Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-229/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Petroviću, odvjetniku u Sesvetama, radi plaćanja sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-183/2022-63 od 23. siječnja 2026., dana 17. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-183/2022-63 od 23. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tuženice podnesen protiv rješenja o sudskoj pristojbi poslovni broj: P-183/2022-61 od 29. prosinca 2025., kojim je tuženici naloženo plaćanje razlike sudske pristojbe za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 28,20 EUR i sudske pristojbe na to rješenje u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno 41,47 EUR.
2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i oslobodi ju plaćanja punog iznosa sudske pristojbe.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi u skladu s odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/13, 98/19, dalje: ZBPP-a) odlučuje nadležno upravno tijelo, a ne sud, te oslobođenje od plaćanja prema čl. 19. st. 8. istog Zakona djeluje od dana podnošenja zahtjeva za odobravanje pravne pomoći, a obveza tuženice za plaćanja sudske pristojbe za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije je nastala prije nego što je podnijela prigovor protiv rješenja o sudskoj pristojbi. Osim toga, navedeno je da je tuženica odgovor na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije podnijela 22. prosinca 2025. u elektroničkom obliku, dok je idućeg dana 23. prosinca 2025. platila 28,21 EUR na ime polovice sudske pristojbe za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da prema Tbr. 1/2 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) kod vrijednosti predmeta spora od 6.636,14 EUR pristojba na takav podnesak iznosi 56,41 EUR. U svezi toga, istaknuto je i da je tuženica pogodnost iz čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP-a) koja se odnosi na plaćanje pristojbe u visini polovice propisanog iznosa, mogla iskoristiti da je pristojbu platila u trenutku podnošenja podneska, što nije učinila, pa je u skladu sa stavkom 4. istog članka dužna platiti puni iznos pristojbe, odnosno još razliku u iznosu od 28,20 EUR, te dodatnu sudsku pristojbu na rješenje (čl. 28. st. 9. ZSP-a) u iznosu od 13,27 EUR.
5. U žalbi tuženica navodi da se prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru zadržao isključivo na formalnoj primjeni odredaba ZSP-a, ne uzimajući u obzir konkretne i iznimne okolnosti slučaja, što dovodi do rezultata koji je nepravičan i nerazmjeran, osobito imajući u vidu narav i svrhu sudskih pristojbi. Naime, da živi isključivo od mirovine koja je jedva dostatna za podmirenje osnovnih životnih potreba, te svako dodatno financijsko opterećenje predstavlja ozbiljan i stvaran udar na sredstva nužna za njezino osnovno životno uzdržavanje. Ističe da je tijekom cijelog postupka postupala savjesno, uredno i u dobroj vjeri, te da je od podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije do plaćanja sudske pristojbe proteklo jedva 24 sata.
6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
7. Također, protivno žalbenim navodima tuženice, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu čl. 7. st. 4. ZSP-a, kao i ostale relevantne odredbe tog Zakona i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, kao i odredbe ZBPP-a.
8. Naime, odredbom čl. 172. ZPP-a propisano je da pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pravnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć. Odredbom čl. 16. st. 1. ZBPP-a određeno je da se postupak za odobravanje sekundarne pravne pomoći (koja između ostalog sukladno čl. 12. st. 2. tog Zakona obuhvaća i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi) pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu, koje sukladno odredbi čl. 17. st. 1. istog Zakona - o zahtjevu odlučuje rješenjem, te prema odredbi čl. 19. st. 8. ZBPP-a - oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbe djeluje od dana kada je upravnom tijelu podnesen zahtjev za odobravanje pravne pomoći i važi za sve podneske i radnje za koje je nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi toga dana ili kasnije.
9. Stoga pravilno prvostupanjski sud ističe da besplatnu pravnu pomoć i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi stranka može zatražiti isključivo od nadležnog Ureda državne uprava, a ne od suda, i to prije nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe.
9.1. Kako dakle sud ne odlučuje o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, okolnosti vezane za imovinsko stanje koje tuženica iznosi u žalbi nisu pravno odlučne o ovom postupku.
10. Odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a stavkom 4. istog članka - da ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovog članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom.
11. Nedvojbeno je da tuženica spornu sudsku pristojbu nije platila u trenutku podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštene revizije, već slijedeći dan. Stoga je bez obzira na okolnosti koje ističe u žalbi i prema stajalištu ovog suda dužna platiti sudsku pristojbu utvrđenu Tarifom, odnosno obzirom na vrijednost predmeta spora sudsku pristojbu u iznosu od 56,41 EUR (Tar. br. 1. st. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi). Pri tome valja navesti da se ne radi o formalističkom pristupu, već o postupanju u skladu s izričitim zakonskim odredbama.
12. Obzirom da tuženica u postupku pred prvostupanjskim sudom nije dostavila odluku nadležnog tijela o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi niti podatak da je takav zahtjev podnijela nadležnom upravnom tijelu, a sud o tome nije nadležan odlučivati sukladno naprijed citiranim odredbama ZPP-a i ZBPP-a, time da u konkretnom slučaju ne proizlazi ni da bi tuženica bila oslobođena od plaćanja pristojbi temeljem odredbe čl. 11. ZSP-a, kao i imajući u vidu okolnost da tuženica sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije nije platila u trenutku podnošenja tog podneska pa joj ne pripada pogodnost iz čl. 7. st. 1. ZSP-a, pravilno ju je prvostupanjski sud obvezao na plaćanje razlike (druge polovice) sudske pristojbe za odgovor na prijedlog za dopuštene revizije u iznosu od 28,20 EUR i dodatne pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 EUR, čiju visinu ni ne osporava, slijedom čega je pobijanim rješenjem pravilno i zakonito odbijen njezin prigovor kao neosnovan.
13. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Varaždin, 17. veljače 2026.
Sudac
Snježana Šaško
