Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: P-539/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Mari Ogresta, odvjetniku iz ZOU Petra Mostarčić Iković, Boženka Mostarčić i Maro Ogresta iz Zagreba, protiv najzad preciziranih 1. tuženika ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene ĆC iz [adresa], H8 S 261 Lachine, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika TC iz [adresa], H8 S 261 Lachine, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužene ŠC iz [adresa], H8 S 261 Lachine, OIB: [osobni identifikacijski broj], 1. -4. tuženika kojima je imenovan punomoćnik za primanje pismena, 5. tužene IC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te 6. tuženika JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici OC, [adresa], supruzi 6. tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, održane 18. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punom. tužitelja Mare Ogresta, odvjetnika iz ZOU Mostarčić & Ogresta iz Zagreba, te u nenazočnosti 1., 2., 3., 4., 5. i 6. tuženika, po objavi 16. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. U odnosu na 1., 2., 3. i 4. tuženika usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
I.1. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem Kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1969. godine te Darovnog ugovora od 29. svibnja 1991. godine stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Karlovcu, broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], broj D.L. 105, ULICA STJEPANA RADIĆA ukupne površine 506 m2, i to DVORIŠTE površine 44 m2, DRVARNICA UL. STJEPANA RADIĆA površine 41 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, UL. STJEPANA RADIĆA površine 211 m2 i KUĆA, UL. STJEPANA RADIĆA površine 210 m2, i to:
1. Suvlasnički dio: 1/13 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1)
- jedan četverosobni stan, koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje i kupaone, a nalazi se u I. katu koji se nalazi u kući uporabe u [adresa].
I.3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da na temelju ove presude provede uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točke 1. ove presude za korist tužitelja, nakon njezine pravomoćnosti.
II. U odnosu na 6. tuženika UC usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
II. 1. Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva 1/3 dijela suvlasničkog dijela nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Karlovcu, broj zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], broj D.L. 105, ULICA STJEPANA RADIĆA ukupne površine 506 m2, i to DVORIŠTE površine 44 m2, DRVARNICA UL. STJEPANA RADIĆA površine 41 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, UL. STJEPANA RADIĆA površine 211 m2 i KUĆA, UL. STJEPANA RADIĆA površine 210 m2, i to:
1. Suvlasnički dio: 1/13 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1)
- jedan četverosobni stan, koji se sastoji od 4 sobe, kuhinje i kupaone, a nalazi se u I. katu koji se nalazi u kući uporabe u [adresa],
koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo VI-tuženika, što je VI-tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik istog.
II 2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da na temelju ove presude provede uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točke 1. ove presude za korist tužitelja, nakon njezine pravomoćnosti.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu točke I 2. kojim tužitelj predlaže utvrditi da su tuženici (iz točke I 1.) dužni tužitelju izdati ispravu podobnu upis prava vlasništva nekretnini iz točke (I) 1. ove presude jer će istu u protivnom zamijeniti ova presuda.
IV. Odbija se protužbeni zahtjev kojim 6. tuženik JC predlaže donijeti:
"P R E S U D A
kojom se tužitelju nalaže da tuženom UC isplati naknadu za 1/3 suvlasničkog dijela na k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća [adresa], ukupne površine 210 m2, drvarnica u [adresa], zgrada mješovite upotrebe u [adresa], površine 211 m2 i dvorište u [adresa], površine 44 m2 sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a na kojoj je stekao pravo vlasništva na temelju nasljeđa iza majke, te na temelju Naloga općinskog suda u Karlovcu uplatio 420,00 kuna takse za uknjižbu ili da se izvrši dioba predmetne nekretnine u suvlasništvu."
r i j e š i o je
V. Tuženici su dužni tužitelju platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 1.303,09 eura u roku 15 dana.
VI. Odbacuje se tužba u odnosu na 5. tuženu IC, jer je u odnosu na nju donesena pravomoćna presuda na temelju priznanja broj P-719/2021- 44 od 11. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su PC i BC (rođ. VC) te CC, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1969. godine njemu i njegovoj sestri ZC prodali i predali u vlasništvo četverosobni stan, koji se nalazi se na prvom katu najamne stambene zgrade u [adresa]. Nastavno navodi da mu je sestra DC darovala svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine Darovnim ugovorom od 29. svibnja 1991., pa je u cijelosti postao vlasnik iste nekretnine. Pri tom iznosi da Kupoprodajni ugovor od 16. kolovoza 1969. sadrži uvjetnu tabularnu izjavu „nakon isplate preostalog dijela kupovnine“, ali u tom ugovoru nisu javno ovjerovljeni potpisi prodavatelja, a da Darovni ugovor od 29. svibnja 1991. sadrži bezuvjetnu tabularnu izjavu darovateljice DC i na istom je javno ovjerovljen potpis darovateljice, ali unatoč tome predmetna nekretnina još uvijek nije upisana kao njegovo vlasništvo već je u zk. ul. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] upisana na ime i u vlasništvu NC, VC i UC, svakog u 1/3 dijela. Pri tom je potonji suvlasnik upisan kao nasljednik sada pokojne CC, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Željke Tranfić iz [adresa] broj O-6681/13 od 19. studenog 2013. Međutim, prodavatelj PC je umro dana **.**.1977., a njegovi su nasljednici temeljem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda broj O-1608/16 od 3. rujna 2013. godine 1. do ,7. tuženici pa tužbu podnosi protiv istih tuženika kako su dakle isti naznačeni u tužbi. Za prodavatelja CC dodaje da je također umrla, njemu nepoznatog dana, a njezin je nasljednik u tužbi navedeni 8. tuženik. Napominje i da je 1. tužena upisana u zemljišnim knjigama kao VC odnosno djevojačkim prezimenom, koje je naknadno udajom za pokojnog NC PC promijenila u muževo prezime PC. Potom napose ističe da je prodavatelj PC dana 08. kolovoza 1971. potpisao ocu tužitelja GC priznanicu o primitku 50.000,00 dinara na ime konačne isplate predmetne nekretnine, a navedeni iznos je GC dao prodavatelju PC u ime i za račun tužitelja i DC kao kupaca. Unatoč tome, a kako je ranije navedeno nisu bile ispunjene posebne pretpostavke za uknjižbu predmetne nekretnine na ime kupaca temeljem id. Kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1969.godine, jer u ugovoru nisu bili javno ovjerovljeni potpisi prodavatelja. Tužitelj posebno još ističe da je u navedenom Kupoprodajnom ugovoru iz 1969. i Darovnom ugovoru iz 1991. naveden kao SC, iako je njegovo ime od rođenja ŽCR, pa slijedom svega iznesenog predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kao u izreci u odnosu na sve tuženike navedene u uvodu, kojom će se utvrditi da je temeljem Kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1969. i Darovnog ugovora od 29. svibnja 1991. stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa se tuženici obvezuju izdati ispravu podobno za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a nakon pravomoćnosti id. presude nalaže se Zemljišnoknjižnom odijelu ovoga suda na temelju iste presude provesti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja.
1.1. U podnesku od 08. travnja 2020. tužitelj u odnosu na 8. tuženika iz tužbe, a sada 6.tuženika, postavlja tzv. eventualni tužbeni zahtjev sukladno članku 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku i predlaže u odnosu na njega donijeti presudu kojom će se utvrditi da je (tužitelj) dosjelošću stekao pravo vlasništva na 1/3 njegovog suvlasničkog dijela koji, a sve na istoj predmetnoj nekretnini koja u naravi predstavlja četverosobni stan. Uz to tužitelj sukladno predlaže da mu tuženici izdaju ispravu podobnu upis prava vlasništva nekretnini, koju će u protivnom zamjeniti ova presuda, te predlažu naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda provesti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na id. nekretnini uz naknadu troška postupka tužitelju. Tužitelj je još u podnesku od 25.rujna 2025. precizirao tuženike i tužbeni zahtjev u odnosu na već ranije precizirane tuženike, te je ustrajao kod tzv. eventualnog tužbenog zahtjeva u odnosu na 8. tuženika iz tužbe, a sada 6. UC.
1.2. Vezano uz tuženike kako su oni precizirani u spomenutom posljednjem podnesku, utvrđuje se da je u međuvremenu u odnosu na 5. tuženu IC donesena pravomoćna presuda na temelju priznanja broj P-719/2021-44 od 11. travnja 2024., pa je u odnosu na nju tužba odbačena po pravilu "ne bis in idem" i donesena je odluka kao u točki VI. izreke (u dijelu rješenja).
2. Nakon što je tužba dostavljena tuženicima na odgovor jedino je 8. tuženik iz tužbe, sada 6. tuženik, JC dostavio odgovor na tužbu. U istom je istaknuo da se kao ugovorna strana u svojstvu prodavatelja pojavljuje u Ugovoru o kupoprodaji i CC, kći NC iz [adresa], koja je njegova pokojna majka, te tvrdi da ista nije nikada potpisala navedeni ugovor i da joj nikada nije isplaćen dio kupoprodajne cijene na ime njenog suvlasničkog udjela. Štoviše, tvrdi da je njegova pokojna majka iako je znala za taj ugovor isti nije vidjela ni držala u ruci sve dok joj sud na njezin zahtjev nije dostavio id. ugovor dana 27.srpnja 2011. Navedeni tuženik pored toga navodi da je u ostavinskom postupku koji se vodio iza PC, a koji je pokrenut nakon njegove smrti 1977. i okončan 2013.godine, konačnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-1608/13 od 3. rujna 2019. kao jedina zakonska nasljednica iza pok. dede PC utvrđena BC, koja je tražila da se predmetna nekretnina u [adresa] izostavi iz ostavinske rasprave. Njegova pokojna majka to nije osporila u dijelu koji je uknjižen na njegovog oca i koji je on imao zakonsko pravo prodati, ali ona svoj suvlasnički dio od 1/3 nije nikada prodala, kako dalje tvrdi i nastavlja; suvlasnički dio od 1/3 predmetne nekretnine je njegov djed kupio na ime njegove pokojne majke kako bi se ona odrekla prava na nasljedni dio nekretnine u [adresa] koje su bile u njegovom vlasništvu, a koje je on prepisao svojoj drugoj supruzi RC u cilju da mu imenovana potpiše sporazumni razvod braka kako bi mogao sklopiti brak s trećom suprugom BC. Nadalje id. tuženik obrazlaže da je nakon smrti njegovog djeda gđa. ĐC zvala njegovu pok. majku da dođe u [adresa] i potpiše ugovor o kupoprodaji, ali majka na to nije htjela pristati dok joj se ne isplati njen dio kupoprodajne cijene. Tuženik JC dodatno također iznosi da je osobno nakon nasljeđivanja predmetne nekretnine iza smrti svoje majke, slao dopis na navedenu adresu u [adresa] i tražio od imenovanih da mu isplate suvlasnički dio po cijeni koja je znatno manja od tržišne, uvažavajući da su oni u posjedu nekretnine od momenta kupnje. No, isti dopis je vraćen a da nije ni zaprimljen od adresata, te je takav dopis uputio i gđi. BC u nadi da će ga ona dostaviti nekom od zainteresiranih strana, ali ni na taj dopis nije dobio odgovor. Stoga, a slijedom navedenog tuženik iznosi da može priznati pravo vlasništva tužitelju na 2/3 suvlasničkog dijela id. nekretnine, ali ne i isto pravo na suvlasničkom dijelu njegove majke, jer ona svoj dio nije nikada prodala i za njega dobila nekakvu naknadu u novcu ili stvarima. Obzirom na takvo očitovanje, 8. t.j. sada 6. tuženik postavlja protutužbeni zahtjev i potražuje od tužitelja da mu na ime 1/3 suvlasničkog dijela (njegove majke) isplati naknadu koju u protutužbenom zahtjevu ne naznačuje u konkretnom iznosu, iako u protutužbi govori o simboličnoj naknadi od 30.000,00 kn „koja ne predstavlja tržišnu vrijednost“ predmetnog suvlasnog dijela nekretnine za koji potražuje isplatu.
2.1. Ostali tuženici navedeni u tužbi nisu dostavili odgovor na tužbu, već su izuzetno 6. - 7. tuženici (onako kako su naznačeni u tužbi AC i IC) naknadno tijekom postupka priznali tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na pripadajući nasljedni dio, pa je u odnosu na njih ali i mnoge druge tuženike koji su već ranije bili utvrđeni nasljednicima umrlih tuženika (1. tužene BC), a kasnije umrlih pravnih slijednika id. tužene (FC i ČC), dakle u odnosu na njih i ostale tuženike te pravne slijednike tuženika donesena je djelomična presuda na temelju ogluhe broj P-719/21-3 od 15. lipnja 2021., koja je po dva puta ispravljana rješenjima ovog suda broj P-719/2021-4 od 21. listopada 2021. i P-719/2021-5 od 27. travnja 2022. U nastavku je također donesena presuda zbog ogluhe i presuda na temelju priznanja broj P-719/2021-44 od 11. travnja 2024. (u odnosu na tuženike EC, MC, LC i KC presuda na temelju ogluhe, a u odnosu na HC i IC presuda na temelju priznanja), pa je tužitelj obzirom na utvrđenja u tim presuda već postao u većem suvlasnom dijelu vlasnik predmetne nekretnine. Sada se, a slijedom navedenog donosi meritorna odluka u odnosu na ostale tuženike kako su naznačeni u uvodu i izreci ove presude, te se ujedno ovom odlukom konačno dovršava postupak u ovoj pravnoj stvari.
2.2. Dakle, u odnosu na veći broj tuženika ili njihovih pravnih slijednika, koji su se tijekom postupka pojavljivali kao pasivno legitimirane stranke, već je donesena djelomična pravomoćna odluka te je tužitelj utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine na suvlasnim udjelima tuženika navedenih u tim presudama, a sada se u odnosu na preostale tuženike donosi ova odluka kojom se konačno dovršava postupak.
3. Radi utvrđenja činjenice i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Kupoprodajni ugovor od 16.08.1969. sklopljen između prodavatelja NC, NC r. VC i JC CC, te kupaca SC (Gabrijela) ŽCR i ZC (Gabrijela) ZC, u Darovni ugovor od 29.05.1991, sklopljen između darovateljice ŽP i tužitelja osobno, u izvadak Zemljišno knjižnog odjela ovoga suda za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u rješenje o nasljeđivanju broj O-1608/2013 od 03. rujna 2013. iza pok. NC, u rješenje o ispravku id. rješenja o nasljeđivanju od 19.11.2013., u Priznanicu od 08.08.1971., u Izvadak iz matice rođenih za tužitelja ĆP [adresa], Matični ured Karlovac na listu 14 spisa, u Izvadak iz matice rođenih za 1. tuženu BC, u Izvadak iz matice umrlih za 1. tuženu BC, u podnesak tužitelja na listu 48, 52, 58, 86, 94, 95, 142 - 144, 148, 180, 204, 205, 215, 218, - spisa, u rješenje o nasljeđivanju iza pok. FC i rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČC i naknadno zaprimljen podnesak tuženika od 19.12.2025., te uvid u Troškovnik tužiteljice. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu 8. tuženika s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 24.11.2016. i 27.11.2018. s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 07.05.2019. s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 08.04.2020., 16.07.2021., podnesak tuženika UC od 06.12.2021., podnesak tužitelja od 13.06.2022., podnesak tuženika od 08.11. 2022., podnesak tužitelja od 02.12. 2022., podnesak tužene IC od 24.11.2023., podnesak tuženika HC od 30.11.2023., podnesak tužitelja od 25.09. 2025., podnesak punomoćnice tuženika od 26.09.2025. i 03.10.2023. s prilozima u privitku i iskaz tužitelja dan na završnom ročištu održanog od 18.12.2025., godine
4. Nakon provedenog postupka, imajući u vidu predložene dokaze ponaosob i ukupnost cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; nadalje: ZPP) utvrdio da osnovan tužbeni zahtjev kao u točki I i II izreke presude u odnosu na tuženike kako su navedeni u točki I i II izreke ove odluke, jer je tužitelj dokazao da je vlasnik suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u [adresa] u [adresa] koji u naravi čini četverosobni stan, a to je napose i osobno potvrdio u iskazu danom na završnom ročištu kako je već navedeno.
5. Tužitelj je naime iskazao da je kupovina predmetnoga stana bila još 1969.g. i pobliže obrazložio da su njegov otac i on bili u dobrim odnosima i poznavali susjeda NC, te s njim razgovarali o kupovini „toga stana“ kojeg je ovaj ponudio na prodaju. Tužitelj iznosi da je sav razgovor „išao“ s NC te je s njim postignut dogovor o kupoprodaji i sklopljen pisani ugovor, a potom na ruke PC isplaćen novac t.j. dogovoreni kupoprodajni iznos. Tužitelj misli da se radilo „o nekih 80.000,00 DINARA u to vrijeme“, te je kako dalje navodi kod primopredaje stana PC rekao da je „podmirena i CC“ obzirom je „on njoj dao dio novca koji joj pripada na ime tog stana“ i nastavlja: „Štoviše, garantirao je (misli se na Ž.) da je to sve čisto obavljeno“, kako doslovno iznosi. Nadalje tužitelj tvrdi da je od vremena ulaska i primopredaje bio u posjedu tog stana, s time da je u to vrijeme živio u [adresa] „a potom se tek 1971. godine vratio u RH i od tada kontinuirano prebiva u tome stanu, a da mu nitko nikada nije prigovarao ni osporavao posjed i vlasništvo navedenoga stana“, kako izrijekom iznosi. Potom se još očituje da nakon kupovine toga stana nije bio upoznat što treba poduzeti vezano uz upis stana na svoje ime, te je u međuvremenu stradao u prometnoj nezgodi i dugo vremena bio u bolnici, kao i na raznim liječenjima, pa ni nije „posebno mario za taj problem, a onda kada se htio konačno upisati kao vlasnik stana ispostavilo se da se promijenila situacija"; PC je umro a naslijedili su ga brojni nasljednici. Zapravo, tužitelj konkretno iznosi da je na ugovoru „falila ovjera potpisa prodavatelja pa se ugovor nije mogao provesti u zemljišnim knjigama i nastao je problem zbog kojeg je bio prisiljen pokrenuti parnični postupak te tužbom tražiti utvrđenje vlasništva.
5.1. Na upit svog pun. tužitelj je pobliže naveo da je kod sklapanja kupoprodajnog ugovora predao na ruke PC iznos od 20.000,00 dinara, potom je u međuvremenu Ž dan još iznos od 10.000,00 dinara, a najzad je nakon primopredaje stana izvršena predaja i preostalog iznosa od 50.000,00 dinara te je za tih 50.000,00 dinara prodavatelj PC napisao priznanicu o primitku navedenoga novca“. Tužitelj također ističe da je svih 80.000,00 dinara on osigurao i dao na ime kupoprodajne cijene stana, s time da je dakle 20.000,00 dinara osobno i direktno predao na ruke Ž, a daljnjih 10.000,00 dinara i 50.000,00 dinara predao je na ruke prodavatelju po svom ocu GC. Novac je ostavio ocu jer nije mogao sam izvršiti takvu isplatu obzirom je u to vrijeme živio u [adresa]. Stoga je dakle preostali dužni iznos ostavio ocu, a otac je taj novac „trebao predati i evidentno predao PC“, kako tvrdi, pa je isti prodavatelj primio sav taj novac evidentno u ime svih prodavatelja, a to i dokazuje Priznanicom kakva je sadržana na listu 13 spisa. Navedeni dokaz je tužitelj priložio uz tužbu kao potvrdu da je prednik tuženika TP primio od tužiteljevog oca GC preostali obročni iznos od 50.000,00 dinara na ime konačne isplate za prodani stan u [adresa]. Važno je još istaknuti da je kod primopredaje stana PC rekao kako je „podmirena i CC“, obzirom je „on njoj dao dio novca koji joj pripada na ime tog stana“, pa tužitelj nije imao razloga sumnjati u takvu tvrdnju, tim više što prednica tuženika (CC) odnosno njen pravni slijednik koji je jedini aktivno sudjelovao u postupku nisu u daljnjem vremenu prigovarali i osporavali tužitelju posjed i vlasništvo id. stana.
5.2. Naime, na direktan upit je li CC ikada prigovarala posjedu i vlasništvu na navedenom stanu tužitelj je izrijekom odgovorio da ona nikad nije ni osobno, a niti kasnije po svom nasljedniku JC prigovarala bilo posjedu ili vlasništvu na istom stanu nego „to čini (tek) sada njezin sin JC u ovome postupku“. Slijedom toga i u tom smislu se može prihvatiti kao točna daljnja tvrdnja tužitelja da je „sve to riješeno i čisto“, obzirom tužitelj nakon toga, imajući u vidu naprijed navedeno i napose potvrđeno u Priznanici od strane PC da je u cijelosti podmirena kupoprodajna cijena, nije imao razloga sumnjati da PC ne bi isplatio majci 6. tuženika CC njen pripadajući dio, a to tim više što se u daljnjem vremenu CC nije javljala ni ikada osporavala tužitelju vlasništvo i posjed id. stana.
5.3. Štoviše, ni tuženik JC kao pravni slijednik suprodavateljice CC ne negira, već potvrđuje da je njegova majka znala za taj ugovor te je evidentno da nije prigovarala ni osporavala tužitelju vlasništvo za njen udio, već je tek nakon 40 godina kako tvrdi tuženik JC zatražila od suda id. ugovor i držala ga u ruci (navodi da joj je sud na njezin zahtjev isti ugovor dostavio dana 27.srpnja 2011.). Kako dakle u vremenu dužem od 40 godina ista prodavateljica, a i njezin sin nisu tužitelju osporavali posjed i vlasništvo, uz sve znanje koje je tužitelj imao o primljenom novcu od strane prodavatelja, utvrđuje se da je u odnosu na navedenu prodavateljicu odnosno sada u odnosu na njenog pravnom slijednika i sina UC tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnom dijelu stana. U odnosu na druge tužene iz uvoda ove presude neosporno je pak da je stekao vlasništvo na temelju Kupoprodajnog ugovora, osnovom kojeg je izvršio isplatu kupoprodajne cijene i ušao u posjed stana, a onda je pravnim poslom darovanja izvršenog između njega i njegove sestre postao vlasnik predmetnog stana u cijelosti, pa je u odnosu na ostale tuženike iz uvoda i točke I izreke ove presude donesena odluka kao u točki I izreke presude.
5.4. Napominje se još da je tužitelj od vremena primopredaje i ulaska u taj stan kontinuirano bio u posjedu istog, s time da u tome stanu stalno živi od 1971. godine kada se vratio iz Njemačke u RH, a da mu nitko nije prigovarao ni osporavao posjed i vlasništvo id. stana, kako je već navedeno tijekom postupka, pa je dakle tužitelj na zakonit način pravnim poslom kupoprodaje ušao u posjed i vlasništvo id. stana i ostao u posjedu i vlasništvu predmetnog stana sve do danas, te nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada posjed i vlasništvo stana u cijelosti.
6. Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako takav posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću nekretninu u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Jedino je za stjecanje stvari u vlasništvu RH, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno da samostalni posjed koji je zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, neprekidno traje dvostruko više vremena od vremena navedenog u stavku 2 i 3 istoga članka. U predmetnom slučaju, a nakon provedenih dokaza utvrđuje se da je tužitelj u posjedu id. nekretnine neosporno duže od 40 godina i da je vlasništvo u smislu dosjelosti stekao već nakon 20 godina boravka u stanu temeljem valjanog pravnog posla kupoprodaje, te mu štoviše kroz to vrijeme nitko nikada nije prigovarao posjedovanje i uživanje predmetnog stana kao njegovog vlasništva, pa je u tom smislu svakako razvidno da je u odnosu na tuženika iz točke II izreke presude dosjelošću stekao vlasništvo na navedenoj nekretnini, dok je u odnosu na ostale tuženike iz uvoda ove presude (izuzev 5.tužene koja je priznala tužbu i tužbeni zahtjev) tužitelj stekao pravo vlasništvo na osnovu pravnog posla kupoprodaje i darovanja na njihovim suvlasnim udjelima, pa je po provedenom postupku donesena odluka u kao u točki I i II izreke ove presude. Pri tom se u odnosu na navode tuženika UC koji je tijekom postupka u podnescima i po punomoćnici tvrdio da se (vezano uz ovu nekretninu) vodio spor od 1982. do 2013.godine, utvrđuje da tako nešto nije ni na koji način dokazao, a napose nije dokazao da se radilo o sporu koji bi bio vezan uz ovu nekretninu, kao što nije dokazao ni da bi u takvom sporu sudjelovao tužitelj i da bi tužitelju na bilo koji način bila umanjena prava koja predlaže utvrditi po ovoj tužbi i u ovom postupku, pa je slijedom toga i u tom smislu prihvaćeno kao vjerodostojno ono što je tvrdio tužitelj da mu nitko nikada nije prigovarao ni osporavao vlasništvo na id. nekretnini odnosno predmetnom stanu.
7. U točki I tužbenog zahtjeva, koji je usvojen u odnosu na 1., 2., 3. i 4. tuženike, nije mogao biti prihvaćen jedino dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži od tuženika da mu izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a to iz razloga jer ne postoji obveza da navedene stranke i privatne osobe, t.j. tuženici navedeni u točki I izreke izdaju tužitelju takvu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, obzirom se uopće u istovrsnim predmetima ne može naložiti privatnim osobama da izdaju tabularnu ispravu za upis vlasništva u zemljišnim knjigama. To tim više što je tužitelj u točki I (3.) predložio da se njegovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u pravnoj stvari upiše u zemljišne knjige na temelju same presude. Odnosno, preložio je naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda na temelju ove presude provesti uknjižbu njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju presude, a nakon njezine pravomoćnosti. Slijedom toga je dakle donesena odluka kao u točki III. izreke presude kojom je tužitelj odbijen s tim dijelom potraživanja.
8. Obzirom pak na usvojeni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike iz točke I i II izreke presude, te napose imajući u vidu da je u odnosu na 6. tuženika usvojen tužbeni zahtjev kao u točki II izreke ove presude, valjalo je analogno odbiti kao neosnovan protutužbeni zahtjev istog tuženika UC za isplatom simbolične naknade koju potražuje od tužitelja na ime njegovog dijela vlasništva u 1/3 na id. stanu. Pri tom se dodatno napominje da takav zahtjev čak nije određeno postavio i zahtijevao isplatu id. naknade u određenom iznosu, pa se kao takav taj dio potraživanja ionako ne bi mogao usvojiti kao opravdan. Uz to tijekom postupka nije dokazao ni da bi simbolična naknadu koju naznačuje u protutužbi bila opravdana, pa je dakle u odnosu na protutužbu donesena odluka kao u točki IV izreke presude.
9. Tužitelju je sukladno čl. 154. st.1 u svezi s čl. 155. st.1 Zakona o parničnom postupku, a budući je uspio u postupku, dosuđen trošak postupka prema Odvjetničkoj tarifi i potraživanju u Troškovniku priloženom na listu 276 spisa. Kao opravdan tužitelju je priznat zatraženi trošak u za sastav tužbe i sastav podnesaka od 08.04.2020., te za zastupanje na ročištima od 09.11.2023. i 18.12.2025., sve u iznosu od po 200,00 eur odnosno 250,00 eur računajući pdv. Za ostala dva ročišta održana 20.10.2021. i 25.09.2025. priznata mu je 50%-tna naknada ili iznos od po 100,00 (125,00) eur, te je ukupno za navedene radnje tužitelju priznat trošak u iznosu od 2.487,50 eura. Uz to mu je dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu iznosu od 53,09 eura, ali ne i isti trošak za tužbu nema dokaza da bi platio sudsku pristojbu za tužbu, a u međuvremenu je nastupila zastara za platež navedene pristojbe. Sveukupno je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.303,09 eura kao u točki V. izreke.
U Karlovcu 16. veljače 2026.
Sudac
Vesna Gračan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka, putem ovoga sud.
Dna:
1. Tužitelju po pun. iz OD Mostarčić Iković, Mostarčić i Ogresta iz Zagreba.
2. 1.-4. tuženiku po pun. za primanje pismena Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca.
5. tuženiku IC, iz [adresa].
6. tuženiku po pun. OC, [adresa].
