REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-606/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. Energocert j.d.o.o., [adresa], OIB 56678770327, protiv tuženih 1. HTI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. UT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi prestanka uznemiravanja vlasnika i suvlasnika u vršenju njihovih vlasničkih i suvlasničkih prava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P-122/2021-27 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P-122/2021-27 od 14. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškove žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tuženici ad 1. HTI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad 2. UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemiravaju tužitelje ad 1. HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2. Energocert j.d.o.o. iz Oroslavja, Mokrice 50, OIB:56678770327, zastupan po direktoru AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vršenju njihovih suvlasničkih prava svakog za 1-3 dijela na kat. čest. [katastarska čestica], put Sermazica, površina 93 čhv (333 m2) koja dolazi upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način što istu nekretninu u naravi put koriste za potrebe pristupa i dovoza robe i obavljanja usluga za potrebe nekretnine i to kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk.ul. broj1270 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1262 m2, u naravi kuća i dvorište, te im se nalaže da sa naprijed opisanim uznemiravanjem odmah prestanu te im se zabranjuje da [adresa] na kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška] koriste za bilo koju svrhu koja bi bila namijenjena za potrebe kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uključujući pristup sa kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pristupa sa kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dovoz robe ili obavljanje usluga preko kat. čest broj 1620/5 k. o. [katastarska općina], a za potrebe kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].“

II. Nalaže se I tužiteljici HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II tužitelju tvrtki Energocert j.d.o.o. iz Oroslavja, Mokrice 50, OIB:56678770327, da tuženicima HTI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženom UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.237,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju oba tužitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku. Navode da su u pobijanoj presudi izostavljene bitne činjenice i razlozi donošenja Odluke suvlasnika o poslovnima redovne uprave, a izostavljene su i pogrešno utvrđene činjenice da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana 1979. za pristup za k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a ne za pristup na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojoj tuženici imaju pristup s javnoga puta. Ukazuju da svojim tužbenim zahtjevom ne traže zabranu bilo kakvih radnji oko prošlih uznemiravanja, već vođeni uznemiravanjem koje je bilo u prošlosti zahtijevaju zabranu uznemiravanja kako je to istaknuto u tužbenom zahtjevu. Tvrde da je upotreba spornog puta promijenjena na način što su tuženici postavili vrata na ogradi - mala lesica, prolazeći kroz koja koriste spornu česticu unatoč zabrani iz Odluke suvlasnika. Navode da tuženicima nije zabranjeno nešto što je zakonski moguće i dopušteno, a to je da koriste k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi put za uporabu za koju je on i formiran a to je za sve radnje i poslove za dvije katastarske čestice i to, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Pozivaju se na odredbu članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te tvrde da su donošenjem Odluke o redovitom upravljanju nekretninom od 2. veljače 2021 dokazali da su odlučili o izvršavanju određenih vlasničkih ovlasti glede k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navode, da je ročište za objavu presude određeno za 5. ožujka 2025., da je isto odgođeno za 11. ožujka 2023., ali niti da toga dana nije održano, a poziv za ročište za dan 14. ožujka 2025. da nisu zaprimili. Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži te presudu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima. Potražuju troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Tuženici se u svom odgovoru na žalbu istoj u cijelosti protive ističući da je neosnovana i predlažu njeno odbijanje. Potražuju troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ih tuženici uznemiravaju u vršenju njihovih suvlasničkih prava svakog u 1/3 dijela na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], površine 93 čhv (333 m[2] ) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način što istu koriste za potrebe pristupa, dovoz robe i obavljanja usluga njihove nekretnine, i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1262 m[2] , u naravi kuća i dvorište, te zahtjev da se naloži tuženicima da prestanu s tim uznemiravanjam te da im se zabrani da put koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koriste za bilo koju svrhu koja bi bila namijenjena za potrebe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uključujući pristup s nekretnine tuženika označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na predmetnu nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i obrnuto, za dovoz robe ili obavljanje usluga preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve to za potrebe nekretnine tuženika označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

5.1. Pritom, nije sporno, a proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja (materijalne dokumentacije kao prileži predmetu te iskaza saslušanih parničnih stranaka), da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/3 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa], površine 93 čhv, k. o. [katastarska općina], te da je tužena HTI suvlasnica iste nekretnine u preostaloj 1/3 dijela, kao i da je tužena HTI vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište, koju nekretninu drži u posjedu zajedno s tuženim UT, kao i da su sve parnične stranke u suposjedu sporne k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put - tužitelji od 2015. a tuženici od 2009. (u posjed su stupili prije nego što je prvo tuženica kupila 1/3 suvlasničkog dijela te nekretnine Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim u ožujku mjesecu 2020. s dotadašnjim suvlasnikom), koju nekretninu tužitelji koriste za pristup svojoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, u kojoj kući tužitelj Energocert j.d.o.o. ima sjedište društava, dok je tuženici koriste za pristup svojim nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

5.2. Također, nesporno je da su tužitelji - čiji suvlasnički dio na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put iznosi 2/3 dijela, dana 2. veljače 2021. donijeli Odluku o poslovima redovite uprave nekretninom kojom su zabranili prvo tuženici da koristi i vrši bilo kakva vlasnička prava na predmetnom putu i to da ga koristi za pristup svojoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kuća i dvorište), za dovoz pošiljki i robe i vršenja usluga za potrebe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za priključke bilo kojih instalacija za potrebe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te za bilo koju svrhu koja bi bila namijenjena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

5.3. Nije sporno niti da su tuženici ogradili svoju nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tijekom 2013. do 2014.) postavljajući ogradu na svom dijelu iste, kojom su prilikom prema spornom putu postavili - otvorili i „lesu“ (ogradu) koju koriste za prolaz odnosno dolazak na predmetni put.

5.4. Jednako tako, iz stanja predmeta proizlazi (iskaz zakonskog zastupnika tužitelja Energocert j.d.o.o.) da su tuženici prilikom izgradnje svoje kuće koristili sporni put za dovod električne i vodovodne kanalizacije, čemu se tužitelji takvom postupanju tuženika tada nisu protivili.

6. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud predmetnom presudom zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan, obzirom je zaključio da su tužitelji Odlukom koju su donijeli 2. veljače 2021. isključili tuženu HTI kao suvlasnicu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a posljedično i tuženog UT, koji istu koristi uz suglasnost i ovlaštenje tužene HTI, u izvršavanju njenih suvlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, što nisu mogli, jer su donijeli odluku koja prelazi okvire redovnog upravljanja. Sud smatra da se takva odluka može donijeti samo uz suglasnost svih suvlasnika jer se njome mijenja način korištenje stvari, koji posao ulazi u okvir izvanrednog upravljanja sa stvari.

6.1. Također, sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su od strane tuženika uznemiravani u ostvarivanju njihovih suvlasničkih prava na predmetnom putu, nisu se protivili da tuženici prilikom izgradnje svoje kuće koriste predmetnu nekretninu za postavljanje instalacija na koje tužitelji ukazuju u svojoj tužbi, a korištenje lesice koju su tuženici postavili na ogradu koja se nalazi na njihovoj nekretnini ne ometa tužitelje u njihovu pravu korištenja puta. Pritom, sud je imao u vidu i činjenicu da nitko od prednika parničnih stranaka nije se protivio korištenju puta na način kako to čine tuženici - koriste ga za dolazak do svojih nekretnina pješice, automobilom, traktorom, a po potrebi kose travnati dio puta.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u bitnom dijelu pravilna i zakonita. Činjenično stanje bitno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja pravilno je utvrđeno a na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

7.1. Ovdje se posebno ističe u odnosu na navode odgovora na žalbu koji su podnijeli tuženici a koji se svode na tvrdnju da je žalbu drugo tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu, jer je podnijeta od neovlaštene osobe, da tuženici ne mogu isticati takve navode jer sukladno odredbi članka 354 stavak 3. ZPP navode koji se odnose na nedostatke u zastupanju mogu isticati samo stranke koje se nedostaci u zastupanju tiču.

7.2. Nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, na koju se sadržajno pozivaju tužitelji, jer je prvostupanjski sud iznio dostatne i razumljive razloge za svoju odluku.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Tužitelj kao suvlasnik protiv drugog suvlasnika može tražiti zaštitu od uznemiravanja tužbom iz članka 167. u vezi članka 46. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo štititi svoje suvlasništvo od ostalih suvlasnika u skladu s veličinom svog suvlasničkog dijela te ima pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja od drugih suvlasnika odnosno ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

9.1. No, istodobno svaki suvlasnik ima sve suvlasničke ovlasti (pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (članak 30. stavak 2. ZVDSP) te prema članku 39. stavak 1. ZVDSP svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Dakle, suvlasnik ima pravo na zaštitu od uznemiravanja u odnosu na drugog suvlasnika u situaciji kada mu drugi suvlasnik onemogućava ili bitno ograničava način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja.

10. U predmetnom slučaju tužitelji su pravnu zaštitu iz odredbe članka 167. ZVDSP zatražili u odnosu na tuženu HTI koja je zajedno s tužiteljima suvlasnica predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te u odnosu na tuženog UT koji po ovlaštenju tužene HTI i uz istu drži u posjedu predmetnu nekretninu, i to zbog uznemiravanjem poduzetih radnji korištenja u bilo koje svrhe predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja put u suvlasništvu tužitelja i tužene HTI, a za potrebe nekretnine tužene HTI, i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa tako tužitelji radnje uznemiravanja u odnosu na koje zahtijevaju zaštitu označavaju kao pristup s nekretnine tužene HTI k. č. br. [katastarska čestica] na predmetni put i obrnuto, dovoz pošiljki, robe i vršenja bilo kakvih usluga i postavljanja bilo kakvih instalacija preko iste, za potrebe i u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Međutim, kako to pravilno zaključuje sud prvoga stupnja, tužitelji ne mogu s uspjehom postavljati tužbeni zahtjev kao što je predmetni, jer nisu dokazali da su načinom upotrebe predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uznemiravani u svojim suvlasničkim pravima i suposjedu iste, jer tuženici koriste predmetni put u okviru svojih suvlasničkih prava na istom, a stanje predmeta ne ukazuje da na taj način onemogućuju vršenje prava ostalih suvlasnika konkretno tužitelja.

11.1. Naime, svaki suvlasnik konkretne nekretnine ima pravo istu koristiti prema njenoj namjeni – u predmetnom slučaju radi se o putu, razmjerno veličini svoga suvlasničkog dijela i drugi suvlasnici mu to nisu ovlašteni braniti. Suvlasnik to ne smije činiti na način koji u tom isključuje nekog drugog suvlasnika, pa stoga, za eventualno uznemiravanje u izvršavanju predmetnih suvlasničkih ovlasti odlučna je činjenica da su tužitelji zbog radnji prvo tuženice a posljedično i drugo tuženika bili onemogućeni u vršenju svoji ovlasti odnosno u suposjedovanju predmetnog puta, a kao što je to prethodno navedeno, tužitelji tijekom postupka to nisu dokazali.

12. Isto tako, polazeći od prava koja pripadaju svakom suvlasniku glede cijele stvari u suvlasništvu, tužitelj nije ovlašten od ostalih suvlasnika zahtijevati da se suzdrže od izvršavanja svojih suvlasničkih ovlasti – konkretno predmetnoga puta, a zahtjev koji su tužitelji postavili upravo je takav.

12.1. Tužitelje u povoljniju pravu situaciju u odnosu na istaknuti tužbeni zahtjev ne može dovesti niti činjenica da su oni 2. veljače 2021. donijeli odluku koju su nazvali Odluka o poslovima redovite upotrebe nekretninom, jer se radi o odluci kojom su kako to pravilno zaključuje sud prvoga stupnja isključili trećeg suvlasnika iz suposjedovanja predmetne nekretnine u suvlasništvu. Naime, po stavu ovoga suda drugoga stupnja Odluka na koju se tužitelji pozivaju i koja predstavlja osnov temeljem koga ističu predmetni zahtjev, nije odluka koja se odnosi na poslove izvanredne uprave, već odluka koja se odnosi na poslove redovnog upravljanja stvari, i koja svoju potvrdu nalazi u odredbi članka 42. ZVDSP kojom je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje (stavak 1.); i da je donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome (stavak 2.). Dakle, o pitanju suposjedovanja nekretnine u suvlasništvu pa s tim u vezi i pitanju njena načina korištenja, suvlasnici mogu donijeti odluku sporazumno, no ukoliko glede toga među njima nije moguće postići sporazum, suvlasnici ne mogu donijeti odluku kojom isključuju drugog suvlasnika iz suposjeda odnosno tražiti cijelu stvar za sebe, što su tužitelji u predmetnom slučaju učinili, već u adekvatnom sudskom postupku zahtijevati uređenje odnosa između suvlasnika, ili u krajnjem slučaju zahtijevati razvrgnuće suvlasništva.

12.2. Kraj svega prethodno navedenoga, na osnovanost zahtjeva tužitelja nije od utjecaja niti činjenica da je predmetni put geodetskim elaboratom iz 1978. formiran za potrebe nekretnine koja je vlasništvo tužitelja.

13. Obzirom na navedeno, sud prvog stupnja pravilno je na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalnog pravo kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, a također pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP odlučio je i o troškovima postupka na način da je obvezao tužitelje da naknade trošak tuženicima koji je bio potreban za vođenje predmetne parnice.

14. Ostali žalbeni navodi, pa tako ni oni koji se odnose na okolnost da nisu primili poziv za ročište za objavu presude, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost predmetne presude.

15. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

16. Tuženicima ne pripada trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP).

U Puli-Pola 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić