Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-237/2026-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja RD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Kovačiću odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika ID iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sada na adresi [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeša odvjetniku u Osijeku, radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-271/2024-14 od 21. studenog 2025., 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-271/2024-14 od 21. studenog 2025. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 eur u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eur u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog i žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena, dok je točkom II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv tog rješenja u točki II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu trošak parničnog postupka, uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je tužitelj podneskom od 17. rujna 2025. povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, navodeći da je tuženik tijekom postupka svoju nekretninu u odnosu na koju se vodi spor otuđio 14. rujna 2025., što da tužitelju nije bilo poznato, pa da tužitelj s obzirom na ove okolnosti nema više pravni interes voditi parnični postupak protiv tuženika.

6. Sud je dalje utvrdio da se tuženik povlačenju tužbe nije protivio, te da je podneskom od 27. listopada 2025. zatražio naknadu parničnog troška smatrajući da on ima pravo na naknadu parničnog trošak u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem u točki I. izreke, koje žalbom nije pobijano odlučio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, uz obrazloženje da je tuženik tijekom postupka predmetnu nekretninu prodao trećoj osobi pa da u takvim okolnostima tužitelj nema pravni interes voditi predmetni parnični postupak protiv tuženika.

8. Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u točki II. izreke navodi da u konkretnom slučaju za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a, prema kojoj odredbi je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Ukazuje da u konkretnom slučaju za odlučivanje o naknadi parničnog troška na dolazi u primjenu odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a, kako pogrešno smatra prvostupanjski sud, dodajući da tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja predmetnu tužbu nije morao niti trebao povući, bez obzira na okolnost da je tuženik u međuvremenu predmetnu nekretninu u odnosu na koju se vodi spor prodao trećoj osobi, smatrajući da se predmetni spor mogao nastaviti između istih parničnih stranaka, u smislu odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a.

9. Opisani žalbeni navodi tuženika su osnovani, te u konkretnom slučaju za odlučivanje o naknadi parničnog troška ne dolazi u primjenu odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a, kao ni odredba čl. 154. st. 4. ZPP-a na kojoj odredbi je prvostupanjski sud zapravo utemeljio odluku o naknadi parničnog troška.

10. Naime, odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva, odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Odredba čl. 154. st. 4. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

11. Ovdje se o djelomičnom uspjehu stranaka u parnici ne radi, a isto tako odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a ne dolazi u primjenu za odlučivanje o naknadi parničnog troška.

12. Okolnost da je tuženik tijekom parnice 14. rujna 2025. predmetnu nekretninu prodao trećoj osobi, ne predstavlja drugi razlog koji se može pripisati tuženiku, kada bi troškove parničnog postupka tužitelju bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.

13. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, a budući da je tužitelj povukao tužbu, za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a, na temelju koje je tužitelj u obvezi nadoknaditi tuženiku parnični trošak.

14. Prema stanju u spisu tuženik je pravovremeno podneskom od 27. listopada 2025. zatražio naknadu parničnog troška. Prema stanju u spisu tužitelj je kao vrijednost predmeta spora u tužbi naznačio iznos od 1.400,00 eur, pa stoga primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) tuženiku pripada za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), te nadalje za sastav podneska od 27. listopada 2025. primjenom Tbr. 8. t. 4. Tarife 25 % nagrade što iznosi 25 bodova pomnoženo s 2,00 eur daje iznos od 50,00 eur, za PDV treba priznati iznos od 62,50 eur slijedom čega tuženiku pripada parnični trošak u iznosu od 312,50 eur.

15. Tuženik je uspio sa žalbom pa ima pravo na naknadu žalbenog troška pri čemu vrijednost predmeta spora za obračun žalbenog troška nije iznos od 1.400,00 eur nego vrijednost ožalbenog dijela parničnog troška u iznosu od 312,50 eur. Primjenom Tbr. 10. t. 4. Tarife tuženiku treba priznati za sastav žalbe 50% nagrade, odnosno 12,5 bodova što pomnoženo s 2,00 eur daje iznos od 25,00 eur, za PDV 6,25 eur, što ukupno iznosi 31,25 eur.

16. Preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog kao i žalbenog troška trebalo je odbiti kao neosnovan, pri čemu tuženik prema stanju u spisu sudsku pristojbu za žalbu nije platio.

17. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

18. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 17. veljače 2026.

Sudac

Duško Abramović