Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-109/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli-Pola, protiv 1. tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o., OIB: 76757137512 sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Velid Nasif, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Patrik Božičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tuženika i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn- 84/2023-33 od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-84/2023-33 od 13. listopada 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se 1. tuženiku Bina-Istra upravljanje i održavanja d.o.o. i 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju ON solidarno isplate iznos od 14.137,03 HRK/1.876,31 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 13.534,53 HRK/1.796,34 EUR od dana 18. siječnja 2022., a na iznos od 602,50 HRK/79,97 EUR od dana 3. prosinca 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se 1. tuženiku Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. i 2. tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju ON solidarno naknade parnični trošak u visini od 1.918,41 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika i 2. tuženika na naknadu parničnog troška."
2. Protiv navedene presude žali se 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude žali se i 2. tuženik također zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog postupka.
4. Žalbe 1. tuženika i 2. tuženika nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu koju je tužitelj pretrpio naletom psa na autocesti, u iznosu od 14.137,03 kn / 1.876,31 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbama ukazuju tuženici jer pobijana presuda sadrži jasne, međusobno neproturječne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, na temelju kojih se može ispitati njezina pravilnost i zakonitost.
7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima tuženika, ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Tako je utvrdio:
- da je tužitelj 2. prosinca 2021. u 19:30 sati na autocesti A9 kod km 44+800, upravljajući osobnim vozilom marke Peugeot 3008 naletio na psa pasmine engleski terijer, koji je na mjestu uginuo,
- da je pas bio u vlasništvu pok. CN,
- da su na vozilu tužitelja nastala oštećenja na prednjem braniku, svjetlu za maglu, ukrasnoj maski i blatobranu,
-da je tužitelj snosio troškove popravka i šlepanja vozila u ukupnom iznosu od 1.876,31 eura,
-da je 1. tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti s 2. tuženikom,
- da su tuženici odbili tužiteljev izvansudski zahtjev za naknadu štete, navodeći kako za nastanak štete odgovara vlasnik psa,
- da je na predmetnoj dionici autoceste bila postavljena zaštitna žičana ograda, kao i prometni znakovi „Divljač na cesti“ s dopunskom pločom te znak ograničenje brzine na 110 km/h,
- da je kolnik autoceste u vrijeme događaja bio mokar, da se događaj zbio noću te da je padala kiša,
- da je iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrđeno kako tužitelj u vrijeme prometne nezgode nije bio pod njihovim utjecajem,
- da je svjedok DN, prometni tehničar, potvrdio stanje na mjestu događaja, oštećenje vozila, uklanjanje psa s kolnika te redovito obilaženje ograde i prometne signalizacije,
- da je svjedok MN, rukovoditelj održavanja autoceste opisao sustav ophodnji i održavanja autoceste, potvrdivši da do predmetnog događaja nije bilo zaprimljenih dojava o oštećenjima zaštitne ograde,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako se kretao dopuštenom brzinom od približno 100 km/h, koristio kratka svjetla, te da je pas iznenada istrčao na kolnik,
- da je prometni vještak utvrdio da je zaustavni put vozila pri brzini od 100 km/h iznosio više od 80 metara, dok je vidljivost psa u uvjetima noćne vožnje i kiše bila 30 do 40 metara, zbog čega je nalet bio neizbježan,
- da je vještak naveo moguće točke ulaska psa na autocestu uključujući prolaz bez ograde, nadvožnjak udaljen 3,3 km te moguće nedostatke na zaštitnoj ogradi,
- da se pas u svakom slučaju nalazio na kolniku autoceste unatoč postojanju zaštitne ograde i poduzetim mjerama ophodnje.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je pas dospio na autocestu unatoč postojanju zaštitne ograde i izvršenoj ophodnji i pregledu autoceste, te da 1. tuženik, koji je bio dužan osigurati neometan i siguran promet na autocesti, a što u konkretnom slučaju nije učinio, odgovara po načelu presumirane krivnje temeljem odredbe čl. 1045 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine,“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), a u granicama njegove odgovornosti i 2. tuženik kao njegov osiguravatelj u skladu s odredbom čl. 965 ZOO, time da je njihova odgovornost solidarna. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pobijane presude.
11. Nije sporno među strankama da je do štetnog događaja došlo kada je osobno vozilo tužitelja naletjelo na psa na dionici autoceste A9 – Buje (čvorište Umag – čvorište Kanfanar (A8) – Pula (čvorište Pula, u Općini Sveti Lovreč na 44 km + 800 m (dionica ceste Buje - Kanfanar), kojom prilikom je na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta.
12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u predmetnoj situaciji 1. tuženik Bina- Istra upravljanje i održavanje d.o.o., kao osoba koja upravlja cestom, odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. ZOO. Člankom 17. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22 - dalje: ZC) propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, a čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“, broj 90/14 i 3/21) da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Prema odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“, broj 92/19), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda, a prema čl. 78. st. 1. istog Pravilnika, zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja, te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.
13. Dakle, 1. tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. je društvo koje upravlja predmetnom dionicom autoceste, te je njegova zakonska obveza istu održavati. Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti ceste, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa. Na autocesti je potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih i drugih životinja, a što je zadatak osobe koja upravlja cestom. Kako se u konkretnom slučaju na prometnici našao pas, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o propustu 1. tuženika u postavljanju i održavanju prometne opreme ceste, konkretno u postavljanju i održavanju zaštitne žičane ograde, čija je svrha spriječiti dolazak divljači i drugih životinja na kolnik autoceste, jer se životinje, bilo divlje, bilo domaće, ne smiju nalaziti u prostoru takve ceste.
14. Kako je neprijeporno do štete na vozilu tužitelja došlo naletom psa koji se našao na trasi autoceste proizlazi da zaštitna ograda koja bi sprječavala prolaz domaćih ili divljih životinja na cestu nije bila pravilno postavljena ili odražavana jer u protivnom ne bi postojala mogućnost da se pas nađe na cesti. Stoga i prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju nije odlučno da je osiguranik tuženika toga dana vršio ophodarsku službu, odnosno da je područje na kojem je došlo do štetnog događaja obišao prije štetnog događaja i da oštećenje zaštitne ograde nije pronađeno. Evidentno da je do pojave psa na autocesti, a time i ugrožavanja prometa (dozvoljena brzina od 130 km/h) došlo ili preskakanjem ograde ili provlačenjem kroz neki otvor ispod ograde ili zato što je eventualno u jednom dijelu oštećena, ili ulaskom na obližnjem dijelu gdje vozila ulaze na autocestu (ulaz Medaki) ili kod nadvožnjaka gdje je prometni vještak pregledom utvrdio mogućnost ulaska psa na autocestu, ali u svakom slučaju iz razloga što nije bila pravilno postavljena ili pravilno održavana žičana ograda, što je obveza 1. tuženika. Kako isti za štetu odgovara po principu presumirane krivnje to je na njemu teret dokaza da je do štete došlo bez njegove krivnje.
15. Žalbeni navodi 2. tuženika kojima osporava primjenu čl. 50. Zakona o cestama, uz tvrdnju da je prvostupanjski sud polazio od objektivne odgovornosti upravitelja autoceste, nisu osnovani. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud odgovornost 1. tuženika nije temeljio na objektivnoj odgovornosti, već na općem pravilu o odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. ZOO, po načelu presumirane krivnje. Odredbe Zakona o cestama prvostupanjski sud pravilno je uzeo u obzir isključivo kao normativni okvir koji određuje sadržaj i opseg zakonskih obveza upravitelja autoceste (1. tuženika) u pogledu osiguranja sigurnog i neometanog prometa.
16. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženici ističu da bi za nastanak štetnog događaja isključivo odgovarao vlasnik psa. Odgovornost vlasnika psa, koja se prema ZOO temelji na pravilima objektivne odgovornosti, predstavlja zasebnu i samostalnu osnovu odgovornosti, koja sama po sebi ne isključuje odgovornost upravitelja autoceste zbog propusta u osiguranju sigurnog odvijanja prometa. Oštećenik ima pravo izbora prema kojoj će odgovornoj osobi usmjeriti svoj zahtjev za naknadu štete.
17. U odnosu na žalbene navode 2. tuženika kojima osporava svoju odgovornost, valja istaknuti da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je 1. tuženik u vrijeme štetnog događaja imao važeći ugovor o osiguranju od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti sklopljen s 2. tuženikom. Kako je utvrđeno da 1. tuženik odgovara za nastalu štetu po načelu presumirane krivnje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da 2. tuženik odgovara u granicama obveze iz ugovora o osiguranju, sukladno odredbi čl. 965. ZOO.
18. Žalbeni navodi 2. tuženika kojima se osporava nalaz i mišljenje prometnog vještaka nisu osnovani. Naime, prometni vještak je svoj nalaz dao na temelju raspoložive dokumentacije u spisu, pregleda mjesta događaja, tehničkih karakteristika ceste, uvjeta vidljivosti i kretanja vozila, te je svoje zaključke jasno, logično i stručno usmeno i pisano obrazložio. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je u konkretnim vremenskim i prometnim uvjetima (noć, kiša, mokar kolnik, korištenje kratkih svjetala) nalet na psa bio neizbježan, s obzirom na ograničenu vidljivost i duljinu zaustavnog puta vozila pri dopuštenoj brzini kretanja. Takvi zaključci u skladu su i s iskazom tužitelja, kao i s ostalim izvedenim dokazima. Žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve konkretne, stručne ili argumentirane razloge zbog kojih bi nalaz i mišljenje prometnog vještaka bio nepravilan ili nepotpun, niti predlaže provođenje novog vještačenja, već se njegovi navodi svode na paušalno osporavanje zaključaka vještaka, što samo po sebi nije dostatno za dovođenje u sumnju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao vjerodostojan i uvjerljiv dokaz, te ga pravilno doveo u vezu s ostalim dokazima u spisu, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
19. Žalbeni navodi 1. tuženika u kojima se poziva na sudsku praksu u drugačijim činjeničnim situacijama, ne dovode u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u ovom konkretnom slučaju, u kojem je utvrđeno da se pas nalazio na kolniku autoceste unatoč postavljenoj zaštitnoj ogradi i provedenim mjerama održavanja.
20. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak zastupanja na pripremnom ročištu u visini od 100 bodova u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), kao i trošak podneska od 13. siječnja 2025. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku.
21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe 1. tuženika i 2. tuženika kao neosnovane i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.
22. Kako je odbijena žalba 1. tuženika valjalo je odbiti i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina