REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1659/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, ko jeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.730,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 3.461,79 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na priznati iznos glavnice iz točke I. izreke presude preko priznate kamatne stope iz točke I. izreke presude.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 520,94 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. travnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 25. ožujka 2018. u Rijeci, Adamićeva ulica kod kbr. 22, dogodila prometna nezgoda na način da je HĐ, upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika, vršio radnju prestrojavanja iz desne u lijevu prometnu traku, bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može obaviti na siguran način, uslijed čega je CĐ sa vozilom osiguranim kod tužitelja po polici kasko osiguranja skrenuo ulijevo kako bi izbjegao sudar pa je prednjim kotačima udario u uzdignuti lijevi ivičnjak, uslijed čega je došlo do prevrtanja njegovog vozila i posljedično materijalne štete. U vezi s time, tužitelj je istaknuo da je protiv osiguranika tuženika povodom predmetnog štetnog događaja vođen prekršajni postupak te je pravomoćno proglašen krivim. Naveo je da je svom osiguraniku CĐ dana 12. lipnja 2018. isplatio iznos od 130.414,40 kuna na ime naknade predmetne materijalne štete, kao i da je za nastanak štete isključivo odgovoran osiguranik tuženika iz razloga što je radnjom prestrojavanja bez uključenog pokazivača smjera oduzeo prednost prolaska osiguraniku tužitelja te time prouzročio štetni događaj. Konačno, naveo je da mu je tuženik u mirnom postupku na ime regresa isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 91.290,08 kuna, smatrajući da u konkretnom slučaju uslijed prebrze vožnje osiguranika tužitelja postoji i njegova suodgovornost za nastanak štete u omjeru od 30%. Zaključno, predložio je sudu prihvatiti tužbeni zahtjev na ime regresa u preostalom nepodmirenom iznosu od 39.124,32 kuna, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2021. tuženik je istaknuo prigovor zastare utuženog potraživanja navodeći da se štetni događaj dogodio 25. ožujka 2018., a da je tužba podnesena po proteku trogodišnjeg zastarnog roka. Podredno, istaknuo je prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete smatrajući da je njegova brzina, koja je tom prilikom bila znatno veća od dozvoljene, pridonijela nastanku štete, na koju okolnost je dostavio presudu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pp P -1553/2019. Konačno, tuženik je naveo da je tužitelju u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe na ime regresa uplatio nesporni iznos štete od 91.290,08 kuna, smatrajući svog osiguranika odgovornim za nastanak štete u omjeru od 70%, dok preostalu razliku odbija podmiriti uslijed doprinosa osiguranika tužitelja. Stoga, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U ovom predmetu donesena je presuda, poslovni broj P-734/2021-18 od 13. lipnja 2022., kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka (točka II. izreke). Povodom žalbe tužitelja, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3206/2022-2 od 4. travnja 2024., ukinuta je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. U svom obrazloženju, drugostupanjski sud naveo je da u konkretnom slučaju nije protekao zastarni rok od tri godine, odnosno da nije nastupila zastara utuženog potraživanja budući da su tužitelj i njegov osiguranik najranije mogli saznati za opseg tj. visinu štete na dan usluge popravka vozila osiguranika tužitelja, odnosno 25. svibnja 2018. kako to proizlazi iz računa popravka društva Porsche Inter Auto d.o.o. broj 7522/11484/3.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dopunski izvid štete od 3. svibnja 2018. (list 4. spisa), potvrdu Postaje prometne policije Rijeka od 9. travnja 2018. (list 5.-7. spisa), dopis i presudu Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, poslovni broj Pp P-1553/2019 (list 8.-11. spisa), policu automobilskog kasko osiguranja (list 12. spisa), regresni zahtjev tužitelja od 21. lipnja 2018. (list 13. spisa), dopis punomoćnika tužitelja od 14. travnja 2021. (list 14. spisa), dopis tuženika od 14. travnja 2021. (list 15.-16. spisa), suglasnost osiguranika tužitelja (list 17. spisa), izvid štete od 26. ožujka 2018. (list 18.-19. spisa), e-mail od 21. travnja 2021. s potvrdom o uplati od 12. lipnja 2018. (list 20.-21. spisa), račun društva Porsche Inter Auto d.o.o. broj 7522/11484/3 (list 22.-26. spisa), prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti (list 27. -28. spisa), izjavu osiguranika tužitelja (list 29. spisa), Opće uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 30.-37. spisa), podatke o osiguratelju vozila marke Opel Corsa (list 38. spisa), prijavu štete iz automobilskog kasko osiguranja (list 102. -103. spisa) i zbrojni nalog za prijenos (list 104. spisa). Također, sud je pribavio spis Postaje prometne policije Rijeka s CD medijem (list 115. -129. spisa) i spis Prekršajnog suda u Rijeci, poslovni broj Pp P-3160/2018 te je razgledao fotografije vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi (list 39.-92. spisa).

5. Osim toga, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka CĐ (list 194.-195. spisa) te je izveo dokaz prometnim vještačenjem na temelju kojeg je stalni sudski vještak Igor Jakoplić izradio nalaz i mišljenje 26. kolovoza 2025. (list 209. -213. spisa).

6. S druge strane, sud nije proveo dokazni prijedlog financijskim vještačenjem na okolnost isplaćene kasko osigurnine od strane tužitelja, niti je od Hrvatskog ureda za osiguranje pribavljao podatak o osiguratelju vozila, reg. oznake [registarska oznaka], budući da navedene činjenice nisu bile sporne, pa bi provođenje tih dokaza bilo nesvrhovito.

7. Nije niti proveden dokazni prijedlog provođenjem uviđaja na licu mjesta uz rekonstrukciju nezgode iz razloga jer se neposrednim opažanjem suda mjesta nezgode nakon više od sedam godina od štetnog događaja ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica.

8. Konačno, nije niti proveden dokaz saslušanjem svjedoka HĐ budući da je navedeni svjedok preminuo **.**.2020.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. ; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete koju je tužitelj prethodno pretrpio isplatom osigurnine svom osiguraniku na temelju police automobilskog kaska povodom prometne nezgode od 25. ožujka 2018., koji umanjen za prethodno uplaćeni nesporni iznos štete od strane tuženika u omjeru od 70,00 % iznosi 5.192,69 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO - na snazi u vrijeme štetnog događaja).

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno, da se 25. ožujka 2018. u Rijeci, Adamićeva ulica 22, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja CĐ, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] te HĐ, koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji se u trenutku nezgode prestrojavao iz desne u lijevu prometnu traku, kojom se kretao osiguranik tužitelja.

12. Također, nije sporna aktivna, kao niti pasivna legitimacija stranaka, odnosno da su parnične stranke osiguravale vozila koja su sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi.

13. Osim toga, nije sporna činjenica da je tužitelj svom kasko osiguraniku 12. lipnja 2018. isplatio iznos od 17.308,97 eura na ime predmetne štete, niti je sporno da je tuženik u mirnom postupku prije podnošenja ove tužbe podmirio tužitelju nesporan iznos štete u omjeru od 70,00 % od isplaćene osigurnine u iznosu od 12.116,28 eura.

14. Konačno, nije sporna niti visina nastale imovinske štete na vozilu osiguranom kod tužitelja u ukupnom iznosu od 17.308,97 eura, već je sporno je li vozač HĐ koji je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika isključivo odgovoran za nastanak štete, odnosno, postoji li doprinos osiguranika tužitelja CĐ nastanku štete u omjeru od 30,00 % koji odgovara preostalom neplaćenom iznosu kojeg tužitelj potražuje ovom tužbom. Također, među strankama je sporno je li utuženo potraživanje u zastari.

15. Prvenstveno, u odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud iznosi sljedeće.

16. Uvidom u račun društva Porsche Inter Auto d.o.o. broj 7522/11484/3 (list 22.-26. spisa) proizlazi da je kao datum usluge popravka osobnog vozila u vlasništvu osiguranika tužitelja naveden dan 25. svibnja 2018., kao i da je navedeni račun ispostavljen istoga dana, dakle 25. svibnja 2018.

17. U skladu s odredbom članka 234. stavak 6. ZOO-a, zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.

18. Prema odredbi članka 230. stavak 1. ZOO-a, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Pod oštećenikovim saznanjem za štetu podrazumijeva se saznanje kako o postojanju štetu, tako i o njezinom opsegu, odnosno elementima njezine visine.

19. S obzirom da iz gore spomenutog računa proizlazi da je usluga popravka vozila osiguranika tužitelja izvršena 25. svibnja 2018., kada je i ispostavljen predmetni račun, razvidno je da su s navedenim datumom osiguranik tužitelja, kao i sam tužitelj, mogli najranije saznati za opseg, odnosno, visinu štete. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. travnja 2021., proizlazi da nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 230. stavak 1. ZOO-a, pa je taj prigovor tuženika ocijenjen kao neosnovan.

20. Uvidom u obavezni prekršajni nalog Policijske uprave primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka, broj 511-09-34-1-377-1630/2018 od 10. travnja 2018. (list 117.-118. spisa) vidljivo je da je prometna policija navela da se predmetne zgode HĐ kretao kolnikom Adamićeve ulice te je dolaskom kod kbr. 22 vršio radnju vozilom u prometu mijenjanja prometnih traka s desne u lijevu, bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može obaviti bez opasnosti po druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, odnosno, nije vodio računa o položaju vozila i smjeru kretanja, odnosno o položaju i smjeru kretanja osobnog vozila Audi A5 u vlasništvu osiguranika tužitelja, koji se kretao lijevom prometnom trakom, radi čega je ugrozio osiguranika tužitelja. Izbjegavajući prometnu nesreću, osiguranik tužitelja skrenuo je ulijevo te je prednjim lijevom kotačem udario u uzdignuti rub ivičnjaka uz lijevi rub kolnika, a prednjim desnim bočnim dijelom vozila u zadnji lijevi bočni dio vozila Opel Corsa kojim je upravljao osiguranik tuženika, nakon čega je došlo do prevrtanja vozila osiguranika tužitelja na lijevi bok i to na lijevi nogostup.

21. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, poslovni broj Pp P-1553/2019 od 5. listopada 2020. (list 9.-11. spisa), proizlazi da je HĐ proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 43. stavak 3. u vezi s člankom 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna.

22. Svjedok CĐ je u svom iskazu s ročišta od 6. svibnja 2025. (list 195. spisa) naveo da se predmetne zgode kretao lijevom prometnom trakom kolnika Adamićeve ulice, kao i da je u jednom trenutku osobno vozilo Opel Corsa, koje se dotad kretalo desnom prometnom trakom, skrenulo u lijevu traku kojom se on kretao, bez da je vozač tog vozila upalio pokazivač smjera. Uslijed navedenog, svjedok je naveo da je vozilo Opel Corsa sa stražnjim lijevim kotačem udarilo u prednji desni dio njegovog vozila, pa da je on skrenuo ulijevo te vozilom udario u bankinu, od čega se njegovo vozilo prevrnulo na lijevi bok te na boku klizilo sve do prvog semafora. Svjedok je nadalje iskazao da je na njegovom vozilu posljedično nastala šteta na lijevom bočnom i prednjem dijelu vozila, a da je šteta na vozilu drugog sudionika prometne nezgode bila manja. Osim toga, iskazao je da se on neposredno prije sudara kretao brzinom od oko 50 km/h, a ujedno je iskazivao o vremenskim i prometnim prilikama te zgode, odnosno naveo je da te noći nije padala kiša te da je na predmetnoj prometnici bilo svega još par vozila, a napomenuo je da protiv njega nije bio vođen prekršajni postupak, kao i da je neposredno prije prestrojavanja vozilo Opel Corsa od njegovog vozila bilo udaljeno jedan metar, odnosno maksimalno tri metra.

23. Sud je u bitnom prihvatio iskaz svjedoka CĐ u dijelu u kojem je iskazivao o dinamici nastanka prometne nezgode te nastalim oštećenjima na njegovom vozilu budući da je u skladu s preostalim dokazima provedenim tijekom ovog postupka. Međutim, sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka u dijelu kojim se očitovao o brzini kretanja svog vozila neposredno prije nezgode budući da je njegov iskaz u tom dijelu proturječan s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića (list 212. spisa), a kako je detaljnije obrazloženo u nastavku ove odluke, pa je ocijenjeno da je njegov iskaz u tom dijelu usmjeren na izbjegavanje odgovornosti te je posljedično nevjerodostojan.

24. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igora Jakoplića (dalje: vještak) od 26. kolovoza 2025. (list 209. -213. spisa) proizlazi da je vještak utvrdio kako je prilikom prometne nezgode došlo do stražnjeg sudara između prednjeg desnog dijela osobnog vozila osiguranika tužitelja i stražnjeg lijevog ugla vozila osiguranika tuženika, na kolniku Adamićeve ulice u Rijeci, koji se sastoji od dvije prometne trake predviđene za promet u istom smjeru, a koje su razdvojene isprekidanom razdjelnom crtom. Osim toga, vještak je utvrdio da se osiguranik tužitelja neposredno prije nezgode kretao brzinom od oko 86 km/h, a da je u trenutku sudara ona iznosila 67 km/h, kao i da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika iznosila oko 42 km/h, pri čemu je na predmetnoj prometnici brzina bila ograničena na 50 km/h na temelju zakonskih odredbi za ceste u naselju.

25. Vještak je, nadalje, zaključio da je prema prometno-tehničkim kriterijima uzrok nezgode upravo radnja prestrojavanja vozila osiguranika tuženika bez prethodnog propuštanja vozila osiguranika tužitelja. Zaključno, vještak je utvrdio da bi osiguranik tužitelja u konkretnoj situaciji uspio forsiranim kočenjem prilagoditi svoju brzinu kretanja na brzinu od 42 km/h, kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika, da se neposredno prije nezgode nije kretao brzinom većom od 73 km/h.

26. Stranke nisu imale primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga jasnim, argumentiranim, objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.

27. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a na isti način kao i vlasnici vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji. Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (članak 963. stavak 1. ZOO-a).

28. Na temelju odredbe članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. - na snazi u vrijeme štetnog događaja; dalje: ZSPC) vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

29. S obzirom da je tijekom ovog postupka utvrđeno da je vozač vozila osiguranim kod tuženika izvršio radnju prestrojavanja vozila iz desne u lijevu prometnu trake, koja radnja prestrojavanja je bila uzrok predmetne prometne nezgode, bez da se isti prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, odnosno imovinu (u konkretnom slučaju, vozilo osiguranika tužitelja), ne vodeći pritom računa o položaju svog vozila te o njegovom smjeru i brzini kretanja, to je sud zaključio da je navedeni vozač postupio protivno odredbi članka 43. stavak 1. i 2. ZSPC-a. Naime, po stavu ovog suda, ukoliko vozač vozila osiguranim kod tuženika uslijed uvjeta na cesti nije bio u mogućnosti obaviti radnju prestrojavanja bez ugrožavanja za druge sudionike u prometu i imovinu, uključujući i vozilo osiguranika tužitelja, utoliko je trebao odustati od navedene radnje, odnosno, istu izvršiti tek nakon što se uvjerio da to može učiniti bez posljedica, slijedom čega je odgovoran za nastanak štetnog događaja.

30. Međutim, osiguranik tužitelja također je djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a, uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje te nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

31. Prema odredbi članka 51. stavak 1. ZSPC-a, vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

32. Odredbom članka 53. stavak 1. ZSPC-a određeno je da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio .

33. Budući da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da se osiguranik tužitelja neposredno prije predmetne nezgode kretao brzinom većom od dopuštene, i to konkretno brzinom većom od 36 km/h od propisane brzine, a da je vještak u svom nalazu utvrdio da bi navedeni vozač, u slučaju da se kretao svim brzinama manjim od 73 km/h uspio prilagoditi svoju brzinu kretanja na brzinu od 42 km/h kojom se kretalo vozilo osiguranim kod tuženika, to je sud utvrdio postojanje suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja.

34. Uzevši u obzir sve činjenice i dokaze izvedene tijekom postupka, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja u smislu odredbe članka 1092. stavak 2. ZOO -a, sud je ocijenio suodgovornost osiguranika tužitelja i tuženika za štetni događaj u omjeru 20:80, od čega se suodgovornost u omjeru od 20,00 % odnosi na osiguranika tužitelja, a preostalih 80,00 % na vozača vozila osiguranim kod tuženika, budući da je isti, kako je već ranije obrazloženo, u većoj mjeri doprinio nastanku prometne nezgode.

35. S obzirom da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio štetu u iznosu od 12.116,28 eura, koja odgovara omjeru od 70,00 % od ukupnog iznosa štete u visini od 17.308,97 eura, čija visina nije bila sporna, a da je u ovom postupku utvrđena odgovornost vozača vozila osiguranim kod tuženika u omjeru od 80,00 %, to je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju preostali nepodmireni iznos štete u visini od 1.730,90 eura (80,00 % od 17.308,97 eura iznosi 13.847,18 eura, a budući da je na ime predmetne štete prethodno plaćen iznos od 12.116,28 eura, to je tuženik u obvezi platiti razliku do 13.847,18 eura, koja iznosi 1.730,90 eura).

36. Tužitelju, prema njegovom zahtjevu, osim glavnice, pripada pravo na zakonske zatezne kamate od 13. lipnja 2018., kao sljedećeg dana od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku pa do isplate (potvrda o uplati s lista 20.-21. spisa), u skladu s odredbom članka 1086. ZOO-a i članka 29. stavak 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose budući da nije riječ o ugovornoj obvezi iz trgovačkog ugovora, već u izvanugovornoj obvezi.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude. 38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavak 2. te članaka 155. i 164. ZPP-a, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa).

39. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

40. Tužitelj je s postavljenim tužbenim zahtjevom uspio djelomično u pogledu dokazivanja njegove osnovanosti i posljedično visine tužbenog zahtjeva, i to u omjeru od 33,33 % (tužitelj je potraživao isplatu iznosa od 5.192,69 eura, a tužbeni zahtjev mu je uslijed tuženikovog prigovora doprinosa prihvaćen za iznos od 1.730,90 eura).

41. S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru od 33,33 %, dok posljedično uspjeh tuženika iznosi 66,67 %.

42. S obzirom da je tuženik u većoj mjeri uspio u ovoj parnici, isti sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su obje stranke uspjele u parnici, odnosno u omjeru od 33,34 % (66,67 % - 33,33 % iznosi 33,34 %).

43. Tuženiku je kao potreban priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom, primjenjujući pritom Tbr. 54. Tarife, i to za sastav odgovora na tužbu od 17. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za pristup na ročišta od 10. veljače 2022., 6. svibnja 2022., 11. ožujka 2025., 6. svibnja 2025. i 15. siječnja 2026.

- za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), te za sastav podneska od 12. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. Tarife), dakle iznos od 1.250,00 eura, koji uvećan za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.562,50 eura.

44. Stoga, tuženiku su kao potrebni priznati ukupni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura, što u konačnici sukladno razmjernom uspjehu u sporu i nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici iznosi 520,94 eura (33,34 % od 1.562,50 eura iznosi 520,94 eura).

45. Na ime priznatih troškova parničnog postupka tuženik ima pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 17. veljače 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

46. S druge strane, tuženik nema pravo na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura, uvećano za PDV, budući da u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ove parnice.

47. Tuženik nema pravo niti na naknadu troškova za sastav podneska od 12. rujna 2025. preko priznatog iznosa od 50,00 eura, uvećano za PDV, budući da navedenim podneskom samo citira utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka te navodi da na isti nema prigovora, slijedom čega nije riječ o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife prema kojem bi imao pravo na naknadu troškova u punom iznosu, već je riječ o podnesku iz Tbr. 8.4. Tarife.

48. Slijedom navedenog, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 520,94 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (članak 106.a stavak 5. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).