,28 eura od 01. veljače 2014.

- na iznos od 27,66 eura od 01. veljače 2014.

- na iznos od 28,49 eura od 11. travnja 2014.

- na iznos od 28,22 eura od 18. travnja 2014.

- na iznos od 27,30 eura od 20. svibnja 2014.

- na iznos od 27,00 eura od 25. lipnja 2014.

- na iznos od 27,13 eura od 05. kolovoza 2014.

- na iznos od 28,18 eura od 05. kolovoza 2014.

- na iznos od 29,06 eura od 16. rujna 2014.

- na iznos od 28,88 eura od 14. studenog 2014.

- na iznos od 29,64 eura od 14. studenog 2014.

- na iznos od 30,16 eura od 13. siječnja 2015.

- na iznos od 29,85 eura od 13. siječnja 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 22. veljače 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 16. travnja 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 07. svibnja 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 07. svibnja 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 21. lipnja 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 21. srpnja 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 12. kolovoza 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 11. rujna 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 24. listopada 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 01. studenog 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 18. prosinca 2015.

- na iznos od 30,27 eura od 22. siječnja 2016.

- na iznos od 30,27 eura od 19. veljače 2016.

- na iznos od 30,27 eura od 16. ožujka 2016.

- na iznos od 30,27 eura od 26. travnja 2016.

- na iznos od 30,27 eura od 01. svibnja 2016.

- na iznos od 37,53 eura od 16. lipnja 2016.

- na iznos od 40,52 eura od 29. srpnja 2016.

- na iznos od 39,90 eura od 25. kolovoza 2016.

- na iznos od 38,73 eura od 22. rujna 2016.

- na iznos od 39,91 eura od 30. listopada 2016.

- na iznos od 40,13 eura od 01. studenog 2016.

- na iznos od 41,86 eura od 04. prosinca 2016.

- na iznos od 42,54 eura od 01. veljače 2017.

- na iznos od 42,00 eura od 05. veljače 2017.

- na iznos od 41,30 eura od 30. ožujka 2017.

- na iznos od 41,03 eura od 29. travnja 2017.

- na iznos od 39,85 eura od 09. svibnja 2017.

- na iznos od 38,12 eura od 15. lipnja 2017.

- na iznos od 37,60 eura od 25. srpnja 2017.

- na iznos od 32,75 eura od 05. kolovoza 2017.

- na iznos od 32,13 eura od 20. rujna 2017.

- na iznos od 33,22 eura od 20. listopada 2017.

- na iznos od 31,76 eura od 25. studenog 2017.

- na iznos od 31,77 eura od 22. prosinca 2017.

- na iznos od 31,07 eura od 01. siječnja 2018.

- na iznos od 30,47 eura od 03. veljače 2018.

- na iznos od 31,34 eura od 01. ožujka 2018.

- na iznos od 29,03 eura od 06. travnja 2018.

- na iznos od 26,63 eura od 29. svibnja 2018.

- na iznos od 30,98 eura od 21. lipnja 2018.

- na iznos od 30,11 eura od 01. srpnja 2018.

- na iznos od 29,97 eura od 13. rujna 2018.

- na iznos od 33,22 eura od 13. rujna 2018.

- na iznos od 33,66 eura od 20. listopada 2018.

- na iznos od 32,80 eura od 17. studenog 2018.

- na iznos od 33,49 eura od 23. siječnja 2019.

- na iznos od 34,04 eura od 23. siječnja 2019.

- na iznos od 32,71 eura od 01. travnja 2019.

- na iznos od 33,07 eura od 01. travnja 2019.

- na iznos od 35,04 eura od 01. travnja 2019.

- na iznos od 32,77 eura od 18. svibnja 2019.

- na iznos od 34,21 eura od 01. lipnja 2019.

- na iznos od 35,41 eura od 10. srpnja 2019.

- na iznos od 35,73 eura od 09. kolovoza 2019.

- na iznos od 37,60 eura od 11. rujna 2019.

- na iznos od 38,59 eura od 09. listopada 2019.

- na iznos od 37,21 eura od 17. studenog 2019.

- na iznos od 37,35 eura od 14. prosinca 2019.

- na iznos od 38,80 eura od 09. siječnja 2020.

- na iznos od 40,93 eura od 17. ožujka 2020.

- na iznos od 42,10 eura od 17. ožujka 2020.

- na iznos od 45,58 eura od 16. travnja 2020.

- na iznos od 44,05 eura od 20. studenog 2020.

- na iznos od 42,21 eura od 31. prosinca 2020.

- na iznos od 41,51 eura od 01. siječnja 2021.

- na iznos od 42,70 eura od 18. veljače 2021.

- na iznos od 40,77 eura od 07. ožujka 2021.

po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. obračunava po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005 – 78/2015), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005 – 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi sve parnične troškove u iznosu od 1.727,38 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP)., pobijajući i odluku o troškovima postupka.

2.1.Smatra da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer tuženik nije svojevoljno mijenjao kamatnu stopu kako bi ostvario neki extra profit na štetu tužitelja već ju je mijenjao ovisno o tome kako su nalagali zakoni tržišta. Tvrdnja da kako je ugovor ispunjen, a uzrok ništetnosti manjeg značaja, ništetnost se ne može isticati.

2.2.U odnosu na ništetnost valutne klauzule da nije utvrđeno da li je ista bila jasna, razumljiva i uočljiva te da treba provesti test poštenosti, pa kako prvostupanjski sud u tome pravcu nije dao razloge o odlučnim činjenicama počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

2.3.Osporava i visinu tužbenog zahtjeva zbog pogrešno određenog zadatka vještaku uslijed čega je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da tužitelj shodno tome nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva koji teret dokazivanja leži na njemu, a u prilog svojih tvrdnji poziva se na pojedine odluke županijskih sudova.

2.4. Tuženik u žalbi nadalje osporava pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na tijek zatezne kamate jer da je pogrešnog suda stajališta prvostupanjski sud kada smatra da je tuženik nepošten stjecatelj, a također osporava i stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na istaknuti prigovor zastare.

2.5. Posljedično žalbom osporava i dosuđene troškove postupka te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5.1. U svemu ostalom u razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

5.2. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj 118-50-3189363 sklopljenog između pravnog prednika tužitelja IE, kao korisnika kredita i ZE kao solidarnog jamca s tuženikom kao kreditorom 14. prosinca 2005., koje su sadržane u čl. 2. i 7. toga Ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) te zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 3.876,76 eura na ime pretplate temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, sve sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od dospijeća do isplate, a za napomenuti je da je tužitelj tijekom postupka uredio tužbeni zahtjev na način da je na ime preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule potraživao iznos od 3876,76 eura.

6. Nesporno je među strankama :

-da je pravni prednik tužitelja IE kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom 14. prosinca 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj: 118-50-3189363, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a s rokom otplate od 216 mjeseci,

- da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,95% godišnje, a koja kamatna stopa je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- da su stranke ugovorile valutnu klauzulu kredita u CHF na način da se anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora)

- da je tuženik tijekom otplatnog perioda mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,95% te da je uslijed povećanja kamatne stope i promjene tečaja švicarskog franka povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati.

7. U postupku je sporno da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene odredbe i da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa u visini razlike u obračunatim anuitetima vezano za valutnu klauzulu, od kada teče zatezna kamata, te da li je nastupila zastara potraživanja.

8. Drugostupanjski sud smatra da je pitanje ništetnosti pojedinih ugovornih stavaka, koje istovremeno ne dovode do ništetnost cijelog ugovora o kreditu budući ugovor može opstati i bez tih odredbi, prethodno pitanje glede osnovanosti zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa kredita temeljem takvih ništetnih (nepoštenih) odredbi. Pri tome sudovi o ništetnosti (nepoštenju) pojedinih odredbi mogu odlučivati temeljem deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, bilo kao o prethodnom pitanju (kao u konkretnom slučaju), ali svakako o tome trebaju odlučiti i na toj odluci temeljiti odluku o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva.

9. Iako je točno da se subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

9.1. Naime, presudom donesenom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4., između ostalog je zaključeno da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti.

9.2. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt 249/14-2, zaključio je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

9.3. U tom smislu drugostupanjski sud naglašava i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., i U-III- 4424/21, zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

10. Kako je prvostupanjski sud kao prethodno pitanje riješio koje odredbe ugovora o kreditu bi bile nepoštene, a time i ništetne, pravilno zaključio da se intervencijski efekt presude iz kolektivnog spora može primijeniti na predmetni ugovor o kreditu, pa u tom dijelu žalba tuženika nije osnovan, a tuženik kako to u obrazloženju prvostupanjski sud navodi nije tijekom postupka navodio činjenice niti predlagao dokaze iz kojih bi proizlazila suprotna utvrđenja te zaključuje da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu sklopljenom između pravnog prednika tužitelja i tuženika sadržajno identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

11. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 8 siječnja 2005.

11.1. Ključne odredbe Zakona o zaštiti potrošača su:

- Odredba čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st.2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U st.4. navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

- Odredba članka 82.Zakona propisuje da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl.81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

- Odredba članka 87. koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11.2. Isto tako bitne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora, i to:

-odredba članka 96. ZZP-a, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

-odredba članka 99. ZZP-a, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

-odredba članka 100. ZZP-a, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

-odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

-odredba članka 102. ZZP/07, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

12. Prvostupanjski sud izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i utvrdio je da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima valutne klauzule ugovorene u CHF, prije svega jer je ugovor o kreditu sastavljen je kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora.

13. Da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN- 96/03), proizlazi iz činjenice da ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju ili poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Temeljem analize dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da tuženik u Ugovoru o kreditu, kao kreditor koji je samostalno sastavio ugovor, nije utvrdio egzaktne parametre i način utvrđivanja parametara koji bi sadržavali osnovne informacije o specifičnostima i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, koji bi bili jasni i razumljivi prosječnom građaninu, odnosno potrošaču, niti je posebno o mogućim rizicima upozorio korisnika kredita.

15. Jednostranim pristupom tuženik je unaprijed sročenim odredbama tužiteljima nametnuo ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, što je u suprotnosti sa odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača budući uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Temeljem čl. 502.c ZPP prvostupanjski sud je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Pravilno je nadalje pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

18. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

19. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pretplata tužitelja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznosi 3.876,76 eura, kada se uzmu u obzir i tzv. negativne tečajne razlike, a koji je iznos prvostupanjski sud umanjio za iznos od 186,13 eura.

20. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka iznos pretplate tužitelja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.876,76 eura, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju navedeni iznos, koja se odluka temelji na čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), te je pravilno sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos preplate od dana isplate svakog pojedinačnog iznosa sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor, a da pritom nije upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku moralo biti poznato s tim da je i tijek zatezne kamate s obzirom na institut stjecanja bez osnove pravilno određen u skladu s materijalnim pravom za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge.

21. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u odluci o glavnom zahtjevu.

22. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. V. izreke pobijane presude.

23. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Slavonskom Brodu, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Šimić