Poslovni broj: Us I-2391/2025-19
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa MO suprug tužiteljice, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 56204655363, radi poništenja rješenja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2026., a objavljene 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se osporavano rješenje tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-363- 01/23-01/102, Urbroj: 2198-07/29-23-2 od 18. travnja 2023., kao i rješenje komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela Općine Jasenice, Klasa: UP/I-363-04/22-01/11, Urbroj: 2198/21-03/7-23-1 od 20. ožujka 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 55,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku, dok se u više zatraženom dijelu trošak tužiteljice odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove KLASA: UP/I-363-01/23- 01/102, Urbroj: 2198-07/29-23-2 od 18. travnja 2023., odbijena je žalba VO iz [adresa], ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela Općine Jasenice, Klasa: UP/I-363-04/22-01/11, Urbroj: 2198/21-03/7- 23-1 od 20. ožujka 2023. godine.
2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela Općine Jasenice, Klasa: UP/I-363-04/22-01/11, Urbroj: 2198/21-03/7- 23-1 od 20. ožujka 2023. nalaže se VO iz [adresa], ovdje tužiteljici, da ukloni izgrađenu stepenicu koju je bez odobrenja prvostupanjskog tijela sagradila u [adresa] u [adresa] na dijelu javne površine koja je označena kao k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja, uz upozorenje da će se u protivnom izvršenje rješenja provesti od strane ovog prvostupanjskog tijela putem trećih osoba na trošak i odgovornost izvršitelja te da će troškove izvršenja snositi izvršitelj, o čemu će se donijeti posebno rješenje, a žalba izjavljena protiv istog ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužiteljica je protiv osporavanog rješenja ovom Sudu podnijela tužbu 1. lipnja 2023., zatim tužbu od 20. studenog 2023. te konačno uređenu tužbu 12. prosinca 2023. u kojoj je pravilno označila i tuženika i osporavano rješenje (list 25 -27 spisa). Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na koje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo budući da je predmetnu stepenicu za koju joj je naloženo da je ukloni, izradila na dijelu zemljišta koje je njenom vlasništvu, a izvan ogradnog dijela ostalog zemljišta bivše k. č. [katastarska čestica] odnosno sadašnje k. č. [katastarska čestica], a kojeg zemljišta da se nije odrekla u ničiju korist, stoga da je osporavanim rješenjem narušeno njeno ustavno pravo na nepovredivost privatnog vlasništva, što da je i vidljivo iz Rješenja Ureda za katastar i geodetske poslove općine Obrovac od 12. prosinca 1985., kao i iz Potvrde Općinskog suda u Obrovcu Zemljišno knjižnog odjela od 17. kolovoza 2005. iz kojih da je vidljivo da je k. č. [katastarska čestica] veličine 300m[2] odnosno dim 20x15 m., a ogradni dio da je dim šir. 20, odnosno dubine 9 m. i 19,50 m. s jedne i druge strane ogradnog zida iz čega da je vidljivo da se van ogradnog zida nalazi 1 m odnosno 50 cm u dubinu njene čestice. Ističe da komunalni redar prilikom donošenja osporavanog rješenja nije pravilno utvrdio činjenično stvarno stanje nego da je pogrešno zaključio da se radi o nogostupu jer da se nalazi uz asfaltiranu površinu ne uzimajući u obzir stvarno stanje, a to je da je stepenica udaljena od asfaltne površine cca 70 cm i pritom da se poziva na izvadak iz katastarskog plana nove izmjere u osnivanju, a na koji plan da je tužiteljica uložila žalbu jer da su samo tužiteljica i njena sestra kao suvlasnice bivše k. č. [katastarska čestica], a sadašnjih čestica 2535, 2536 i 2537 oštećene za 18 m[2] jer da ukupna površina ovih novoformiranih čestica iznosi 282 m[2] . Nadalje ističe da se stepenicu koju je izgradila nalazi u okviru njenog što da je vidljivo iz grafičkog prikaza čestice jer da je novom katastarskom izmjerom lijeva strana čestice izmjerena u duljini 19 metara umjesto 20 metara, a desna strana da je izmjerena u duljini 19,48 m, umjesto 20 m čime da su oštećene ovom izmjerom za cca 11,50 m[2] , a na kojoj površini da se nalazi izgrađena stepenica tako da se ista ne nalazi na dijelu javne površine k. č. [katastarska čestica] kako to tvrdi u svojim rješenjima komunalni redar budući je Općina Jasenice ušla sa svojom česticom u tužiteljičino privatno vlasništvo bez ikakvog pravno valjanog dokumenta, te da je time povrijedila njeno ustavno pravo na privatno vlasništvo. Nadalje ističe da je njen pokojni otac DO kupio od Općine Obrovac parcelizirano zemljište veličine 300 m[2] što da je u naravi činilo površinu 20x15 metara. Ova površina da je potvrđena Rješenjem Uprave za katastar i geodetske poslove KLASA: UP/I-05-239- 1985 od 12. prosinca 1985. god. kad je prijavio promjene na zemljištu te da je u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina] zab ilježeno na tadašnjoj k. č. [katastarska čestica] i upisano novo stanje kuća 64 m[2] i dvorište 236m . Da je nakon smrti oca temeljem nasljedstva postala suvlasnica 1/2 dijela kuća za odmor sagrađene na k. č. [katastarska čestica] što je utvrđeno Od Općinskog suda u Obrovcu, Zemljišni odjel pod poslovnim brojem 107/04. Da su novom katastarskom izmjerom formirane nove k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] umjesto matične čestice 1207/182, a po toj novoj izmjeri da je ustanovila sam da je zajedno sa sestrom uskraćena za površinu od 18 m[2] , a na koju se Općina Jasenice sa svojom k.č 8091 djelomično proširila u površini cca 14 m[2] , a koja razlika da nije predmet ovog spora i vezana je na k. č. [katastarska čestica]. Nadalje navodi kako je postupak knjiženja u tijeku, da je upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] po Zapisniku broj 51/2017/4078 od 21. ožujka 2023. god od strane Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela u Obrovcu te da je upućena da sve što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red, da svoje pravo može ostvariti u ispravnom postupku, što da će i učiniti u daljem postupku jer da se Općina Jasenice neopravdano upisala na dio njenog privatnog posjeda. Osim toga, da komunalni redar, koliko joj je poznato nikom od susjeda nije dao ovakvo rješenje o kršenju čl. 51 Uredbe o komunalnom redu Općine Jasenice, a da imaju izgrađenu poveznicu s asfaltiranim dijelom [adresa] s obzirom da se radi o nagibnom terenu. Da se ovdje ne radi o nogostupu jer da isti ne postoji, niti da je ikad bio uređen kao takav, kao što da je to utvrđeno rješenjem pod brojem Klasa: UP/II-363-01/23-01/102 od 18. travnja 2023. Kao dokaz na navedene tvrdnje priložila je Rješenje Ureda za katastar i geodetske poslove Općine Obrovac od 12. prosinca 1985., Potvrdu Općinskog suda u Obrovcu Zemljišno knjižni odjel od 17. kolovoza 2005., Grafički prikaz k. č. [katastarska čestica], Zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Obrovac. Tužiteljica nije navela tužbeni zahtjev, međutim iz navoda tužbe proizlazi da predlaže poništenje rješenja tuženog tijela.
4. Tuženo tijelo je ovom sudu dostavilo odgovor na tužbu 12. siječnja 2024. u kojem je navelo kako u cijelosti osporava tužbene navode tužiteljice te je predložilo da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Uz odgovor na tužbu dostavljen je i spis tuženog tijela, međutim kojem spisu nije priložena dostavnica kojom je dostavljeno osporavano rješenje tužiteljici.
5. Rješenjem ovog suda posl. br. Us l-1499/2023-10 od 30. siječnja 2025. odbačena je kao nepravodobna tužba tužiteljice pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela žalbu.
6. Rješenjem Visokog upravnog suda RH u Zagrebu posl. br. Usž- 1711/2025- 2 od 16. srpnja 2025.poništeno je rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l- 1499/2023-10 od 30. siječnja 2025. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
7. U ponovljenom postupku sud je zakazao i održao ročište dana 30. siječnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, dok je opunomoćenik tužiteljice ukratko opisao kronologiju predmetne upravne stvari te je ustrajao u navodima tužbe da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da se predmetna stepenica za koju je osporavanim rješenjem naloženo uklanjanje ne nalazi na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] već da se nalazi na k. č. [katastarska čestica], a koja k.č. da je u vlasništvu njegove supruge VO, ovdje tužiteljice i koja stepenica se nalazi van ogradnog zida i koja je vezana na ogradni zid jer da je to ulaz u dvorište, dakle da se predmetna stepenica nalazi na k. č. [katastarska čestica] već da se nalazi na k. č. [katastarska čestica] koja da je u privatnom vlasništvu i posebno naglašava da se privatno vlasništvo predmetne k.č. proteže još 70 cm izvan ogradnog zida, a u kojem području da se i nalazi predmetna stepenica. U odnosu na navedeno ističe da se stoga ne radi o javnoj površini kako je to označeno u osporavanom rješenju, a ukoliko Općina Jasenice to želi proglasiti javnom površinom, da u tom slučaju mora provesti postupak izvlaštenja. Ujedno osporava postupanje i rad komunalnog redara navodeći da isti u vrijeme donošenja predmetnog rješenja nije imao položen državni ispit, te da je neprofesionalno postupao.
8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.
9. Opunomoćenik tužiteljice je zatražio naknadu materijalnog troška radi dolaska na ročište.
10. Tužba tužiteljice je osnovana.
11. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove KLASA: UP/I-363- 01/23-01/102, Urbroj: 2198-07/29-23-2 od 18. travnja 2023.
12. Među strankama je sporno je li komunalni redar Jedinstvenog upravnog odjela Općine Jasenice, svojim rješenjem Klasa: UP/I-363-04/22-01/11, Urbroj:
2198/21-03/7-23-1 od 20. ožujka 2023. pravilno i zakonito tužiteljici naložio da ukloni izgrađenu stepenicu koju je bez odobrenja prvostupanjskog tijela sagradila u [adresa] u [adresa] na dijelu javne površine koja je označena kao k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].
13. Među strankama je sporno je li u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pravilno utvrđeno činjenično stanje od kojeg ovisi pravilna primjena materijalnog prava.
14. Spisu tuženog tijela priložena je Službena zabilješka komunalnog redara
Jedinstvenog upravnog odjela Općine Jasenice, KLASA:UP/I-363-04/22-01/11, URBROJ: 2198/21-03/7-22/2 od 22. kolovoza 2022. sačinjena prilikom nadzora, prema kojoj proizlazi da je prilikom uređenja dvorišta k. č. [katastarska čestica] na adresi [adresa] u [adresa], na južnoj vanjskoj strani čestice, izgrađena betonska stepenica dužine 130 cm, širine 40 cm i visine 15 cm koja nije unutar ogradnog zida koj im je čestica odvojena od ulice te da se predmetna stepenica nalazi na javnoj površini, odnosno ulici. Također proizlazi da je nadzorom utvrđeno da je iznad stepenice saliven betonski stup visine 150 cm koji je cijelom visinom za 10 cm širi od ostatka zida čime je vlasnik premašio granice vlastite čestice.
15. Nadalje, iz Službene zabilješke proizlazi da prilikom nadzora nije bio prisutan vlasnik, ni investitor, već da je tel. razgovorom kontaktirao supruga tužiteljice kao vlasnice predmetne čestice koji je ustrajao u tvrdnji da predmetna stepenica nije izgrađena na javnoj površini nego na njegovo čestici jer da njegovoj supruzi pripada još 0,50m koji nije omeđen zidom. Također proizlazi da je uvidom u podatke utvrđene novom i starom katastarskom izmjerom zemljišta koji su upisani u k. o. [katastarska općina] vidljivo da je površina k. č. [katastarska čestica] ostala ista.
16. Službenoj zabilješci su priložene fotografije s terena iz kojih je razvidno da je predmetna sporna stepenica izgrađena izvan ogradnog zida, koju činjenicu ne spori ni sama tužiteljica u tužbi, ni na ročištu održanom pred ovim sudom.
17. U konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari je isključivo sporno nalazi li se predmetna stepenica na javnoj površini ili pak na zemljištu koje je u privatnom vlasništvu tužiteljice, kako to ista u tužbi tvrdi.
18. Predmetna činjenica, radi li se o privatnom zemljištu ili pak o javnoj površini nije ne nesporan način utvrđena, niti to sud može sa sigurnošću utvrditi prema podacima koji su priloženi spisu predmeta.
19. Ovo stoga što je opunomoćenik tužiteljice na ročištu održanom pred ovim sudom, između ostalog, naveo da je komunalni redar u prvostupanjskom rješenju naložio tužiteljici da ukloni spornu stepenicu koja se nalazi na dijelu javne površine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što da je pogrešno jer da se predmetna sporna stepenica na nalazi na k. č. [katastarska čestica] već da se nalazi na k. č. [katastarska čestica], a koja čestica da je u privatnom vlasništvu tužiteljice. Dakle, nije na nesporan način utvrđeno na kojoj k.č. se nalazi predmetna sporna stepenica.
20. Također, po pretpostavkom da se sporna predmetna stepenica ipak nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ostaje nejasno zbog čega je komunalni redar tužiteljici naložio uklanjanje samo predmetne sporne stepenice, ali nije naložio uklanjanje i salivenog betonskog stupa visine 150 cm koji je cijelom visinom za 10 cm širi od ostatka zida, za koji betonski stup je također nadzorom utvrđeno da je iznad stepenice saliven te da je istim vlasnik premašio granice vlastite čestice, a kako je to sadržano u naprijed citiranoj Službenoj zabilješci komunalnog redara od 22. kolovoza 2022.
21. Dakle, ako je utvrđenje komunalnog redara točno, onda bi i predmetni saliveni betonski stup također bio na javnoj površini. Međutim, kako nije na nesporan način utvrđeno je li predmetna sporna stepenica sagrađena na k.č. koja je u privatnom vlasništvu tužiteljice ili pak na javnoj površini, od utvrđenja koje činjenice ovisi i pravilna primjena materijalnog prava, to se osporavana odluka, za sada, ne može ocijeniti zakonitom.
22. Prvostupanjsko upravno tijelo će u ponovnom postupku ponovno provesti postupak inspekcijskog nadzora te na temelju potpuno i nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, donijeti novu odluku, pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi suda u skladu s odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
23. Slijedom naprijed navedenog, osporavano rješenje tuženog tijela, kao ni osporavano prvostupanjsko rješenje, za sada, se ne mogu ocijeniti nezakonitim, radi čega je valjalo osporavana rješenja poništiti te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak u skladu s odredbom čl. 117. st. 1. ZUS-a te odlučiti kao pod točkom I. izreke.
24. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu to istoj pripada pravo na naknadu troška u skladu s odredbom čl. 147. u svezi s odredbom čl. 144. ZUS-a 25. Opunomoćenik tužiteljice je zatražio da mu se prizna materijalni trošak za potrošnju goriva za prijeđenih 810 km na relaciji Zagreb – Split - Zagreb, te iznos cestarine na relaciji Zagreb - Split- Zagreb, a dokaz o učinjenim materijalnim troškovima je dostavio uz podnesak od 3. veljače 2026. u kojem je trošak specificirao te zatražio trošak od 409,00 eura (409 km x 2=818 x 0,50 =409 eura) te trošak autoceste ZG-ST-ZG u iznosu od 52,80 eura, odnosno sveukupan iznos od 461,80 eura.
26. Opunomoćeniku tužiteljice je valjalo priznati trošak u iznosu od 55,00 eura u visini autobusne karte na relaciji Zagreb – Split – Zagreb, kao najekonomičnijeg prijevoznog sredstva i to prema objavljenom cjeniku autobusne karte na toj relaciji, kao opravdani trošak koji je tužiteljica imala tijekom spora, dok je u više zatraženom iznosu zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti pozivom na odredbu čl. 144. ZUS -a. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao u točci II. izreke.
U Splitu 17. veljače 2026.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. izreke žalba nije dopuštena.
Protiv točke II. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba odgađa izvršenje rješenja .
DNA:
- tužiteljici
- tuženiku
- tužiteljica nije u obvezi plaćanja pristojbe za tužbu 53,09 eura i pristojbe za presudu po čl. 22. Zak. o sudskim pristojbama
- tuženiku povrat spisa uženog tijela, odmah
- u spis
- kal. do 06.03.2025.
