Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-632/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tvornice kruha Zadar d. d. iz Zadra, Gaženička cesta 5, OIB: 90373162012, zastupane po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Sesveta, protiv tuženika 1. ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku iz Zadra, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 93 P-600/18-34 od 16. ožujka 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 93 P-600/18-34 od 16. ožujka 2023. godine.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku ad 1. ŠD isplatiti tužitelju iznos od 5.558,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.558,00 eura teku:

- od 01. studenoga 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje,

- od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- od 01. siječnja 2018. do isplate po stopi od 7,09% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do namirenja, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku 2. PD isplatiti tužitelju iznos od 5.017,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.017,66 eura teku:

- od 01. studenoga 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje,

- od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- od 01. siječnja 2018. do isplate po stopi od 7,09% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom od dana donošenja ove presude pa do namirenja ovrhovoditelja, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak, u roku od 15 dana.“

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženicima parnični trošak u iznosu od 2.900,43 eura, što odgovara iznosu od 21.853,29 kuna, (tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude (16. ožujka 2023.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a uz žalbu prilaže sudske odluke na koje se poziva u prilog žalbenim navodima, te podnosi zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode kao neosnovane i predlažu odbijanje žalbe, te također potražuju naknadu troškova postupka po žalbi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka grafologa mr. sc. Tatjane Kolar-Gregorić i njezinog iskaza, iskaza svjedoka KD, kao i iskaza tuženika, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja radi isplate novčanih iznosa naznačenih u točki I. izreke pobijene presude.

7. U vezi toga utvrđuje da su između tuženika kao zakupodavaca i tužitelja kao zakupoprimca zaključeni dana 06. travnja 2011. godine ugovori o zakupu poslovnog prostora, i to za razdoblje od 01. lipnja 2011. godine u trajanju od 15 godina (od 01. lipnja 2011. godine do 01. lipnja 2026. godine), te da su tuženici u tim ugovorima (članak 5.) dali suglasnost tužitelju da kao zakupoprimac izvrši potrebna ulaganja i zahvate u izgradnju i opremanje tog poslovnog prostora kako bi se isti stavio u funkciju, a da će tužitelj u izgradnju poslovnog prostora uložiti ukupno 471.869,41 kuna, pri čemu je ugovoreno da se tužitelju priznaje ukupna vrijednost uloženih sredstava, te je dogovoreno da će se taj iznos kompenzirati sa zakupninom, čija ukupna vrijednost će biti određena nakon završetka izgradnje poslovnog prostora, a što će se regulirati dodatnim aneksom tih ugovora.

8. Nadalje utvrđuje kako je odredbom članka 7. predmetnih ugovora o zakupu ugovoreno da ugovorne strane mogu raskinuti ugovor prije isteka vremena na koji je zaključen, i to dogovorno ili ako jedna od ugovornih strana učini težu povredu ugovora, u kojem slučaju se određuje otkazni rok od 90 dana koji počinje teći od dana kad jedna od strana primi preporučeno pismo o otkazu ugovornog odnosa, te da su tuženici otkazali tužitelju ugovor o zakupu poslovnog prostora s danom 31. prosinca 2015. godine, i to zbog neplaćanja zakupnine, nakon što su istoga o tome pisano obavijestili dopisom od 07. rujna 2015. godine.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je između tužitelja i tuženika dana 03. svibnja 2011. godine zaključen Aneks spomenutog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 06. travnja 2011. godine (u nastavku teksta: Aneks), kojim su isti ugovorili ukupnu vrijednost ulaganja u radove na izgradnji i opremanju predmetnog poslovnog prostora (uključujući i troškove ulaganja u vanjsku stolariju i elektroinstalacije) od ukupno 471.869,41 kuna (s porezom na dodanu vrijednost), kao vrijednost maksimalno dozvoljenog ulaganja.

10. Nastavno utvrđuje kako potonji novčani iznos odgovara iznosu zakupnine za razdoblje od 01. lipnja 2011. godine do 31. kolovoza 2015. godine, te da je upravo taj iznos kompenziran sa zakupninom za to razdoblje, pa utvrđuje da tužitelj nema pravo da od tuženika potražuje isplatu više uloženog u predmetne poslovne prostore od onoga što su stranke svojom slobodnom voljom ugovorile, tj. utuženu razliku između iznosa od 77.200,00 eura za kojeg tvrdi da ga je uložio u predmetni poslovni prostor, te ukupnog iznosa zakupnine za taj prostor za razdoblje do 01. siječnja 2016. godine u iznosu od 66.582,00 eura.

11. Osim toga, utvrđuje i kako tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da su sredstva koja je uložio u predmetne poslovne prostore predstavljala nekakve nužne troškove, te da je na ročištu od 16. veljače 2023. godine predložio zaključenje glavne rasprave.

12. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, pa s obzirom na to ne odlučuje o istaknutom prigovoru tuženika radi prebijanja.

13. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 2. i 155. stavak 1. ZPP-a, kao i na odredbi članka 29. ZOO-a.

14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, niti tužitelj makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na neku drugu bitnu postupovnu povredu.

15. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, iako je pri tome pogrešno utvrdio da je sporni Aneks (list 49 spisa) osim tuženika ŠD zaključio i tuženik PD, jer potonji tuženik nije naznačen kao stranka tog Aneksa, pri čemu okolnost da bi isti pristao na njegove odredbe ne znači da bi takva njegova volja obvezivala tužitelja, jer je za sklapanje takvog dvostranog pravnog posla (Aneksa) od strane tuženika PD bila potrebna i suglasnost tužitelja kao druge ugovorne strane, u smislu odredbe članka 247. ZOO-a, a postojanje takve volje i suglasnosti tužitelja nije dokazano.

16. Međutim, budući su tuženici u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka osporavali navode tužitelja koji se odnose na visinu njegovih ukupnih ulaganja u predmetne poslovne prostore, u kojem smislu su osporili i vjerodostojnost priložene dokumentacije, navodeći između ostalog da ista (priložene privremene situacije i troškovnici, kao i specifikacija izvedenih radova) ne odgovara stvarno izvedenim radovima na licu mjesta, kao i da se radi o ulaganjima koja nisu dogovorena odredbom članka 5. zaključenih ugovora o zakupu predmetnih poslovnih prostora, to je na tužitelju u skladu s odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a bio teret dokaza o visini tih ulaganja, odnosno dokaz da su ista iznosila (i koliko) preko ukupnog iznosa od 471.869,41 kuna, kako je naznačeno u članku 5. predmetnih ugovora o zakupu poslovnog prostora, a za koji (potonji) iznos je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da odgovara iznosu zakupnine za predmetne poslovne prostore za razdoblje od 01. lipnja 2011. godine do 31. kolovoza 2015. godine, te da je upravo taj iznos kompenziran sa zakupninom za to razdoblje.

17. Na te okolnosti tužitelj je tijekom postupka predložio provođenje dokaza građevinskim i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, ali je na ročištu od 16. veljače 2023. godine (list 202-204 spisa) izrijekom naveo kako predlaže zaključiti rapravljanje, pa je na taj način odustao od potonje naznačenih dokaza.

18. Budući da, dakle, tužitelj nije dokazao visinu svojih ulaganja u predmetne poslovne prostore (preko nespornog iznosa od 471.869,41 kuna), dakle da bi se radilo o iznosu od 77.200,00 eura (ranije 579.000,00 kuna), pa da bi istome nakon kompenzacije tog iznosa sa dužnom zakupninom tuženicima kao zakupodavcima predmetnih poslovnih prostora za razdoblje do 01. siječnja 2016. godine u ukupnom iznosu od 66.582,00 eura pripadalo pravo na isplatu utuženih novčanih iznosa (razlike između iznosa od 77.200,00 eura i iznosa od 66.582,00 eura), to je već iz tog razloga pravilno odbijen tužbeni zahtjev.

19. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u sporu pripada pravo na naknadu tih troškova od tužitelja u skladu s odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, kao i pravo na dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka od presuđenja do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

20. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 2. ZPP-a.

21. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu tih troškova, jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 17. veljače 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar