REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2708/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096, protiv tuženika ĐI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika Petra Ćubele, odvjetnika u Zagrebu, 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-32665/2023 od 15. lipnja 2023. kojim se nalaže tuženiku ĐI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 iznos od 84,76 EUR te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 naknaditi tuženiku ĐI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR.

III. Odbija se zahtjev tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74364571096 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-32665/2023 od 15. lipnja 2023. koje je donio javni bilježnik Ljiljana Vodopija Čengić iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 84,76 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije, prigovara osnovi i visini zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje, osporava izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga u smislu da nije vjerodostojna isprava te u bitnom navodi da nikada s tužiteljem nije zaključio nikakav pravni posao, da nije nikad bio vlasnik niti korisnik bilo koje nekretnine na adresi u [adresa]. Također, prigovara i odmjerenim troškovima postupka.

3. Radi izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj navodi kako je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjernog mjesta [adresa], sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/18), a temeljem sklopljenog Ugovora o opskrbi plinom te se poziva na čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ujedno navodeći da je obzirom na iznesene činjenice te dostavljeni izvadak iz zemljišnih knjiga došlo do konkludentnog sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika. Navodi da je količina potrošenog plina utvrđena očitanjem/procjenom plinomjera i da je isto stanje naznačeno na dostavljenim računima, dok je obračun potrošnje napravljen u skladu s važećim propisima. Navodi da se potraživanje odnosi i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., a koja naknada se plaća sve dok kupac ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu. Predlaže da se od operatera distribucijskog sustava, društva Gradska plinara Zagreb d.o.o., [adresa], pribavi podatak i dokumentacija vezano za priključenje predmetnog obračunskog mjernog mjesta na distributivni sustava te podatak o očitanju/procjeni plinomjera, sve u skladu s odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom, Zakona o tržištu plinom te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava.

5. Tuženik, očitujući se na gornje navode tužitelja, tijekom postupka u bitnom ostaje kod svih svojih navoda u prigovoru. Navodi da nikada postao vlasnikom nekretnine u [adresa], kako to pogrešno navodi tužitelj, već da je pod brojem Z-57658/12 na temelju Sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva nekretnine uknjižen kao vlasnik uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 27.500,00 EUR uz uvjete iz Sporazuma dok je dalje pod brojem Z-18490/13 izvršena uknjižba prava vlasništva temljem Sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva i 1.Aneksa istome ugovoru radi osiguranja daljnje tražbine od 7.500,00 EUR, a sve uz zabilježbu da je prijenos vlasništva radi osiguranja navedene tražbine. Ističe da se radi o fiducijarnom prijenosu vlasništva u korist tuženika radi osiguranja novčane tražbine koju tuženik ima prema vlasnici nekretnine HI, a što je sve i zabilježeno u zemljišnim knjigama kako je to vidljivo iz zk izvatka koji je dostavljen te pojašnjava pravni institut fiducijarnog vlasništva. Navodi da tuženik nije mogao omogućiti očitanje plinomjera za predmetnu nekretninu jer isti nikada nije bio niti jest u posjedu iste niti je isti imao ikakve ovlasti niti obvezu u tome smislu kako to pogrešno navodi tužitelj u svojemu podnesku. Navodi da tuženik nikada nije bio posjednik niti korisnik predmetne nekretnine a na koju okolnost predlaže saslušati ovdje tuženika. Također, osporava da bi tužitelj ili bilo tko treći isporučio bilo kakvu količinu plina te osporava i da bi navedeno mjerno mjesto ([adresa]) bilo uopće spojeno na plinomjer te predlaže očevid na licu mjesta uz saslušanje tuženika.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga na datum 25.04.2023. (list 19 spisa), povijesni prikaz posebnog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] od 13. srpnja 2020. (list 48-50 spisa), prijepise računa (list 51-52 spisa), posebni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] od 28. prosinca 2024. (list 62-63 spisa).

6.1. Sud je usvojio dokazni prijedlog tužitelja te od operatera distribucijskog sustava, društva Gradska plinara Zagreb d.o.o., [adresa], pribavio podatak i dokumentaciju vezanu za priključenje predmetnog obračunskog mjernog mjesta na distributivni sustav te podatak o očitanju/procjeni plinomjera.

6.2. Međutim, sud navedenu dokumentaciju nije cijenio iz razloga što ista ne bi dovela do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a kako je to u nastavku obrazloženja opisano.

6.3. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tuženika u smislu provođenja očevida na licu mjesta radi ekonomičnosti i sprječavanja odugovlačenja postupka te jer navedeni dokazni prijedlog ne bi doveo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, dok se u odnosu na dokazni prijedlog saslušanja tuženika navodi da je sud pozvao tuženika radi saslušanja na ročište koje je održano 4. veljače 2026. Međutim, uredno pozvani tuženik na isto nije pristupio, dok je punomoćnik tuženika naveo kako smatra da nije nužno saslušati tuženika jer se radi o pravnom pitanju (list 97 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za količinu plina za koju tvrdi da je isporučena u odnosu na nekretninu koja se nalazi na adresi u [adresa] (identifikacijski broj obračunskog mjesta 162648) u razdoblju od 1. travnja 2022. do 30. rujna 2022.

9. U pogledu navoda tuženika da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, treba reći da je sud čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga na datum 25.04.2023. (list 19 spisa) utvrdio da navedeni izvadak sadrži sve pretpostavke kako bi se prema čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. , 73/17., 131/20. i 114/22.) smatrao vjerodostojnom ispravom. Isto pak vrijedi i za prijepise računa (list 51-52 spisa) na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

9.1. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga na datum 25.04.2023. (list 19 spisa) i utuženih prijepisa računa (list 51-52 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj evidentirao tuženika kao korisnika usluga isporuke plina za nekretninu koji se nalazi na adresi u [adresa] koju je tužitelj kategorizirao kao kućanstvo – tarifni model TM1. S obzirom na to da tuženik osporava da je u evidencijama tužitelja osnovano zaveden kao korisnik usluga, na tužitelju se nalazi teret dokazivanja navedene činjenične tvrdnje (čl. 219. st. 1. ZPP).

10. Čitanjem povijesnog prikaza posebnog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] od 13. srpnja 2020. (list 48-50 spisa)posebnog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] od 28. prosinca 2024. (list 62-63 spisa) sud je utvrdio da se suvlasnički dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi "VLAŠKA" površine 290 m2, "DVORIŠTE" površine 38 m2, "ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE br. 75 B" površine 252 m2, ukupne površine 290 m2, s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E1) odnosi na dvosobni stan sa nusprostorijama u III (trećem) katu lijevo, a sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao ostali dijelovi.

10.1. Također, utvrđeno je da je u korist nekretnine opisane u toč. 10. obrazloženja ove presude uknjiženo pravo vlasništva tuženika koje je preneseno na tuženika od HI na temelju sporazuma o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva nekretnine te da je takav prijenos izvršen radi osiguranja novčanih tražbina opisanih u predmetnom povijesnom prikazu i posebnom izvatku.

10.2. Na temelju opisanih izvadaka iz zemljišne knjige, koji predstavljaju javnu ispravu u smislu čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., 128/22., 155/23, 127/24. - dalje ZZK), sud nalazi utvrđenim da je tuženik uknjižen kao prethodni (uvjetni) vlasnik opisane nekretnine, a da je pravo vlasništva tuženika uknjiženo radi osiguranja tražbina koje tuženik ima prema HI.

10.3. Budući da je u zemljišnoj knjizi uknjiženo da je pravo vlasništva sa HI preneseno na tuženika radi osiguranja tražbina, takav odnos između HI i tuženika (odnos fiducije) djeluje apsolutno, odnosno prema svim trećim osobama u smislu čl. 34. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje ZV).

10.4. Treba reći da je daljnja sudbina pripadanja vlasništva predmetne nekretnine vezana uz sudbinu tražbina koju ista osigurava na način da je tuženikovo vlasništvo uvjetovano raskidnim uvjetom. Naime, ako osigurane tražbine budu ispunjene, pravo vlasništva predmetne nekretnine vratit će se prenositelju, odnosno HI, prilikom čega će tuženik prema istoj nastupati kao plodouživatelj.

10.5. Tuženik je po samom zakonu obvezan propustiti služiti se i raspolagati predmetnom nekretninom osim za namirenje njegove tražbine (čl. 34. st. 5. ZV-a).

10.6. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da tuženik u konkretnom slučaju nije bezuvjetni vlasnik stvari pa je prema tome (za svakoga) uvjetni (prethodni) vlasnik nekretnine koja mu je u vlasništvo prenesena radi osiguranja. Upravo zbog toga što se ne radi o pravu vlasništva u smislu čl. 30. ZV-a, već o prijenosu vlasništva radi osiguranja tražbine tuženika prema trećoj osobi (s apsolutnim djelovanjem) gdje je tuženik samo uvjetni vlasnik nekretnine sukladno čl. 34. st. 4. i 5. ZV-a, tuženiku se prema ocjeni ovog suda ne mogu nametati obveze koje se nameću vlasniku nekretnine u smislu čl. 2. st. 2. Odluke o načinu plaćanja komunalne usluge opskrbe plinom (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 18/02. - dalje Odluka) kojim je propisano da je korisnik komunalne usluge (među ostalima) vlasnik nekretnine. Također, treba reći da tužitelj tijekom postupka niti navodi niti dokazuje da bi obveza plaćanja naknade za isporučeni i utrošeni plin ugovorom bila prenesena na tuženika kao eventualnog korisnika, odnosno da bi se tuženik eventualno koristio prostorijama u smislu čl. 2. st. 2. Odluke pa da bi po toj osnovi bio obveznik plaćanja utužene tražbine.

11. Treba reći da, sve i da je tužitelj dokazao da je tuženik na temelju već spomenutog čl. 2. st. 2. Odluke obveznik plaćanja naknade za isporučeni i utrošeni plin (što u ovom postupku nije slučaj), tužitelj nije dokazao da je s tuženikom, kao krajnjim kupcem, sklopio ugovor o opskrbi plinom kojim bi stranke regulirale svoje međusobne odnose sukladno čl. 4. Odluke.

11.1. S obzirom na to da je teret dokazivanja da je među strankama sklopljen ugovor o opskrbi na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP) sud je o navedenoj činjenici zaključio na temelju tereta dokazivanja (čl. 221.a ZPP), odnosno zaključio je da predmetni ugovor nije sklopljen.

12. S obzirom na to da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja naknade za isporučeni i utrošeni plin, a niti da je s tuženikom sklopio ikakav ugovor kojim bi bile regulirane njihove međusobne odnose, sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 451. st. 3. ZPP-a) na temelju čl. 34. st. 4. i 5. ZV-a u vezi s čl. 2. st. 2. Odluke te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

13. Sud nije posebno razmatrao istaknuti prigovor zastare i ostale prigovore istaknute od strane tuženika jer isti nemaju utjecaja na odluku u ovom postupku.

14. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga (tako i Zaključak 3.1. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. Su-IV-204/17).

14.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, pa kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. OT) iznosi 125,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.). Zahtjev za naknadu troškova tužitelja je odbijen s obzirom da isti nije uspio u sporu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Pun. tuženika Petru Ćubeli, odvj. u Zagrebu