REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-165/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Subotiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice-protutužiteljice MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude poslovni broj: P-415/2020-57 od 7. studenog 2025. Općinskog suda u Osijeku, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda poslovni broj: P-415/2020-57 od 7. studenog 2025. Općinskog suda u Osijeku i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te će se i o troškovima nastalima u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja najprije odbijen zahtjev tužitelja ZT protiv tuženice MT radi isplate iznosa od 6.410,09 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2018. do isplate te tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka a potom je odbijen kao neosnovan i tuženičin zahtjev iz protutužbe radi isplate iznosa od 1.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 500,00 kuna teku od dana 20. prosinca 2018. a na preostali iznos od 500,00 kuna od 16. travnja 2019. do isplate, o čemu je odlučeno u točkama I. i II. izreke, dok je u točki III. izreke odlučeno o troškovima postupka i to tako da je tužitelju ZT naloženo naknaditi tuženici MT troškove postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama od 7. studenog 2025. do isplate i sve u roku od 15 dana.
2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju tužitelj i tuženica.
2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), posebno zato što smatra da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio potvrdu banke, koju tuženica nije ni osporavala, da je tužitelj podigao iznos od 40.000,00 kuna kao uplatu iznosa samome sebi. Dodaje i kako je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio činjenične zaključke koji neodgovaraju sadržaju dokaza izvedenih tijekom postupka, osobito pisanih isprava priloženih u spis, uključujući i navedenu potvrdu o podizanju gotovinskih iznosa pa je zato izveo i pogrešne zaključke. Ističe i kako sud nije uzeo u obzir ni specifičan odnos između stranaka – činjenicu da su u vrijeme spornog događaja bile u ljubavnoj vezi – pa stoga smatra nelogičnim da bi tuženica nekretninu kupovala sama, bez svog partnera, a o kojoj su činjenici svjedočili nepovezani svjedoci koje poznaju obje stranke a čije je iskaze sud ocijenio nevjerodostojnima, dok je prihvatio iskaz oca tuženice i njezine najbolje prijateljice kao vjerodostojne unatoč činjenici da saznanja imaju iz treće ruke a ovu okolnost dodatno potvrđuje iskaz prodavatelja koji je izjavio da tužitelja nikada nije vidio, a time i ostali navodi dolaze u pitanje. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sa zateznim kamatama i troškovima postupka uključujući i troškove žalbe u iznosu od 312,50 eura.
2.1. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je naveo kako nije dokazano da je tuženica pozajmila tužitelju iznos od 1.000,00 kuna, s obzirom na to da je iz izvoda po računu tuženice jasno vidljivo kako je ona u dva navrata uplatila na račun tužitelja iznose od po 500,00 kuna i to 19. prosinca 2018. i 15. travnja 2019. a tužitelj tijekom postupka uopće nije sporio da je ona to učinila kao ni postojanje usmenog ugovora o zajmu za taj iznos. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude u tom dijelu i vraćanje predmeta istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a podredno preinačenje presude prihvaćanjem njezina zahtjeva iz protutužbe. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 312,50 eura.
2.2. Tuženica je podnijela i odgovor na tužiteljevu žalbu smatrajući tu žalbu neosnovanom te postavila zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.
3. Žalbe su osnovane.
4. Predmet je spora s jedne strane zahtjev tužitelja ZT protiv tuženice MT za isplatu iznosa od 6.410,09 eura/48.300,00 kuna sa zateznim kamatama od 9. veljače 2018. i s druge strane tuženičin zahtjev iz protutužbe za isplatu iznosa od 1.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2018. na iznos od 500,00 kuna i od 16. travnja 2019. na preostali iznos od 500,00 kuna.
4.1. Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na tvrdnji da je navedeni iznos od 48.300,00 kuna (uz iznos od još 1.000,00 kuna koji mu je tuženica vratila svojevoljnim uplaćivanjem po 500,00 kuna) pozajmio tuženici 25. siječnja 2018. za kupnju stana, kao tada svojoj djevojci a ona mu se potom nakon prekida veze nije javljala niti vratila dug te je prestala uplaćivati po 500,00 kuna pa joj je on 4. veljače 2020. (do tada su prošle dvije godine od realizacije kredita) poslao pismeni zahtjev za povrat duga.
4.2. Tuženica se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti a svoj zahtjev iz protutužbe temelji na tvrdnji da mu je iznos od 1.000,00 kuna (dva puta po 500,00 kuna) uplatila kao pozajmicu.
5. Prvostupanjskom su presudom odbijeni zahtjevi iz tužbe i protutužbe s obrazloženjem kako tužitelj nije dokazao da je tuženici pozajmio bilo koji iznos za kupnju stana, tim više što iz isprava "Detalji prometa računa" PBZ Zagreb (stranica 4 i 5 spisa) računa na drugi svoj račun 24. siječnja 2018. uplatio iznos od 4.000,00 kuna a 25. siječnja 2018. iznos od 40.000,00 kuna pa kako iz iskaza tuženičina oca ČT i prijateljice NT (kao svjedoka) proizlazi da je dio kupoprodajne cijene (iznad iznosa od 45.000,00 eura po osnovi odobrenog kredita) isplatila prodavatelju stana iz sredstava koje je dobila od svojih roditelja i bake, prvostupanjski je sud ocijenio nedokazanima tužiteljeve tvrdnje o bilo kakvoj pozajmici. Odbijen je i tuženičin zahtjev iz protutužbe iako je utvrđeno da je tuženica na tužiteljev račun uplatila ukupno 1.000,00 kuna (500,00 kuna 19. prosinca 2018. i 500,00 kuna 15. travnja 2019.), s obrazloženjem kako tuženica nije dokazala svrhu tih uplata u smislu predstavljaju li te uplate darovanje ili su izvršene po nekoj drugoj osnovi.
6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da su žalbe osnovane jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Utvrđeno je međutim, kako je već prethodno navedeno, postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega je žalbe stranaka valjalo prihvatiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
9. Prvostupanjski je sud uzimajući u obzir isprave u spisu i iskaze svjedoka ocijenio nedokazanima tužiteljeve tvrdnje o tome da je u vrijeme kada je sklopila Ugovor o kupoprodaji stana (25. siječnja 2018.) tužitelj tuženici pozajmio bilo koji iznos, smatrajući kako iz isprava o detaljima prometa računa PBZ proizlazi da je iznose od 4.000,00 kuna 24. siječnja i od 40.000,00 kuna 25. siječnja 2018. uplatio sam sebi isplatom s jednog računa na drugi, a ne tuženici.
9.1. Nije posve jasno što je prvostupanjski sud imao na umu kada je naveo da je tužitelj izvršio uplatu sam sebi s jednog računa na drugi – znači li to samo da uplatu nije izvršio na račun tuženice (što nije ni sporno) ili i da je samo prenio sredstva s jednog svog računa na drugi bez podizanja gotovine koju bi onda mogao predati tuženici.
9.2. Iako ni činjenica da je tužitelj 24. i 25. siječnja 2018. podigao gotovinu u iznosu od 44.000,00 kuna sama za sebe ne predstavlja dokaz da je taj novac predao tuženici, ipak je, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, trebalo razjasniti je li tužitelj podigao gotovinu ili se radilo samo o prijenosu s računa na račun (i na koji je to tužiteljev račun izvršen prijenos) i to iz razloga što ni iskazi svjedoka ČT (tuženičina oca) i NT (tuženičine prijateljice) nisu posve jasni jer i ti svjedoci govore o kapari (da su tužiteljičini roditelji te baka i djed dali tuženici novac za kaparu koja da je iznosila 40.000,00 kuna i da su joj to dali prije potpisivanja ugovora) iako je kapara iznosila 10.000,00 kuna i plaćena u prosincu 2017. a tu činjenicu prvostupanjski sud uzima u obzir samo kada negativno ocjenjuje tužiteljeve tvrdnje (u točki 28.1. obrazloženja).
10. Potrebno je stoga razjasniti je li tužitelj 24. i 25. siječnja 2018. podigao gotovinu da bi je mogao dati tuženici, zatražiti od tužitelja izjašnjenje je li tuženici dao novac za kaparu ili za isplatu na ruke razlike kupoprodajne cijene te razjasniti kada je i za što obitelj dala tuženici novac (za kaparu po predugovoru ili za isplatu na ruke po konačnom ugovoru) te zbog čega je tuženica vršila isplate na tužiteljev račun, što će sve prvostupanjski sud učiniti u ponovnom postupku a pod pretpostavkama iz članka 7. ZPP (prema članku 375. stavku 4. ZPP).
11. Iz navedenih je razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te ujedno ostaviti da se o troškovima nastalima u povodu žalbi odluči u konačnoj odluci pa time, a na temelju članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić
