REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik ĐH i II. okrivljenik FH, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/24990 URBROJ: 511-19-36-25-1, od 21.09.2025.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 17.02.2026.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179., čl.182.st.1.t.2. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenik: ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i F rođena Ž, rođen **.**.1956. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 650,00 EURA, slabog imovnog stanja, oženjen, otac jednog djeteta, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je 20. rujna 2025. u 09:45 sati, u mjestu [adresa], narušavao javni red i mir vikom, galamom i na drugi način tako što je, na ulici u mjestu Staro Čiče, Habdelićeva br. 53 trubio iz svog osobnog vozila marke Dacia Sandero, plave boje registarskih oznaka [registarska oznaka], vozilu ispred sebe, a da bi II. okrivljenik FH prišao vozilu I. okrivljenika ĐH pa da bi I. okrivljenik ĐH odgovorio vičući mu: ''Koju pičku materinu hoćeš, kaj ne smijem trubiti, kaj misliš da te se bojim!", a nakon čega se I. okrivljenik ĐH udaljio sa navedene adrese prekršaja,

čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu Sud temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANU KAZNU u iznosu od 60,00 (šezdeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. okrivljenik ĐH je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. okrivljenik ĐH je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) EURA, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom prisilne naplate;

II/

II. okrivljenik: FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i R rođena N, rođen **.**.1976. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa] T – [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju trgovac, zaposlen u Filex d.o.o. Prisavlje 2, 10000 Zagreb, primanja oko 2.090,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, razveden, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje punoljetne i dvoje maloljetne djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi 20. rujna 2025. u 09:45 sati, u mjestu [adresa], narušavao javni red i mir vikom, galamom i na drugi način tako što bi, nakon što je na ulici u mjestu Staro Čiče, Habdelićeva br. 53 I. okrivljenik ĐH trubio iz svog osobnog vozila marke Dacia Sandero, plave boje registarskih oznaka [registarska oznaka], vozilu ispred sebe, II. okrivljenik FH prišao vozilu I. okrivljenika ĐH te mu se tom prilikom obratio pogrdnim riječima vičući mu: ''Koju pičku materinu trubiš!'', na što je I. okrivljenik ĐH odgovorio vičući mu: ''Koju pičku materinu hoćeš, kaj ne smijem trubiti, kaj misliš da te se bojim!", a nakon čega se I. okrivljenik ĐH udaljio sa navedene adrese prekršaja,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, u odnosu na II. okrivljenika ŽH padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 25.09.2025.g. ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenik ĐH u svojoj obrani iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

Priznaje da je dana 20. rujna 2025. oko 09,45 sati upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] i kretao se [adresa] kroz [adresa]. Vozio je šogoricu iz dućana prema njezinoj kući. Radi se o uskoj ulici, a uz njezin desni rub bilo je zaustavljeno jedno osobno vozilo na takav način da ga nije mogao zaobići. Zbog toga je kratko potrubio. Nakon toga je vozač tog automobila pomaknuo svoje vozilo u desno, a on je započeo kretanje i zaobišao taj automobil. U tom trenutku, jedan mlađi muškarac koji je stajao pored drugog automobila sa psom počeo je mahati rukama na što ga je pitao zašto ga zaustavlja. Tu je između tog muškarac po imenu FH i njega došlo do verbalne prepirke, vike i galame nakon čega je nastavio kretanja u svom smjeru. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Do sada nije prekršajno osuđivan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega. To je sve što ima za iskazati.

3.

II. okrivljenik FH u svojoj obrani iznosi da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

Iskazuje da je dana 20.09.2025. oko 09,45 sati šetao psa [adresa] u [adresa] te je sreo jednu susjedu i razgovarao s njom. Nakon kraćeg vremena pristigli su njegovi roditelji u automobilu, a vraćali su se iz trgovine te je otac stao s vozilom ispred ograde susjedine kuće. Ušli su u razgovor, a on se polako udaljavao prepuštajući njima daljnju komunikaciju. U tom trenutku, iza vozila njegovih roditelja naišao je automobila Dacia, plave boje kojim je upravljao nepoznati vozač te je počeo trubiti njegovim roditeljima da pomaknu svoj automobil, a to je i ponovio. On je u tom trenutku prišao do tog vozača i pitao ga mirnim načinom u čemu je problem, a on mu je odgovorio vičući uvredljive riječi: Koju pičku materinu hoćeš, kaj ne smijem trubiti, kaj misliš da te se bojim, a zatim je izrekao i prijetnju da ga može i ubiti. On je svom ocu rekao da pomakne automobil kako bi se izbjegao daljnji sukob, a kako otac slabije čuje, morao mu je i ponoviti pa se tada otac udaljio s automobilom i parkirao, a vozač u drugom automobilu koji ga je verbalno napadao je nastavio kretanje u svom smjeru i udaljio se s mjesta događaja. Smatrao je ponašanje tog vozača neprihvatljivim, a njegovu prijetnju ozbiljnom pa je obavijestio policiju o događaju. Predlaže da sud u odnosu na njega donese oslobađajuću odluku jer se ne smatra krivim, a predlaže sudu da i I. okrivljenika ne kazni materijalno nego da ga upozori na njegovo nepristojno ponašanje. To je sve što ima za iskazati.

4.

Nakon što je II. okrivljenik FH upoznat s obranom I. okrivljenika PH, istaknuo je kako nije istinita obrana I. okrivljenika u dijelu gdje navodi da ga je zaustavio jer je on sam zaustavio vozilo s obzirom da nije mogao zaobići vozilo njegovih roditelja. Njihova komunikacija se odvijala dok su njegovi roditelji razgovarali sa susjedom i oni nisu sudjelovali u toj komunikaciji niti imaju saznanja o cijelom događaju, a saznanja nema niti susjeda jer je bila u razgovoru sa njegovim roditeljima.

Nakon što je I. okrivljenik ĐH upoznat s obranom II. okrivljenika ŽH, istaknuo je kako na tu obranu nema posebnih primjedbi niti komentara.

5.

Sudac je u dokaznom postupku izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP-2955/25 od 20. rujna 2025. u 22,51 sati, izvješće Policijske postaje Velika Gorica sastavljeno 20. rujna 2025. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica, zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica (list 6 spisa), obavijest počinitelju prekršaja ŽH serijski broj [serijski broj], obavijest počinitelju prekršaja PH serijski broj [serijski broj] i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za PH i ŽH od 29. siječnja 2026.

6.

U završnom govoru I. i II. okrivljenici suglasno su iskazali kako odluku prepuštaju Sudu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane I. okrivljenika PH, odnosno njegovog konkretnog i potpunog priznanja, kao i obrane II. okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je I. okrivljenik predmetne zgode ostvario biće prekršajnog djela opisano u odredbi čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ponašajući se na način opisan u točki I/ u izreci presude, pa da je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu I. okrivljenika PH, pa ju je u cijelosti prihvatio budući je utvrdio da je I. okrivljenik izravno priznao svoju krivnju zbog počinjenja terećenog prekršaja, opisujući sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, a pritom je isticao kako je i II. okrivljenik iste zgode sudjelovao u remećenju javnog reda i mira.

3.

Sudac je cijenio i obranu II. okrivljenika ŽH, pa ju je prihvatio u dijelu gdje uvjerljivo iznosi i vjerodostojno opisuje kako je predmetne zgode I. okrivljenik počinio terećeni prekršaj upravo na način kako mu se stavlja na teret optužnim aktom.

Sudac je zaključio da obrana II. okrivljenika zapravo razložno podupire i smisleno nadopunjuje obranu I. okrivljenika, kojom on izravno priznaje počinjenje prekršaja za koji je optužen, te da jasno potvrđuje činjenični opis inkriminiranog događaja.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio optužni akt i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenika.

5.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 29.01.2026.g., za osobu: ĐH, utvrdio da I. okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izvodio druge moguće i eventualno postojeće osobne i materijalne dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenih i nakon izvođenja svih već navedenih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na I. i II. okrivljenike, osim o proglašavanju krivim i kažnjavanje za II. okrivljenika, a oslobađanju od optužbe za II. okrivljenika.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

8.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom izravnog priznanja krivnje za počinjenje terećenog prekršaja od strane I. okrivljenika, koji potvrđuje odlučni dio činjeničnog opisa radnje istog prekršaja, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je I. okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u točki I/ u izreci ove presude.

9.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

10.

Sudac smatra da je predmetne zgode I. okrivljenik svojim postupanjem, odnosno vikanjem i drugim nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuje, jer je trubljenjem iz svog osobnog automobila izazvao i započeo, a potom i nastavio verbalni sukob i galamu, odnosno svađu, na javnom mjestu, pa se u nastaloj situaciji, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa svakako ponašao nepristojno te je na takav način zasigurno remetio javni red i mir.

11.

Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene obrane I. okrivljenika, iznesene obrane II. okrivljenika, kao i svih materijalnih dokaza izvedenih tijekom provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u točki I/ u izreci presude, pa je I. okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. okrivljenika.

12.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

13.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to direktno i cjelovito priznanje počinjenja terećenog prekršaja, dosadašnja prekršajna neosuđivanost, žaljenje i kajanje zbog počinjenog, obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, a osobito okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. okrivljenika.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, I. okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje Zakonom propisane.

14.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju novčana kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti I. okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

15.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se I. okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se kako je novčana kazna u cjelini uplaćena.

16.

Za počinjeni prekršaj opisan u točki I/ u izreci presude, I. okrivljeniku nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. okrivljenika.

17.

Odluka o trošku prekršajnog postupka u odnosu na II. okrivljenika temelji se na propisima navedenim u točki I/ u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane II. okrivljenika ŽH, odnosno njegovog odlučnog poricanja krivnje za terećeni prekršaj, kao i obrane II. okrivljenika, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da II. okrivljenik predmetne zgode nije počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona, odnosno da nije postupao na način opisan u točki II/ u izreci presude, a kako mu se Optužnim prijedlogom stavlja na teret.

2.

Sudac je cijenio obranu II. okrivljenika, pa je njegovu obranu prihvatio jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, životna i uvjerljiva, a pritom je neizravno i djelomično bila potvrđena iznesenom obranom I. okrivljenika, pa je sudac konačno sa nesporno utvrdio i sigurnošću zaključio kako II. okrivljenik nije počinio prekršaj za kojeg se tereti optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

3.

Sudac je cijenio i obranu I. okrivljenika, pa smatra kako je on svoju obranu iznosio promišljeno i razumljivo, ali da je u dijelu kojim je opisivao ponašanje II. okrivljenika predmetne zgode, kratko i svrsishodno iznosio okolnosti koje bi po njegovom shvaćanju trebale prikazati II. okrivljenika kao podjednako krivog za nastali sukob i remećenje javnog reda i mira.

Sudac je osobito cijenio obranu I. okrivljenika u dijelu gdje iskazuje kako je prilikom inkriminiranog događaja između njega i II. okrivljenika došlo do verbalne prepirke, vike i galame, ali je pritom sudac zaključio kako u tom dijelu obrana I. okrivljenika nije uvjerljiva niti vjerodostojna te da je bila usmjerena samo na pokušaj da i II. okrivljenika opiše i predstavi kao počinitelja terećenog prekršaja.

Sudac smatra da je I. okrivljenik tim dijelom svoje obrane zapravo opravdavao vlastito protupravno postupanje i umanjivao svoj osobni doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira, a sve u namjeri kako bi relativizirao svoju odgovornost za nastali sukob i svoje nepristojno ponašanje.

Pritom, sudac je ponajviše vodio računa o okolnosti da je I. okrivljenik, nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika, istaknuo kako na njegovu obranu nema posebnih primjedbi niti komentara.

4.

Sudac je sve izvedene materijalne dokaze, koji su ranije spomenuti, cijenio na način kako je to već navedeno u točki II/4. u obrazloženju ove presude.

5.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 29.01.2026.g., za osobu: FH, utvrdio da je II. okrivljenik do tada bio pravomoćno prekršajno osuđivan zbog počinjenja raznih prekršaja.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izvodio druge moguće i eventualno postojeće osobne i materijalne dokaze, zbog svih razloga koju su već navedeni te podrobno objašnjeni i argumentirani u točki II/7. u obrazloženju ove presude.

8.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom II. okrivljenika, kao i s obranom I. okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da II. okrivljenik predmetne zgode nije postupao na način opisan u točki II/ u izreci presude, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, te je s uvjerenjem zaključio da II. okrivljenik nije kriv jer nije počinio prekršaj za koji se optužuje.

9.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

10.

Sudac je uvjeren kako II. okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret Optužnim prijedlogom, nalazeći uporište i opravdanje za takav stav u više osnova, argumenata i/li činjenica.

Prvo, nesporno je utvrdio da je II. okrivljenik ustrajno i odlučno te životno i vrlo uvjerljivo poricao da bi počinio terećeni prekršaj.

Drugo, po uvjerenju suca tijekom prekršajnog postupka I. okrivljenik je u vlastitom interesu pristrano i neuvjerljivo tvrdio da je i II. okrivljenik predmetne zgode sudjelovao u remećenju javnog reda i mira, zbog čega sudac u tom dijelu nije prihvatio obranu II. okrivljenika.

Treće, I. okrivljenik nije imao nikakvih primjedbi niti komentara na iznesenu obranu II. okrivljenika, pa je na taj način zapravo indirektno potvrdio uvjerljivost, istinitost i vjerodostojnost obrane II. okrivljenika.

11.

Slijedom navedenih razboritih osnova, racionalnih argumenata i utvrđenih činjenica, a nakon njihovog savjesnog uspoređivanja i analiziranja, sudac uvjereno smatra kako II. okrivljenik zapravo inkriminirane zgode nije stvarno postupio suprotno odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako je optužen od strane ovlaštenog tužitelja.

12.

Tijekom provođenja glavne rasprave i izvođenja dokaznog postupka II. okrivljenik je poricao počinjenje terećenog prekršaja, a to je neizravno potvrdio i sam I. okrivljenik svojim osebujnim konkludentnim činom nakon što je upoznat sa iznesenom obranom II. okrivljenika.

13.

Stoga je sudac s uvjerenjem zaključio da II. okrivljenik nije počinio prekršaj remećenja javnog reda i mira koji mu je stavljen na teret optužnim aktom, jer na javnom mjestu nepobitno nije vikao pogrdne riječi na I. okrivljenika, pa svakako na taj način nije remetio javni red i mir

14.

Stoga je sudac odlučio da II. okrivljenika, zbog postojanja okolnosti koje isključuju krivnju, treba osloboditi od optužbe za terećeni prekršaj u smislu čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona.

15.

Slijedom navedenog, temeljem propisa označenih u točki II/ u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka, u odnosu na II. okrivljenika, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 17. veljače 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].