REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2689/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Vesni Stanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Bekavac-Basić, odvjetnik u Zagrebu, Hotel Westin, Izidora Kršnjavoga 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-224-02/24-01/5953, URBROJ: 511-01-203-25-5 od 5. svibnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-224-02/24-01/5953, URBROJ: 511-01-203-25-5 od 5. svibnja 2025., odbijen je tužiteljev zahtjev primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku niti iznošenje činjenica i dokaza prije donošenja rješenja, zbog čega smatra da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Smatra da je tuženik trebao provesti posebni ispitni postupak radi potpunog utvrđenja činjenica. Ističe da više od 40 godina živi i radi u Republici Hrvatskoj te tvrdi da ispunjava uvjete za primitak u hrvatsko državljanstvo po više zakonskih osnova. Poziva se i na ranije „zajamčenje“ primitka u državljanstvo iz 2000. godine. Osporava zaključak tuženika da nepodnošenje zahtjeva za stalni boravak predstavlja zapreku za stjecanje državljanstva. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i dosudi mu trošak upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode tužbe i ističe da je tužitelju bilo omogućeno sudjelovanje u postupku putem opunomoćenika, o čemu postoji zapisnik Policijske uprave zagrebačke od 14. studenoga 2024. godine. Navodi da je stalni boravak zakonska pretpostavka za stjecanje državljanstva prema članku 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu te da je nesporno kako tužitelj nije imao odobren stalni boravak niti je podnio zahtjev za njegovo odobrenje, ni u vrijeme podnošenja zahtjeva ni u vrijeme donošenja rješenja. U vezi pozivanja tužitelja na zajamčenje iz 2000. godine, tuženik navodi da je ono vrijedilo dvije godine te se odnosilo na drukčiju pravnu osnovu stjecanja državljanstva, pa nema pravni značaj u ovom postupku. Ističe i da je zakon u međuvremenu više puta izmijenjen. Smatra da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da je materijalno pravo pravilno primijenjeno te da nije bilo postupovnih povreda, zbog čega predlaže odbijanje tužbe.
4. U podnesku od 14. veljače 2026., zaprimljenom u Sudu 16. veljače 2026., tužitelj u bitnom dostavlja dopis tuženika od 28. listopada 2024. za koji tvrdi da potvrđuje navode iz tužbe o teškim povredama njegovih zakonskih, ustavnih i konvencijskih prava u postupku prijema u hrvatsko državljanstvo. Poziva se na ustavna načela vladavine prava i zaštite ljudskih prava te na načela pravne sigurnosti, zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja stranke, smatrajući da su ta načela povrijeđena na njegovu štetu.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao usmenu i javnu raspravu.
5.1. Sud je raspravi saslušao tužitelja s obzirom na tvrdnje da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku. Tužitelj navodi da je u braku s hrvatskom državljankom od 2017. godine te da u Republici Hrvatskoj živi od 1984., pri čemu ima odobren privremeni, ali ne i stalni boravak. Ističe da mu je 2000. godine izdano zajamčenje za primitak u hrvatsko državljanstvo, ali da nije uspio ishoditi otpust iz tadašnjeg jugoslavenskog državljanstva unatoč pokušajima u Zagrebu i Beogradu, nakon čega je odustao od postupka. Navodi da je po pozivu odvjetnika pristupio u Policijsku upravu zagrebačku gdje je potpisao dokument bez dodatnih objašnjenja te tvrdi da mu je rečeno da prisutnost odvjetnika nije potrebna. U vezi dokumenta o otpustu iz državljanstva navodi da je dobio ispravu iz Niša, ali mu je u ambasadi rečeno da dokument nije valjan.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju braka sa hrvatskim državljaninom;
- da je tužitelj u braku s hrvatskom državljankom od 23. lipnja 2017.;
- da tužitelj živi u [adresa] na temelju odobrenih privremenih boravaka;
- da tužitelj nije podnio zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.
8. Tuženik je odbio tužiteljev zahtjev uz obrazloženje da pretpostavke iz članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.) moraju biti kumulativno ispunjene, a utvrđeno je da tužitelj nema odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, zbog čega ne ispunjava pretpostavke stjecanja hrvatskog državljanstva.
9. Odredbom članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1-4. ovoga zakona. Dakle, stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja i ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tijekom upravnog postupka upoznat s uvjetima za stjecanje državljanstva te mu je omogućeno izjašnjavanje o relevantnim činjenicama, o čemu postoji zapisnik Policijske uprave zagrebačke od 14. studenoga 2024. Time je tužitelju omogućeno ostvarivanje prava na sudjelovanje u postupku. Tužitelj u tužbi ne navodi koje bi konkretne činjenice ili dokaze iznio, a koji bi mogli utjecati na drukčiji ishod postupka. Stoga sud ne nalazi da je u postupku počinjena povreda pravila postupka.
11. Odredbom članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom može steći hrvatsko državljanstvo prirođenjem ako, među ostalim, ima odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj.
Navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.
12. U postupku je nesporno utvrđeno da tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva, kao ni u vrijeme donošenja osporenog rješenja, nije imao odobren stalni boravak niti je podnio zahtjev za njegovo odobrenje. Ta činjenica sama po sebi predstavlja zapreku za stjecanje državljanstva po pravnoj osnovi na koju se tužitelj pozvao. Ostale okolnosti na koje se tužitelj poziva ne mogu nadomjestiti neispunjenje zakonom propisanog uvjeta.
13. Pozivanje tužitelja na zajamčenje iz 2000. godine nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja jer je riječ o aktu vremenski ograničenog važenja koji se odnosio na drukčiju pravnu osnovu stjecanja državljanstva te je prestao važiti prije pokretanja ovog postupka.
14. Navodi tužitelja o načinu postupanja službenika policije prilikom davanja izjave nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Naime, odlučna činjenica za rješavanje ove upravne stvari jest postojanje odobrenog stalnog boravka kao zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prema članku 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Nesporno je da tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva, kao ni u vrijeme donošenja rješenja, nije imao odobren stalni boravak. Stoga eventualne nepravilnosti u komunikaciji sa službenicima ili način uzimanja izjave ne mogu utjecati na drukčiji ishod postupka, jer ni uz drukčije procesno postupanje ne bi bilo moguće utvrditi postojanje zakonom propisane pretpostavke koja objektivno nije ispunjena. U upravnom sporu relevantne su samo one postupovne povrede koje su mogle imati utjecaja na zakonitost i pravilnost odluke, što u ovom slučaju nije ostvareno.
15. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.
16. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).
17. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 17. veljače 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Marko Bekavac-Basić – elektroničkim putem
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ul. grada Vukovara 33
3. U spis
