Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-419/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: N

H

iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Lončaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja: 1. Sunčane obale d.o.o. iz Malinske, Obala br. 21, OIB 77079263237, zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku i tuženika 2. Trgovine Krk d.d. iz Malinske, Dubašljanska br. 80, OIB 66548420466, zastupanog po HĐ, dipl. iur., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, uznemiravanja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. tuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1297/2019.,od 16. srpnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1297/2019-35., od 16. srpnja 2021. u točki II izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika - protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Krku, poslovni broj P- 1297/2019-35., od 16. srpnja 2021. u točkama I, III i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika OĐ (u daljnjem tekstu tužitelj ) u odnosu na tuženika- protutužitelja Sunčanu obalu d.o.o. ( u daljnjem tekstu prvotuženik ) na način da je utvrđeno da je u korist nekretnine [katastarska čestica] - kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, osnovana služnost puta - pravo staze na teret posebnog dijela nekretnine, u naravi poslovnog prostora na prvom i drugom katu u površini u 218,97 m2, kome pripada dvorište u površini od 34,08 m2, sve označeno zelenom bojom, u vlasništvu prvotuženika Sunčana obala d.o.o., a koji je sagrađen na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] - obali površine 316 m2, dvorište površine 24 m2 i zgrada mješovite upotrebe [adresa], površine 292 m2, koji posebni dio je upisan u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, a koja služnost ide poslužnom nekretninom u smjeru sjever- jug te je označena slovnim oznakama A-B-C-D, na skici lica mjesta u prilogu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Nenada Vidmara, broj elaborata 194-064 od 26. lipnja 2019. s dopunama, a koji čini sastavni dio presude te je tužitelj ovlašten na temelju presude ishoditi u zemljišnoj knjizi upis prava stvarne služnosti u sadržaju iz točke I izreke u korist nekretnine [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na teret nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U točki II izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje prava služnosti na preostalom dijelu nekretnine kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to etažnom vlasništvu tuženika Trgovine Krk d.d., a u točki III izreke je odbijen protutužbeni zahtjev prvotuženika Sunčane obale d.o.o. kojim je tražio da se naloži tužitelju da prestane uznemiravati tog tuženika u ostvarivanju suvlasničkih prava na nekretnini [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da prolazi preko iste nekretnine od ulaznih vratiju izvedenih na sjevernoj strani objekta izgrađenoj na [katastarska čestica] do javne površine označene kao kč. br. [katastarska čestica]. U točki IV izreke je prvotuženik Sunčana obala d.o.o. obvezan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.250,20 kuna, u roku od 15 dana, a u točki V izreke je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

2. Protiv presude su žalbe podnijeli tužitelj i prvotuženik, s tim što tužitelj pobija presudu u točki II izreke, pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, dok prvotuženik pobija presudu u točkama I, III i IV izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

3. Tužitelj u žalbi ukazuje da je točno kako je dvorište koje bi u ovom predmetu predstavljalo poslužnu nekretninu pripadak etaže E2, međutim, da je sud prvog stupnja propustio ocijeniti činjenicu da etažiranje nije način diobe suvlasničke zajednice. Ukazuje na sadržaj članka 43. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), prema kojem propisu se uspostavom vlasništva određenog posebnog dijela nekretnine ne dira u suvlasništvo, već se samo modificira pravni režim sudjelovanja suvlasnika u upravljanju nekretninom pa zaključuje da na poslužnoj nekretnini nije došlo do prestanka suvlasništva i formiranja novih odvojenih cjelina. Stoga smatra da je u nazočnom slučaju sud prvog stupnja pogrešno primijenio mjerodavno mateijalno pravo, konkretno članak 56. stavak 2. ZV-a . Ukazuje i na sadržaj članka 183. i članka 186. ZV-a, prema kojima stvarna služnost ne može postojati na alikvotnom dijelu poslužnog dobra nego isključivo na cijeloj nekretnini pa da služnost nije mogla prestati u odnosu na suvlasnički dio drugotuženika.

4. Predlaže stoga u pobijanom dijelu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i u odnosu na drugotuženika te obvezati oba tuženika na nadoknadu parničnog troška tužitelju, uz trošak žalbenog postupka.

5. Prvotuženik Sunčana obala d.o.o. u žalbi prije svega ukazuje da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva u odnosu na tog tuženika, pri čemu naglašava da je presuda utemeljena prije svega na iskazu samog tužitelja te dojmu suda, a da iskazi saslušanih svjedoka nisu relevantni, budući da svjedoče o korištenju prolaza u razdoblju koje nije odlučno za ishod ovog postupka. Ističe da je tužitelj kupio svoj suvlasnički udio nekretnine grč.

[katastarska čestica] 1986., pri čemu u vrijeme kupnje nije bilo upisan teret, dakle pravo stvarne služnosti staze na teret nekretnine tuženika te da je u isto vrijeme postojao pristup na [adresa] točkama E-F-G prema nalazu mjernika, koji je ujedno kolni pristup, dva metra udaljen od ulaza u stan tužitelja, sa dvorišnim ogradnim vratima, poštanskim sandučićem i adresom stana. Glede primjene materijalnog prava, ukazuje na sadržaj članka 175. ZV-a, prema kojemu svaka služnost mora imati razumnu svrhu, da se služnošću ostvaruje svrha korisnijeg gospodarenja nekretninom, a ne udobnost za ovlaštenika tog prava. Stoga da posjed prava služnosti prolaza nije pitanje dojma, nego faktičnog uživanja tog posjeda, pri čemu se služnost mora izvršavati. Ukazuje i na primjenu članka 227. ZV-a, kojim su sadržane odredbe o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, a glede dosjelosti služnosti, na primjenu čl. 229. ZV-a prema kojemu se za stjecanje stvarne služnosti zahtijeva pošteno posjedovanje služnosti posjednika povlasne nekretnine izvršavanjem sadržaja služnosti kroz vrijeme od 20. godina, kroz koje vrijeme se vlasnik poslužne nekretnine nije tome protivio. Tvrdi da je sud prvog stupnja propustio cijeniti narečene mjerodavne odredbe materijalnog prava te da je teret dokaza o tome da tužitelj nije izvršavao služnost prolaza prenio na tuženika, negirajući iskaz zakonske zastupnice prvotuženika FĐ.

6. Smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer da nije cijenjena činjenica da prijepor predstavalja kućno dvoršte prvotuženika na kojemu se odvija njegova gospodarska djelatnost, a postojanje kamene erte na kući izgrađenoj na grč.[katastarska čestica] da nije dokaz da bi postojala i služnost prolaza- staze na teret nekretnine prvotuženika, pri čemu navodi da prolaz postoji da bi se nesmetano odvodila oborinska voda sa dvorišta. Naglašava da tužitelj ima neposrednu komunikaciju sa javnom površinom na drugom kraju kuće, na kojem dijelu tužitelj parkira svoje vozilo pa da nikakva staza kao prilaz sjeverne strane [adresa] nema korisnu svrhu za tužitelja, već se radi o komociji tužitelja.

7. Ocjenjuje da je sud prvog stupnja pristran u iznošenju zaključka da je prijepor korišten i prije 1961., jer da se radi o vremenu kada tužitelj nije bio na tom prostoru, a na isti način komentira i zaključak suda da se prijepor nalazi u staroj jezgri. Glede iskaza saslušanih svjedoka, ističe da sud prvog stupnja te iskaze ocjenjuje u korist tužitelja, iako istovremeno navodi da ti iskazi nisu relevantini u ovom postupku, budući da svjedoci govore o korištenju prijepora kroz vrijeme dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu. U svakom slučaju prvotuženik smatra da tužitelj ničim nije dokazao da je posjednik prava služnosti staze, da služnost ostvaruje te da je savjestan posjednik. Također ističe da je tužitelj u odnosu na česticu [katastarska čestica], koja je kasnije spojena u [katastarska čestica] vodio vlasnički spor s ovdje drugotuženikom koji je uspio u sporu 1997. pa zaključuje da do tog vremena tužitelj nije mogao steći služnost puta, s obzirom na činjenicu da je to bila nekretnina u njegovom suvlasništvu. Zaključuje da je sud utvrđene činjenice protumačio arbitrarno i samovoljno te povrijedio ustavno pravo prvotuženika na pravično suđenje, a pored toga ističe da je presuda nerazumljiva, da o odlučnim činjenicama postoji proturječje, u čemu nalazi bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Predlaže pobijanu presudu u točkama I, III i IV izreke preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te prihvatiti protutužbeni zahtjev.

9. Žalbe stranaka nisu osnovane.

10. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika, odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika te odbio protutužbeni zahtjev prvotuženika. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje prvotuženik, jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava služnosti puta- staze u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja, kao povlasnog dobra a na teret nekretnine u vlasništvu prvotuženika kao poslužnog dobra te protutužbeni zahtjev radi prestanka uznemiravanja vlasničkih prava prvotuženika prolaženjem preko poslužne nekretnine.

12. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik nekretnine [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stambene zgrade s dvorištem u [adresa] u omjeru od 108/524 dijela,

- da su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici posebnih djelova nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi zgrade mješovite uporabe i dvorišta, pri čemu je prvotuženik Sunčana obala d.o.o. upisan kao etažni vlasnik na suvlasničkom djelu od 50.853/100.000 (...), u naravi poslovnog prostora 2 na prvom i drugom katu od ukupno 218,97 m2 koji se sastoji od više prostorija koje su upisane u vlastovnici, a između ostalog je u opisu navedeno da tom prostoru pripada dvorište u površini od 34,08 m2 te otvoreno stubište u površini od 3,67 m2,

- da je drugotuženik Trgovina Krk d.d. u zemljišnim knjigama upisan kao etažni vlasnik (...) na suvlasničkom udjelu od 49.147/100.000, u naravi poslovnog prostora ... u prizemlju od 231,39 m2,

- da je prijepor u naravi dvorište koje je na temelju etažnog elaborata sastavni dio posebnog dijela nekretnine u vlasništvu prvotuženika Sunčana obala d.o.o.,

- da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od nekadašnjih kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi je na tim nekretninama bio sagrađen ... u vlasništvu obitelji O, a koji ne nacionaliziran 1961.,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da nekretnina u suvlasništvu tužitelja u naravi predstavlja kuću u [adresa], u staroj jezgri, da pravac služnosti staze ide prolazom ispod zgrade na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kroz kamenu ertu, preko željeznih vrata- portuna te izlaskom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište popločeno kamenim pločama, preko kojeg se dolazi na susjednu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šetalište uz obalu u [adresa],

- da prijepor predstavlja prostor između zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te lokala s desne strane, između kojih se nalazi zgrada na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj jedan stan koristi tužitelj kao vlasnik,

- da otvor u istoj zgradi i kamena erta postoje još od vremena gradnje kuće na kč.br.

[katastarska čestica], pri čemu upis zgrade ( "casa" na talijanskom "kuća") datira još od početka 20. stoljeća,

-da je stepenište koje vodi na kat kuće na [katastarska čestica], izgrađeno iznad kamene erte, u unutrašnjem dvorištu, dok se prolaz i kamena erta nalaze ispod kuće,

- da isti prolaz kroz unutarnje dvorište omogućava tužitelju pristup obali u [adresa] te raznim gradskim sadržajima koji se nalaze na obali te pristup do kč. br. [katastarska čestica] k.o.

[katastarska općina] koja predstavlja javnu površinu,

- da je tužitelj u stan koji je danas njegovo vlasništvo, doselio 1983. te da je za dolazak do stana iz pravca obale koristio upravo narečeni prolaz preko nekretnine koja je sada u etažnom vlasništvu prvotuženika, a na isti način su prijepor koristili i drugi stanari stanova u istoj zgradi u [adresa].,

- da je rješenjem Narodnog odbora Općine Krk od 4. kolovoza 1961. Općoj poljoprivrednoj zadruzi Malinska (predniku drugotuženika) dodjeljeno zemljiište u svrhu proširenja poslovne zgrade, bivšeg ... na građevnoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je prije toga, rješenjem istog tijela od 19. studenog 1960., narečena nacionalizirana zgrada u [adresa] predana na korištenje Općoj poljoprivrednoj zadruzi Malinska,

- da su svjedoci ZĐ, VĐ i CĐ iskazivali o načinu korištenja prijepora prije 1991. (u razdoblju od 1981. do 1990.) potvrdivši navode tužitelja o načinu korištenja prijepora,

- da je zastupnica prvotuženika FĐ u iskazu navela da je prvotuženik nekretninu [katastarska čestica] stekao 2015. od kada da nije nikog vidjela da koristi prijeporni prolaz.

13. Postupajući u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud prvog stupnja ocjenjuje neistinitim iskaz zastupnice prvotuženika u dijelu u kojem je navela da od 2015. nije vidjela da bi netko prolazio prijeporom, uz obrazloženje da već okolnost što na prolazu postoji erta i željezni portun koji vode izravno u dvorište nekretnine [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prolazi ispod same kuće čiji prozori gledaju na dvorište tog tuženika, ukazuje da je prvotuženiku trebalo biti poznato da narečeni prolaz služi korisnicima stanova u zgradi u [adresa], za dolazak na prostor obale. Istovremeno ocjenjuje istinitim iskaze saslušanih svjedoka o korištenju prijepora u razdoblju od 1981. do 1990, a upravo na temelju tih iskaza ocjenjuje i iskaz tužitelja istinitim, iako svjedoci nisu imali saznanja o korištenju prijepora od strane tužitelja u razdoblju nakon 1991.

14. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tužitelj dokazao da je nastavio koristiti prijepor za prolaz preko dvorišta nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na jednak način kao što je prolaz koristio dok je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, pri čemu ocjenjuje irelevantim prigovore prvotuženika o tome da tužitelj ima drugi ulaz u svoju nekretninu s južne strane [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da mu prolaženje preko prijepora nije potrebno. Stoga je stajališta da je tužitelj stekao pravo služnosti staze iz članka 229. stavak 1. ZV-a u pravno relevantnom razdoblju od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe 14. travnja 2016., zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika Sunčanu obalu d.o.o. Istovremeno odbija tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika Trgovinu Krk d.d. [adresa], uz obrazloženje da su provedenim postupkom etažiranja tuženici razdijelili međusobne vlasničke ovlasti glede nekretnine kč. br. [katastarska čestica] na način da je svatko od njih postao etažni vlasnik posebnog dijela nekretnine, pri čemu je prvotuženiku pripalo prijeporno dvorište, zbog čega ocjenjuje da drugotuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Iz istih razloga zbog kojih prihvaća tužbeni zahtjev u odnosu na provtuženika, ocjenjuje neosnovanim protutužbeni zahtjev, s obzirom na utvrđenje da korištenje prava stvarne služnosti staze, koja služnost je stečena dosjelošću, ne predstavlja uznemiravanje prava vlasništva prvotuženika, budući da izostaje element protupravnosti iz članka 167. ZV-a, pa odbija kao neosnovan i protutužbni zahtjev.

15. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom članka 154. stavak. 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarifa), pri čemu sud obvezuje prvotuženika naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.250,20 kuna, a u preostalom djelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

16. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava utvrdio da je tužitelj stekao pravo stvarne služnosti staze na prijeporu dosjelošću.

17. Naime, kao to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, već sam izgled prolaza koji se nadovezuje na prijeporni dio poslužne nekretnine, upućuje na zaključak da prolaz kroz unutarnje dvorište i kamenu ertu koji se nalazi ispod kuće na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do nekretnine prvotuženika kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] omogućuje tužitelju da lako pristupi sa svoje nekretnine do javne površine, obale, a iz dokaznog postupka bi proizlazilo da je prolaz u tu svrhu koristio kao pošteni posjednik kroz vrijeme od dvadeset godina koje je zakonom propisano kao uvjet za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću.

18. Prvotuženik Sunčana obala d.o.o. u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao bez uspjeha i tijekom postupka, prije svega prigovor da saslušani svjedoci nemaju saznanja o korištenju prijepora u relevantnom razdoblju te prigovor da tužitelj za dolazak do svoje nekretnine ima kolni pristup s puta- javnog dobra na kč. [katastarska čestica] (prema nalazu vještaka putem koji je označen slovima E-F-G ).

19. Glede tvrdnje o nepodobnosti iskaza saslušanih svjedoka zbog razloga koji su izneseni , treba odgovoriti da je obrazloženje suda prvog stupnja u tom dijelu uvjerljivo i logično te da iskazi svjedoka potvrđuju navode tužitelja o vremenu kroz koje je vršio posjed stvarne služnosti staze na prijeporu. Naime, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj započeo koristiti nekretninu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još 1983., prvotno kao podstanar, a potom i kao vlasnik posebnog dijela, stana u zgradi, da tu nekretninu koristi neprekidno do dana donošenja prvostupanjske presude, da su svjedoci suglasno i na temelju neposrednih opažanja iskazivali o korištenju prijepora u razdoblju od 1981. do 1990., da se izgled prijepora u bitnom do dana podnošenja tužbe nije izmijenio, da su svjedoci i sami koristili prijepor za dolazak do stanova koje su koristili, pa se nameće kao jedini ispravan zaključak da je tužitelj na isti način nastavio koristiti prijepor i nakon što su svjedoci odselili iz stanova u istoj zgradi. Stoga prvotuženik bez osnove pokušava dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka, s obzirom na činjenicu da nemaju saznanja o korištenju prijepora u relevantnom razdoblju (nakon 1991.).

20. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio i prigovor prvotuženika glede sadržaja tužbenog zahtjeva, budući da je jasno kako tužitelj zahtijeva utvrđenje postojanja služnosti ( a ne osnivanje služnosti) koja je stečena dosjelošću, jednako kao i prigovor glede navodnog protivljenja vršenju služnosti te ocjene iskaza zastupnice prvotuženika.

21. Treba navesti da okolnost što služnost nije bila upisana u zemljišne knjige u trenutku kada je prvotuženik kupio poslužnu nekretninu, nije dokaz da služnost nije postojala, pri čemu treba ponoviti da sam izgled prijepora nesumnjivo upućuje na zaključak o svrsi prolaza, dakle postojanja izgrađenog otvora i kamene erte, što uz ostale dokaze upućuje na nesumnjiv zaključak o postojanju prava stvarne služnosti na prijeporu, koja služnost je stečena dosjelošću. Stoga se prvotuženik bez osnove poziva na primjenu čl. 230. ZV-a, dakle na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige. Prema članku 229. ZV-a stvarna služnost se osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (stavak 1). Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno, ili na zamolbu do opoziva (stavak 2.). Tužitelj je u ovom postupku dokazao da je izvršavao sadržaj stvarne služnosti staze na prijeporu kroz razdoblje od 1983. do 2016. (u relevantnom razdoblju od 1991. do 2016.), kada je podnesena tužba, dokazao je da sadržaj služnosti nije izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika, niti silom, potajno ili na zamolbu do opoziva pa prvotuženik bez osnove u žalbi tvrdi suprotno.

22. Još treba dodati da prvotuženik u žalbi ponavlja tvrdnje da tužitelj koristi prolaz za dolazak do svoje nekretnine na suprotnoj strani od prijepora te da je prijeporni prolaz stvar komocije tužitelja, međutim, takvi žalbeni prigovori nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude, budući da te okolnosti nisu relevantne za odluku o stjecanju prava stvarne služnosti dosjelošću. Nisu odlučni ni navodi o vođenju parničnog postupka između drugotuženika i tužitelja glede suvlasničkog udjela od 4/80 kč. br. [katastarska čestica], budući da iz priložene presude proizlazi da je (su)vlasništvo stečeno dosjelošću, što znači da nije stečeno odlukom suda pa je u toliko neodlučno kada je odluka donesena.

23. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja odgovoriti da se tužitelj bez osnove poziva na primjenu članka 183. i članka 186. ZV-a u potkrijepu tvrdnje da služnost ne može postojati na alikvotnom dijelu poslužnog dobra pa da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti i u odnosu na drugotuženika. Naime, u nazočnom slučaju je između prvo i drugo tuženika došlo do razvrgnuća suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva u skladu s člankom 66. ZV-a, kojim je propisano da vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući posebnim dijelom izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo te da čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakog drugog iz toga isključi (stavak 2.). Prema članku 67. ZV-a, uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnog dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje motornih vozila. Iz utvrđenja suda prvog stupnja koja imaju osnovu u ispravama bi proizlazilo da je prijepor, kao pripadak posebnog djela, u vlasništvu prvotuženika pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je u odnosu na drugotuženika odbio tužbeni zahtjev.

24. S obzirom na utvrđenje da korištenje prijepora od strane tužitelja predstavlja izvršavanje sadržaja prava služnosti puta, pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo i kada je ocijenjen neosnovanim protutužbni zahtjev prvotuženika, kojim je tražio prestanak uznemiravanja prolaženjem preko nekretnine [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer za pružanje takve zaštite nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 167. ZV.

25. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki II izreke potvrditi, odnosno žalbu prvotuženika odbiti i istu presudu u točkama I, III i IV izreke potvrditi, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 17. veljače 2026 .

Predsjednica vijeća

Helene Vlahov Kozomara