Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-94/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frane-Matej Barišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici KU, i Mario Sukno, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Lazović i Mario Sukno u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-46/2023-20 od 23. listopada 2025., 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika ZU, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-46/2023-20 od 23. listopada 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„I. Utvrđuje se da je tuženik ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu način da je promjenom brave na ulaznim vratima zajedničkog stubišta izvršio oduzimanje posjeda potkrovnog stana na II. katu neetažirane nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] KUĆA BR. 19 U [adresa], U KOPIJI PLANA OZNAČENA BR. I. TLOCRTNE POVRŠINE 75 ČM I GRADILIŠTE površine 70 čhv.
II. Nalaže se tuženiku ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja, na način da preda primjerak ključeva vanjskih ulaznih vrata opisane nekretnine preda tužitelju ili osobi koju on odredi.
III. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnog potkrovnog stana na II. katu nadalje pod prijetnjom zakonskih posljedica.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 792,01 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je za pružanjem posjedovne zaštite potkrovnog stana na II. katu neetažirane nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] kuća br. 19 u [adresa] u [adresa], jer tužitelj tvrdi da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima kuće i time mu oduzeo posjed stana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi koji su navedeni nisu jasni i potpuni, a dijelom su i proturječni, zbog čega se pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne može ispitati.
6. U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj stanovao u potkrovnom stanu predmetne kuće do 1996. godine, nakon čega je iz tog stana odselio,
- da tužitelj nakon 1996. godine ne stanuje u potkrovnom stanu,
- da je na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka utvrđeno da su u stanu ostale neke njegove stvari,
- da je tužitelj i nakon preseljenja povremeno dolazio u kuću, kao i u garažu u dvorištu,
- da je tužitelj imao ključ od ulaznih vrata kuće,
- da se ulaz u potkrovni stan ne zaključava,
- da je na ulaznim vratima kuće u kojoj se nalazi više stanova promijenjena brava,
- da tužitelju nakon promjene brave nije predan novi ključ ulaznih vrata kuće.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su ispunjene sve pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužitelju sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zbog čega odlučuje kao u izreci.
8. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP i odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP), raspravlja se samo o činjenicama koje se tiču posljednjeg posjeda i nastalog smetanja, s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan.
9. Prema čl. 10. st. 1., 2. i 3. ZVDSP osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a faktičnu vlast može izvršavati neposredno ili posredno.
10. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, s time da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (stavak 4.). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Ovi rokovi su prekluzivne naravi.
11. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP, sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tužbeni zahtjev usmjeren na zaštitu od smetanja posjeda treba se sastojati, dakle, od deklaratornog (utvrđenje čina smetanja) i kondemnatornog dijela (uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja posjeda ubuduće) te se i o deklaratornom i o kondemnatornom dijelu odlučuje izrekom rješenja u postupku radi smetanja posjeda.
12. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj posljednji mirni i faktični posjednik potkrovnog stana te da je do smetanja njegova posjeda došlo promjenom brave na ulaznim vratima kuće, no iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na temelju kojih konkretnih činjenica i dokaza sud izvodi zaključak o postojanju faktične vlasti tužitelja nad stanom u vrijeme navodnog smetanja, osobito imajući u vidu da je nesporno da je tužitelj stan napustio još 1996. godine.
13. Sud se pritom poziva na okolnost da je tužitelj imao ključ od ulaznih vrata kuće te da je povremeno dolazio u kuću, ali ne daje razloge na temelju kojih takve okolnosti smatra dovoljnima za postojanje posjeda stana, niti objašnjava na koji je način tužitelj ostvarivao faktičnu vlast nad samim stanom, a ne samo nad zajedničkim dijelovima nekretnine.
14. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da tužitelj u predmetnom stanu u potkrovlju kuće ne stanuje još od 1996. godine, dakle trideset godine, te je u takvoj činjeničnoj situaciji bilo nužno jasno utvrditi na koji je način tužitelj, unatoč dugogodišnjem nekorištenju stana za stanovanje, ostvarivao faktičnu vlast na tom prostoru, odnosno na koji je način manifestirao posjed stana.
15. Tužitelj doduše tvrdi da je u stanu držao svoje stvari, ali pritom ne navodi o kojim se stvarima radi niti je u postupku pouzdano utvrđeno da su se u stanu nalazile upravo njegove stvari, jer iz iskaza dijela svjedoka te navoda tuženika proizlazi da su se u predmetnom stanu nalazile stare obiteljske stvari koje su ondje odlagali i ostali članovi obitelji.
16. U pravu je tuženik kada navodi da u obrazloženju pobijanog rješenja postoji proturječnost između sadržaja pojedinih izvedenih dokaza i zaključka suda o odlučnim činjenicama. Naime, pojedini svjedoci i to ZU i IU iskazali su da je tužitelj iz predmetnog stana odselio sa svojom obitelji još 1996. godine sa svim svojim stvarima, dok prvostupanjski sud, bez obrazloženja razloga zbog kojih takve iskaze ne prihvaća, zaključuje da su u stanu ostale neke tužiteljeve stvari, navodeći da to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a što nije slučaj, te upravo na toj okolnosti djelomično temelji zaključak o postojanju njegova posjeda.
17. Zbog izostanka jasne i potpune ocjene provedenih dokaza, kao i zbog proturječnosti između sadržaja pojedinih iskaza svjedoka i zaključaka prvostupanjskog suda, za sada nije moguće ispitati pravilnost zaključka o tome da je tužitelj u času navodnog smetanja bio posljednji mirni i faktični posjednik predmetnog stana.
18. Sama mogućnost tužitelja da ulazi u stan, primjerice posjedovanjem ključa kuće ili povremenim dolaskom u kuću, ne znači automatski da je on faktični posjednik stana. Posjed stana podrazumijeva aktivnu, faktičku vlast nad samim stanom, odnosno mogućnost raspolaganja i upravljanja prostorom te sprječavanja samovlasnog smetanja. Budući da tužitelj u predmetnom stanu ne stanuje već gotovo trideset godina, a dolasci u kuću i garažu su povremeni, ne može se bez dodatnih utvrđenih činjenica za sada smatrati da je on posljednji mirni i faktični posjednik stana.
19. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje i na to da iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na koji je način sud ocijenio okolnosti da se ulaz u predmetni stan ne zaključava te da su u stan ulazile i druge osobe, kao ni okolnost da su se u stanu nalazile i stvari drugih članova obitelji, što je također od značaja za ocjenu postojanja faktične vlasti tužitelja nad predmetnim stanom.
20. Zbog navedenog, a kako uslijed utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije moguće ispitati, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženika, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke, potpuno utvrditi sve odlučne činjenice te donijeti novu zakonitu odluku.
U Velikoj Gorici 17. veljače 2026.
Sutkinja
Dragica Sirovica Hranilović
