REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1963/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja CNG, vl. OBRT ZA USLUGE I TURIZAM [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupan po punomoćnici Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 55,94 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 20. listopada 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,92 € u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 319,13 € kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 125,00 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. srpnja 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa ŠKODA OCTAVIA, COMBI STYLE 1.6 TDI reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA d.o.o. koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.,152/24.) te Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

Pojašnjava kako temeljem Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga Car fleet management d.o.o., račun popravka tužitelja br. 263/01/2 izdan je na primatelja leasinga,

Korisnik leasinga je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 28. kolovoza 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203203866 i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja korisnik leasinga je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke.

Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika.

Korisnik leasinga je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 263/01/2 u ukupnom iznosu od 658,99 € (PDV uključen). Osnovicu po navedenom računu u iznosu od 527,19 € dužan je podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

Korisnik leasinga je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 471,25 €, a razliku od 55,94 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju.

Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tuženik u izvidu štete nije naveo cijenu sata rada koju priznaje prilikom ovjere računa popravka, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 40,00 €/ sat plus PDV što je njegova službena cijena sata rada.

Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 4. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 55,94 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimacija, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Ističe kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije sa tuženikom sklopio kasko policu nego s vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila koji je kao osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, što tužitelj pokušava jer je prilikom procjene štete i izrade izvida štete procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik. Tuženik navodi kako se radi o ugovornom odnosu u kojemu stranke reguliraju prava i obveze sukladno odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. ZOO-a, pa smatra da sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo mu ne daje pravo da optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti nego je u ostvarenju svojeg prava dužan popraviti vozilo za iznos koji u najmanjoj mjeri tereti osobu koja je dužna naknaditi štetu /isplatiti osigurninu. Nadalje, tuženik osporava cijenu potrošnog materijala kao i navodni Službeni cjenik radionice tužitelja te navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja, u iznosu od 40,00 € plus PDV.

Slijedom navedenog tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata (tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu s tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP)

proveo dokaze uvidom u u račun A II 263/01/2 (list 51 do 53 spisa), Izvid štete broj 238203203866 (list 55,134 spisa), u prijavu štete (list 59 i 60 spisa), u ponudu (list 61 spisa), u potvrdu uplate (list 63 spisa), u Cjenik Auto Habeka (list 65 spisa), u Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja (list 67 do 70 spisa), u Notifikaciju o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja (list 71 spisa), u e-mail korespondenciju (list 73 spisa), u Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 90 do 129 spisa), u obvezujuću ponudu kasko osiguranje cestovnih vozila broj 03068200065526 (list 130 i 131 spisa), u uputu o radionici za popravak vozila (list 132 spisa), u dostavu suglasnosti na uputu o radionici za popravak vozila (list 136 i 137 spisa), u račune (list 156 do 173 spisa). Sud je pročitao sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 55,94 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata limara i potrošnog materijala limara a koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata limara koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za štetu i visina štete.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (471,25 €), te da je u svojoj ponudi na listu 61 spisa učinio nespornom svoju odgovornost odnosno postojanje obveze na isplatu osigurnine i procijenio štetu na vozilu u iznosu od 471,25 €. Stoga navedeno postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran, odnosno da ne postoji odgovornost tuženika (a koju odgovornost u navedenoj ponudi izrijekom priznaje) tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete.

9. Dodatno u odnosu na navod tuženika da osporava odgovornost za štetu, koji navod je sud ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka, budući da nije jasno što tuženik podrazumijeva pod navedenim osporavanjem s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o kasko osiguranju i potraživanju osiguranika prema tuženiku a koje je preneseno na ovdje tužitelja te s obzirom da je u ponudi na listu 61 spisa, izrijekom naveo da postoji njegova obveza isplate osigurnine.

10. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu A II 263/01/2 odnosno po cijeni od 40,00 € plus PDV po radnom satu limara i lakirera već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

11. Iz računa tužitelja broj A II 263/01/2 proizlazi da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila. Vrijednost izvršenih radova iznosi 527,19 € bez PDV-a te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 2,4 radna sata na popravku, a to je upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete broj 238203203866. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 40,00 € plus PDV.

12. Iz Cjenika tužitelja proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 40,00 € uvećano za PDV za limarske radove.

13. Nadalje, tužitelj je i oštećenom Car fleet management d.o.o. fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik, pa stoga niti odredba Uvjeta o kasko osiguranju E2 na koju se poziva tuženik i kojom je propisano da upravo tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, nije primjenjiva na način kako to smatra tuženik, odnosno kao isključivo pravo tuženika na izbor radionice u kojoj će se izvršiti popravak.

15. Ovaj sud je ocijenio da je navedena odredba Uvjeta E2 sukladno odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, ništetna, jer uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te ugrožava i postizanje svrhe sklopljenog ugovora budući da je takvo postupanje u suprotnosti s dopisom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, a iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja. Stoga je takvom odredbom Uvjeta osiguranja, prema stavu ovog suda tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana i to na štetu suugovaratelja sastavljača te je time ugroženo postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

16. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 4. listopada 2024. kojim je oštećeni BKS-leasing Croatia d.o.o. svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 55,94 € ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

17. Budući je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 40,00 € uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 55,94 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

18. Također se ukazuje kako tuženik u odnosu na potrošni materijal limara nije opće navodio razloge osporavanja osim očito samo kroz visinu cijene sata rada limara. Stoga, budući je sud ocijenio da je tužitelj valjano obračunao cijenu limarskih radova sukladno svom cjeniku to je i u dijelu potrošnog materijala tužbeni zahtjev ocjenjen osnovanim.

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi točke 4.1. st. 4. čl. I. glave F, Uvjeta za kasko osiguranje je propisano da kod djelomičnih šteta dospijeće nastupa podnošenjem računa o urednom dovođenju oštećenog vozila u prvobitno stanje, pa imajući u vidu da je tuženik 13. listopada 2023. odgovorio na zahtjev za isplatu osigurnine i priznao štetu u iznosu od 471,25 € time je i potvrdio da mu je predmetni račun podnesen sukladno predmetnoj odredbi Uvjeta pa budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od 20. listopada 2023., koji je kasniji datum od onog od kojega bi imao pravo za zatezne kamate to sud tužitelju sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosuđene zatezne kamate kako je tužitelj i zahtijevao. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora pa slijedom toga niti tužitelj i tuženik nisu u takvom odnosu. (točka I. izreke)

21. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka z.z. korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o., saslušanje z.z. osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o., saslušanje tužitelja kao i provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

22. Obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

23. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa) i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) i za pristup na ročište održano 27. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 125,00 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 144,91 € (točka II. izreke).

24. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Jednako tako sud je odbio i tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 17. listopada 2025. u iznosu od 100,00 €, budući je sud smatrao da sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelj je odbijen i za zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice jer su se stekli uvjeti za isticanjem presude na e-oglasnoj ploči suda.

Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 319,13 € (točka III. izreke).

25. Odluku o parničnom trošku iz toč. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 16. veljače 2026.

SUDAC :

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana