REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-244/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukušić, Bokan i partneri d.o.o., Zadar, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2289/2024-15 od 11. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2289/2024-15 od 11. prosinca 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„I. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog sukladno Rješenju Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru od 28. siječnja 2016. godine, poslovnog broja: Z-10211/2015/173 sadržanom u zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u korist tuženika: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 za cijelo (1/1) glede nekretnine označene kao: čest. zem. [katastarska čestica], u naravi: velika ograda / šuma, površine: 3007 m2 , upisana u ZK uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], potvrđenog Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanom u zapisniku sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta održanog povodom prigovora dana 17. rujna 2024. godine, poslovnog broja:

Z-24270/2024, Z-23054/2019, te se nalaže upis prava vlasništva glede nekretnine označene kao: čest. zem. [katastarska čestica], u naravi: velika ograda / šuma, površine: 3007 m2, upisana u ZK uložak broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja: MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo (1/1), što je tuženik: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužan priznati i trpjeti, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR ( dvjesto eura) u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na to da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka pobijane presude proturječi razlozima, odnosno jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Također, pobijanom presudom je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Sud je odbio tužbeni zahtjev iz razloga jer da tužitelj navodno nije dokazao da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem i dosjelošću i to dugogodišnjim posjedovanjem osobno i putem svojih pravnih prednika. Sud je mišljenja kako je za navedeno tužitelj morao dostaviti rješenje o nasljeđivanju iza roditelja, te dokazati način posjedovanja predmetne nekretnine kroz zakonom propisan tijek vremena potreban za dosjelost, odnosno da su se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine zakonom propisano vrijeme. Glede dokazivanja nasljeđivanja, takav dokaz nije niti bio u mogućnosti dostaviti s obzirom na to da predmetna nekretnina nije bila u javnim knjigama upisana kao vlasništvo roditelja tužitelja, slijedom čega nije niti mogla ući u ostavinsku masu iza roditelja tužitelja. Prvostupanjski sud propušta cijeniti i uopće na ikakav način vrednovati činjenicu da je tužitelj u dokazne svrhe dostavio diobeni ugovor iz 1977., među ostalim, za predmetnu nekretninu. Iz diobenog ugovora proizlazi kako je predmetna nekretnina diobom u obitelji tužitelja pripala ocu tužitelja. Nadalje, saslušani svjedoci, njih sedam, među kojima je i brat tužitelja, su potvrdili i učinili nespornim kako je predmetna nekretnina iza roditelja tužitelja pripala upravo tužitelju, te kako glede navedene nesporne činjenice nema spora, odnosno da nitko nikada nije sporio tužitelju vlasništvo i posjed predmetne nekretnine nakon smrti roditelja ili za njihova života. U potvrdu navedene činjenice govori i okolnost kako se glede vlasništva predmetne nekretnine u popisnom listu navodi samo ime tužitelja, te kako nitko od braće i sestara tužitelja nije potraživao upis prava vlasništva glede predmetne nekretnine osim tužitelja, niti je podnosio prigovore ili na drugi način sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga. U odnosu na vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine prvostupanjski sud niti na jedan način ne vrednuje diobeni ugovor iz 1977. Sam sadržaj navedenog dokumenta potvrđuje kako je otac tužitelja diobom u obitelji tužitelja dobio u vlasništvo i posjed predmetnu nekretninu formalno 1977. kada je zaključen taj diobeni ugovor, s time da ugovorne strane diobenim ugovorom potvrđuju i čine nespornim kako je svaka ugovorna strana u posjedu nekretnina koje su im pripala diobenim ugovorom još od 1965. Radi se o imovini koja je dijeljena između braće naslijeđene nakon njihova oca, koji je predmetnu nekretninu posjedovao ranije, kao i njegovi prednici i preko 200 godina. Naime, ne samo tužitelj u svom stranačkom iskazu, već i svjedoci, čijim iskazima nitko nije prigovorio su potvrdili kako se predmetna nekretnina nalazi u nesmetanom posjedu obitelji tužitelja stoljetni niz godina. Neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da postoje suprotnosti u iskazima svjedoka jer su svi svjedoci iskazali da je sporna nekretnina ograđena suhozidom, plotom, dračom. Nije jasno zašto je uopće relevantno za odlučivanje u ovoj stvari, kao i zašto je za relevantnost iskaza svjedoka bitno točno definiranje ograđenosti predmetne nekretnine, osobito kraj činjenice da svi svjedoci u bitnome jednako iskazuju. Nadalje, svi svjedoci su jednoglasno iskazivali da se predmetna nekretnina koristila za sječu drva i za držanje blaga, čak i tužitelj čiji iskaz sud iz nekog razloga spori jer je isti naveo kako osim što se nekretnina koristila za sječu drva i čuvanje blaga (stoke), da se on sječa da je još djed tužitelja na dijelu iste sijao žito, pšenicu i sl. Svi svjedoci istaknuli su kako nikada lugar na ovo područje uopće nije dolazio – ni na predmetnu nekretninu kao ni na međašne nekretnine jer se radi o privatnom posjedu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev i naložiti tuženici naknaditi tužitelju prouzročene sudske troškove, uključivo troškove žalbenog postupka, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog sukladno rješenju Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-10211/2015/173 od 28. siječnja 2016. sadržanom u zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u korist tuženice na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma površine 3007 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja temeljem instituta dosjelosti jer je zaključio da tužitelj nije dokazao valjani pravni temelj, kao niti valjani pravni slijed posjedovanja utužene nekretnine od tužitelja i njegovih pravnih prednika, sve s obzirom na članak 159. stavak 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP).

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanjem prava vlasništva tuženice na šumi oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje vlasništvo je upisano na tuženicu u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], te upis prava vlasništva na navedenu česticu u korist tužitelja, a temeljem instituta dosjelosti.

8. Iz provedenih dokaza utvrđeno je:

- da je zapisnikom sačinjenom u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-10211/2015/173 od 28. siječnja 2016. upisana predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica], površine 508502 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske, a u kojem postupku je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja, ovdje tužitelja, podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] poslovni broj Z-24270/2024, Z-23054/2019 utvrđeno da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan, te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave tog rješenja,

- da je uvidom u popisni list broj 220 k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je tužitelj upisan kao posjednik predmetne nekretnine s površinom od 3007 m[2] ,

- da je uvidom u Potvrdu o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plan od 28. studenoga 2024. utvrđeno da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere površinom od 522116 m[2] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama zakona o šumama,

- da je uvidom u dopis Hrvatskih šuma, Šumarije Biograd od 26. studenoga 2024. utvrđeno da je predmetna nekretnina obuhvaćena G.J. [mjesto], Odjel/odsjek 3a. u naravi površina obrasla razvijenom šikarom hrasta medunca, a isto je utvrđeno preklapanjem Geoportala HŠ i Geoportala DGU, te da je površina pregledana 22. studenog 2024. od strane područnog čuvara šuma, dok se gospodarenje predmetnom površinom ostvaruje kroz čuvarsku službu, protupožarnu zaštitu motrenjem te zaštitom od štetnih organizama,

- da je uvidom u diobni ugovor zaključen između JĆ, LĆ i PĆ od 5. veljače 1977., ovjerenog od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar, broj 190 od 12. siječnja 1979. utvrđeno da su ugovorne strane izvršile diobu zajedničkih nekretnina koje se nalaze u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina],

- da su od matične nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala i druge nekretnine, npr. k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i dr., sve k. o. [katastarska općina], istog statusa kao i predmetna, koje nisu upisane kao vlasništvo tuženice, već kao vlasništvo fizičkih osoba, uključujući i dionika predmetnog ugovora o diobi,

- da su svi saslušani svjedoci u bitnom suglasno iskazivali o posjedovanju utužene nekretnine od strane tužiteljevih roditelja pok. LĆ i pok. AĆ i tužitelja, a razlike u iskazima odnosile su se samo na materijal ograde (suhozid, žica, drača). Nadalje, svjedoci su iskazivali da je riječ o šumi, da su je tužiteljevi roditelji koristili za sječu drva za ogrjev i čuvanje ovaca, a svjedok MĆ je iskazao da je na utuženoj nekretnini pokojni LĆ sijao žito, pšenicu i slične povrtlarske kulture.

9. U ovom postupku, s obzirom da tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva stekao dosjelošću, tužitelj je trebao dokazati barem pošteni posjed predmetne nekretnine kroz zakonom propisano trajanje, a sve prema članku 159. ZVDSP-a, odnosno odgovarajućim propisima zakona koji su prethodili Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i koji se primjenjuju s obzirom na članak 388. stavak 2. ZVDSP-a.

10. Poštenje posjeda se pretpostavlja po članku 18. stavku 5. ZVDSP-a, a isto je bilo propisano i ranijim zakonima, a uostalom tuženica navedeno niti ne osporava jer nikada nije zatražila predaju u posjed predmetne nekretnine, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je itko tužitelju ili njegovim pravnim prednicima osporavao posjed.

11. Iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina bila u obitelji tužitelja dugi niz godina, a svakako od 12. siječnja 1979. kada je sastavljen diobeni ugovor u obitelji tužitelja.

12. Prema tome, neosnovan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a nije dokazao pošteni posjed predmetne nekretnine i to kako osobno, tako i putem svojih pravnih prednika. Naime, iz svih provedenih dokaza proizlazi da je upravo tužitelj osobni i putem svojih pravnih prednika bio u poštenom posjedu predmetne nekretnine.

13. Međutim, radi pravilne primjene materijalnog prava činjenično stanje nije potpuno, pa time niti pravilno utvrđeno. To stoga što u spisu ne prileži povijesni zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg bi bilo vidljivo vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno matične nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 508502 m[2] , od koje je predmetna nastala, a navedeno je nužno s obzirom na propisane rokove dosjedanja. Nije naime utvrđeno da li je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo ili vlasništvo Republike Hrvatske i od kada, pa će stoga u nastavku postupka prvostupanjski sud izvršiti uvid u povijesni zemljišnoknjižni izvadak, kojom ispravom raspolaže sam sud ili će na dostavu te isprave pozvati tužitelja, nakon čega će utvrditi status predmetne nekretnine, a što je bitno radi utvrđenja proteka roka dosjedanja i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

14. Radi se o nekretnini - šumi koja, ako je bila u društvenom vlasništvu do 16. listopada 1990., prenesena je u vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/1990. - dalje: ZID ZŠ/90).

15. Žalitelj se uz tužbu pozvao na shvaćanje ESLJP izneseno u predmetima Trgo protiv Hrvatske i Radomilja i dr. protiv Hrvatske. U članku 388. stavku 4. ZVDSP/96 je bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16. Uzimajući u obzir da je stupanjem na snagu ZVDSP/96 (1. siječnja 1997.) dovršen proces pretvorbe društvenog vlasništva, treba smatrati kako se odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP/96 odnosila na sve nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu a potom postale vlasništvo pravnih subjekata, dakle i na šume koje su bile u društvenom vlasništvu pa stupanjem na snagu (1. siječnja 1991.) ZID ZŠ/90 postale vlasništvo Republike Hrvatske, a ne samo na one koju su i na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu.

17. U konkretnom slučaju to znači da se odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP/96 koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odnosila i na šume koje su bile u društvenom vlasništvu do 16. listopada 1990. a to ujedno znači da je do tada trebalo biti dovršeno i vrijeme dosjedanja, uzimajući u obzir da je u članku 55. stavku 2. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 52/1990. pročišćeni tekst - dalje: ZŠ) bilo propisano da se na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

18. Odredba članka 55. stavka 2. ZŠ-a je doduše ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 od 12. siječnja 2000., ali ta zakonska odredba ni odluka Ustavnog suda nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-221/2024 od 13. veljače 2024.).

19. Navedena je odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP/96 koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. stoga bila pravni okvir na kojemu se temelji stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskim zemljištima ako je do 16. listopada 1990. posjed trajao onoliko koliko je to potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske prema članku 159. stavcima 2., 3. i 4. ZVDSP a to je vrijeme od dvadeset godina za redovnu, odnosno četrdeset godina za izvanrednu dosjelost.

20. Slijedom navedenoga, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji se odnosi na pravni status predmetne nekretnine, te utvrđenje tijeka roka dosjedanja, prvostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, po članku 370. ZPP-a.

U Puli-Pola 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić